Ovaj prilog nudi stilističku analizu recentne pjesničke zbirke Afrika u bogatome književnom opusu Tomislava Marijana Bilosnića. Njegova je poezija obilježena poetičkom i stilskom oznakom manirizma i ...automanirizma te mediteranskom komponentom iz čijega je značenja ponuđena interpretacija podjele njegova opusa na zasebne poetičke odvojke. Stilistička analiza navedenoga rukopisa rasvjetljava
recentni dio njegova opusa i pridonosi razumijevanju stila njegova pjesništva koji nije posebno razrađen. U analizi izdvajamo mikrostrukture i makrostrukture; od mikrostruktura ističu se usporedba, metafora, simbol i katalog, a od makrostruktura manifestni, mitski, magijski, panhumanistički, apokaliptički, politički, asintaktičkoasemantički diskurz i diskurz žanr-slika. Navedene se mikro i makrostrukture interpretiraju na pripadnim tekstovima pjesama, iznosi se precizno razlikovanje raznolikih modusa iznjedreno tekstualnom analizom i navedeni se rezultati ekspliciraju u kontekstualnim silnicama Bilosnićeva pjesništva.
Svrha ovog rada jest proučiti odnos dvaju istarskih autora iste generacije – Slavka Kalčića i Tomislava Milohanića Slavića – prema romanizmima u njihovu dijalektu te proučiti način na koji ih oni ...upotrebljavaju. Napravljena je zato stilistička i jezična analiza romanizama na ukupno 145 pjesama dvojice autora. Romanizmi dvaju
pjesnika ispitani su s etimološkog i stilističkog stajališta te su svrstani u semantička polja (vremenske prilike, geomorfologija, običaji i institucije, tijelo i osjetila, opažaji i utisci, vrijeme i kalendar, život, brak i obitelj, životinje, poljoprivreda i stočarstvo, osjećaji, radnje i druge) kako bi se rasvijetlila njihova stilska i jezična upotreba, njihovo podrijetlo te kako bi se dobilo perspektivu kojim sferama ljudske djelatnosti pripada većina ispitanih riječi. U Milohanićevim pjesmama pronađen je zamjetan broj romanizama na poziciji rime, kod oba autora uočeni su i neologizmi nastali iz riječi romanskog porijekla. Osim toga, istaknute su najznačajnije jezične posebnosti i retoričke figure (aliteracije, izokolon, anafore, epifore, polisindeton, neologizmi, upotreba talijanskog jezika i dr.) koje autori upotrebljavaju u svojem pisanju.
Od 1997./98. do 2009./10. godine predavala sam kao vanjska suradnica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta današnjega Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli ...Metodiku nastave hrvatskoga jezika i Stilistiku hrvatskoga jezika. Kako je cilj rada ocrtati fragmente pulskoga profesorovanja, u radu se isprepleće esejistički dio sa znanstveno-stručnim. U esejističkom dijelu riječ je o mojim i studentskim sjećanjima na to razdoblje, a u znanstveno-stručnom dijelu prikazuju se teme iz metodike i stilistike hrvatskoga jezika te načini kako su one bile predstavljene studentima u sklopu predavanja i seminara. Povezujući teoriju s praksom unutar jednoga kolegija, ali i interdisciplinarno, naglašava se upotreba raznolikih metoda u sklopu različitih metodičkih sustava.
Kada je riječ o metodici jezika, posebna se pozornost posvećuje motivaciji studenata za poučavanje i učenje hrvatskoga jezika i književnosti te ulozi učitelja/nastavnika u današnjem društvu. Što se stilistike tiče, studente se upućuje na metodologiju istraživanja jezika koji nas okružuje, ali i na kritički pristup jeziku. Daju se primjeri koncepata seminara studenata, predstavljaju se rezultati njihova istraživanja jezika u različitim tipovima tekstova i različitim funkcionalnim stilovima (od medijskoga do razgovornoga). Takvim načinom rada studenti produbljuju stručne spoznaje o pojedinoj temi, svladavaju pisanje znanstvenih radova i usavršavaju tehniku usmenoga predstavljanja seminara. Zaključuje se da su rezultati istraživanja komunikacijskih uloga jezika na tragu kritičke analize diskursa, pri čemu se posebno naglašava proaktivna pozicija autora teksta.
