Uvod: Vključevanje v znanstveno-raziskovalne dejavnosti v zdravstveni negi predstavlja pomemben prispevek k razvoju stroke. Namen raziskave je bil ugotoviti stališča in odnos anketirancev do ...raziskovanja v kliničnem okolju. Metode: Uporabljena je bila kvantitativna, opisna in eksplorativna neeksperimentalna metoda empiričnega raziskovanja. Anketiranje je potekalo na priložnostnem vzorcu 104 oseb, zaposlenih v zdravstveni negi. Podatki so bili zbrani s pomočjo spletnega vprašalnika, pripravljenega na podlagi pregleda literature. Pri statistični metodi sta uporabljeni deskriptivna statistika (frekvenca, minimum, maksimum, povprečje in standardni odklon) ter interferenčna statistika (linearna regresija, hi-kvadrat test, Mann-Whitneyev U-test, Kruskal-Wallisov test). Rezultati: Anketiranci izkazujejo pozitivna stališča in odnos do raziskovanja (x = 3,44, s = 0,411). Na slednja statistično značilno pozitivno vpliva naklonjenost delovnega okolja (R2 = 0,337, p < 0,001), izzivi in ovire, s katerimi se srečujejo pri raziskovanju, pa na njihova stališča in odnos ne vplivajo (R2 = 0,000, p = 0,932). Diskusija in zaključek: V literaturi se kaže pozitiven odnos anketirancev do raziskovanja, vendar se opozarja na številne ovire za raziskovalno delo. Pomembno je, da se medicinske sestre zavedajo pomembnosti uporabe rezultatov raziskovanja v procesu dela, kajti le tako bodo raziskovanja služila svojemu namenu in imela večjo vrednost.
Naturaliziranje fenomenologije projekt je integriranja filozofskih analiza svjesnih doživljaja u eksplanatorni okvir prirodnih znanosti. O mogućnosti provedbe takvog projekta istaknuti pripadnici ...fenomenološkog pokreta imali su podijeljene stavove. Martin Heidegger strogo je odvajao bitno mišljenje koje pušta bića da se pokažu u svom načinu bitka od metodološki vođenog znanstvenog istraživanja, dok je Edmund Husserl po pitanju naturalizacije ostao ambivalentan, kritizirajući psihologizam te kasnije ukazujući na utemeljenost znanosti u svijetu života, no također postavljajući zahtjev stroge znanstvenosti, pridržavanja metodoloških koraka redukcija i suzdržavanja od metafizičkih predrasuda. Tek je u djelima Maurice Merleau-Pontyja naturaliziranje fenomenologije postalo prihvaćeno kao pozitivna mogućnost koja će unaprijediti i znanost i filozofiju, u povezivanju empirijskih istraživanja i transcendentalnih analiza. Suvremene struje formalizirane, eksperimentalne ili neurofenomenologije, koliko god se međusobno razlikovale, slijede u tom smislu Merleau-Pontyja, ukazujući na neizostavnost fenomenoloških deskripcija pri proučavanju složenih aspekata svjesnog uma. Plodonosnu suradnju fenomenološke filozofije i integrativne kognitivne znanosti uvjetuje nužnost multiperspektivnog i interdisciplinarnog pristupa ako nastojimo razumjeti i objasniti život svjestan svijeta implementiran u dinamički sustav interaktivnih procesa u mozgu, tijelu i okolini.
