Sektor malih i srednjih preduzeća je prepoznat kao jedan od osnovnih stubova ekonomske stabilnosti i ekonomskog razvoja. Mala i srednja preduzeća predstavljaju značajan doprinos za kreiranje novih ...poslova i širenje nove poslovne prakse, ona daju značajan doprinos društvenom bruto prihodu, a posebno je važna njihova uloga u zemljama koje su u tranziciji. Znanje je oduvek predstavljalo najvažniji resurs preduzeća, što je posebno naglašeno u savremenim uslovima poslovanja. Izrazito jaka konkurencija koja egzistira na svim tržištima i u svim poslovnim delatnostima, kao i visok stepen razvoja tehnologije, koja je zbog lako dostupnih informacija na dohvat ruke svim zainteresovanim kompanijama, u velikoj meri otežavaju zauzimanje dobre tržišne pozicije. Nosilac svih neopipljivih komponenti poslovanja je znanje menadžera i zaposlenih, koje integrisano u adekvatnu organizacionu strukturu, sa akcentom na zadovoljenju potreba potrošača, čini jezgro kompetentnosti organizacije i osnov za stvaranje konkurentske prednosti. Cilj ovog rada je da opiše i objasni komponente intelektualnog kapitala, kao i njihov značaj i ulogu u malim i srednjim preduzećima u Repubici Srbiji u uslovima savremenog poslovanja. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 120 anketiranih ispitanika, zaposlenih u MSP u Republici Srbiji, koji su na funkcijama menadžera, top menadžera odnosno vlasnika organizacija i radnih izvršilaca. Sprovedeno istraživanje doprinosi potvrdi teoretskih pretpostavki o značaju upravljanja ljudskim resursima u malim i srednjim preduzećima, što može imati praktične implikacije za pronalaženje boljih profesionalnih rešenja u okviru specifičnih karakteristika malih i srednjih preduzeća.
The goal of this paper is to examine affective responses to institutionalised narratives on the genesis, course and consequences of the 1990s conflict in Croatia, which coexist with subjugated ...knowledge, usually taking the form of conspiracy theories. The paper is based on recent fieldwork research. The author examines the ways of forming different personal narratives dominated by the motifs of home, displacement, (not) belonging, and narratives close to conspiracy theories which are incorporated into personal accounts. The author sees conspiracy theories as an attempt to understand the gravity and ambivalence of every (post) war experience, as a possible loosening of the knot that emerged at the intersection between the personal and the collective, the cognitive and the emotional, ethnic identity (be it majority or minority) and citizenship, the desirable and the undesirable, home and leaving home.
Zadatak razvijanja znanja o afričkim ruralnim područjima od strane urbanih afričkih istraživača susreće se s dva značajna izazova: nadmoć mitova i ‘biće kao sila’ u mreži ruralne afričke gnoze i ...prijezirno držanje urbanih afričkih istraživača spram domorodačkih sustava znanja (IKS). Ovaj je pristup rezultat kolonijalnih nastojanja da se sačuva epistemička hegemonija i neokolonijalizacija uz pomoć Afrikanaca koje se okrenulo protiv mogućnosti afričkog sustava znanja. Fiksacija na mit i silu ruralnih aktera i zapadnjačkog akademski orijentiranog sistema znanja sačinjava obostrano antagonističke strukture moći s kumulativnim efektom zagušivanja pokušaja da se Afriku razumije iznutra prema van. Ovaj rad, usmjeravajući se na društveno znanje Yoruba, primjenjuje rekonstruktivni pristup predlažući dva puta do razvoja robusne afričke baze znanja. Prvi put argumentira da se ruralni akteri koji doprinose razvoju afričke spoznaje moraju raščarati gdje je to potrebno. Drugi je put usmjeren na urgentnost postizanja potpune dekolonizacije. Dok prvi put vidi kretanje ruralnog od mitova prema artikulaciji liberalnog epistemičkog sistema, drugi put želi ukloniti nevjericu i prijezir koji urbani istraživači imaju o zbilji znanja u Africi. Znanje koje ima koristi od afričke originalnosti može se konsolidirati otvorenim dijalogom između urbanih istraživača i ruralnih aktera koji imaju izravnu vezu s ispostavom afričke gnoze u pogledu politike, prava, etike, farmakognoze, zdravstva, ekonomije i okoliša.
