Incidentalom nadledvičnice je sprememba brez simptomov, naključno odkrita pri slikovnih preiskavah zaradi razlogov, ki ne vključujejo bolezni nadledvičnic. Njihova prevalenca strmo narašča na račun ...vedno večjega števila opravljenih slikovnih preiskav. Pretežno gre za benigne, hormonsko neaktivne adenome. Ob odkritju incidentaloma moramo razlikovati med benignimi in malignimi spremembami ter ugotoviti morebitno hormonsko aktivnost. Sodobno obravnavo incidentalomov predstavljava na izjemnem kliničnem primeru bolnice z drobnim incidentalomom leve nadledvičnice. Kljub visoki gostoti na nativni računalniški tomografiji (CT) smo na podlagi izplavljanja kontrasta v skladu s takratno prakso spremembo označili za benigno in odsvetovali nadaljnje morfološko spremljanje. Kljub temu je bolnica v naslednjih letih zaradi različnih zdravstvenih težav opravila več slikovnih preiskav, vendar spremembe velikosti tumorja ni bilo. Šele 6 let od odkritja so zaradi posledic covida-19 svetovali CT prsnega koša, ki je razkril izrazito rast tumorja. Bolnico smo napotili na levostransko laparoskopsko adrenalektomijo. Patohistološko je bil potrjen karcinom skorje nadledvične žleze, zato smo uvedli adjuvantno adrenolitično zdravljenje z mitotanom. Incidentalomi nadledvičnic so pretežno benigni in klinično nepomembni, včasih pa lahko ogrozijo življenje. Zato je pomembno, da jih obravnavamo v skladu s predstavljenimi smernicami. V izjemnih primerih z atipičnim potekom, kot je bilo pri naši bolnici, bo za ugoden razplet ključna obravnava v okviru interdisciplinarnega tima.
Bolesti paratireoidnih žlijezda često dovode do oštećenja bubrega poput primarnog hiperparatireoidizma ili se javljaju kao posljedica insuficijencije bubrega u sekundarnom i tercijarnom ...hiperparatireoidizmu. Bolesnici razvijaju hiperkalcemiju s povišenom razinom PTH, a većina ima smanjenu mineralnu gustoću kostiju uz deformitete, bolove i sklonost prijelomima, ali i oštećenje bubrežne funkcije, nefrokalcinozu ili nefrolitijazu uz opstruktivnu uropatiju. Cilj izvješća je predstaviti nuklearno-medicinske metode u dijagnostici i liječenju bolesnika s poremećajima paratireoidnih žlijezda. Najčešće korištene slikovne metode u dijagnostici jesu ultrazvuk visoke rezolucije s obojenim doplerom, zatim SPECT/CT scintigrafija u kombinaciji s kompjutoriziranom tomografijom s tehnecij-99m sestamibijem (Tc-99m-MIBI), te po potrebi PET/CT s fluor 18-kolinom. Ultrazvuk može biti praćen ciljanom citološkom punkcijom, a iz punktata se može odrediti i razina PTH koji također služi za potvrdu dijagnoze u slučaju da citološka analiza ne pokaže pravo podrijetlo epitelnih stanica iz punktata. U odjelima nuklearne medicine određuju se i laboratorijski parametri, odnosno razina PTH u serumu, važna u praćenju bolesnika. Najčešće se koriste kombinacije nekoliko različitih slikovnih metoda za određivanje veličine, položaja i odnosa paratireoidnih žlijezdi s okolnim strukturama, a u radu su prezentirane glavne indikacije te prednosti i ograničenja svake od metoda uz slikovni materijal.
