Agresivnost u poduzimanju akcija smatra se reakcijom poduzeća na fenomen privremene prednosti. Poduzeća koja brzo reagiraju na zahtjeve tržišta jačaju svoju tržišnu snagu i stvaraju prednosti, ali ...ona koja mogu to učiniti još brže generiraju još veću tržišnu snagu i prednost nad svojim konkurentima. Međutim, ne postoji jamstvo da će danas postignuta konkurentska prednost ostati dugoročno nepromijenjena. Naglasak je na spremnosti poduzimanja akcija, točnije, mjeri u kojoj je poduzeće spremno sudjelovati s konkurentima te brzo reagirati u uključivanju i sudjelovanju na tržištu. Dinamika vrhovnog menadžmenta vrlo je važna komponenta sposobnosti konkurentskog ponašanja poduzeća. Tim vrhovnog menadžmenta je glavni element koji koordinira i mobilizira organizacijske resurse i napore za agresivno natjecateljsko angažiranje poduzeća. Pretpostavka agresivnijeg ponašanja na tržištu i suradnje s konkurentima je integracija vrhovnog menadžmenta koja prvenstveno ovisi o kompatibilnim osobinama i komunikacijskim vještinama članova. S posebnim naglaskom na timove vrhovnog menadžmenta, ovaj rad istražuje u kojoj se mjeri određeno strateško ponašanje poduzeća u hiperkonkurentskoj industriji može povezati sa stjecanjem privremene konkurentske prednosti, mjereno kroz poboljšanja poslovne uspješnosti poduzeća. Središnji cilj ovog istraživanja je teoretski i empirijski definirati i proučiti strateško ponašanje poduzeća u hiperkonkurenciji kroz definiranje nove taksonomije strateških obrazaca, tj. specifično strateško ponašanje poduzeća koje pruža i povećava vjerojatnost ostvarivanja konkurentske prednosti u hiperkonkurentnim industrijama. Važan doprinos ovog istraživanja također se odražava u razvoju modela koji analizira utjecaj specifičnih osobina tima vrhovnog menadžmenta (TMT) na obrasce koje poduzeće koristi, kao i odnos između tržišne pozicije poduzeća na specifično strateško ponašanje.
U kontekstu društvenih promjena mijenja se i obiteljski kontekst što implicira promjene i/ili različite poteškoće u ponašanju djece poput agresivnog, kojem je, kao društveno neprihvatljivom, nužno ...već u institucijama predškolskog odgoja i obrazovanja pristupiti pravovremeno i odgovoriti na njega primjerenim odgojnim metodama i postupcima. Tijekom tridesetogodišnjeg praćenja pojavnosti takvog ponašanja, u okviru likovne vježbaonice kolegija Metodika likovnog odgoja za studente Visoke škole strukovnih studija za odgajatelje u Kikindi, Republika Srbija, proizišao je interventni program odgojne podrške odgojiteljima, roditeljima i djeci predškolske dobi. Program se provodi u vrtiću, a temelji se na principu interdisciplinarnosti te znanstvenim spoznajama o terepeutskom djelovanju likovne ekspresije. Zahtijeva dobro teorijsko i pragmatičko znanje i empirijske spoznaje interdisciplinarnog tima o bio-psiho-socijalnom razvoju djece, kao i sudjelovanje samih roditelja u terapiji. Cilj je programa stručna i profesionalna pomoć djeci u suzbijanju agresivnog ponašanja, odgojiteljima pomoć u osnaživanju vlastitih kompetencija u radu i s takvom djecom, a roditeljima podršku u prihvaćanju i odgoju vlastitog djeteta s teškoćama u ponašanju, a prevenirajući teže oblike poremećaja u ponašanju koje može nepovoljno utjecati na obrazovanje, školovanje, socijalnu kompetentnost i uključenost djeteta u društvo, s naglaskon na osobni rast, razvoj i uspjeh.