Vjera kao “znanje” o znanjima Vidović, Marinko
Crkva u svijetu,
12/2019, Letnik:
54, Številka:
4
Paper, Journal Article
Odprti dostop
Usvajajući općeprihvaćenu složenost pojmova “znanje” i “spoznaja”, autor u ovom radu pokazuje kako se ni znanje ni spoznaja ne mogu i ne smiju redukcionistički poimati u smislu njihova reduciranja ...samo na umni i racionalni (u)vid stvarnosti. I jedna i druga stvarnost ulaze u područje onoga što označujemo kada govorimo o integralnom ljudskom iskustvu, o uvažavanju, naime, apriorne i aposteriorne interakcije spoznavajućeg subjekta i spoznajnog/spoznatog objekta. U takvom svjetlu vjera se pokazuje kao specifično znanje navezano na pred-odluku, na stajalište koje zbilju ostavlja otvorenu transcendenciji, ustvari, konačnom smislu. Vjeru se može označiti kao specifično znanje o svim drugim znanjima, kao utemeljenje, određenje i kvalificiranje drugih znanja njihovom usmjerenošću cjelini zbilje. Do takvih uvida autor dolazi analizom teorije spoznaje i ograničenja svakoga znanja.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Cilj je istraživanja bio ispitati znanje srednjoškolskih nastavnika o homoseksualnoj orijentaciji te istražiti u kakvome su odnosu znanje, samoefikasnost u radu s homoseksualnim učenicima i čestina ...uključivanja u podržavajuća ponašanja. Ispitivanje je provedeno online, a sudjelovalo je 267 srednjoškolskih nastavnika. Korištene su Skala znanja o homoseksualnoj orijentaciji, Skala samoefikasnosti u radu s homoseksualnim učenicima i Skala podržavajućih ponašanja prema učenicima homoseksualne orijentacije. Rezultati pokazuju da nastavnici imaju umjereno znanje o homoseksualnoj orijentaciji te vrlo često odabiru odgovor Ne znam. Rijetko se uključuju u podržavajuća ponašanja prema homoseksualnim učenicima, a njihov je osjećaj samoefikasnosti u radu s njima umjeren. Pritom osjećaju viši stupanj sigurnosti u mogućnost nošenja sa situacijama nasilja na osnovi seksualne orijentacije nego u mogućnost poučavanja učenika o temi homoseksualnosti. Znanje i samoefikasnost u nošenju s nasiljem na osnovi seksualne orijentacije i samoefikasnost u poučavanju o homoseksualnoj orijentaciji značajno predviđaju čestinu uključivanja u podržavajuća ponašanja. Što nastavnici imaju veće znanje o homoseksualnosti, to se češće uključuju u podržavajuća ponašanja, a ta je veza posredovana većom samoefikasnošću u poučavanju o homoseksualnim temama, no ne i većom samoefikasnošću u nošenju s nasiljem. Takvi rezultati ukazuju na važnu ulogu znanja i samoefikasnosti u čestini uključivanja u podržavajuća ponašanja za homoseksualne učenike koji su tijekom srednje škole u vrlo ranjivoj fazi i potrebna im je socijalna podrška.
The goal of this study was to examine high school teachers’ knowledge about homosexuality and determine if there is a relationship between said knowledge, self-efficacy and the frequency in which they support homosexual students. The study was conducted online, on 267 high-school teachers. We used the Knowledge of Homosexual Orientation Scale, the Self-efficacy in Working with Homosexual Students Scale and The Supportive Behaviours towards Homosexual Students Scale. The results show that high school teachers’ knowledge about homosexual orientation is moderate. They also frequently choose the “I don’t know” option instead of the wrong one. Furthermore, teachers rarely tend to involve themselves in supportive behaviours and their self-efficacy level is only moderate. Their self-efficacy in their ability to deal with situations of peer violence based on sexual orientation is greater than their feeling of confidence in teaching about homosexuality. Knowledge and both self-efficacy factors significantly predict the frequency of teachers’ tendency to involve themselves in supportive behaviours. Teachers with better knowledge about homosexuality are also more involved in supportive behaviours towards homosexual students, but that relationship is partly mediated by their greater self-efficacy in teaching about homosexuality and not by their confidence in dealing with situations of peer violence based on sexual orientation. Results show both knowledge and self-efficacy have an important role in the display of high school teachers’ supportive behaviours for homosexual students, who are very much in need of social support.