Autor je iz svoje zbirke paremiologizama otoka Visa, koje je skupljao u sklopu svog istraživanja usmene predaje otoka Visa, izabrao poslovice kao najsažetiji jezični oblik kojim se u organskoj ...ljudskoj zajednici insularnog prostora otoka Visa čuva i usmeno prenosi među generacijama pučka filozofija spoznaje o životu, o odnosima među ljudima, o prirodnim pojavama, o ritmu meteorološkog vremena, o rodnim odnosima, o iskustvu rada ribarskog i težačkog posla, o smislu čovjekove egzistencije, o odnosu čovjeka prema transcendentnom iskustvu. Takvi proverbijalni iskazi vrlo su ekspresivni zbog sažetosti izraza i potrebe njihovih kreatora da iskaz bude pamtljiv, da uđe u kolektivnu memoriju i ondje trajno ostane kao opomena, kao memento proživljena iskustva ovjerena u životnoj praksi i kao spoznaja univerzalno primjenjiva. Ta misao znade koji put dosegnuti
filozofsku lucidnost spoznaje životnih fenomena sagledanih u procesu, u promjenjivosti okoline i relacija u čovjeku samome i njegovoj
okolini, društvenoj i prirodnoj. Ujedno ti pučki proverbiji otkrivaju u najsažetijoj jezičnoj formi životnu mudrost neškolovana puka, njegovu vezanost za iskustvo prethodnih generacija, njegovo povjerenje u kontinuitet i smisao međugeneracijske povezanosti te smisao čuvanja naslijeđena znanja kao vrijednosti bitne za opstanak.
Poslovice otkrivaju i istančan osjećaj za jezičnu kreativnost u mikrostilističkim formacijama proverbijalnog izraza, što je autoru izazov i za stilističku interpretaciju.
U ovome se radu analizira druga pjesnička knjiga Marije Čudine Čađ i pozlata (1963) sa stilističkoga aspekta. Izdvajaju se slikovnost i refleksivnost kao dominantne razine poetskoga diskurza. ...Slikovni diskurz pruža uvid u zagrobni svijet u koji uranja lirski subjekt, dok se refleksivnim diskurzom izvode meditacije o odnosu života i smrti. Ispituju se interferencijske zone tih dviju diskurznih razina i simbološki tumači predmetni sloj pjesama kako bi se dokazalo da je u zbirci opisan put lirskoga subjekta kroz zagrobni svijet. Kao dodatak, predmetni se sloj kulturološki tumači kako bi se dao uvid podrijetla zagrobnih motiva u slikovnome diskurzu.
Ionako nedovršeni proces emancipacije žena u Hrvatskoj dodano kompliciraju žene koje imaju medijsku moć, jer su je usmjerile protiv žena. U radu se iz vizure feminističke kritike analiziraju ...dominantna mizogina retorička sredstva u novinarskom diskursu (uglavnom u revijama za žene), a autorica upozorava i na recentnu pojačanu mizoginost slikovitih izraza, pogotovu kada se radi o ženinim godinama, kilogramima i izgledu tijela, kao i na pojačanu mizoginost oglašivačke retorike (agresivnije reklamne poruke). Na kraju se obraća pažnja i na u suvremene rječnike hrvatskoga jezika i na definicije leksema „žena“.
Prvi dio rada bavi se definiranjem feminističke stilistike, odnosno određenjem predmeta, interesnih polja i mogućih metodoloških uporišta te discipline. Razmatraju se neke ponuđene definicije ...feminističke stilistike u odnosu na druge stilističke discipline s jedne strane te u odnosu na feministički i kritički pristup književnosti s druge strane. Zagovara se razumijevanje feminističke stilistike kao discipline između lingvistike/kritičke analize diskursa, prvenstveno u zadržavanju metodološkog instrumentarija, te književne teorije, posebice u razmatranju odnosa roda, seksizma i ideologije te odnosa implicitnih i »stvarnih« čitatelja. Drugi dio rada ilustrira interese (metode, poziciju) feminističke stilistike analizirajući odabrani poetski književni tekst kanonskog autora te njegovu kritiku. Feminističko-stilistički pristup pritom je pozicioniran kao »čitanje s otporom« naspram dominantnom čitanju oprimjerenom etabliranom kritikom. Odabrani tekst (Slavko Mihalić: Približavanje oluje) zanimljiv je zbog reprezentacije »utišanog« ženskoga glasa te mogućih čitanja oznaka femininosti/maskulinosti i rodnih odnosa koje nudi čitatelji(ca)ma.
Ovaj rad nudi proširenje stilističkoga uvida u pjesništvo Tomislava Marijana Bilosnića. Ispituje se kategorija fantastizacije poetske građe, njezina stilska utemeljenost i interpretativni dosezi, a ...također se izlaže i novi tekstualni model fantastičkoga interteksta i interdiskursa i njemu svojstvenih relacija i modaliteta. Uočeno je kako u pjesničkoj zbirci Ogledalo postoji nekoliko signala fantastizacije kao što su fantastičke figure i diskurzi vezani za žanr bajke i mita, kao i metafantastički impuls nekih pjesama. Semiotičkom analizom fantastičkih uzoraka elaborira se navedeni uvid i nudi mogućnost usustavljenja poetske građe druge stvaralačke faze u pjesništvu Tomislava Marijana Bilosnića.
U članku autor navodi sintaktička, leksikološka i stilistička obilježja prijepisa Senjskoga statuta Vuka Ručića iz 1701. godine, govori o prijevodu prijepisa Senjskoga statuta na hrvatski standardni ...jezik i donosi zaključak o cjelokupnoj jezičnoj raščlambi tog starohrvatskog pravnog teksta.
PDF
