Aggressiveness in the HEXACO Personality Model Sokolovska, Valentina; Dinić, Bojana; Tomašević, Aleksandar
Psihologija,
2018, 2018-00-00, 2018-01-01, Letnik:
51, Številka:
4
Journal Article
Odprti dostop
The a im of this research was to examine the relations between the HEXACO facets and aggressiveness components (anger, vengefulness, domination, hostility, reactive aggression, proactive aggression, ...and indirect aggression). On a sample of 654 participants from general population, HEXACO–60, Aggressiveness Questionnaire AVDH, Reactive–Proactive Aggression Questionnaire (RPQ), and Indirect Aggression Scale (IAS) were applied. The results of the community structure network analysis provided the most informative insight into these relations and showed that all aggressiveness components formed a single community with the Agreeableness facets. Thereby, facet Patience was the strongest correlate of anger, and hostility had the highest clustering coefficient, which brings together the Agreeableness facets and aggressiveness components. Although Honesty–Humility formed a separate community, some of its facets had strong isolated connections with indirect aggression and dominance. The results revealed that Agreeableness is a dominant correlate of aggressiveness and captures all aggressiveness components, while Honesty– Humility is related to specific components, referring to a manifestation of aggressiveness in a more subtle and indirect way.
Agresivnost na radnom mjestu Russo, Andrea; Popović, Toni
Sigurnost,
06/2016, Letnik:
58, Številka:
2
Journal Article
Odprti dostop
SAŽETAK: Agresivnost na radnom mjestu ozbiljan je problem s individualnim, organizacijskim i socijalnim uzročno-posljedičnim vezama. Provedena su brojna istraživanja o tom fenomenu s ciljem ...prepoznavanja i identifikacije njegovih značajki kako bi se poboljšala kvaliteta međuljudskih odnosa na radnom mjestu, uz istovremeno sprečavanje njegovih širih društvenih posljedica. Pored velikog broja ranih umirovljenja u Hrvatskoj, gotovo da nema podataka o utjecaju radnih uvjeta na zdravlje radnika, osim ako su primarni uzrok bolest ili ozljede prouzročene radom. Ova studija razmatra tri postojeća istraživanja agresije na radnom mjestu: 1. anketno istraživanje radnika provedeno u srpnju 2014. godine u Splitu (na temelju pilot uzorka od 113 ispitanika); 2. anketno istraživanje nastavnika osnovnih i srednjih škola u Splitsko-dalmatinskoj županiji provedeno 2007. godine (stratificirani uzorak; N=764); 3. pojedinačnu studiju slučaja vertikalnog strateškog mobinga (bossing) provedenu 2009. godine. Kako pokazuju rezultati istraživanja, u kontekstu hrvatske tranzicijske ekonomije, dodatno opterećenje i stresori opravdano su očekivani. Slična je situacija uočljiva s obzirom na ostale potencijale koji pogoduju agresivnosti na radnom mjestu, često bez mogućnosti adekvatne akcije zbog nedostatka informacija, edukacije i odgovarajućih znanstvenih pokazatelja koji promiču razvoj profesionalnih standarda i mjera za njezino sustavno sprečavanje.
SUMARRY: Workplace aggression constitutes a serious issue in individual, organizational and social cause-effect relations. Many studies have been conducted on this phenomenon with the aim of recognizing and identifying its features in order to improve the quality of interpersonal relationships at workplace while simultaneously preventing its wider social consequences. In Croatia, with a large number of early retirees, there is almost no data on the impact of workplace conditions on health damage, unless primary cause is occupational disease or injury at work. This study considers three pre-existing examinations of workplace aggression: 1. an employee survey conducted in July 2014 in Split (based on a pilot sample of 113 respondents); 2. a survey among primary and secondary school teachers in Split-Dalmatia County conducted in 2007 (random stratified sample; N=764); 3. a single case study of vertical strategic mobbing (bossing) conducted in 2007. As shown by research results, in the context of Croatian transitional economy, additional burden and stressors are justifiably expected. A similar situation is also evident with potentialities in which the workplace abuse occurs, often without the possibility of adequate action due to lack of information, education and appropriate scientific indicators facilitating the development of professional standards and measures for systematic action.