Umetna inteligenca predstavlja zaradi možnosti podpore pri odkrivanju in spremljanju bolezni ter napovedovanju izida novi mejnik v sodobni medicinski tehnologiji. Njena klinična uporabnost se je v ...zadnjih letih dramatično povečala predvsem na račun uvedbe konvolucijskih nevronskih mrež v modeliranje računalniško podprtih sistemov umetne inteligence. Celotna oftalmologija, zlasti pa področje bolezni mrežnice, pri kateri diagnosticiranje sloni na slikovnih preiskavah, se vodi izrazito tehnološko. Zato je edinstvena stroka pri vpeljavi novosti s področja umetne inteligence v klinično uporabo. Kljub temu pa je integracija umetne inteligence v presejanje, diagnosticiranje in zdravljenje oftalmoloških bolezni predvsem zaradi prevelikega posploševanja pri zaznavanju sprememb in slabih zmožnosti sočasnega prepoznavanja različnih kliničnih entitet zaenkrat še omejena. V članku se osredinjamo na nedavno predstavljene algoritme umetne inteligence, ki so prvenstveno namenjeni odkrivanju najpogostejših bolezni mrežnice in so, ali se še bodo, z morebitnimi izboljšavami, pridobljeno višjo občutljivostjo in specifičnostjo, vendarle uvedli v klinično prakso.
Cilj je ovoga rada povezivanje temeljnih karakteristika tkiva s rezultatima dobivenim na rendgenskoj slici, analizirajući fizikalne principe interakcije koje vode do atenuacije rendgenskih fotona u ...tkivu. Na slikovitom primjeru dokazujemo da nećemo moći imati superdijagnostički uređaj koji bi mogao zamijeniti sve moderne i buduće dijagnostičke uređaje. Svakase tehnika oslikavanja tkiva temelji na jedinstvenim fizikalnim principima te stoga ona vidi točno određene kakateristike tkiva koja drugi dijagnostički uređaji (tehnike) ne mogu vidjeti. Oslikavanje se rendgenskim uređajem temelji na atenuaciji (slabljenju) snopa rendgenskih zraka nakon prolaska kroz tkivo. Glavni su mehanizmi interakcije rendgenskih fotona i tkiva fotoelektrični efekt (potpuna apsorpcija energije fotona) te Comptonovo raspršenje (djelomična apsorpcija energije fotona). Fotoelektrični efekt dominira na niskim i djelomično srednjim energijama i s povećanjem energije jako slabi, dok na srednjim i višim energijama dominira Comptonovo raspršenje. Analizom oba raspršenja, nakon dekompozicije linearnoga koeficijenta atenuacije na uobičajene fizikalne veličine, nalazimo da u režimu Comptonovoga raspršenja kontrast na slici je određen razlikama u gustoći tkiva, a u režimu fotoelektričnoga efekta ovisi o gustoći tkiva te snažno o rednom broju elemenata od kojih je tkivo sastavljeno. U radu su grafički prikazane vrijednosti kontrasta na rendgenskoj slici za osnovne tvorbe i tkiva i opisane njihove karakteristike, gustoća i redni broj elemenata od kojih su sastavljeni. Kompjuterizirana tomografija (CT) vidi potpuno iste karakteristike tkiva kao i klasična rendgenska tehnika. U radu je na eksplicitnom dvodimenzionalnom primjeru objašnjen princip komjuterizirane tomografije. On se temelji na zamišljenoj podjeli tkiva na male volumene (voksele) i snimanju tkiva iz više pozicija, pri čemu se za svaku poziciju postavljaju jednadžbe za apsorpciju zračenja. U dobivenom sustavu jednadžbi nepoznate vrijednosti su vrijednosti linearnog koeficijenta atenuacije za svaki voksel, koje se odrede numeričkim rješavanjem sustava jednadžbi, i prikažu na prikladnoj skali boja u trodimenzionalnom prikazu.
This paper aims to connect the fundamental properties of tissues with the results obtained in the image, by analysing the physical principles of interaction that lead to the absorption of X-ray photons in tissue. Using an example, we illustrate that it is possible to have a super diagnostic device that could replace modern and future diagnostic devices. Each tissue imaging technique is based on unique physical principles, and therefore sees specific tissue properties that other diagnostic devices (techniques) cannot see. X-ray imaging is based on the attenuation (weakening) of the X-ray beam after it passes through the tissue. The main mechanisms of X-ray photon-tissue interaction are the photoelectric effect (total absorption of photon energy) and Compton scattering (partial absorption of photon energy). The photoelectric effect dominates at low and partially medium energies and becomes very weak with increasing energy, while Compton scattering dominates at medium and higher energies. By analysing both absorption processes, after reducing the linear attenuation coefficient to common physical quantities, we find that that in the Compton scattering regime, the contrast in the image is determined by differences in tissue density, while in the photoelectric effect regime, contrast depends on tissue density and strongly on the ordinal number of elements making up the tissue. We provide approximate contrast values for basic formations and tissues, as well as descriptions of their properties, density and ordinal number of the elements of which they are composed. Computed tomography (CT) sees exactly the same tissue properties as the classical X-ray technique. In this paper, the principle of computed tomography is explained using an explicit two-dimensional example. It is based on the imagined division of the tissue into small volumes (voxels), and imaging the tissue from multiple positions, where equations for radiation absorption are set for each position. In the resulting system of equations, the linear attenuation coefficients for each voxel are unknown quantities, whose values are determined by numerically solving the system of equations, and are displayed on a suitable colour scale in a three-dimensional image.
