Avtorice se v skladu s sodobno mestno politiko, katere cilj je oblikovati konkurenčno mestno identiteto, v članku ukvarjajo s postsocialistično identiteto Novega Pazarja, srednje velikega mesta na ...jugozahodu Srbije. Proučujejo oblikovanje mestne identitete na podlagi dinamične interakcije med akterji in družbeno-prostorskimi strukturami, pri čemer uporabljajo pojem mestnega habitusa, ki temelji na Bourdieujevi teoriji o habitusu, in Lefebvrov koncept družbene produkcije prostora. Posebno pozornost namenjajo izzivom, s katerimi se postsocialistična mesta spopadajo pri ponovnem vzpostavljanju svoje identitete po obdobju spodbujanja modela socialističnega (industrijskega) mesta in njegovem poznejšem zatonu. Njihova analiza temelji na anketi med prebivalci Novega Pazarja (n = 299), intervjujih s strokovnjaki, zaposlenimi v mestni upravi ter drugih lokalnih ustanovah in organizacijah (n = 14), in na vsebinski analizi uradnega spletišča mesta. Njihovi izsledki kažejo, da je Novi Pazar mesto z močno identiteto, a tudi precejšnjimi strukturnimi omejitvami, ki onemogočajo lokalno delovanje, na podlagi katerega bi lahko mesto izkoristilo svoj potencial za oblikovanje konkurenčne identitete.
Izbežna smrtnost se definiše kao smrt koja bi mogla biti izbegnuta adekvatnom i blagovremenom zdravstvenom zaštitom i merama javnog zdravlja i prevencije. Metod meri efikasnost zdravstvenog sistema ...kvantifikovanjem preuranjenih smrti (0–74) od određenih uzroka. Analiza izbežne smrtnosti u Srbiji, a u okviru ovog koncepta i kategorija sprečive i predupredive smrtnosti, data je za period 2010–2019. godine. Dekomponovanjem očekivanog trajanja života muškog i ženskog stanovništva prema starosti i uzroku smrti određen je doprinos izbežne smrtnosti promenama u očekivanom trajanju života u posmatranom periodu. Rezultati su pokazali da je najveći deo pozitivnih doprinosa nastao usled smanjivanja broja umrlih od bolesti i stanja koja pripadaju izbežnoj smrtnosti (oko 70%). Posmatrano po polu, smanjenje specifičnih stopa izbežne smrtnosti je veće kod muškaraca, naročito kod sredovečnih, gde su doprinosi preko 80%. Stope sprečive i predupredive smrtnosti uvek su više u muškoj populaciji, ali je smanjivanje standardizovanih vrednosti intenzivnije kod muškaraca u Srbiji. Verovatnoća događaja izbežne smrtnosti u muškoj populaciji pri živorođenju je oko 30% (kod žena je 18%). Hipotetičkom eliminacijom izbežne smrtnosti, porast očekivanog trajanja života pri živorođenju kod muškaraca mogao bi iznositi 6,3 godine, a kod žena 3,9. Najznačajniji pozitivan trend smanjenja izbežne smrtnosti jeste kod kardiovaskularnih bolesti i nasilnih uzroka smrti.
This paper aims to present the advantages of a qualitative approach in migration studies. Regardless of its proven validity, the qualitative perspective is still underutilised and remains ...overshadowed by research inspired by (neo)positivist, quantitative and statistical methods in migration studies. The paper seeks to prove the hypothesis that qualitative research, and the biographical method in particular, enables research on migration in its processuality, provides insight into the interconnection between the structure and the agency in all migration phases, and shines a light on power relations that produce unequal outcomes of these movements. The significance and reach of qualitative approaches have been demonstrated through the analysis of particular methodology solutions and the findings obtained by the research on the contemporary international migration of women from Serbia in the European context. The first section of the paper is a comprehensive overview of the application of theoretical and methodological approaches in migration studies, followed by an elaborate description of individual methodological procedures as well as relevant findings of the mentioned research. The main contribution of this paper is that it shows how qualitative research enables the re-examination and deconstruction of categories within which we are used to observing migrants and which actually represent a reflection of the administrative management of international movements.
