Ovaj rad bavi se međuodnosom političkih preferencija i političkih orijentacija studenata i njihovih roditelja. Rad je teorijski organiziran u okvirima sociologije znanja s posebnim osvrtom na ...određene
dimenzije političke socijalizacije kao dinamičnog procesa – konstantne dijalektike primarnih i sekundarnih socijalizacijskih aktera. U radu se istraživala važnost određenih aktera u životima studenata u formiranju njihovih političkih identiteta. Provedeno je istraživanje nad populacijom studenata Sveučilišta u Zagrebu. Uzorak je obuhvaćao 500 studenata s fokusom na ispunjenje kvota po spolu i području studijskog programa. Samo istraživanje polazilo je od tri osnovna istraživačka pitanja; (1) U kojoj mjeri i na koji su način povezane političke preferencije studenata i roditelja? (2) U kojoj mjeri su povezani političko ideološki stavovi (političke orijentacije) roditelja i studenata (u smislu lijevo/centar/desno)? (3) U kojoj mjeri su povezani politički stavovi (preferencije i orijentacija) studenata sa stavovima očeva te stavovima majka? Istraživanje je pokazalo kako su, u ponuđenim
akterima, najveće značenje za formiranje političkog identiteta za studente i dalje imali njihovi roditelji. Potvrđena je i statistički značajna povezanost političke orijentacije studenata i one njihovih roditelja. U deskriptivnom smislu, veća usklađenost i političkih orijentacija i političkih preferencija vidljiva je na desnom političkom spektru nego li je to slučaj s lijevim političkim spektrom (iako i tamo postoji povezanost).
This paper deals with the interrelation of political preferences and political orientations of students and their parents. The paper is theoretically organized within the sociology of knowledge with special reference to certain dimensions of political socialization as a dynamic process - the constant dialectic of primary and secondary socialization actors. The paper investigates the importance of certain stakeholders in the lives of students in the formation of their political identities. A survey was conducted on the student population of the University of Zagreb. The sample included 500 students with a focus on meeting quotas by gender and program of study. The research itself was based on three basic research questions; (1) To what extent and in what way are the political preferences of students and parents related? (2) To what extent are the political ideological attitudes (political orientations) of parents and students related (in terms of left-wing / center / right-wing)? (3) To what extent are the political attitudes (preferences and orientation) of students related to the attitudes of their fathers and mothers? The research showed that, among the offered stakeholders, the most influential in the formation of political identity for students were their parents. A statistically significant connection between the political orientation of students and that of their parents was also confirmed. In the descriptive analysis, greater alignment of both political orientations and political preferences is visible on the right political spectrum than is the case with the left political spectrum (although there is a connection there as well).
The main goal of this paper is problematization of idea of historism through the ideas of Karl Mannheim (especially on the ideology and vision of the world). The paper raises the question of how ...Mannheim view conditions and opportunities of historical knowledge and how the ideas of the historicism affect his philosophical and sociological concepts. Mannheim was trying to "sociologizing" philosophy of history offering a single, yet unfinished sketch of dynamic sociology of knowledge. His vision of the history of philosophy as "a dynamic metaphysics" indicates the division of his sociology of knowledge – the philosophical reflections of reality and sociological understanding of the socio-historical events.
Velike teorije i empirijsko (kvantitativno ili kvalitativno)
istraživanje često se provode odvojeno. U ovom se radu ta
odvojenost prati različitim pridržavanjem mjerilâ filozofske,
znanstvene i ...književno-povijesne metode među
znanstvenicima. Filozofska metoda oslanja se na dedukciju i
razvija u velike teorije dodavanjem pretpostavki koje
proizlaze iz životnog iskustva, vodeći konceptualnoj
fluidnosti. Nasuprot tomu, znanstvena metoda oslanja se na
eksperimente, koji proizvode lakše odredive ishode, kako to
tvrdi Popperov (1959) falsifikacionizam. Književno-povijesna
metoda dijeli tu predanost determinaciji pružajući dubinsko
razumijevanje prostorno-vremenski specifičnih
događaja/značenja. Uloge velikih teorija i empirijskog
istraživanja preispituju se: velike teorije daju kategorijske
sheme, pretpostavke organiziraju u stajališta, otkrivaju
skrivene pretpostavke i stvaraju argumente, dok empirijsko
istraživanje olakšava kontekstualizirane usporedbe i stvara
teoriju. Potom se izlaže druga strana priče sa središnjom
dogmom društvenih znanosti koja ograničava doseg i
određenost svakoga društvenog razumijevanja jednim
inverznim odnosom. Središnja dogma ograničava
mogućnost društvene spoznaje i uz pomoć
institucionalizirane prakse – poput objavljivanja članaka u
časopisima ili promaknuća kadrova – koči akademski razvoj.
Konačno, u radu se tvrdi da velike teorije moraju, kako bi
„preživjele“, identificirati i ponovno prigrliti vlastito mjerilo,
što bi potom moglo dovesti do samopouzdane komunikacije
s rezultatima dobivenim drugim metodama.