Urbana stabla i šume doprinose kvaliteti života stanovnika urbanog područja i pružaju brojne koristi. Međutim, stabla u urbanim područjima su izložena različitim abiotskim i biotskim poremećajima ...koji utječu na njihov razvoj. Gljive truležnice se ističu kao bitan uzročnik pojave loma stabla. Dijagnostički instrumenti koji mjere određena svojstva drva se koriste u arborikulturi kao dopuna vizualnoj prosudbi urbanih stabala. Zvučni tomograf je uređaj koji mjeri brzinu prolaska zvučnih valova kroz drvo u radijalnom i tangentnom smjeru kako bi se prosudile unutarnje greške drva. Cilj istraživanja je bio odrediti veličinu i položaj zdravog i trulog drva te odrediti točnost zvučnog tomografa kod deset stabala hrasta kitnjaka u Parku Maksimir u Zagrebu. Usporedili smo rezultate grafičkih prikaza zvučnog tomografa (tomograme) sa fotografijama presjeka panjeva stabala koja su posječena radi potvrde truleži drva. Trulež drva je bila vidljiva na osam od deset istraživanih stabala koji su imali simptome truleži pri vizualnom pregledu. Trulež drva je potvrđena kod sedam stabala na panjevima nakon sječe. Kod tri stabla zabilježen je početni stadij truleži drva, dok su četiri stabla imala aktivnu trulež drva i pojavu šupljina. Oblik tomograma odgovarao je fotografijama presjeka panjeva kod osam stabala, a pozicija trulog drva je odgovarala fotografijama presjeka panjeva kod devet stabala. Područje trulog drva različitih kategorija je bilo točno prepoznato na tomogramima za šest od deset istraživanih stabala. Zvučni tomograf je podcijenio površinu zdravog drva, precijenio površnu drva u početnim stadijima truleži i točno predstavio područja s aktivnom truleži drva i šupljinama.
Urban trees and forests contribute to citizens’ wellbeing and provide a wide range of benefits. Yet in the urban environment, trees are exposed to a range of abiotic and biotic factors that can impair growth. Wood decay fungi are a major cause of tree failure. Devices supported methods that measure certain wood properties are often used in addition to visual assessment of urban trees. Acoustic tomography is a device that measures the velocity of sound wave propagation through wood in the radial and tangential directions and is used to assess internal defects in trees. The aims of this study were to determine the size and position of healthy and decayed wood and to define the accuracy of acoustic tomography on ten old sessile oak trees in the Maksimir Forest Park, Zagreb. Results of acoustic tomography images (tomograms) were compared with photographs of tree cross sections after felling to confirm decay. The visual assessment indicated the presence of decay on ten trees, and this decay was visible on eight of ten tomograms. Decay was further confirmed in seven cross-sections after felling. Of these, three trees had incipient wood decay, while four had active wood decay with cavity formations. The shape of tomograms and position of decay were similar to the cross-section photographs for eight and nine trees, respectively. The area of decayed wood in different wood condition categories was correctly shown on the tomograms in comparison with the cross-section photographs in six of the trees. Acoustic tomography underestimated the area of sound wood and overestimated incipient wood decay in comparison with the actual state of cross-sections, while the area of active degraded wood and cavities was accurately represented.