Cilj ovog rada jeste da čitaocu predstavi prednosti izučavanja migracija iz kvalitativne perspektive, koja je i pored svoje dokazane valjanosti i dalje podzastupljena i u senci istraživanja inspirisanih (neo)pozitivističkim, kvantitativnim i statističkim metodama u migracionim studijama. U radu se tvrdi da kvalitativna, a naročito biografska istraživanja, omogućavaju da se migracije istraže u svojoj procesualnosti, da se ispita odnos međusobne povezanosti strukture i agensnosti u svim migracionim fazama i da se prepoznaju odnosi moći koji utiču na nejednake ishode ovih kretanja. Važnost i dometi kvalitativnih pristupa prikazani su kroz analizu konkretnih metodoloških rešenja i nalaze dobijene u okviru istraživanja koje se bavi fenomenom savremenih međunarodnih migracija žena iz Srbije u evropskom kontekstu. U prvom delu rada dat je pregledni prikaz primene teorijskih i metodoloških pristupa u studijama o migracijama, da bi zatim detaljno bili opisani konkretni metodološki postupci i relevantni nalazi iz spomenutog istraživanja. Glavni doprinos ovog rada jeste da pokaže na koji način se pomoću kvalitativnih istraživanja preispituju i dekonstruišu kategorije u okviru kojih smo navikli da posmatramo migrante, a koje zapravo predstavljaju odraz administrativnog upravljanja međunarodnih kretanja.
Pogled unazad Sadžakov, Slobodan; Antolović, Michael
Metodički ogledi,
02/2023, Letnik:
29, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se analizira provođenje »bolonjske reforme« visokog obrazovanja u Republici Srbiji tijekom prethodnih petnaest godina. Naglašavajući neoliberalizam kao ideološku osnovu reforme, autori su ...podvrgli kritičkoj raščlambi njezine normativne ciljeve i postignuća. Autori zaključuju da restrukturiranje sveučilišta na tržišnim načelima i njihovo pretvaranje u profitne organizacije vodi postepenom urušavanju osnovne funkcije modernog sveučilišta, oličene u traganju za istinom i proizvodnjom znanja. Nasuprot proklamiranom »društvu znanja«, reforma je dovela do snižavanja znanstvenih i obrazovnih standarda i zanemarivanja neposredno neprimjenjivih znanja što posve mijenja društveno vrednovanje znanja i znanosti te ima za posljedicu uspostavljanje »društva neznanja«.
The paper analyzes the implementation of the “Bologna reform” of higher education in the Republic of Serbia during the last fifteen years. Emphasizing neoliberalism as the ideological basis of the reform, the authors subjected the reform to a critical analysis of its normative goals and achieved achievements. The authors conclude that the restructuring of universities based on market principles and their transformation into for-profit organizations leads to the gradual collapse of the basic function of a modern university embodied in the search for truth and the production of knowledge. Contrary to the proclaimed “knowledge society”, the reform led to the lowering of scientific and educational standards and the neglect of immediately inapplicable knowledge, which completely changed the social evaluation of knowledge and science and resulted in the establishment of a “society of ignorance”.
Empirijsko analitički pristup znanosti šumarske politike primijenjen je na primjeru specijalnog rezervata prirode „Koviljsko-Petrovaradinski Rit“ (Srbija) s ciljem sveobuhvatne analize korisnika, ...njihovih interesa i potencijalnih sukoba interesa. Istraživanje je provedeno od kolovoza 2017. do kolovoza 2018. godine. Procjena intenziteta interesa identificiranih korisnika temelji se na kvalitativnoj analizi sadržaja i kritičkoj analizi te kombinaciji tehnika triangulacije, logičkog zaključivanja, indukcije i dedukcije. Unosom procijenjenog intenziteta interesa korisnika (vlasnici šuma – država i privatni šumovlasnici; zaposleni u šumarstvu; poduzeća/institucije – drvna industrija, pokrajinski sekretarijat, itd.; građani) u analitičku shemu jasno se mogla izdvojiti zona sukoba između korisnika s vrlo jakim interesom za korištenje drvne mase (Vojvodinašume, crkva, prerada drva) i korisnika koji pripadaju interesnom polju očuvanja/zaštite prirode (institucije zaštite prirode, građani). Uz navedeno, država tj. Vojvodinašume su u unutarnjem sukobu, jer (također) imaju vrlo snažan interes za proizvodnju drva s jedne strane i za zaštitu prirode s druge strane. Kako bi uravnotežila interese, država/pokrajina je u prednosti jer rješenje može potražiti interno, ali analitička shema pokazuje i da će rezultat neizbježno dovesti do sukoba s drugim korisnicima (drvnom industrijom ako se poveća opseg zaštite ili zaštitom prirode ako se pojača sječa drva). Koncept zaštitnih zona pokazuje trenutni kompromisni paket između zainteresiranih strana (stroga zaštita 6%, aktivna zaštita 29% i korištenje drva 65%), koji će opstati dok ga država bude mogla podržati političkim mjerama. Empirijsko analitički pristup omogućio je sveobuhvatni uvid u korisnike i interese vezane za Rit, a metodološka postavka je uz zaključake relevantne za daljnja znanstvena istraživanja stvorila osnovu za aktivniju komunikaciju rezultata s praksom.
