V prispevku predstavljamo Prevajalsko prakso Oddelka za prevajalstvo Univerze v Ljubljani, ki je zasnovana praktično in usmerjena ciljno. S prenovo študijskih programov po smernicah bolonjske reforme ...je na Oddelku za prevajalstvo kot obvezni del magistrskega programa Prevajanje/Tolmačenje predvideno praktično usposabljanje v obliki Prevajalske prakse. Prevajalska praksa je za študente odlična priložnost za vpogled v realno prevajalsko situacijo, delodajalci pa tako lahko spoznajo potencialne bodoče sodelavce. Namen Prevajalske prakse je obogatiti in nadgraditi kakovost študija, omogočiti kasnejšo zaposljivost, ponuditi študentom, da že med študijem spoznajo dobre prakse s področja prevajanja in ponuditi možnosti dela z najsodobnejšimi tehnologijami. Študenti dobijo priložnost, da znanje, pridobljeno na fakulteti, prenesejo v svoje prevajalsko delo in obenem pridobivajo znanja, veščine in izkušnje, ki jim bodo kasneje omogočile učinkovitejšo integracijo v prevajalski sektor. V prispevku podrobneje pregledamo specifične pristope k izvajanju takšne študentske prakse, ki so se v zadnjih desetih letih izoblikovali na Oddelku za prevajalstvo in ponujajo model dobre prakse tudi v širšem okviru praktičnega usposabljanja.
Pedagoški menadžment je mlada disciplina u obrazovanju. U obrazovanju se menadžment javlja kasnije nego u gospodarstvu. Razlog je ponajprije u neprepoznavanju menadžmenta kao discipline u području ...obrazovanja te društvenom položaju obrazovanja. Upravljanje školom jedan je od ključnih problema pedagoškog menadžmenta. U zadnjih deset godina se pridaje veća važnost proučavanju menadžmenta u obrazovanju. Posebna važnost pridaje se utjecaju stilova vođenja na kvalitetno pedagoško upravljanje školom. Naglasak se stavlja na upravljačke kompetencije ravnatelja, stilove vođenja i osobine ličnosti. Cilj rada je ukazati na potrebu razvoja teorije pedagoškog menadžmenta i u tom kontekstu definiranja osnovnih pojmova. Posebno važno područje teorije pedagoškog menadžmenta je profesija ravnatelja. U skladu s shvaćanjem profesije u radu se obrazlažu profesionalne kompetencije ravnatelja i personalne karakteristike kao preduvjeti za uspješno upravljanje školom. Posebno područje teorije pedagoškog menadžmenta predstavljaju teorije i modeli vodstva kao interpretacijski okviri djelatnosti ravnatelja.
Namen prispevka je analizirati queer politike in njihova teoretska izhodišča, queer teorije, in jih primerjati z identitetnimi politikami gejevsko-lezbičnih gibanj. Queer politike in queer teorije ...namreč opozarjajo na izključevalsko logiko identite- tnih politik, saj slednje vključujejo le tiste subjekte, ki ustrezajo kriterijem specifičnih identitetnih kategorij. Queer disidentitete tovrstnim ekskluzivnim identitetnim kate- gorijam in konceptom (hetero- in homo-) normativnosti nasprotujejo in se postavljajo izven zamejujočih binarizmov v polju spola in seksualnega, svoje boje pa osnujejo na podlagi interesnega, ne identitetnega, združevanja. Queer politike in queer teorije s tem ponujajo upravičeno kritiko gejevsko-lezbičnih gibanj in vzpostavljajo alternative, koalicijske politike.
Teorije zarote so pomemben model pripovedovalskega korpusa sodobnih skupnosti in obenem značilen družbeni pojav, neločljiv od digitalnih komunikacijskih kanalov. Kot so pokazale številne raziskave, ...je tradicija teorij zarote v Evropi zelo kompleksna in bogata, pri čemer se ob vsaki družbeni krizi v lokalnih skupnostih, regijah ali na posameznih kontinentih, pa tudi globalno, ponavljajo določeni tipi pripovedi, motivi in tropi, ki se integrirajo v nov družbeno-kulturni kontekst. Zato je potrebno sočasno sledenje podatkom s terena, ki lahko prispevajo k predvidevanju smeri razvoja teorij zarote v prihodnjih družbenih krizah. Medtem ko je bilo v slovenskem javnem prostoru v času pandemije objavljenih veliko prispevkov z različnih področij o vzponu teorij zarote in teoretičnih besedil o teorijah zarote, so umanjkali konkretni podatki s terena. Kvantitativne in kvalitativne analize teorij zarote na terenu bi lahko dodatno podprle znanost v javnem dialogu in obenem podkrepile trud institucij v boju proti teorijam zarote ter podale bolj resnično sliko razmer na terenu.