Ciste na bubrezima vrlo su čest i najčešće slučajan nalaz kod rutinskih radioloških pretraga, počevši od ultrazvuka do slikovnih metoda, kompjutorizirane tomografije (CT) i magnetske rezonancije ...(MR). Općenito se dijele na jednostavne i komplicirane. Jednostavne ciste su benigne i ne zahtijevaju daljnje praćenje niti liječenje. Ovoj kategoriji pripada velika većina cista. Kategoriji kompliciranih cista, međutim, pripada širok spektar cističnih promjena bubrega, od potpuno benignih do definitivno malignih. Bosniak klasifikacija korisna je i primjenjiva metoda u procjeni cističnih promjena na bubrezima. Proizašla je iz kliničkog iskustva s ciljem da slikovne morfološke karakteristike cističnih lezija bubrega posluže kao prediktivni faktor za pouzdanu kategorizaciju i razlikovanje „kirurških” od „nekirurških’’ cista. Iako se u dijagnostici i procjeni cista bubrega koriste i drugi modaliteti kao što su ultrazvuk i magnetska rezonancija, CT je slikovna metoda izbora. Standardni protokol čine prekontrastna (nativna) faza i postkontrastna arterijska i/ili parenhimna faza. Procjenjuje se veličina, smještaj unutar bubrega, oblik i gustoća ciste, broj i karakteristike septa ili kalcifikata te prisutnost postkontrastne imbibicije. Ultrazvuk se najčešće koristi kao screening metoda, a prikladna je i kod učestalih, ponavljajućih pregleda dok je magnetska rezonancija metoda izbora za mlađe pacijente, ima ključnu ulogu kod pacijenata s preosjetljivošću na jodno kontrastno sredstvo i one s kroničnom bubrežnom insuficijencijom, a sve češće se koristi i kao metoda izbora kada je nalaz CT pregleda nekonkluzivan.
Įvadas Žarnų invaginacija – retai pasitaikanti pilvo skausmų priežastis, diagnozuojama tik 5 % suaugusiųjų, turinčių ūmaus pilvo sindromą. Ši patologija dažnesnė vaikams ir jiems yra lengvai ...diagnozuojama, tačiau suaugusiems pacientams ši žarnų nepraeinamumo priežastis yra sunkiai nustatoma. Žarnų obstrukcijos požymiai yra nespecifiniai, todėl kartais gydytojų diagnozė gali būti klaidinga. Dėl šių priežasčių yra būtina įtarti žarnų invaginacijos riziką visiems suaugusiems žmonėms, besiskundžiantiems grįžtamais pilvo skausmais be jokių gretutinių specifinių požymių išraiškos. Metodai Tikslus žarnų obstrukcijos diagnostikos algoritmo pasirinkimas yra svarbus veiksnys tikrajai ūmaus pilvo skausmų priežasčiai nustatyti. Dažniausiai diagnozuojama priežastis suaugusiems pacientams yra navikinis darinys, kuris lemia 86 % visų žarnų nepraeinamumo atvejų. Ultragarsiniai tyrimai bei rentgeno tyrimas yra nepakankamai specifiški šiai patologijai nustatyti. Kompiuterinė tomografija yra auksinis standartas retai žarnų nepraeinamumo priežasčiai nustatyti, todėl šiuo atveju yra būtinas gydytojų budrumas analizuojant ir įvertinant nespecifinius žarnų invaginacijos požymius KT nuotraukose (dešros formos sustorėjusi žarnų sienelė). Rezultatai Pilvo srities ultragarsinis tyrimas rodė skysčio sankaupą prieš savaitę atliktos apendektomijos srityje – dešinėje klubinėje duobėje. Atliktas rentgeno tyrimas nepadėjo nustatyti žarnų nepraeinamumo priežasties, todėl buvo paskirta kompiuterinė tomografija. KT vaizdai aiškiai parodė žarnų invaginaciją ileocekalinėje srityje, išsiplėtusias žarnų kilpas bei vietinę limfadenopatiją. Šių kriterijų pakako skubiai operacijai pradėti. Išvados Suaugusiųjų žarnų invaginacija yra reta grįžtamų pilvo skausmų priežastis, kuri gali būti sunkiai paaiškinama dėl nepakankamo tyrimų specifiškumo. KT tyrimas yra viena tiksliausių priemonių anksti nustatyti patologijos priežastį. Rekomenduojama nedelsiant atlikti invaginacijos srities žarnos rezekciją, kartu pašalinant pagrindinę priežastį, nes dažniausiai ši patologija yra išsivysčiusio naviko priežastis.