This study, based on modified Schusser´s sequential method, was conducted from August 2017 to August 2018 with the aim of using accessible and familiar case example from Serbia to verify the claim of forest policy science - that users, their interests and potential conflicts of interest can be comprehensively identified and analysed while applying empirically analytical approach. On the example of special nature reserve Koviljsko-Petrovaradinski Rit the intensity of user´s interest is assessed based on qualitative content analysis and critical reasoning in combination with the techniques of triangulation, induction and deduction. By entering the estimated intensity of user interests into the analytical sheme (users categorized as forest owners- state/province and private, forestry employees, enterprises/institutions and citizens), the first conflicting zone was identified between the very strong interests in forest utilization (priority of profitable timber harvesting) and the interest field comprising the very strong and strong user interests for nature conservation. In addition, the state/province (public enterprise Vojvodinašume) is in an internal conflict, having (also) a very strong interest in wood production (creating revenues) on the one hand and in nature conservation on another. In order to balance them (towards the general social interest), the state/province has an advantage of being in the position to look internally for a solution, but the analytical scheme also shows how potential changes could trigger conflicts with other users (wood industry if protection is increased or nature protection actors if logging intensifies). The current solution of protection zones, divided into strict protection 6%, active protection 29% and profitable use of wood 65%, reflects the actual compromise package between the state/province andinterests of remaining users, which will last as long as the state/province is in the position to support it with available political means.
Whereas individual discourses take into account only partial aspects, the current approach has provided a comprehensive insight into Rit´s actors and interests. Methodological set-up of existing theoretically-based analytical categories has offered conclusions relevant for further research, forming at the same time a strong basis for more active communication of results with practice: users can more clearly perceive each other’s positions and evaluate own abilities to act, while searching for the implementation concepts that work in practice.
Veliki broj političara koristi vizuelni medijski sadržaj za potrebe lične promocije, predizbornih kampanja i za komunikaciju sa biračima. Pored televizijskih snimaka i fotografija u štampanim ...medijima, političari sve više koriste vizuelno-centrične digitalne platforme, poput Instagrama, Jutjuba, Snepčeta i TikToka, kako bi doprli do šire javnosti i obezbedili veću podršku. Jedan broj političara redovno koristi Instagram kao mrežu koja beleži ogroman rast u odnosu na druge poznate društvene mreže. Instagram je svojom vizuelnošću omogućio političku hiperindividualizaciju, pa se čini da su inače distancirani predsednici, premijeri i drugi političari sve „običniji” i bliži građanima. Jedan od njih je i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, čiji je zvanični Instagram profil @buducnostsrbijeav poslednjih godina postao važan izvor informacija mejnstrim medijima u Srbiji, pa i Javnom medijskom servisu. Imajući u vidu ovaj kontekst, u radu se istražuje kako se na Instagram profilu predsednika Srbije vizuelno reprezentuju građani Srbije i kao objekati kao izvor politike. Na osnovu kvantitativne i kvalitativne analize fotografija i video snimaka objavljenih u toku 2019. i 2021. godine, identifikuju se glavni vizuelni okviri u kojima se predstavljaju građani Srbije, kao i vizuelne strategije na osnovu kojih Aleksandar Vučić stupa u interakciju sa običnim ljudima, uspostavlja odnose sa pojedinim društvenim i profesionalnim grupama, a istovremeno šalje određene političke poruke.
Inozemna izravna ulaganja smatraju se dugoročnim i stabilnim oblikom kapitala. Liberalizacijom tržišta zemlje su postale otvorene za ovakav tip ulaganja, a tijekom godine jača konkurencija za ...privlačenjem inozemnih ulagača. Općenito se smatra da će ekonomski stabilne zemlje s politikama koje olakšavaju i potiču djelovanje inozemnih ulagača imati veću vjerojatnost privlačenja inozemnih izravnih ulaganja. Cilj je ovog rada utvrditi te usporediti prednosti i nedostatke zemalja u privlačenju inozemnih izravna ulaganja na primjeru Republike Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Iako postoje određene sličnosti među analiziranim zemljama, zaključak je da su oneipak heterogene s obzirom na poslovnu klimu, percipiranu korupciju te općenito, s obzirom na privlačnost za inozemna ulaganja.