Svrha - Rad naglašava važnost zaposlenika i procesa internoga upravljanja markom u izgradnji i održavanju jakih marki. Konkretnije, istražuje se utjecaj interne komunikacije na predanost zaposlenika ...marki. Uključivanjem zaposlenikova znanja o marki i podudaranja zaposlenika s markom kao medijatorom, organizacije razvijaju sveobuhvatno razumijevanje kako poboljšati zaposlenikovu afektivnu predanost. Metodološki pristup - U istraživanju je sudjelovalo 226 zaposlenika međunarodnog hotelskog lanca. Podaci su od ispitanika prikupljeni pomoću anketnoga upitnika i analizirani korištenjem modeliranja strukturnih jednadžbi. Rezultati i implikacije - Rezultati impliciraju da nije važan samo izravan utjecaj na predanost zaposlenika. Umjesto toga, kontinuiranim obogaćivanjem spoznaja zaposlenika i povećanjem podudaranja vrijednosti zaposlenika i marke, organizacije mogu postići višu razinu afektivne predanosti marki, a time i bolju uslugu korisnicima. Rad menadžerima pruža nekoliko praktičnih implikacija o tome kako upravljati komunikacijom i ostalim naporima internog upravljanja markom u njihovim organizacijama te na taj način osnažiti zaposlenike i pretvoriti ih u šampione marke. Ograničenja - Podaci o internoj komunikaciji marke mogli su se prikupiti i od najvišeg menadžmenta i izravnih nadzornika kako bi se upotpunila perspektiva zaposlenika o internom upravljanju markom. Doprinos - Uključivanjem interne komunikacije i zaposlenikova znanja o marki u proces upravljanja markom ponuđeno je sveobuhvatno razumijevanje kako poboljšati afektivnu predanost.
Ima li smisla vjerovati u smisao? Kordić, Ivan
Nova prisutnost,
11/2016, Letnik:
XIV, Številka:
3
Journal Article, Conference Proceeding
Recenzirano
Odprti dostop
Vjera u Boga usko je povezana s pitanjem o smislu ljudskoga života. Ova teza ovdje se razvija prije svega na temelju mišljenja njemačkog filozofa Volkera Gerhardta. Pritom se posebno ističe da je ...dimenzija bezuvjetnosti smisla stvaran životni element religije i da se racionalnost vjere i pitanja smisla može prikazati na prikladan način, za što veliko značenje može imati i promišljanje tradicije racionalne teologije. Ovdje se vjera razumijeva kao egzistencijalan čin koji obuhvaća čovjeka kao cjelinu, a ta se cjelina odnosi na život kao cjelinu i na svijet kao takav. Ovaj se čin može odnositi i na Boga kao osobu, čija spoznaja nadilazi čovjeka i njegove sposobnosti, bilo da on pokušava dokazati njegovu egzistenciju, bilo da je niječe. Stoga se ovdje pokušava pokazati da Boga nije moguće u potpunosti razumjeti, da je on u biti više stvar vjere nego znanja, a da vjera i znanje jedno drugome ipak ne protuslove, da nisu neki antipodi, nego tvore jedinstvo koje je potpora samosvjesnom čovjekovu djelovanju. Time se sugerira da put prema onom božanskom, odnosno prema Bogu, ima i teorijsku i praktičnu razinu, no da i jedna i druga dotiču tajnu koja doduše nadilazi čovjekovu spoznajnu moć, ali je ne ostavlja u nekakvoj potpunoj nemoći. Stoga se vjera promatra kao pozitivna stvarnost, a kritika religija je, koliko god ona u mnogočemu bila opravdana, temeljito stavljena u pitanje.