U suvremenom društvu s evidentno povećanom incidencijom agresivnog ponašanja, razvidan je tome pridružen porast agresivnog ponašanja i poremećaja u vezi s agresijom kod djece i adolescenata. Zbog ...ovog rastućeg problema koji opterećuje obitelji, škole, socijalne i medicinske radnike i društvo u cjelini, intenzivno se traga za sredstvima njegovog učinkovitog prepoznavanja, prevencije, dijagnoze i liječenja. Ovaj
članak dopunjuje već poznate teorije nedavnim studijama i novootkrivenim saznanjima i pokušava ponuditi potpuni pregled ove složene teme. Pokazuje odnos između naslijeđa, roditeljskih kvaliteta, odgoja, utjecaja vršnjaka i društvenih normi te način na koji oni postaju rizični za razvoj problematičnog ponašanja. Članak ističe i mogućnosti prevencije i liječenja, posebice kod izdvojenih, visokorizičnih skupina, ali naglašava i napredak primijećen u školama u kojima su se provodili neki od preventivnih programa agresivnosti djece i adolescenata.
Svrha je ovog rada dati pregled istraživanja razvoja emocionalne inteligencije (EI) i agresivnosti u djetinjstvu i adolescenciji, kao i studija koje su se bavile odnosom ovih dvaju konstrukata u toj ...dobi. Već sam pregled podataka o razvoju upućuje na moguće poveznice u razvojnim putanjama emocionalnih sposobnosti i agresivnosti. No istraživanja povezanosti varijabli emocionalnog doživljavanja i procesiranja emocija s različitim aspektima agresivnosti prilično su rijetka. Većina rezultata postojećih istraživanja upućuje na povezanost između ovih dvaju konstrukata, ali problem u donošenju jasnih zaključaka velike su razlike u konceptualizacijama, primijenjenim mjerama, uzorcima i metodama. U budućim je istraživanjima važno usmjeriti se na ispitivanje specifičnih veza između svake razine EI, užih sposobnosti koje pripadaju pojedinim razinama i različitih oblika agresivnosti. Osim toga, važno je ispitati mogućnosti utjecaja na svaku od specifičnih sposobnosti s obzirom na njihove razvojne putanje i važnost za agresivno ponašanje u pojedinoj točki razvoja. Položaj varijabli EI unutar konstelacije mnogih drugih korelata agresivnog ponašanja u različitim razvojnim razdobljima također je bitan problem potencijalnih istraživanja. Primjena bi rezultata takvih istraživanja u kreiranju programa prevencije agresivnog ponašanja povećala njihovu efikasnost, ali i omogućila valjaniju procjenu učinka primijenjenih tretmana.
The purpose of this work was to review research about the development of emotional intelligence (EI) and aggressiveness during childhood and adolescence as well as to review studies that looked into the relationship between these constructs during that life frame. The review of the literature points to a possible association between developmental paths of emotional intelligence and aggression, although the research on the relationship between emotional experience and emotion processing variables with different aspects of aggressiveness are quite rare. The majority of existing research indicates a significant correlation between these two constructs, but differences in conceptualizations, applied measures, patterns and methods, make it difficult to draw clear conclusions. The future research needs to be focused on the investigation of relationships between individual levels of EI, narrow abilities associated with it, and different forms of aggression. In addition, it is important to examine the possibility to influence each EI capability bearing in mind its developmental paths and its importance for aggressive behaviour at a particular point of development. The position of EI variables within the constellation of various correlates of aggressive behaviour at different points of development is also an important task of future research. The results of such studies would increase the efficiency of violence prevention programs, and allow for better assessment of the effectiveness of treatments for aggression.
El objetivo de este trabajo es ofrecer una revisión de investigaciones hechas sobre el desarrollo de la inteligencia emocional (IE) y la agresividad en la niñez y adolescencia, tanto como de los estudios que han tratado el tema de la relación entre estos dos constructos a esa edad. Ya la mera revisión de datos sobre el desarrollo indica posibles conexiones en los caminos de desarrollo de las capacidades emocionales y la agresividad. Pero, las investigaciones sobre la conexión entre las variables de la experiencia emocional y el procesamiento de las emociones con diferentes aspectos de la agresividad son bastante raras. La mayoría de los resultados existentes indicar la conexión entre estos dos constructos, pero el problema que impide llegar a las conclusiones claras está causado por las grandes diferencias en las conceptualizaciones, mediadas implementadas, muestras y métodos. En las futuras investigaciones es importante enfocarse en la investigación de enlaces específicos entre cada uno de los niveles de IE, capacidades relacionadas con ellos y diferentes formas de agresividad. Además, es importante examinar las posibilidades de influir en cada una de las capacidades específicas dependiendo de su camino de desarrollo, tanto como su importancia en cuanto a la conducta agresiva en cada uno de los puntos de desarrollo. La posición de las variables de IE dentro de la constelación de muchos otros correlatos de la conducta agresiva en diferentes etapas de desarrollo también figura como problema importante de posibles investigaciones. Aplicar los resultados de ese tipo de investigaciones para crear un programa de prevención de la conducta agresiva aumentaría su efectividad, pero también posibilitaría una valuación más válida del efecto de los tratamientos aplicados.