Stupanj demokratičnosti jednog društva može se procijeniti na različite načine, a jedan je od njih analiza načina funkcioniranja medijskog sustava, zakonskih okvira, načina formiranja i principa ...djelovanja tijela i institucija kojima je povjerena uloga regulatora u području medija. Opisujući medijski pejsaž Srbije s posebnim naglaskom na medijske zakone i način izbora članova regulatornih tijela za medije u razdoblju 2000. – 2021., rad problematizira pitanja regulacije i deregulacije kao sredstava za uređenje medijske sfere, odnosno pokušava utvrditi jesu li samoregulacija i koregulacija najdemokratičniji modeli uređenja medijske prakse. Političke promjene koje su se dogodile 2000. godine u Srbiji utjecale su na unaprjeđenje medijske produkcije i prakse, počevši od usvajanja novih zakonskih akata, u prvom redu Zakona o radiodifuziji (2002). Taj zakon postavio je inovativan, proeuropski i demokratski okvir uređenja medijske sfere predvidjevši izbor nezavisnoga regulatornog tijela, Saveta republičke radiodifuzne agencije, koje je imalo vrlo velike ovlasti na području uređenja medijske sfere. Posebno je bitna činjenica da su većinski predlagači članova ovog tijela bili predstavnici civilnog sektora. Nakon 2012. godine, u Srbiji dolazi do jačanja autoritarnih političkih elita i populističkih trendova čime jačaju politički i ekonomski pritisci na medije, koji se smatraju protivnicima ili opozicijom. Novim setom medijskih zakona koji su usvojeni 2014., uključujući i Zakon o elektronskim medijima, uređenje medijske sfere povjereno je Regulatornom telu za elektronske medije (REM) i njegovom Savetu. Novo tijelo nije unaprijedilo područje medija, već je došlo do suprotnog. Neovisnost regulatornog tijela bila je više formalna nego neophodna, simulirano je poštovanje demokratskih principa i pritisci na izbor članova postali su sve češći. Također, ovo tijelo radilo je u necjelovitom sastavu, a marginaliziran je udio civilnog sektora u izboru članova. Iz spomenutih razloga možemo zaključiti kako je Srbija u posljednjih sedam godina značajno regresirala u pogledu uređenja područja elektroničkih medija i nezavisnosti regulatornih tijela. Premda su zakonska rješenja korektno izvedena, njihova je primjena obilježena nedosljednošću i simulacijom. Ovaj trend dovodi do lošeg položaja medija, ugroženosti nezavisnih regulatornih tijela i generalno ljudskih prava i sloboda, što je utvrđeno i u brojnim izvještajima međunarodnih institucija.
The degree in which a society has been democratised can be evaluated in different ways. One of the approaches is based around the analysis of the ways media system operates, legal framework, manner of establishing and principles behind the operation of bodies and institutions entrusted with the role of regulators in the field of media. Describing the media landscape in Serbia, with special emphasis on media laws and the manner of electing members of media regulatory bodies in the period between 2000 and 2021, the paper problematises the issue of regulation and deregulation as a mean of managing the media sphere. Moreover, the paper tends to determine whether selfegulation and co-regulation are the most democratic models of regulating media practice. Political changes in Serbia in 2000 affected the improvement of media production and practice, which began with the adoption of new legislation, primarily the Law on Broadcasting (2002). This law set an innovative, pro-European and democratic framework for media regulation as well as the constitution of an independent regulatory body - the Council of the Republic Broadcasting Agency, which had large jurisdiction in the field of media regulation. It is particularly important to state that representatives of the civil sector were the majority that nominated the members of this body. After 2012, authoritarian political elites and populist trends flourished in Serbia, increasing political and economic pressure on the media, which were seen as opponents or opposition. With the new set of media laws adopted in 2014, including the Law on Electronic Media, the regulation of media sphere has been entrusted to the Regulatory Body for Electronic Media (REM) and its Council. The newly established body did not improve the media sphere, but instead quite the opposite happened. Regulatory body had moreformal than essential independence, respect for democratic principles was simulated and pressures on the election of members became more frequent. This body worked in an incomplete composition, and the share of the civil sector in the election of members was marginalised. For the above-mentioned reasons, we can conclude that in the last seven years Serbia has significantly regressed in terms of regulating the field of electronic media and the independence of regulatory bodies. Although the legal solutions were executed satisfactorily, their application was marked by inconsistency and simulation. This trend leads to the poor position of the media, and represents a threat to independence of regulatory bodies and human rights and freedoms in general, which is stated in numerous reports of international institutions.