Including description of two new species, ten Phoxinellus species are reported from Croatia and Bosnia-Herzegovina. Phoxinellus krbavensis, new species, and Phoxinellus jadovensis, new species, ...together with P. adspersus and P. ghetaldii, constitute a group which is characterized by an irregular spotted color pattern, an elongate caudal peduncle, a large postcleithrum, an increased number of precaudal anal-fin pterygiophores, and the presence of a large genital papilla in females. P. krbavensis also differs from all congeners in having a short, highly interrupted lateral line formed from small, separated poorly ossified scales, commonly 20–40, extremely reduced body scales, a very short V-A distance, and the highest number of gill rakers (usually 11). P. jadovensis is distinguished from the other species of the group in having a conical slightly pointed snout, a terminal mouth, body scales embedded, poorly ossified, and spaced, and a long lateral line, commonly 51–60 total scales. P. pstrossii, described from the Trebišnjica River is tentatively considered to be a synonym for P. ghetaldii.P. fontinalis, a poorly-known striped Phoxinellus, differs from all other species of the genus in particular by having a strongly laterally compressed, humped body with a straightened ventral profile and a short caudal peduncle, well developed scales, an incomplete interrupted lateral line with (17)23–37(56) total scales, terminating in the area between the pectoral and anal fins, and a rel-atively elongate abdominal vertebral region, total count usually 23+16 or 23+17 with numerous both predorsal (15) and intermediate (5) vertebrae.
Zajedno s opisom dviju novih vrsta poznato je deset opisanih vrsta roda Phoxinellus iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dvije nove vrste, P. krbavensis i P. jadovensis zajedno s P. adspersus i P. ghetaldii tvore skupinu koju karakteriziraju: nepravilne točkaste šare, izduženi korijen repa, veliki postkleitrum, povećani broj pterigiofora u podrepnoj peraji, te povećana genitalna kvržica kod ženki. P. krbavensis se od srodnih vrsta razlikuje po kratkoj i vrlo isprekidanoj bočnoj pruzi, koju čini najčešće 20 do 40 sitnih razdvojenih i slabo okoštalih ljusaka, veoma kratkoj A–V udaljenosti, te najvećem broju škržnih lukova (najčešće 11). P. jadovensis se razlikuje od drugih vrsta iz skupine po koničnom, blago zašiljenom rostrumu, terminalnim ustima, slabo osificiranim uraslim ljuskama i dugoj neprekinutoj bočnoj pruzi s najčešće ukupno 51 do 60 ljusaka. P. pstrossii opisan iz rijeke Trebišnjice je najvjerojatnije sinonim P. ghetaldii.P. fontinalis je dosad slabo poznata Phoxinellus vrsta koja se razlikuje od ostalih vrsta roda po izrazito bočno spljoštenom grbavom tijelu s izravnatim trbušnim profilom i kratkim korijenom repa, dobro razvijenim ljuskama, nepotpunom i isprekidanom bočnom prugom s ukupno (17)23–37(56) ljusaka koja završava između prsne i podrepne peraje, relativno produženim abdominalnim dijelom kralježnice (najčešće 23+16 ili 23+17) s brojnim predleđnim (15) i središnjim (5) kralješcima.
Otkrićem danjeg leptira močvarnog okaša (Coenonympha oedippus F.) u Istri na dva lokaliteta između sela Marušići, Vranjak i Šterna (VL02, VL03), te u dolini rijeke Mirne uz Buzet (VL12), ova vrsta je ...potvrđena kao član faune Hrvatske. Istovremeno je pregledom zbirke Hrvatskog prirodoslovnog muzeja za primjerke publicirane kao C. oedippus s planine Velebita utvrđeno da ili nisu iz Hrvatske ili da pripadaju vrsti Aphantopus hyperantus, tako da su naši nalazi prvi dokumentirani nalazi za Hrvatsku. Hitno treba utvrditi točni areal, veličinu i ugroženost populacija, te poduzeti zakonske i aktivne mjere zaštite svih preostalih staništa tog leptira u Hrvatskoj, jer se radi o jednoj od najugroženijih životinjskih vrsta u Europi.
Po prvi put, jedinka ženke plavog raka Callinectes sapidus rathbun, 1896 vrste koja potječe sa zapadne obale atlantika, zabilježena je u vodama pokrajine abruzzi (srednji Jadran). Ova vrsta je ...uvelike najezdila europske obale atlantika i nekoliko područja u mediteranu, donešena vjerojatno balastnim vodama; ipak, još se nije u potpunosti nastanila u istraživanom području.