Brojna istraživanja potvrdila su povezanost ADHD-a s vršnjačkim nasiljem i agresivnim ponašanjem. Cilj istraživanja bio je provjeriti povezanost različitih samoprocijenjenih simptoma ADHD-a ...(hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja) s različitim aspektima vršnjačkog nasilja (tjelesno, verbalno i elektroničko) i agresivnim ponašanjem (reaktivna i proaktivna agresija). U istraživanju je sudjelovao 501 učenik 4., 6. i 8. razreda, 50,7% dječaka i 49,3% djevojčica prosječne dobi M=12,72 (sd=1,62). Učenici su tijekom jednog školskog sata ispunili Upitnik o nasilju među školskom djecom (Velki i Kuterovac Jagodić, 2012), Upitnik reaktivno-proaktivne agresije (RPQ; Raine i sur., 2006) i Skalu hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (Vulić-Prtorić, 2006). Provedena je korelacijska analiza (Pearsonov koefi cijent korelacije), a značajnost razlika u korelacijama testirana je Fisherovim z testom. Dobivene su statističke značajne povezanosti sve tri mjere vršnjačkog nasilja, verbalno, tjelesno i elektroničko sa sve tri skupine simptoma ADHD-a, impulzivnost, hiperaktivnost, nepažnja (r=0,151-0,411, p<0,01), kao i povezanost svih simptoma ADHD-a s reaktivnom i proaktivnom agresijom (r=0,318-0,486, p<0,01).
Razlike u značajnosti korelacija ovisno o simptomu ADHD-a dobivene su za povezanosti s verbalnim vršnjačkim nasiljem i proaktivnom agresijom, gdje je dobivena jača povezanost impulzivnosti i verbalnog vršnjačkog nasilja u odnosu na povezanost s hiperaktivnosti (z=2,20, p<0,05) i u odnosu na povezanost s nepažnjom (z=1,95, p<0,05) te jača povezanost impulzivnosti i proaktivne agresije u odnosu na povezanost s hiperaktivnosti (z=2,42, p<0,05) i u odnosu na povezanost s nepažnjom (z=2,63, p<0,01).Razlike u povezanosti vršnjačkog nasilja i agresivnog ponašanja sa simptomima nepažnje i hiperaktivnosti nije bilo. Rezultati su potvrdili prijašnje nalaze koji govori u prilog o povezanosti ADHD-a s vršnjačkim nasiljem i agresivnim ponašanjem, a posebice da je ta povezanost jača kada se radi o impulzivnosti. Iz navedenog možemo zaključiti da simptomi impulzivnosti predstavljaju rizik za razvoj vršnjačkog nasilja i agresivnog ponašanja, te da bi bilo dobro djecu koja pokazuju simptome impulzivnosti uključiti u prevencijske programe za sprječavanje razvoja vršnjačkog nasilja i agresije.
U kriminologiji postoji suštinska debata između dve suprotstavljenje kriminološke teorije – generalne, prema kojoj se klasifikacija prestupnika po kriterijumu tipa prestupa koji su počinili, smatra ...irelevantnom i specifične, odnosno tipološke teorije, prema kojoj postoji posebna grupa prestupnika koji imaju jedinstvenu i specifičnu tendenciju ka favorizovanju nasilnih u odnosu na druge oblike kriminalnog ponašanja. Pretpostavlja se da je agresivnost jedan od potencijalnih faktora koji doprinose specijalizaciji prestupnika za nasilna dela. Osnovni cilj ovog istraživanja jeste utvrđivanje razlika u domenu agresivnosti između tri grupe ispitanika: grupe pripadnika nezatvorske populacije koji nikada nisu bili osuđivani (n = 201), grupe počinilaca nasilnih krivičnih dela (n = 42) i grupe počinilaca nenasilnih krivičnih dela (n = 41). Agresivnost je ispitivana preko Upitnika agresivnosti BODH kojim se mere dimenzije Bes, Osvetoljubivost, Dominacija i Hostilnost. Rezultati pokazuju da počinioci nasilnih krivičnih dela ostvaruju značajno više skorove na Osvetoljubivosti, Dominaciji i Hostilnosti u odnosu na preostale ispitivane grupe ispitanika, dok razlike na Besu nisu značajne. Razlike između pripadnika nezatvorske populacije i nenasilnih prestupnika nisu se ispoljile u odnosu na dimenzije BODH. Rezultati govore u prilog tipološkoj kriminološkoj teoriji, potvrđujući agresivnost kao važan faktor specijalizovanja za nasilne prestupe. U radu su razmotrene praktične i teorijske implikacije ovih nalaza.