Cilj. U ovom se članku nastoji pregledno i kritički prikazati razvoj dokumentalistike i informacijske znanosti u zemljama njemačkog govornog područja. Budući da do sada, osim na njemačkom jeziku, ...nije napisan cjelovit pregled o tome kako se razvijala dokumentalistika i kakav je bio njezin odnos prema knjižničarstvu te kako je i kada došlo do promjene paradigme prema informacijskoj znanosti, hrvatskim su stručnjacima takva saznanja uskraćena. Pristup/metodologija. Rad se temelji na kritičkom iščitavanju i interpretaciji objavljene literature, poglavito članaka, izvještaja i prikaza iz časopisa Nachrichten für Dokumentation (od 1990: Nachrichten für Informationswissenschaft), nekoliko drugih njemačkih časopisa i knjiga te proučenih svih sedam izdanja poznatog priručnika Grundlagen für Dokumentation (kasnije: Grundlagen für Informationswissenschaft). Rezultati. Pregledno je izložen razvojni put njemačke, austrijske i švicarske dokumentalistike i informacijske znanosti, ukazano je na probleme i dvojbe s kojima su se stručnjaci iz tih sredina susretali, kao i na nesigurnost oko definiranja novog polja. Rad obilježava i osvrt autorice na nedostatnu argumentaciju razloga koji su doveli do napuštanja izvorno njemačke dokumentalističke paradigme u prilog preuzimanja paradigmi koje su zagovarali stručnjaci iz angloameričke sredine. Ograničenja. Kako je ovaj rad zamišljen kao dio niza o razvoju dokumentalistike i informacijske znanosti u nekoliko utjecajnih sredina (američko-britanskoj, frankofonskoj, germanskoj, ruskoj, odnosno u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza) te utjecaja modela i trendova iz tih sredina na razvoj dokumentalistike i informacijske/ih znanosti na području bivše Jugoslavije, s naglaskom na Hrvatsku, za očekivati je da će do objave ostalih pregleda možda ostati nedovoljno jasne pojedinosti problematizirane u ovom članku. Društveni značaj. U Republici Hrvatskoj prihvaćene su informacijske znanosti kao akademska i znanstvena disciplina 1983. godine, pa je to potaknulo istraživačku znatiželju oko utvrđivanja najranijih izvora spoznaja o razvojnim trendovima u drugoj polovici 20. stoljeća. Ovim istraživanjem pridonosi se razumijevanju okolnosti izrastanja informacijske/ih znanosti kao mladog znanstvenog polja. Originalnost/vrijednost. Istraživanje je provedeno na izvornim materijalima na njemačkom jeziku, a obogaćeno je komentarima i saznanjima autorice koja prati ovo područje od njegova službenog prihvaćanja u hrvatsku akademsku i znanstvenu obitelj do današnjih dana.
Formalno obrazovanje knjižničara Lubina, Tihana; Erl Šafar, Marija
Vjesnik bibliotekara Hrvatske,
10/2018, Letnik:
61, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj. Rad daje sažet povijesni pregled formalnog obrazovanja knjižničara koje će od svojih početaka, a posebice posljednjih desetljeća, doživljavati značajne promjene na planu organizacije i ...realizacije nastavnih programa.
Metodologija. Metodološki pristup temi ogleda se u istraživanju literature vezane uz razvoj knjižničarskoga obrazovanja, sintezi tih dosadašnjih istraživanja, povezivanju iskustava različitih autora i kritičkom promišljanju o temi.
Rezultati. Uvidom u relevantnu znanstvenu i stručnu ishodišnu literaturu uočeno je da je sama kurikularna jezgra obrazovnih programa prolazila kroz različite mijene: od knjižnične ekonomije i početne usmjerenosti na knjižnicu kao centralnu ustanovu pa sve do implementacije informacijske tehnologije koja je iznjedrila potrebu za novim profesionalnim profilima. Današnji je sustav obrazovanja knjižničara u Europi pak ustrojen na način da prati zahtjeve Bolonjskoga procesa, što svakako doprinosi kako informacijskoj i komunikacijskoj znanosti tako i društvu znanja u cjelini.
Vrijednost. Rad naglašava vrijednosti i napredak formalnog obrazovanja knjižničara kako u teoriji tako i u praksi, odnosno stavlja naglasak na primjere dobre prakse koji bi trebali poslužiti kao smjernice u budućem obrazovanju knjižničara.