Der Glaube an Gott ist mit der Frage nach dem Sinn menschlichen Lebens eng verbunden. Diese These wird hier vor allem aufgrund des Denkens des deutschen Philosophen Volker Gerhardt entwickelt. Dabei wird besonders hervorgehoben, dass die Unbedingtheitsdimension von Sinn das eigentliche Lebenselement der Religion ist und dass man die Rationalität des Glaubens und der Sinnfrage ausweisen kann, wozu auch der Bezug auf die Tradition der rationalen Theologie seine Bedeutung hat. Hier wird der Glaube als existenzieller Akt verstanden, der das Ganze des Menschen umfasst und es auf das Ganze seines Lebens und der Welt als solcher bezieht. Dieser Akt kann auch Gott als Person gelten, dessen Erkenntnis den Menschen und sein Vermögen übersteigt, sei es, dass er versucht, Existenz Gottes zu beweisen, sei es, sie zu leugnen. So wird hier versucht zu zeigen, dass man Gott nie völlig verstehen kann, dass er im Grunde mehr die Sache des Glaubens als des Wissens ist und dass sich Glaube und Wissen nicht widersprechen, sie sind keine Antipoden, sondern sie bilden eine Einheit, die das selbstbewusste Handeln des Menschen trägt. Damit wird angedeutet, dass der Weg zum Göttlichen und zu Gott sowohl theoretische als auch praktische Dimension hat, beide aber reichen an das Geheimnis, das menschliches Erkenntnisvermögen zwar übersteigt, es aber nicht in totaler Ohnmacht liegen lässt. So wird der Glaube als eine positive Angelegenheit betrachtet, Religionskritik aber, mag sie in vieler Hinsicht auch berechtigt sein, gründlich in Frage gestellt.
Cilj je ovog istraživanja utvrđivanje i objašnjavanje razlika kod triju razina vaterpolista u nekim pokazateljima učinkovitosti. Uzorak varijabli činio je 17 pokazatelja učinkovitosti, od kojih je 5 ...pokazatelja momčadske učinkovitosti te 12 pokazatelja individualne učinkovitosti. Koristeći se Kruskal-Wallisovim testom i Post-hoc analizom pri utvrđivanju parova odgovornih za postojanje razlika za sve grupe na razini značajnosti α = 0,05, potvrđena je hipoteza da postoje značajne razlike između skupina ispitanika u deset od sedamnaest varijabli učinkovitosti. Postoji opravdana mogućnost da su razlike uzrokovane stupnjem usvojenosti i primjene nekih taktičkih znanja, stupnjem realizatorskih sposobnosti i najboljom selekcijom za određene uloge u momčadi. Rezultati ovog istraživanja mogu se primijeniti u selekciji momčadi i igrača, pri odabiru odgovarajućeg koncepta igre te za organiziranje prikladnog trenažnog koncepta.
Iz perspektive proizvodnje znanja pronađeni lokaliteti i materijalni ostaci predstavljaju mesta na kojima se nedefinisani slojevi i fizičke strukture, iz gomile prljavštine i odbačenog materijala, ...pretvaraju u znanje o prošlosti. Proizvodnja arheološkog znanja, na terenu i van njega, odigrava se uvek u specifičnim okolnostima koje podrazumevaju isprepletane odnose materijalnih ostataka, pojedinaca na različitim položajima u profesionalnoj zajednici i institucija. Krajnji ishod procesa su odabrana i formirana objašnjenja o prošlosti koja izviru iz specifičnih praksi arheološke discipline. Međutim, postavlja se pitanje od čega ili koga zavisi koje su interpretacije merodavnije od drugih, i ko može da govori o tome šta je autentična interpretacija prošlosti. Na koji način se određeni koncepti i interpretativni modeli zadržavaju i prenose u istoriji discipline, dok određene ideje imaju drugu sudbinu i nestaju sa arheološke scene? Pri pokušaju odgovaranja na ova pitanja u prvi plan izbija koncept autoriteta i njegova uloga u proizvodnji znanja u arheologiji. Iako je autoritet bio i jeste predmet izučavanja različitih društvenih i humanističkih disciplina, i dalje su retke suštinske dekonstrukcije koje doprinose razumevanju ovog pojma u određenoj oblasti. Stoga je cilj ovog rada upravo teorijska razrada koncepta autoriteta i promišljanje njegove uloge u proizvodnji arheološkog znanja.
