ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA NA LOKALITETU BANJAČE Ožanić Roguljić, Ivana; Miloglav, Ina; Tončinić, Domagoj
Opuscula archaeologica,
12/2018, Letnik:
39/40, Številka:
1
Journal Article, Paper
Odprti dostop
U članku se obrađuju rezultati arheoloških istraživanja koja je Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2005. god. proveo na lokalitetu Banjače, na trasi dionice Jadranske ...autoceste Dugopolje – Bisko. Lokalitet se nalazilo u neposrednoj blizini antičkih cesta koje su od Salone vodile prema granici i unutrašnjosti provincije Dalmacije. Istraženi su ostaci dvaju objekata koji su građeni suhozidnom tehnikom, a služili su kao radni prostori, odnosno Objekt 1 vjerojatno kao skladišni prostor, a Objekt 2 kao prostor za procesuiranje i skladištenje hrane. Riječ je o dijelu ruralnog naselja koje je na ovom mjestu osnovano početkom 5. stoljeća.
U radu se raspravlja o obzidanoj lokvi Krušovici kao unikatnom
spomeniku tradicijskog graditeljstva na otoku Visu. Svojim nazivom
lokva koji se sačuvao u narodu svjedoči o davnoj prošlosti
otoka u ...kojoj je danas zaboravljeno stočarstvo bilo značajna grana
privređivanja, a svojim oblikom svjedoči o transformacijama
otočke ekonomije polovicom devetnaestog stoljeća u kojima je u
novoj funkciji bunara imala značajno mjesto u komiškoj tradicijskoj
kulturi.
Suhozidna gradnja kao nezamjenjiva manualna tehnika prilagodbe kamenitih terena za poljoprivredu nezaobilazna je pojava za hrvatsko jadransko-dinarsko područje. Obilježje krškog područja svakako su ...suhozidne kamene ograde koje kao mreža prekrivaju nekad ili danas obrađivane površine, a sklopu ili neposredno uz koje se najčešće nalaze i lažno svođene suhozidne građevine. Takve primitivno zidane građevine predstavljaju arhaične oblike građenja kamenom na krškim područjima iz kojih se razvilo današnje tradicijsko graditeljstvo kamenog pojasa. Suhozidna gradnja i suhozidne građevine istinski su jedinstven format svjetske kulturne baštine koja svoje nematerijalne i materijalne inačice ima višestruko zaštićene u različitim formatima i na različitim razinama državnih i svjetskih institucija. Umijeće suhozidne gradnje afirmirano je kao nematerijalno kulturno dobro, a suhozidna baština kao element vernakularnog graditeljskog nasljeđa i dominantni čimbenik kulturnog krajolika. Ovo istraživanje se bavi mogućim modelima sustavne zaštite suhozidne baštine koji bi osigurali kontinuirano prenošenje umijeća suhozidne gradnje kao i zaštitu te revitalizaciju postojećih suhozidnih skloništa. Cilj ovog istraživanja jest razviti znanstvena polazišta za zaštitu, revitalizaciju i korištenje suhozidne baštine na primjeru jednostavnih suhozidnih građevina
(kućerica) unutar Nacionalnog parka Krka te definicija mogućnosti promicanja održivog korištenja kulturne baštine, politike upravljanja kulturnim dobrom, provođenja programa edukacije javnosti kao i uspostavljanje procedura za aktivno sudjelovanje svih dionika u procesu očuvanja nasljeđa. Zaključak jest kako je zbog složenosti i slojevitosti ulturnog krajolika optimalno povezivanje znanstvenog i percepcijskog pristupa temeljenog na mogućnostima edukacije, obnove, održivosti i tek potom sagledavanju potencijala budućeg korištenja suhozidne baštine.