U radu se promišlja novovjekovni odnos čovjeka prema Bogu, prirodi i znanosti uz pomoć nekih značajnijih mislilaca toga vremena. Stvaranje novovjekovne slike svijeta započinje samopostavljanjem ...čovjeka u samosvjestan subjekt koji postaje reprezentant svih bića u smislu njihove predmetnosti – čovjek kao mjera svih stvari – i ujedno središnje i najvažnije biće Univerzuma. Čovjek to postiže stvaranjem novih vrijednosti, koje ne stoje nasuprot starih vrijednosti, već nove vrijednosti utemeljuje na novom bitku, bilo da je riječ o tvrdnji – »znanje je moć« (Bacon); akciji samosvjesnog subjekta – »mislim dakle jesam« (Descartes); »volji za moć u vječnom vraćanju istoga« (Nietzsche); apsolutnom duhu »svjetske povijesti« (Hegel); oslobođenom radu kao »znanstvenom radu« (Marx) i, naposljetku, o znanstveno-tehničkom umu. U tom samopostavljanju novovjekovni subjekt lišava prirodu svakog dostojanstva i teleologije čineći je isključivo predmetom eksploatacije, a postavljanjem ovozemaljskog života kao sredstva za ostvarenje najviših vrijednosti »volje za moć« negira postojanje biblijskog Boga i sam želi postati »Bog« na zemlji uz pomoć znanosti koja dopire do prvih uzroka prirodnih pojava i mogućnosti stvaranja umjetnih bića bez Božje mudrosti. Današnje znanstveno-kibernetičko doba pokazuje da novovjekovni subjektivizam završava u »volji za moć« znanstveno-tehničkog uma koji društvo, prirodu i prirodu u čovjeku objektivizira čineći ih sredstvima svoga samosvršnog samorazvoja.
Cilj rada naslovljenog Geneza post-istine. Politika i znanost je analizirati pojam i fenomen post-istine te ponuditi moguće određenje toga pojma. Metodologija rada temelji se na trima međusobno ...povezanim momentima koji su povoljno utjecali na nastajanje jednog takvog planetarnog fenomena, a to su politički, znanstveni te filozofski moment. Prvi dio rada donosi generalno određenje fenomena post-istine, isprva na temelju lingvističkih uvida koji nam pomažu da proniknemo u samu esenciju navedene sintagme. Politički kontekst, privilegirano mjesto javne sfere, pokazuje problematičan suodnos istine i politike, koje su često u antitetičkom odnosu. Prvi dio rada odgovara na pitanje o nastanku same sintagme post-istine, koja je uvjetovana društveno-političkim kontekstom. U drugom dijelu rada idemo korak dalje te ukazujemo na činjenicu kako se doba post-istine inspirira na skepsi u, društveno gledano, privilegirani oblik spoznaje, a to je onaj znanstveni. U nekoliko suvremenih primjera skepse u suvremenu znanost (cjepiva, klimatske promjene, ravnozemljaške teze) pokazujemo kako navedene antiznanstvene pozicije povoljno djeluju na generiranje pogleda na svijet nakon-istine. Nije riječ samo o epistemičkoj sumnji nego o jednom sveobuhvatnom momentu skepse koja je i psihološki utemeljena a transponirana je u širu javnu sferu. Zaključna razmatranja u sintetičkoj formi rezimiraju saznanja do kojih smo došli vezano za genezu post-istine.