Polazeći od epistemološkog nasljeđa sociokonstruktivističkih pristupa koji znanost definiraju kao povijesno formiranu društvenu i kulturnu praksu, u ovome će se radu pokušati propitati spoznajne i ...objasnidbene mogućnosti te praktični istraživački dosezi suvremene povijesti znanosti. Nakon preglednog prikaza temeljnih odrednica filozofske refleksije o strukturi znanstvenoga znanja (T. Kuhn, P. Bourdieu, M. Foucault), u radu će se nastojati detektirati epistemološka baština različitih struja sociologije znanstvenoga znanja koja je uvelike doprinijela definiraju
teorijsko-metodoloških pretpostavki i istraživačkoga programa suvremene povijesti znanosti. Naposljetku će se skicirati glavne epistemološke odrednice integrativne i kulturno-evolucijske povijesti znanja koje je iznjedrio materijalni, prakseološki i neurobiološki obrat da bi se na koncu ukazalo na praktično-istraživačke ali i društveno-kritičke perspektive koje otvara tzv. građanska epistemologija u okvirima suvremenih transdisciplinarnih studija znanosti i tehnologije.
Kritika ideologije u suvremenom shvaćanju crpi inspiraciju prvenstveno iz prosvjetiteljskog impulsa marksističke tradicije, jer se u toj verziji tiče aktivnosti znanstvenog prokazivanja ugnjetavačkih ...i lažnih poimanja društva koja naposljetku služe kao legitimacijski principi za upražnjavanje političke moći određenih društvenih skupina. Ovaj rad pruža pokušaj uvoda u kritike ideologije i analizu različitog privilegiranja mogućih kandidata za tu aktivnost, od strane autora koji pripadaju: (a) marksističkom teorijskom kanonu i socijalističkom političko-društvenom angažmanu (Marx, Engels, Lenjin i drugi) – akteri (radnička klasa, komunistička partija, intelektualci) usmjereni su prema društvenoj emancipaciji kroz raskrinkavanje „lažne svijesti“ tj. ideologije; (b) raznorodnim teorijskim orijentacijama vezanim uz liberalizam kao politički i teorijski projekt (Mannheim, Rorty, Fukuyama) – osim u slučaju Mannheimove sociologije znanja koju, barem isprva, odlikuje direktna vizija aktera u kritici ideologije (slobodnolebdeća inteligencija), za ostale aktere (ironist, posljednji čovjek) vrijedi potkrijepiti tvrdnju da su mnogo više od recepata za idealtipsku izgradnju modela aktera jer predstavljaju moralni, spoznajni i politički stav prema ubrzanim promjenama u društveno-povijesnoj epohi kasnog moderniteta. Posebni fokus je na ispitivanju konzistentnosti teorijskog i praktičkog (političkog) angažmana marksističkih autora što u konačnici rezultira kritikom marksizma i političkog socijalizma u korist doprinosa različitih varijanti liberalizma.
Ključna tema ovog rada zapravo je na kojim osnovama počiva sociologija matematike, odnosno može li uopće postojati znanstvena disciplina koju bismo mogli nazvati sociologijom matematike. Kao što ćemo ...vidjeti, u diskursu o predmetu ove discipline prepliću se metafizička razmišljanja, povijesne interpretacije, razni teorijski okviri. Za osporavatelje takve discipline matematika je neovisna o društvenim fenomenima, osobnim preferencijama i ciljevima. Zastupnici sociologije matematike kao znanstvene discipline, prihvaćanjem tvrdnje da je matematika kulturna tvorevina poput jezika i pisma, odbacuju tezu da postoji jedna apsolutna matematika koja vrijedi u svim kulturama. Matematika je za njih samo jedan od mogućih okvira koji smo stvorili kako bismo sistematizirali i svladali vrlo složen svijet. Osim toga, stvaranjem okvira mi se ograničavamo na određen tip razmišljanja, pa možemo reći da ti okviri imaju prisiljavajući karakter jer se svako odstupanje od tih okvira čini nelogičnim, iracionalnim postupkom. Također se u radu problematizira o smislu broja, konzistentnosti logike i pregovaračkom karakteru matematike s posebnim naglaskom na teze Davida Bloora i njegov "strogi program".
Tekst se bavi jednim od ključnih problema moderne sociologije znanja - opravdanošću i dosezima sociološkog objašnjenja kognitivnog sadržaja znanosti. Racionalistička tradicija promovira ...objašnjavalačku podjelu rada između filozofije i sociologije prema kojoj “interna”, “kognitivna” strana znanosti predstavlja ekskluzivno područje filozofskog istraživanja, dok se sociologiji prepušta bavljenje “eksternim”, po znanost pogubnim, socijalnim faktorima. U opoziciji spram ovog shvaćanja ovdje se iznose argumenti u prilog tezi da “eksterno” i “interno” nisu odvojeni dijelovi znanstvene aktivnosti, već da se oni međusobno isprepliću i podupiru na način koji svaki pokušaj čisto racionalnog, internalnog objašnjenja čini iz temelja promašenim. Rezultati historiografskog i sociološkog istraživanja brojnih epizoda iz povijesti znanosti demonstrirali su neadekvatnost intemalističkog pristupa i potvrdila opravdanost i nužnost sociološkog objašnjenja. To će nam objašnjenje, umjesto idealiziranih i stereotipnih
verzija znanosti kao neproblematične i istinite spoznaje, ponuditi sliku znanosti kao kolektivnog intelektualnog poduhvata u kojem dništveni akteri, na temelju vlastitih preokupacija, ciljeva, interesa i kulturnih vrijednosti, određuju što će se smatrati istinitim znanjem i ispravnom metodom dolaženja do “istine”.
PDF