Prikazani su rezultati ispitivanja implicitnih teorija kreativnosti nastavnika jedne škole. Istraživanje je imalo za cilj razumevanje nastavničkih uverenja o kreativnosti i njenom razvoju. Korišćena ...je metodologija studije slučaja, u kojoj su kombinovani kvalitativni i kvantitativni podaci. U prvoj fazi istraživanja primenjen je upitnik, a udrugoj je organizovana fokus grupa. Rezultati prve fazeukazuju da se kreativnost vidi kao kreativna osoba, dok su manifestacije kreativnosti na osnovnoškolskom uzrastu češće viđene kao kreativni proces. Doprinos škole razvoju kreativnosti učenika vidi se najviše u nastavnim i vananstavnim aktivnostima. Rezultati druge faze potvrđuju ključnu ulogu nastavnika u podsticanju kreativnosti, ali upućuju na niz prepreka, koje se odnose na ograničavajući nastavni plan i program, nedovoljna materijalna i finansijska sredstva i nedovoljno ili neadekvatno vrednovanje kreativnosti u društvu. Rad ukazuje na mogućnosti za definisanje pravaca daljeg razvoja implicitnih teorija kreativnosti ka uvažavanju različitih gledišta i izgrađivanju razvojnih shvatanja kreativnosti.
Kje so meje? Maša Radi Buh; Nik Žnidaršič
Amfiteater,
08/2024, Letnik:
12, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Prispevek si za osnovo jemlje razmerje med kulturo ukinjanja (angl. cancel culture) in z njo povezano politično korektnostjo ter komedijo in to razmerje natančneje artikulira ter ga vpne v ...družbenopolitični kontekst. Teorije komedije, komičnega in humorja izpostavljajo dve različni interpretaciji oziroma funkciji teh žanrov: po eni plati je lahko orodje družbene normativnosti, saj s humorjem, usmerjenim proti delom družbe, ki deviirajo od fiktivnih norm, te dele družbe disciplinira, po drugi plati pa lahko prav takim sistemom tudi nasprotuje, ko s komičnostjo razkriva, »da je cesar pravzaprav gol«. Zgodovina kulture ukinjanja izvira iz historičnih družbenih interakcij temnopoltih Američanov, ki so bile komično naravnane. Podton komičnosti je zaznamoval tudi začetni pojav tega termina, ki se je prvič pojavil na družabnem omrežju Twitter v tvitih temnopoltih Američanov leta 2014, šele z razširitvijo med druge družbene skupine in z vstopom v popularno kulturo pa je dobil današnji pomen; s ciljem umika javne podpore posameznikom, znamkam itd. zaradi percipiranega neprimernega ali spornega vedenja. Stališče, da je komedija v katerikoli obliki absolutno »sveta« in »nedotakljiva«, je le posledica meščanske koncepcije avtonomije umetnosti, ki ji odreka vsakršen politični naboj ter poskuša prikriti razmerja družbene moči, ki so na delu znotraj postopkov komičnega.
