Autor je na temelju dokumenata, transkripata sa sjednica Skupštine i Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, literature i tiska analizirao i prikazao političko stanje i događaje ...u SR BiH tijekom predizborne kampanje i tijekom 1991. godine za vrijeme vlasti koalicije triju nacionalnih stranaka. Bila je to koalicija suprotstavljenih političkih koncepata, koja se raspala čim se trebala izjasniti o najvažnijim političkim pitanjima. Opisani događaji ocijenjeni su u kontekstu ukupnih procesa u tadašnjoj Jugoslaviji i uspoređeni s događajima u Republici Hrvatskoj.
U ovom se radu analiziraju oblici suživota Hrvata i Srba u prijeratnom, ratnom i poslijeratnom razdoblju. Borba oko suvereniteta i negiranje prava na samoopredjeljenje pojedinih republika bivše SFRJ, ...sve do oružanih napada jugoslavenske vojske na Sloveniju i Hrvatsku, uglavnom su razorili mrežu primarnih socijalnih odnosa u lokalnim zajednicama zahvaćenima ratom. Ipak su se, čak i u ratnim okolnostima, očuvali neki segmenti mreže susjedskih i prijateljskih veza na lokalnoj razini. Manji broj Hrvata i Srba međusobno se štitio u ratu. Prijeratni suživot i razvijeni oblici socijalne interakcije i komunikacije Hrvata i Srba, zatim neki očuvani mikrosocijalni segmenti etničkih mreža u samom ratu, kao i poslijeratna obnova suživota između Hrvata i Srba, ukazuju na čvrstoću i otpornost primarne socijalne strukture u lokalnim zajednicama. Time dovodimo u pitanje interpretaciju rata u Hrvatskoj kao etničkih sukoba, a afirmiramo tezu o ratu kao političko/državnom sukobu prije svega. Događanja na bivšim ratnim prostorima u Hrvatskoj (u državnoj terminologiji: prostori posebne državne skrbi), uz postupan, spor, ali ipak uzlazni trend u obnovi/uspostavi suživota, ukazuju na razloge/motive sukoba. Sukobi nisu posljedica vjekovne mržnje, netrpeljivosti i dugotrajnih lokalnih konflikata, već suprotstavljenosti različitih političkih projekata koje su zastupali politički reprezentanti Hrvata i Srba u Hrvatskoj. To su i temeljni argumenti za određenje političkog/ratnog sukoba u Hrvatskoj kao prije svega političko/državnog, a ne etničkoga.
Predmet istraživanja ovoga rada četiri su kategorije etničnosti: domicilni Hrvati, bosanski Hrvati, domicilni Srbi i domicilni Srbi povratnici u naselju Petrinji. Istraživanjem se nastoje utvrditi ...čimbenici koji utječu na uspostavljanje granica između etničkih kategorija i otkriti mehanizmi putem kojih se odvijaju procesi isključivanja. Želi se utvrditi u kojoj mjeri sociokulturna obilježja istraživanih kategorija uvjetuju odnos prema Drugome kao pripadniku određene etničke kategorije te utječu na uspostavljanje granica među njima. Istraživanjem se potvrdilo da se granice između etničkih kategorija sužavaju ili proširuju u skladu s interakcijskom situacijom među njima te da sociokulturna obilježja katkad u većoj mjeri od etničkih uvjetuju odnos prema Drugome kao pripadniku određene etničke kategorije. To posebno dolazi do izražaja u kategoriji bosanskih Hrvata, čije pripadnike većina domicilnoga stanovništva percipira kao Druge. Procesi razgraničavanja i uspostavljanja granica prema načelu Mi/Oni između domicilnih Hrvata, domicilnih Srba i domicilnih Srba povratnika ne temelje se na etničkome ključu, iako su s njime povezani, već najčešće polaze od razvrstavanja prema načelu »tko je bio na čijoj strani za vrijeme rata«.