Glavni cilj provedenog istraživanja bio je ispitati ulogu kvalitete odnosa među braćom i sestrama u objašnjenju agresivnog ponašanja u adolescenciji. Odnosno, ispitao se doprinos pojedinih dimenzija ...kvalitete odnosa (toplina, konflikti i majčino favoriziranje) sa sestrom u objašnjenju zastupljenosti proaktivne i reaktivne agresivnosti mlađih adolescenata. U istraživanju su sudjelovali dječaci (N=160) i djevojčice (N=192) u dobi od 13 do 15 godina koji su imali do 5 godina stariju ili mlađu sestru. Rezultati analiza rodnih razlika ukazuju da su dječaci skloniji iskazivanju proaktivne i reaktivne agresivnosti te da u usporedbi s dječacima, djevojčice percipiraju značajno više topline u odnosu sa sestrom. Provedene korelacijske i regresijske analize potvrđuju pretpostavke o značajnoj povezanosti pozitivnih i negativnih aspekata odnosa sa sestrom s nekim aspektima psihosocijalnog funkcioniranja u mješovitim (brat-sestra) i istorodnim dijadama (sestra-sestra). Konkretnije, dimenzija konflikata u odnosu sa sestrom izdvojila se kao značajan nezavisan prediktor reaktivne i proaktivne agresivnosti i kod dječaka i djevojčica. Odnosno, rezultati regresijskih analiza pokazuju da višu razinu proaktivne i reaktivne agresivnosti iskazuju djevojčice i dječaci koji u većoj mjeri osjećaju antagonizam, natjecanje, svađe i dominaciju u odnosu sa sestrom. Na poduzorku djevojčica značajnim prediktorom reaktivne agresivnosti pokazala se još i dimenzija topline u odnosu sa sestrom.
Cilj rada bio je konstruirati upitnik za procjenu percipirane
legitimnosti nesportskoga ponašanja, utvrditi njegove mjerne
karakteristike i provjeriti teorijske pretpostavke o relacijama
percipirane ...legitimnosti nesportskog ponašanja sa spolom,
sportskim stažem i rangom natjecanja. Konstruirani upitnik sadrži
14 čestica, koje opisuju specifična nesportska ponašanja iz
kategorija fizičke agresije, verbalne agresije i varanja. Stupanj
percipirane legitimnosti nesportskoga ponašanja može se
interpretirati analizom odgovora na pojedine čestice upitnika,
rezultatima na podskalama Legitimnost težih prekršaja,
Legitimnost lakših prekršaja i Legitimnost verbalne agresije ili
ukupnim rezultatom. Mjerna svojstva upitnika utvrđena su na
uzorku od 251 studenta Kineziološkoga fakulteta u Zagrebu.
Komponentnim modelom faktorske analize, pri čemu je
primijenjen Guttman-Kaiserov kriterij za redukciju broja glavnih
komponenata i oblimin rotacija s Kaiserovom normalizacijom,
utvrđena je jednostavna i semantički interpretabilna faktorska
struktura. Cronbachov koeficijent pouzdanosti kretao se od 0,77
do 0,86, a test-retest pouzdanosti od 0,67 do 0,85. Serijom
multiplih regresijskih analiza utvrđena je različita povezanost
spola, sportskoga staža i ranga natjecanja s pojedinim
podskalama upitnika. Rezultati istraživanja pokazuju da
konstruirani upitnik ima zadovoljavajuća mjerna svojstva te da se
može rabiti za procjenu percipirane legitimnosti težih prekršaja,
lakših prekršaja i verbalne agresije u sportu.
