Članek se ukvarja z referenco besede buša v Dalmatinovi Bibliji (1584). Po Bezlaju (1976) se beseda nanaša na Cucurbito pepo, vendar če rastlino osvetlimo z botaničnega vidika in si besedo buča ...ogledamo v slovenskih slovarjih ter nekaterih urbarjih, ugotovimo, da Dalmatinova buča ni bila Cucurbita pepo, ampak Lagenaria siceraria. Beseda buča bi kot poimenovanje za rastlino mogoče celo izginila, če je ne bi rešilo srečno naključje, saj je prvotno pomensko polje Lagenarie sicerarie še v pravem času, ko je slednje že začelo bledeti, nadomestila Cucurbita pepo, in to tako dosledno, da pri geslu buča tako Bezlaj kot tudi Snoj (1997) v svojih etmoloških slovarjih Lagenarie sicerarie ne omenjata.
Ovaj smo rad podijelili u dva dijela. Prvi smo dio naslovili
“Višestoljetna šutnja i ponovno buđenje protestantske teologije”.
Kada je riječ o šutnji protestantske teologije o Mariji, postoji više
...razloga. Pretjerano štovanje Marije s katoličke strane, gubitak svih
poveznica s Biblijom te instrumentalizacija Marije u svrhu borbe
protiv protestantizma, dovelo je do toga da se u protestantsku
teologiju, kao logična reakcija, s vremenom uvukla potpuna
šutnja i odbacivanje bilo kakvoga govora o njoj. U zadnje vrijeme
protestantska se teologija budi te ponovno počinje govoriti o Mariji.
Razlozi su slijedeći: na Drugom vatikanskom saboru govor o
Mariji stavljen u okvir Crkve; sjećanje na poveznicu između Marije
i protureformacije nestalo je i više nije djelotvorno; feministička
teologija te ekumenizam. Drugi je dio naslovljen “Elementi
protestantske teologije za buduću ekumensku mariologiju”.
Glavni kriteriji za buduću ekumensku mariologiju, a koji su za
protestante od nesagledive važnosti, jesu sljedeći: govor o Mariji
mora biti utemeljen isključivo na Svetom pismu; Solus Christus –
nema ni Marije ni mariologije bez Krista čije mjesto nitko ne može
zauzeti niti ga smije na bilo koji način zasjeniti ili umanjiti; Marija
je naša sestra u vjeri te kao takve ne može biti ni dio kulta ni
molitve niti je ona posrednica ili zagovornica kod Boga te katoličke
dogme o Mariji u ekumenskoj mariologiji nemaju svoje mjesto te,
na koncu, per Mariam ad Christum - Marija vodi isključivo Kristu
te nije cilj samoj sebi.
Članak je prikaz najnovijeg dokumenta Papinske biblijske komisije a sastoji se od četiriju dijelova. Prvi dio opisuje povijest nastanka toga dokumenta, počevši od XII. opće sinode biskupa, preko godišnjih ...zasjedanja članova Biblijske komisije, zatim govora, odnosno poruka pape Benedikta XVI. i pape Franje, kojima su pratili rad komisije, pa do konačnog odobrenja i objavljivanja dokumenta. Drugi dio donosi faktografski opis dokumenta Papinske biblijske komisije s gledišta naslova i podnaslova. Treći dio izdvaja neke važne tvrdnje i stavove Papinske biblijske komisije izrečene u tom dokumentu dok četvrti dio donosi zaključno vrednovanje obrađenih tema nadahnuća i istine Svetoga pisma koje se može iščitati u tom dokumentu.
Caritas je ustanova Katoličke Crkve preko koje se konkretizira zauzetost mjesne crkve za siromašne pojedince i skupine prije svega unutar njezine organizacije, a potom i za sve druge u pluralnome ...društvu koje i Crkva stvara preko svoga vrijednosnog sustava. Uz Caritas Bosne i Hercegovine, čiji je osnivač Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, mjesni Caritasi unutar Vrhbosanske metropolije provode specifične programe i projekte na područjima koje jurisdikcijski pokrivaju, a kojima dopiru do krajnjih korisnika u potrebi te na taj način skrbe za njih ublažavajući njihovu tešku svakodnevicu. Djelotvorna kršćanska ljubav koju svaki pojedini Caritas uprisutnjuje na svome području plod je izravne Kristove odredbe o ljubavi.