Priporočila za obravnavo bolnikov z limfedemom Planinšek Ručigaj, Tanja; Kozak, Matija; Slana, Ana ...
Zdravniški vestnik (Ljubljana, Slovenia : 1992),
09/2018, Letnik:
87, Številka:
7-8
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
V prispevku so predstavljena priporočila za obravnavo bolnikov z limfedemom. Prikazana je klinična slika, diagnosticiranje in različni načini obravnave.
Od osnutka Zavoda i obavljanja rendgenografije svi su rendgenogrami pohranjivani u velikoj prostoriji koja je služila kao filmoteka. Odabirom najinteresantnijih rendgenograma objavljeni su udžbenici: ...„Opća rendgenologije u veterinarskoj medicini“, „Osteoartropatije u domaćih životinja“ i „Klinička rendgenologija u veterinarskoj medicini“. Koristeći spomenute rendgenske uređaje objavljen je veliki broj stručne i znanstvene literature. Izrađene su i brojne disertacije i magistarske rasprave. Suvremena radiologija sve više koristi digitalne sustave za oslikavanje ljudskog i životinjskog tijela i oni u kliničkoj praksi postupno zamjenjuju analogne uređaje. Digitalna se tehnologija dugo primijenjuje kod kompjutorizirane tomografije (CT), ultrasonografije, magnetske rezonancije (MRI) i nuklearne medicine. Dosadašnja iskustva uglavnom se temelje na analognim podatcima oslikavanja. Instaliranjem Višeslojnog CT skenera (multislice CT scanners) i digitalnom obradom slika kod klasične rendgenografije, Zavod je obogaćen kvalitetnim i višenamjenskim rendgenografskim dijagnostičkim postupcima.
Since the inception of the Department and the performance of radiography, all X-rays have been archived in a large room that served as a film archive. The most interesting X-rays were published in the textbooks General radiography in veterinary medicine, Osteoarthropathy in domesticated animals, and Clinical radiology in veterinary medicine (all published in Croatian). Using the x-ray machines, a large number of professional and scientific papers were published, as were numerous doctoral and master’s dissertations. Contemporary radiography is increasingly making use of digital systems for imaging human and animal bodies, and in clinical practice, these methods are gradually replacing analogue devices. Digital technology has long been applied in computerised tomography (CT), ultrasonography, magnetic resonance imaging (MRI), and nuclear medicine. The experience to date is primarily based on analogue imaging data. With the installation of multislice CT scanners and the digital processing of classical x-ray images, the Department has been enhanced with high quality and multi-purpose radiology diagnostic procedures.
U ovom radu prikazali smo rijedak slučaj transorbitalne intrakranijalne prodorne ozljede, naše postupke dijagnostike, liječenje i konačni ishod.
Bolesnik 38 godina star, na trijažnom pregledu je imao ...desno periorbitalnu ozljedu, podljev i oteklinu gornjeg kapka te manju razderotinu kože i prolaps spojnice. Nije imao gubitak svijesti, vida niti neurološki deficit. Temeljem dobivenih podatka da je orbitalnu ozljedu zadobio kod košnje raslinja, osim kliničkog pregleda, proveli smo i radiološku obradu. Kao prvu metodu radiološke dijagnostike izvršili smo kompjutoriziranu tomografiju. Otkriven je metalni artefakt zaboden u medijalni dio krova orbite s djelomičnim probojem u intrakranij. Nakon provedene profilakse tetanusa i primjene antibiotika, pristupili smo uklanjanju stranog tijela. Odabrali smo vanjski transorbitalni put iznad ulazne rane. Prikazali smo orbitalni dio stranog tijela i bez primjene grube sile izvadili komad žice. Nastali rupičasti defekt kosti zatvorili smo koštanim voskom.
Oporavak bolesnika bio je brz, bez neuroloških i okulističkih ispada. Nismo zamijetili prisutnost ranih i kasnih komplikacija operacijskog zahvata.
Ova ozbiljna, ponekad i po život bolesnika opasna ozljeda, može imati uspješan ishod ako se multidisciplinarnim pristupom rano postavi dijagnoza, koristi ciljano dijagnostičko snimanje, izvrši kvalitetno kirurško planiranje, zahvat i poslijeoperacijsko liječenje.
PDF