Kurikulum, kao značajni dokument škole, predmet je brojnih istraživanja i rasprava u obrazovno-vaspitnom procesu. Kada govorimo o kurikulumu, nezaobilazno je razjasniti i osvetliti i pojam skrivenog ...kurikuluma. On se definiše kao diskrepancija između onoga što podrazumeva službeni kurikulum i onoga što se odvija u školama. Skriveni kurikulum u znatnoj meri može imati uticaja na kvalitet obrazovanja, jer podrazumeva celokupno okruženje u kojem učenici uče. S obzirom na to da su nastavnici odgovorni za implementaciju kurikuluma, od njih se očekuje da prenesu učenicima sve one vrednosti koje formalnim kurikulumom nisu obuhvaćene. Prenošenje vrednosti najčešće se odvija putem implicitinih poruka, a često ni nastavnici, a ni učenici nisu svesni tih poruka. Implicitna teorija nastavnika predstavlja uverenja i vrednosti nastavnika o tome kako nastavnik percipira učenika, koju teoriju učenja primenjuje i kako percipira detinjstvo. Naime, skriveni kurikulum postaje sastavni deo implicitne teorije nastavnika. U nastavi koja je fokusirana na učenika, nastavnik i dalje ima centralnu ulogu, tako da se može reći da je njegova implicitna teorija integralni deo za ostvarivanje obrazovno-vaspitne prakse. Nalazi prikazanih relevantnih istraživanja potvrđuju tezu da skriveni kurikulum može imati snažniji uticaj u odnosu na službeni kurikulum. U svetlu savremene obrazovne paradigme o celoživotnom učenju, implikacije ovog rada ogledaju se u isticanju uloge nastavnika kao refleksivnog praktičara koji svoju praksu kontinuirano istražuje i preispituje.
Kurikulum, kao značajni dokument škole, predmet je brojnih istraživanja i rasprava u obrazovno-vaspitnom procesu. Kada govorimo o kurikulumu, nezaobilazno je razjasniti i osvetliti i pojam skrivenog ...kurikuluma. On se definiše kao diskrepancija između onoga što podrazumeva službeni kurikulum i onoga što se odvija u školama. Skriveni kurikulum u znatnoj meri može imati uticaja na kvalitet obrazovanja, jer podrazumeva celokupno okruženje u kojem učenici uče. S obzirom na to da su nastavnici odgovorni za implementaciju kurikuluma, od njih se očekuje da prenesu učenicima sve one vrednosti koje formalnim kurikulumom nisu obuhvaćene. Prenošenje vrednosti najčešće se odvija putem implicitinih poruka, a često ni nastavnici, a ni učenici nisu svesni tih poruka. Implicitna teorija nastavnika predstavlja uverenja i vrednosti nastavnika o tome kako nastavnik percipira učenika, koju teoriju učenja primenjuje i kako percipira detinjstvo. Naime, skriveni kurikulum postaje sastavni deo implicitne teorije nastavnika. U nastavi koja je fokusirana na učenika, nastavnik i dalje ima centralnu ulogu, tako da se može reći da je njegova implicitna teorija integralni deo za ostvarivanje obrazovno-vaspitne prakse. Nalazi prikazanih relevantnih istraživanja potvrđuju tezu da skriveni kurikulum može imati snažniji uticaj u odnosu na službeni kurikulum. U svetlu savremene obrazovne paradigme o celoživotnom učenju, implikacije ovog rada ogledaju se u isticanju uloge nastavnika kao refleksivnog praktičara koji svoju praksu kontinuirano istražuje i preispituje.
Medijsko sveto trojstvo, u smislu zadobivanja publike i financijskoga programa, svakako čine trač, rat (dakako, američka matrica rata protiv tzv. terorizma) i teorije zavjere. Riječ je, kao što je ...dobro poznato, o sadržajima koji sasvim dobro prodaju robu. Navedeno ću demonstrirati na primjerima domaćih radova umjetnika i umjetnika performansa (na primjeru njihove kritike navedenoga materijala) – Milan Božić, Boris Demur, Željko Kipke, Tomislav Gotovac aka Antonio G. Lauer i Siniša Labrović.
Contemporary intellectuals have rushed to embrace the concept of *#8220;community.” What does this tell us about American political thought? Why are intellectuals uneasy with modern liberal ...individualism and its institutional policy results? Why is political intellectual discourse dominated today by complaint?In The Dance with Community Robert Booth Fowler reflects upon these and related questions. “My goal,” he writes, “is to present contemporary political thought about community for what it is—a conversation interactive, spirited, and sometimes tough.”There have been many interpretations of the muchdiscussed decline in community spirit. Rather than offer another, Fowler steps back to look at the debate itself. He examines from the perspective of an intellectual historian the attention to community in current American political thought and explores the setting of that attention.He also identifies five alternative models of community integral to the current debates and sketches a clear image of each—its relationship to others, the logic of its appeal, and its emphases and problems. In each instance he places the model into the larger conversation over alternative communities and the value of community itself.