Večina modernih teoretičark in teoretikov je menila, da je konfucijanstvo zastarela ideologija, ki ni samo neprimerna za razvoj modernih znanosti in demokratičnih družb, temveč je tudi merodajno ...odgovorna za globoko družbeno in politično krizo, ki je zaznamovala Kitajsko v zadnjih dvesto letih. Tajvanski moderni konfucijanci pa v tem idejnem sistemu niso videli krivca za ta položaj. Večinoma so menili, da je konfucijanstvo popolnoma združljivo tako z znanostjo kot tudi z demokracijo. Večina jih je pri tem celo zagovarjala stališče, da vzhodnoazijske kulture v okviru svojih družbenih specifik ne bodo mogle razviti demokratičnih ustrojev družbe, če se pri tem ne bodo oprle na ustrezne elemente lastne, torej konfucijanske tradicije. Ta članek kritično analizira Tang Junyijev in Mou Zongsanov teoretski model možnega preporoda konfucijanskih protodemokracij.
Otvoreni pristup istraživačkim podatcima važan je dio koncepta otvorene znanosti. Cilj ovoga članka je identificirati hrvatske autore/ustanove koji su prepoznali važnost dijeljenja istraživačkih ...podataka i koji su im omogućili pristup u nekom od podatkovnih repozitorija zastupljenom u citatnom indeksu Data Citation Index. U bazi podataka je ukupno pronađeno 265 takvih dokumenata. Analizirani su i podatkovni članci hrvatskih autora dostupni na platformi Web of Science Core Collection. Pronađeno ih je 29, najvećim dijelom multidisciplinarnog usmjerenja. Autori najvećeg broja podatkovnih dokumenata pripadaju Sveučilištu u Zagrebu. Hrvatski znanstvenici arhiviraju podatke u međunarodne repozitorije, jer je infrastruktura za njihovu pohranu na nacionalnoj razini tek razvijena i tek se počinje koristiti.
Središnji je cilj rada ustanoviti u kojoj je mjeri i na koje načine koncept izravne demokracije bio tema znanstvenog i stručnog istraživačkog interesa u okviru hrvatske političke znanosti. Analiza je ...obuhvatila članke objavljene u politološkim znanstvenim i stručnim časopisima u razdoblju od 1990. do 2020. godine. Glavni je nalaz provedene analize da je izravna demokracija bila na marginama istraživačkih interesa hrvatske politologije. To je posebice vidljivo ukoliko se opseg tematiziranja izravne demokracije usporedi s tematiziranjem različitih institucija predstavničke demokracije. Hrvatska politologija primarno je fokusirana na model predstavničke demokracije, a tek sporadično se bavi izravnom demokracijom. Dodatno, provedena analiza pokazuje da hrvatski politolozi na izravnu demokraciju dominantno gledaju negativno, te su vrlo oprezni prema njenom eventualnom češćem korištenju u hrvatskoj politici.
Kroz cijelu povijest obrazovanja i znanosti traju rasprave o znanstvenim
odnosima između društvene i tehnološke sfere. Međutim, tek, nakon pojave informatologije osvješćuje se ključni odnos ...obrazovanja i znanosti bez kojega se ne mogu rješavati problemi društvene i tehnološke
sfere na svim razinama globalne, regionalne, nacionalne i lokalne obrazovne i znanstvene komunikacije. Utemeljitelj znanstvenog časopisa Informatologia (Informatologia Yugoslavica, 1969.), ugledni znanstvenik prof.dr.sc. Božo Težak, u nadolazećoj znanstveno-tehnološkoj revoluciji u
koju je čovječanstvo tek zakoračilo, uredničku koncepciju časopisa postavlja tako da u fokus znanstvenih zbivanja afirmira i promovira novi
profil informacijsko-komunikacijskih znanstvenika.
Throughout the history of education and science last discussions about scientific relations between social and technological spheres. However, only after the appearance of informatology, an awareness has been created about crucial relationship between education and science, without which we cannot solve the problems of social and technological spheres at all levels of the global, regional, national and local educational and scientific communication. The founder of the scientific journal Informatologia (Informatologia Yugoslavica, 1969.), a prominent scientist Prof. Božo Težak, in upcoming scientific and technological revolution in which humanity is just getting started, placed the editorial concept of the magazine so that the focus of scientific developments affirms and promotes new profile of information and communication scientists.