Umjetnički darovita djeca pripadaju skupini djece s posebnim potrebama. Prepoznavanje karakteristika umjetnički darovite djece od velike je važnosti budući da mogu pogrešno biti dijagnosticirana kao ...hiperaktivna djeca. Cilj je ovog rada ispitati znanje i stavove učitelja o prilagođavanju Likovne kulture umjetnički darovitoj djeci. U uvodnom dijelu rada navedene su definicije opće darovitosti te su opisane karakteristike darovite djece. Nadalje, opisuje se likovna kreativnost te karakteristike umjetnički darovite djece, kao i prilagođavanje Likovne kulture umjetnički darovitoj djeci. Empirijski dio rada odnosi se na istraživanje temeljeno na anonimnom upitniku u kojem su sudjelovala 93 učitelja razredne nastave. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da učitelji imaju pozitivan stav prema prilagodbi Likovne kulture umjetnički darovitoj djeci te dosta visoko znanje o umjetnički darovitoj djeci. Ipak, ne postoji statistički značajna povezanost između
tih dviju varijabli. Zaključeno je da većina učitelja smatra kako bi satnica Likovne kulture trebala biti veća od trenutne te bi se na taj način osigurala i kvalitetnija nastava.
Artistically gifted children belong to the group of children with special needs. Identifying characteristics of artistically gifted children is of a great importance since they may be incorrectly diagnosed as hyperactive children. The aim of this study was to examine the knowledge and attitudes of teachers towards adapting fine arts to artistically gifted children. The introductory part of the paper lists the definitions of general talent and describes the characteristics of gifted children in general. Furthermore, it describes the artistic creativity and characteristics of artistically gifted children, as well as customizing fine arts lessons to artistically gifted children. The empirical part of this research surveyed 93 element teachers who completed relevant questionnaires. The results of this study show that teachers have a positive attitude towards the adaptation of visual art lessons to artistically gifted children. Also, they had wide knowledge of artistically gifted children. No significant correlation between teachers' attitudes towards the adjustment of fine arts to artistically gifted children and teacher's knowledge of artistically gifted children was found. It was concluded that the majority of teachers considered that the number of fine arts lessons should be higher than it is at the moment, which would enable a more quality teaching of the subject.
Künstlerisch begabte Kinder sind Kinder mit besonderen Bedürfnissen. Die
Identifizierung von Merkmalen künstlerisch begabter Kinder ist von großer Wichtigkeit, da sie fälschlicherweise als hyperaktive Kinder diagnostiziert werden können. Ziel dieser Studie war es, das Wissen und die Haltung von Lehrern zur Anpassung des Kunstunterrichts an künstlerisch begabte Kinder zu untersuchen. Im einleitenden Teil der Arbeit werden die Definitionen allgemeiner Begabung genannt, sowie Merkmale begabter Kinder beschrieben. Des Weiteren werden die künstlerische Kreativität und die Eigenschaften künstlerisch begabter Kinder angeführt, sowie die Anpassung des Kunstunterrichts an künstlerisch begabte Kinder beschrieben. Für den empirischen Teil dieser
Forschung wurden 93 Grundschullehrer anonym per Fragebogen befragt. Die
Ergebnisse dieser Studie zeigen, dass die Lehrkräfte eine positive Haltung zur Anpassung des Kunstunterrichts an die Bedürfnisse künstlerisch begabter Kinder einnehmen und ebenso recht umfassende Kenntnisse über künstlerisch begabte Kinder haben. Jedoch konnte zwischen diesen zwei Variablen keine statistisch signifikante Korrelation festgestellt werden. Schließlich findet die Mehrzahl der Lehrkräfte, dass die Anzahl der Stunden des Kunstunterrichts höher sein sollte, als dies gegenwärtig der Fall ist, wodurch ein besserer Unterricht gesichert wäre.
PDF