In the course of our experiments it was established that certain microbe species causing mastitis (inflammation of the udder) (Streptococcus dysgalactiae, Streptococcus uberis, Escherichia coli, ...Staphylococcus aureus, Pasteurella multocida, Corynebacterium bovis, Arcanobacter pyogenes and Pseudomonas aeruginosa) contributed to the D-aspartic acid, D-glutamic acid and D-alanine contents of milk to a different extent. However the examination of amino acids was only partially suitable for identification of pathogen microbe species causing mastitis. Out of D-amino acids of peptidoglycann the D-glutamic acid content provides the possibility for identifying the microbes. Based on the Daspartic acid content only Mastitest-negative milk sample and the species Staphylococcus aureus can be identified. On the basis of the D-alanine content microbes examined by us, with the exception of the species Escherichia coli, Streptococcus aureus and Pseudomonas aeruginosa could be identified. The free amino acid contents of milk derived from mastitic udder with mastitis caused by the individual bacterial species did not differ significantly. There are, however, such free amino acids whose proportion is characteristic of the given microbe species. The species Streptococcus uberis produces the least glycine, for the Escherichia coli is typical the very high phenylalanine content. Milk derived from mastitic udder with mastitis caused by Pseudomonas aeruginosa contained most of the free lysine.
Ekosustav Jadranskog mora je raznolik s velikom bioraznolikošću vrsta mnogočetinaša na čvrstim i na pomičnim podlogama, sa 764 zabilježene vrste prema posljednjem popisu. Tijekom provedenih ...istraživanja na čvrstim podlogama u zoni infralitorala na istočnoj strani srednjeg Jadrana tijekom 2018. godine, otkrivena je prethodno nezabilježena vrsta mnogočetinaša za Jadransko more, Syllis kabilica Ben-Eliahu, 1977 (Syllidae), kao i dvije vrste prvi put zabilježene u istočnom Jadranu, Syllis tyrrhena (Licher and Kuper, 1998) (Syllidae) i Streblosoma nogueirai Lezzi and Giangrande, 2019 (Terebellidae). Zabilježena je i jedna strana vrsta mnogočetinaša, Lysidice collaris Grube, 1868 (Eunicidae). Ovi nalazi pružaju novi uvid u rasprostranjenost i raznolikost faune mnogočetinaša u Jadranskom moru.
Školjkaš Ruditapes philippinarum, zabilježena u Venecijanskoj laguni 1983. godine gdje se brzo proširila i na obližnje obalne lagune te predstavlja jedan od najvažnijih komercijalno iskorištenih ...resursa ovog područja. U laguni Pialassa Baiona procjenjene su abundancija, veličina klase i raspodjela biomase prirodnih populacija u odnosu na hidrološke i sedimentne karakteristike. Unatoč tome što je laguna bila pogođena eutrofikacijom, kemijskim i toplinskim zagađenjima, oko trideset profesionalnih ribara sakupljalo je školjke do 2003. godine. Dostupne zalihe stoka komercijalnih vrsta procijenjene su na 36,8 10^3kg u srpnju 2002. godine, zatim na 29.3 10^3kg u travnju 2003. godine i na 10,3 10^3 kg u listopadu 2003. godine. Procjene zaliha i smrtnosti bile su u skladu s podacima ribara. Pad raspoloživih zaliha mogao bi biti posljedica prekomjernog izlova i izvanrednog ljetnoga toplinskog vala koji se dogodio 2003. godine, što je utjecalo na smanjenje novačenja ličinki i povećanje smrtnosti. Sveukupno gledano novačenje juvenilnih primjeraka nije bilo dovoljno za godišnje obnavljanje prirodnih zaliha. Iako je na nacionalnoj i regionalnoj razini velika važnost tržišta školjki, lokalna berba divljih populacija jest marginalna i neadekvatna za podupiranje profitabilne komercijalne aktivnosti, zbog varijabilnosti i nepredvidljivosti godišnjeg prinosa i nedostatka održivog upravljanja temeljenog na pristupu proizvodnog lanca.
U ovoj je bilješci opisan dodatni nalaz o vrsti Seriola fasciata s južne obale Sicilije (Sredozemno more). Ovaj nalaz je prvi na tom području i potvrđuje ključnu ulogu područja za širenje stranih ...vrsta (NIS). Osim toga, prikazana je ažurirana karta prostorne raspodjele vrste Seriola fasciata, kao i rasprava o mogućoj pogrešnoj identifikaciji i kompeticiji s vrstom Seriola dumerili.
PDF