Osnovni je cilj ovoga rada bio provjeriti razlikuju li se djeca koja prema samoprocjeni zadovoljavaju kriterije za dijagnozu jednog od tri tipa deficita pažnje/hiperaktivnog poremećaja (engl. ...skraćeno ADHD; predominantno hiperaktivno-impulzivni tip, predominantno nepažljivi tip, kombinirani tip) i koja su prema samoprocjeni suspektna na ADHD (imaju 4 ili 5 simptoma ADHD-a) s obzirom na razinu i vrstu vršnjačkog nasilja (verbalno, tjelesno, elektroničko), agresivnosti (proaktivna, reaktivna) i vršnjačke viktimizacije (verbalna, tjelesna, elektronička) u odnosu na djecu koja samoprocjenjuju da nemaju simptome ADHD-a.
U istraživanju je sudjelovao 501 učenik (50,7% dječaka i 49,3% djevojčica) četvrtih, šestih i osmih razreda iz šest osnovnih škola. Raspon dobi bio je od 10 do 16 godina, a prosječna dob 12,72 godine (SD=1,62). Učenici su popunili Upitnik reaktivno-proaktivne agresije (RPQ; Raine i sur., 2006.), Upitnik o nasilju među školskom djecom (UNŠD; Velki, 2012.b) i Skalu hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (HIP; Vulić-Prtorić, 2006.).
Utvrđeno je da djeca koja prema samoprocjeni zadovoljavaju kriterije za dijagnozu ADHD-a i djeca koja su prema samoprocjeni suspektna za razvoj ADHD-a izražavaju veću razinu agresivnosti i nasilja u odnosu na djecu koja prema samoprocjeni nemaju ADHD, ali takva su djeca i češće žrtve vršnjačkog nasilja. Više razine nasilja i agresivnosti pronađene su kod djece s kombiniranim tipom i predominantno hiperaktivno-impulzivnim tipom ADHD-a. Možemo zaključiti kako simptomi hiperaktivnosti i impulzivnosti djetetu predstavljaju veći problem od simptoma nepažnje, osobito kad je u pitanju agresivnost i vršnjačko nasilje.
Agresija je društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom da se ljudima ili imovini nanese šteta (Vasta, Haith i Miller, 1997). U predškolskoj dobi agresivnost je najizraženija, a razlog su tomu ...uobičajena ponašanja za navedenu dob, kao što su ispadi bijesa te iritabilna ponašanja koja nestaju u ranoj školskoj dobi. Kod djevojčica se agresivnost u predškolskoj dobi izražava kroz ponašanja kao što su ogovaranje (uništavanje nečije reputacije kod druge djece), isključivanje iz društva, vrijeđanje. Dječaci više izražavaju fizičku agresiju (instrumentalnu i neprijateljsku). Kao najčešći uzrok neprihvaćanja među vršnjacima navodi se antisocijalno ponašanje (Ladd, 1999). Cilj rada bio je utvrditi povezanost agresivnog ponašanja i prihvaćenosti djece predškolske dobi u skupini vršnjaka. U ispitivanju je sudjelovalo 240-ero djece (125 dječaka i 115 djevojčica) u dobi od 5 do 7 godina koja pohađaju vrtiće u Osijeku te njihove odgajateljice. Za procjenu agresivnosti korištena je Skala agresivnosti iz Skale za procjenu ponašanja djece predškolske dobi od strane odgajatelja – (TRF – Achenbach, 1991). Skala sadrži opise ponašanja kao što su izazivanje, tjelesna agresivnost i napadanje. Za utvrđivanje prihvaćenosti u vrtićkoj skupini korištena je Skala za utvrđivanje sociometrijskog statusa na temelju procjena vršnjaka (Sociometric Peer-rating Scale – Asher, 1979). Dobivena je negativna povezanost agresivnosti i prihvaćenosti na ukupnom uzorku. S obzirom na spol, kod dječaka je dobivena negativna povezanost agresivnosti i prihvaćenosti, dok kod djevojčica nije.