Autor analizira utjecaj tranzicije i rata na oblikovanje nekih segmenata nacionalnog identiteta Hrvata i Srba. Predložak za analizu čini empirijsko istraživanje provedeno u zapadnoj i istočnoj ...Slavoniji. Analiza je obuhvatila tri skupine ratnih migranata i ratnih stradalnika, Hrvate starosjedioce, Srbe starosjedioce i useljenike. Istraživanje je provedeno od rujna do prosinca 2004. u selima i gradovima zapadne i istočne Slavonije, pri čemu se služilo anketnim upitnikom od 48 pitanja zatvorenog tipa. Istraživanjem su obuhvaćena sljedeća obilježja ispitanika: socioprostorni status, dob, spol i školska sprema. Istražena je varijabla socioprostorni status ispitanika u korelaciji s percepcijom nekih segmenata nacionalnog identiteta Hrvata i Srba. Rezultati istraživanja pokazuju razlike u stavovima i ocjenama ispitanika iz zapadne i istočne Slavonije. Hrvati starosjedioci više od Srba starosjedilaca ističu značenje i važnost vjeroispovijesti (katolicizma) za nacionalni identitet. Hrvati starosjedioci isključiviji su od Srba starosjedilaca kada je riječ o mogućnosti potpune participacije bivših komunista u nacionalnom korpusu Hrvata i Srba. Odgovori useljenika radikalniji su i isključiviji u odnosu na odgovore starosjedilaca, a pritom su oni u zapadnoj Slavoniji (pretežno etnički Hrvati) radikalniji u odgovorima od useljenika u istočnoj Slavoniji (pretežno etnički Srbi). U odgovorima je, iako su donekle prožeti isključivim stavovima o mogućnostima uključivanja različitih subidentiteta u nacionalni identitet Hrvata i Srba u poslijeratnom razdoblju na bivšim ratnim prostorima, u značajnoj mjeri prisutna i tolerancija, izraženija unutar skupine nego prema drugim nacionalnostima.
Rad se temelji na rezultatima empirijskog istraživanja provedenog u naselju Petrinji na početku 2003. godine. Prilikom konstruiranja uzorka pošlo se od pretpostavke da su u Petrinji zbog ratnih ...razaranja i raseljavanja u Domovinskom ratu formirane četiri kategorije etničnosti: 1. domicilni Hrvati, 2. bosanski Hrvati, 3. domicilni Srbi i 4. domicilni Srbi povratnici. Cilj istraživanja bio je utvrditi koji oblici etničke identifikacije prevladavaju u četirima kategorijama etničnosti kao i na koji način pripadnici svake pojedine kategorije etničnosti definiraju pripadnike drugih kategorija u svome okruženju. Problem etničke identifikacije ispitan je među članovima skupine (endoidentifikacija) te među onima koji joj ne pripadaju tj. outsiderima (egzoidentifikacija). Rezultati istraživanja u svim četirima kategorijama potvrdili su tezu kako etnički identiteti imaju relacijski i dinamičan karakter podložan redefiniranju. Time se ujedno pokazalo da je procesnost bitno svojstvo etničnosti.