Izhodišča. Zasvojenost od alkohola je zelo pogosta in kompleksna bolezen. Zasvojeni od alkohola imajo veliko tveganje za pojav sopojavne psihiatrične motnje. Metode. V prvi tovrstni slovenski ...raziskavi smo preverili prisotnost in izraženost simptomatike najpogostejših sopojavnih duševnih motenj pri zasvojenih od alkohola. Vključili smo tri skupine moških: 101 preiskovanca, hospitaliziranega zaradi zdravljenja akutne zasvojenosti od alkohola, 100 abstinentnih preiskovancev in 97 zdravih kontrol iz skupine prostovoljnih krvodajalcev. Za oceno simptomatike smo uporabili vprašalnike AUDIT, Yale-Brownovo lestvico obsesivnosti in kompulzivnosti ter lestvico obsesivno-kompulzivnega pitja, Zungovo lestvico depresivnosti in anksioznosti, Kratko lestvico socialne fobije in Buss-Durkeejevo lestvico sovražnosti. Rezultati. V skupini preiskovancev z akutno zasvojenostjo so bili pomembno bolj izražene obsesivna (p < 0,001) in kompulzivna simptomatika (p < 0,001) ter obsesivno-kompulzivna simptomatika, vezana na pitje alkoholnih pijač (p < 0,001), kot v preostalih dveh skupinah. Pri preiskovancih z akutno zasvojenostjo so bile v primerjavi z abstinenti in zdravimi kontrolami statistično pomembno bolj izražene anksioznost (p < 0,001), depresivnost (p < 0,001) in agresivnost (p < 0,001). Zaključki. Obsesivno-kompulzivna simptomatika, anksioznost, depresivnost in agresivnost so lahko sopojavno vezane na zasvojenost od alkohola. Med zdravljenjem zasvojenosti od alkohola je zato treba pozornost usmeriti tudi na te simptome, saj tako lahko bistveno izboljšamo izid zdravljenja zasvojenosti od alkohola in zmanjšamo tveganje za relaps
Background. Alcohol addiction is a very common and complex disease. Alcohol addicted patients have a high risk for developing comorbid psychiatric disorder. Methods. In the present study, we explored ...symptom expression and severity for the most common comorbid mental disorders in Slovenian alcohol addicted patients. Three groups of male subjects were included: 101 acutely alcohol-addicted inpatients, 100 former alcohol-addicted subjects and 97 healthy controls from a blood donors group. The following questionnaires were employed: AUDIT, Zung Depression and Anxiety scale, Brief Social Phobia Scale, Yale-Brown Obsessive Compulsive Scale and Obsessive Compulsive Drinking Scale, and Buss-Durkee Hostility Inventory. Results. Acutely addicted patients showed significantly more obsessive (p<0.001) and compulsive (p<0.001) symptoms and also more obsessive-compulsive symptoms of relying on alcohol consumption (p<0.001) compared to the other two groups. Acutely addicted patients showed significantly more anxiety (p<0.001) as well as depressive (p<0.001) and aggressive (p<0.001) traits compared to the other two groups. Conclusions. Obsessive-compulsive, anxious, depressive and aggressive traits can be comorbidities associated with alcohol addiction. Increased attention to these symptoms during the treatment of alcohol addiction could result in better outcome of alcohol addiction treatment and lower relapse rate
Izhodišča. Zasvojenost od alkohola je zelo pogosta in kompleksna bolezen. Zasvojeni od alkohola imajo veliko tveganje za pojav sopojavne psihiatrične motnje. Metode. V prvi tovrstni slovenski raziskavi smo preverili prisotnost in izraženost simptomatike najpogostejših sopojavnih duševnih motenj pri zasvojenih od alkohola. Vključili smo tri skupine moških: 101 preiskovanca, hospitaliziranega zaradi zdravljenja akutne zasvojenosti od alkohola, 100 abstinentnih preiskovancev in 97 zdravih kontrol iz skupine prostovoljnih krvodajalcev. Za oceno simptomatike smo uporabili vprašalnike AUDIT, Yale-Brownovo lestvico obsesivnosti in kompulzivnosti ter lestvico obsesivno-kompulzivnega pitja, Zungovo lestvico depresivnosti in anksioznosti, Kratko lestvico socialne fobije in Buss-Durkeejevo lestvico sovražnosti. Rezultati. V skupini preiskovancev z akutno zasvojenostjo so bili pomembno bolj izražene obsesivna (p < 0,001) in kompulzivna simptomatika (p < 0,001) ter obsesivno-kompulzivna simptomatika, vezana na pitje alkoholnih pijač (p < 0,001), kot v preostalih dveh skupinah. Pri preiskovancih z akutno zasvojenostjo so bile v primerjavi z abstinenti in zdravimi kontrolami statistično pomembno bolj izražene anksioznost (p < 0,001), depresivnost (p < 0,001) in agresivnost (p < 0,001). Zaključki. Obsesivno-kompulzivna simptomatika, anksioznost, depresivnost in agresivnost so lahko sopojavno vezane na zasvojenost od alkohola. Med zdravljenjem zasvojenosti od alkohola je zato treba pozornost usmeriti tudi na te simptome, saj tako lahko bistveno izboljšamo izid zdravljenja zasvojenosti od alkohola in zmanjšamo tveganje za relaps
PDF