Rasprava se ukvarja s svežnjem pesmi na novozavezne motive iz nedokončane pesniške zbirke Antona Vodnika Talitá, kumi, objavljene pred kratkim v drugi knjigi njegovih Zbranih del. Ob strani pušča ...literanosmerno opredeljevanje in se osredinja na Vodnikovo pesnjenje razodetja v njih, ki ga pripravlja poduhovljeno pesnjenje erosa v prvih dveh zbirkah. Pesnjenje v t. i. "novozaveznem ciklu" doseže vrhunec v liku Jude Iškarijota, ki izgubi tradicionalne poteze izdajalca Kristusa in postane, tako kot Kristus, lik razodetne drugosti.
Članak tematizira pitanje odnosa protestantskog teologa Karla Bartha prema rimokatoličanstvu. Usredotočen je na razdoblje Barthova djelovanja kao honorarnog profesora na katedri za reformiranu ...teologiju Sveučilišta u Göttingenu. Riječ je o formativnom razdoblju, kako za Barthovu teologiju uzetu u cjelini, tako i za njegov odnos prema rimokatoličanstvu. Članak prikazuje genezu Barthova interesa za rimokatoličanstvo, smještajući je u kontekst njegova bavljenja samom protestantskom teologijom i njezinom poviješću, odnosno pretpoviješću u teologiji srednjeg vijeka. U članku se pritom pokazuje kako se Barthov stav o rimokatoličanstvu mijenja – i to od shvaćanja rimokatoličanstva kao svojevrsne 'hereze' srodne novoprotestantizmu pa do shvaćanja rimokatoličanstva kao oblika teologije i crkvenosti koji svojim, premda problematičnim poimanjem mogućnosti Božje Riječi u govoru Crkve, može upravo protestantskoj teologiji i crkvenosti postati kritičkim poticajem u traganju za njezinim djelomice zatrtim identitetom.
Iako se Sveto pismo nalazi u temeljima kršćanstva te time čini i osnovu za zajedništvo kršćana, tematika je Svetog pisma u kršćanskoj teologiji opterećena nizom prijepornih pitanja. To se osobito ...odnosi na zapadnu kršćansku teologiju, odnosno na dijalog između rimokatolika i protestanata, gdje je jedno od najprijepornijih pitanja vezanih uza Sveto pismo ono o odnosu između Pisma i tradicije. U ovom se radu nastoji izložiti povijesna geneza ove problematike. Autorica tako započinje razmatranjem pojma predaje u razdoblju ranoga kršćanstva, osvrćući se pritom osobito na pojam i značenje usmene predaje te na proces prelaska usmene predaje u pisani oblik. Potom se tematizira razumijevanje odnosa između Pisma i tradicije Crkve (koja u Crkvi živi i nakon pisanog fiksiranja svjedočanstva prvotnih svjedoka) tijekom razdoblja patristike i srednjega vijeka. Pritom se daje poseban osvrt na pomake do kojih u ovom pitanju dolazi u kasnome srednjem vijeku. Nakon toga pozornost se posvećuje raspravi o odnosu između Pisma i tradicije koja se razvila u vrijeme reformacije i rimokatoličke obnove. Tu se, kada je riječ o teologiji reformacije, osobita pozornost posvećuje stajalištima vodećih reformatora kao i izričajima koji se o ovoj problematici mogu pronaći u luteranskim vjeroispovjednim spisima. Kad je pak riječ o rimokatoličkoj teologiji, izlaže se i analizira nauk Tridentskog koncila. Ukratko se daje osvrt i na ekleziološke posljedice reformacijskog odnosno rimokatoličkog poimanja odnosa između Pisma i tradicije. U zaključnom se dijelu rada autorica osvrće na perspektivu koju je ovo pitanje zadobilo u suvremenoj eri ekumenizma.
Zapiski: Homilija na besede »vanitas vanitatum et omnia vana«, Eccles. I, 2 (239a–242b), direktorij za nedelje in praznike cerkvenega leta (243a–250a), o krvi in druge notice iz 15. stol. (notranja ...stran zadnjih platnic).Vezava: Lesene z usnjem prevlečene platnice iz 14./15. st., hrbet manjka, devet kovinskih gumbov, sklep odpadel.Pisava: Knjižna minuskula, dva stolpca, dve roki. Okras: Iniciale (L - 1r, Q - 45r, P - 108r, P - 146v, Q - 152r, S - 155r, P - 157r, P - 170v, P - 183v, P - 204r) v romanskem slogu z živalsko in rastlinsko ornamentiko, risane s črnilom in kolorirane z modro in rdečo barvo. Ostale so manjše in preprostejše v rdeči in modri barvi.(Katalog rokopisov; Kos-Stele 1931, str. 99.)
PDF