Autor analizira djela domaćih i inozemnih povjesničara, teologa, politologa i publicista posvećena položaju Srpske pravoslavne crkve u BiH tijekom austrougarske vladavine, koja su objavljena od ...početka devedesetih godina prošlog stoljeća do danas, uključujući i sinteze povijesti BiH čiji su autori opisivali vjersku politiku austrougarskih vlasti i njihov odnos prema najvažnijim konfesijama i njihovim institucijama. Naglašava da su u spomenutim djelima očita razmimoilaženja u ocjeni austrougarske vjerske politike i djelovanju Katoličke i Pravoslavne crkve, bilo da je riječ o vjersko-prosvjetnoj autonomiji, karakteru bosanskohercegovačkog ustanka, značenju vjerskih institucija za proces nacionalnih integracija ili položaju vjerskih zajednica i njihovih institucija pod austrougarskom
vlašću. Zbog nedostatne defi nicije pojmova etnička, vjerska i nacionalna zajednica u nekim djelima zamjetno je poistovjećivanje etničke s vjerskom zajednicom tijekom 17. i 18. stoljeća, odnosno
etničke i nacionalne zajednice u 19. stoljeću, a gotovo svi spomenuti autori postanak srpske nacije u BiH povezali su uz pripadnost pravoslavlju i jurisdikcijsku podređenost pravoslavnih kršćana u
BiH Pećkoj patrijaršiji. Međutim, nisu objasnili zašto je koncept moderne nacionalne države razvijen među srpskom višom socijalnom klasom i pravoslavnim crkvenim krugovima u južnoj Ugarskoj,
izvan Osmanskog Carstva, iako su ustvrdili da je Pećka patrijaršija širila srpski nacionalni osjećaj među pravoslavcima pod osmanskom vlašću. Autor je naglasio da su u sintezama povijesti BiH
povjesničari, sociolozi i politolozi koji su analizirali austrougarsku vladavinu ponavljali uobičajene zaključke o katoličkom prozelitizmu, negativnom djelovanju sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera
i međusobnim odnosima pripadnika triju vjerskih zajednica, ali da nisu spomenuli rezultate istraživanja o katoličko-pravoslavnim odnosima i odnosu religije i politike do kojih su došli T. Vukšić, P.
Vrankić i Z. Grijak. Zaključio je da se bolje razumijevanje ovog razdoblja bosanskohercegovačke povijesti bez uvažavanja rezultata istraživanja trojice spomenutih autora ne može očekivati bez obzira
na razloge zbog kojih njihovi zaključci nisu privukli pozornost stručne javnosti
U članku se razmatra rad "Seljačkoga kola" na unapređenju kulturnoga, prosvjetnoga i gospodarskoga napretka srpskoga stanovništva u selu u međuratnom razdoblju. Autor je podrobno analizirao ...organizaciju i djelovanja "Seljačkog kola" u kotarevima Ogulin i Vrbovsko.
Autor naglašava da se od povjesničara očekuje revizija postojećih rezultata u historiografiji, a da su nove interpretacije nužne ako želimo ispraviti pogreške prethodnika. Svrha ovog članka ...identifikacija je nekih prepreka na koje su nailazili F. Tuđman i njegova vlada, u cilju da stvore hrvatsku državu. Teze o tome da je Tuđman vodio dvostruku politiku i da je želio sa S. Miloševićem podijeliti Bosnu i Hercegovinu temelje se na nerazumijevanju njegovih ideoloških pogleda i politike te stvarnosti 1990-ih. Naime,
Tuđman je inzistirao na suradnji s hrvatskim Srbima, ali nije želio srpskim pobunjenicima dati četvrtinu hrvatskoga državnog teritorija. Također je htio zaštititi Hrvate izvan Hrvatske, a hrvatsko iseljeništvo vratiti u domovinu. Njegov ideal bila je Hrvatska koja će obuhvatiti što više Hrvata, ali je također svoju politiku oblikovao u skladu sa zahtjevima međunarodne zajednice. Svojim glavnim ciljevima proglasio je stvaranje suverene Hrvatske i njezinu reintegraciju u Europu. Dosljedno je težio suradnji s političkim vođama u susjedstvu i s međunarodnom zajednicom. Želio je izbjeći građanski rat, a nakon
njegova izbijanja tražio je rješenja kako bi se sukobi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini okončali. Nije spletkario kako bi uništio Bosnu i Hercegovinu. On je težio političkim odnosno diplomatskim rješenjima, a vojne akcije poduzimao je nevoljko.
Na osnovi literature, tiska i vrlo ograničenih arhivskih izvora, autor razmatra je li Republika Hrvatska 1995. godine u vojnim akcijama oslobađanja područja, koja su bila pod nadzorom srpskih ...pobunjenika, izvršila planirano protjerivanje tamošnjeg srpskog stanovništva. Pri tome pokazuje da su objašnjenja, koja naglašavaju hrvatsku odgovornost za «etničko čišćenje» srpskog stanovništva na pobunjeničkim područjima, uglavnom pojednostavljena i ne daju pravu i potpunu sliku tih događaja.