Cilj je ovog istraživanja provjeriti možemo li pomoću kvalitativne obrade kvantitativno prikupljenih podataka utvrditi razloge nasilnog ponašanja među mladima. Kvantitativni dio istraživanja proveden ...je na prigodnom uzorku od N=51 sudionika, učenika prvih razreda Gimnazije Daruvar. Za potrebe kvantitativnog dijela prikupljanja podataka korišten je Upitnik agresivnosti (Buss i Perry, 1992), a za potrebe kvalitativnog dijelapolustrukturirani intervju nastao na temelju Upitnika agresivnosti. U kvalitativnom dijelu istraživanja sudjelovalo je pet sudionika s minimalnim i pet s maksimalnim rezultatom na Upitniku agresivnosti. U obradi kvalitativnih podataka korištena je metoda „Analiza okvira“. Kvantitativna obrada pruža nam uvid u izraženost agresivnih ponašanja među mladima i razlike u četiri dimenzije Upitnika agresivnosti. Kvalitativna obrada podataka pruža nam dublji uvid u razlike među sudionicima s minimalnim i maksimalnim rezultatom na Upitniku agresivnosti i razlike među sudionicima na individualnoj razini. Iako postoje razlike koje su dobivene kvantitativnom metodom, kvalitativna obrada pokazuje da postoji i mnoštvo karakteristika koje obje skupine sudionika dijele. Pokazano je kako se dvije skupine sudionika uglavnom razlikuju u izražavanju agresivnoga ponašanja, ali da su percepcije, emocije i kognicije dosta slične za obje skupine sudionika.
Predmet istraživanja odnosi se na moguću povezanost kvalitete privrženosti i ponašanja značajnih za razdoblje adolescencije (agresivnost i potreba za traženjem uzbuđenja).
Istraživanje je provedeno u ...Srbiji (Niš) na uzorku ispitanika dobi 13-16 godina, N=220. Instrumenti: Modifikacija Brennanova Inventara iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003.), Skala za procjenu potrebe za traženjem uzbuđenja - Forma V, SSS (Zucker-man i sur., 1978.), Upitnik za procjenu bazične agresivnosti (SIGMA 4/D, Momirović i sur., 1991.) i Upitnik za prikupljanje socio-demografskih varijabli.
Rezultati pokazuju da samo kod adolescenata sa sigurnim stilom privrženosti postoji statis-tički značajna negativna povezanost s agresivnošću i subskalom dezinhibicija SSS-a, dok su u tzv. nesigurnim tipovima privrženosti (odbijajući, zaokupljeni, plašljivi) korelacije sa agresivnošću i traženjem uzbuđenja uglavnom pozitivne, mada, ne statistički značajne, osim odnosa okupiranog obrasca i subskale dezinhibicija. Uzevši u obzir činjenicu da u ispitiva-nom uzorku prevladava izbegavajuć tip privrženosti , razumijevanje dobivenih korelacija moglo bi pomoći u preventivnom radu s adolescentima i eventualnom identifikacijom rizič-nih grupa adolescenata.
I danas istraživanje teme o medijima i nasilju pokazuje mnoge
nedostatnosti. Primjerice, mnoge studije još uvijek istražuju iste tematske
aspekte istim metodama, uz samo neznatne modifi kacije. ...Napredak u spoznaji
istraživanja također je slab. Te studije sve više razvijaju posebno postavljena pitanja
i analiziraju ih pomoću složenih načina istraživanja, čiji su nalazi jedva pogodni
za interpretaciju. Osim toga, premalo se postojeća ispitivanja nadograđuju jedno
na drugo, tako da je teško i djelomice nemoguće heterogeno stanje istraživanja
sklopiti u sveobuhvatnu sliku.
Unatoč svemu, može se ustvrditi da je znanje o uvjetima pod kojima nasilje u
medijima može imati prije svega utjecaj na djecu i mlade ljude, u međuvremenu
znatno napredovalo.
Cilj istraživanja bio je utvrditi povezanosti i razlike između roditeljskih procjena i analize dječjih crteža ljudske figure pri procjeni anksioznosti, agresivnosti i sramežljivosti djece.
U ...istraživanju je sudjelovalo 106 predškolske djece te 106 roditelja. Dječji crteži ljudske figure analizirani su na temelju emocionalnih indikatora koje je utvrdila Elizabeth Koppitz. Za prikupljanje roditeljskih procjena dječjega ponašanja korištena je Skala anksioznosti – subskala za procjenu agresivnoga ponašanja
Skale Pros/Ag i skala sramežljivosti.
Rezultati istraživanja pokazuju da je roditeljska procjena agresivnosti statistički značajno povezana s najviše emocionalnih indikatora (duge ruke, odsječene šake i nedostaje nos). Također je statistički značajno povezana s procjenama anksioznosti djece na temelju emocionalnih indikatora (prema E. Koppitz) i mogućim emocionalnim poteškoćama djece. Ostale roditeljske procjene nisu statistički značajno povezane s procjenama dječjega ponašanja iskazanih analizom dječjih crteža ljudske figure. Utvrđena je i statistički značajana razlika u roditeljskoj procjeni agresivnosti djece s obzirom na ukupan broj emocionalnih indikatora. Naime, što je dijete procijenjeno agresivnijim, to se utvrđuje više emocionalnih indikatora na crtežu ljudske figure. Na temelju roditeljskih procjena agresivnosti, anksioznosti i sramežljivosti može se objasniti statistički značajan dio anksioznosti djece kao i moguće emocionalne poteškoće djece procijenjene na temelju emocionalnih indikatora.
Unatoč tome što se mnoga istraživanja usmjeravaju na problematiku utjecaja roditelja na djetetov razvoj, manji broj istraživanja se usmjerava isključivo na majke uzimajući u obzir neke njihove ...sociodemografske značajke. Cilj istraživanja bio je ispitati samoprocjenu roditeljskog ponašanja majki i majčinu procjenu agresivnog ponašanja djece s obzirom na neke sociodemografske značajke majki (dob majki, bračni status, broj djece, bračni staž). U istraživanju je sudjelovala 531 majka u rasponu dobi od 21 do 50 godina. Primijenile su se Skala percepcije roditeljskog ponašanja (Macuka, 2004) i Skala agresivnosti za djecu i adolescente (Vulić-Prtorić, 2008) čije su čestice preformulirane u smjeru majčine procjene roditeljskog ponašanja i agresivnog ponašanja djece. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da nema razlike u majčinoj samoprocjeni roditeljskog ponašanja na dimenzijama prihvaćanja, odbaciva ja i kontrole obzirom na njihov bračni status (partnerski odnos/samohrano majčinstvo). Što se sociodemografskih značajki tiče, pokazalo se da majke u partnerskom odnosu s većim brojem djece izvještavaju o višoj razini odbacivanja i kontrole, a one koje su duže u braku izvještavaju o djetetovom većem prkošenju i suprostavljanju. Na uzorku
samohranih majki se pokazalo da majke s većim brojem djece izjavljuju o većoj razini odbacivanja djece, a majke koje imaju više djece, ujedno postižu veće rezultate na subskalama Prkošenje i suprostavljanje, Ophođenje, Žrtva i Nasilnik, a veća dob samohranih majki povezana je s manjim prihvaćanjem djece. Nalazi istraživanja ukazuju na važnost podizanja svijesti roditelja, odgojitelja i nastavnika o ulozi obiteljske dinamike u pojavi neprihvatljivih oblika ponašanja kod djece, kao i na jačanje kompetencija odgojno-obrazovnih djelatnika u prepoznavanju takvih ponašanja kod djece.
PDF
