Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je istražiti koje antibiotike propisuju liječnici opće/obiteljske medicine u liječenju akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena te ...usporediti rezultate s ISKRA smjernicama za liječenje infekcija mokraćnog sustava.
Materijali i metode: U ovo istraživanje uključeno je 20 liječnika opće/obiteljske medicine zaposlenih u DZ SDŽ. Podatke smo prikupili prilagodbom
programskog rješenja za vođenje ordinacije Softmed 2. U istraživanje su uključeni svi pacijenti u skrbi ispitanika kojima su u periodu od 01.
siječnja 2018. god. do 31. prosinca 2019. godine u medicinski karton upisane dijagnoze N30, N30.0, N30.8. N30.9 te su zbog iste liječeni antibiotskom
terapijom.
Rezultati. Najprepisivaniji antibiotici bili su cefalosporini II i III generacije, koji su propisani u 22,3% slučajeva. Kaomoksiklav je propisan u 18,5%
slučajeva, a nitrofurantoin u 18,2% . Fosfomicin je na četvrtom mjestu sa 16,9%. Utvrđena je statistički značajna razlika u propisivanju antibiotika za
akutne infekcije donjeg dijela mokraćnog sustava u žena s obzirom na dob pacijentica kao i s obzirom na spol, dob, godine radnog staža, specijalizaciju,
veličinu tima i mjesto rada liječnika.
Zaključak. Liječnici opće/obiteljske medicine ne pridržavaju se zadanih smjernica u liječenju akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava
u žena bez obzira na spol, dob, godine radnog staža, specijalizaciju, veličinu tima i mjesto rada.
Akutne infekcije donjih diπnih putova javljaju
se kao tri osnovna klinička entiteta: akutni bronhitisi, egzacerbacije
kronične opstruktivne bolesti pluća (KOBP) i pneumonije.
U radu su prikazani ...načini liječenja tih entiteta, s
naglaskom na pneumonijama. Obrađene su upale pluća u
ambulantnoj praksi u zdravih te u bolesnika koji boluju od
kroničnih bolesti. Unutar te vrste upala pluća izdvaja se i
aspiracijska pneumonija. Potom su opisane pneumonije koje
su se razvile u vrijeme hospitalizacije, razvrstane prema
uzročniku, trajanju liječenja i nastanku možebitnih komplikacija.
Suvremena zapadna medicina postaje sklona prekomjernom korištenju dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju i s time povezanom liječenju pacijenata na neprimjerenim ...razinama zdravstvene zaštite. Pacijenti se sve češće upućuju na liječenje u bolnicu, što potvrđuje tendencija pada odnosa broja pregleda u primarnoj i sekundarnoj odnosno tercijarnoj razini, a gotovo četvrtina propisanih antibiotika koristi se za infekcije koje nisu uzrokovane bakterijskim uzročnicima. Sagleda li se zdravstveni sustav u cjelini, navedena prekomjerna liječnička praksa često ne ostavlja dovoljno resursa za korisnike kojima je pomoć doista potrebna, dok istovremeno ne doprinosi zdravlju onih kojima je pružena ili mu čak i škodi. Kvalitetna zdravstvena skrb ne podrazumijeva trenutačno zbrinjavanje svih pacijenata u bolničkim uvjetima, već prepoznavanje odgovarajućeg oblika i razine liječenja kvalitetnim algoritmima i smjernicama. Kod svakog pojedinog bolesnika potrebno je prvenstveno utvrditi postoji li potreba za liječničkom skrbi i sukladno tome odrediti primjerenu razinu zdravstvene zaštite, a pacijente kod kojih liječnička procjena ne ukazuje na takvu potrebu educirati o odgovarajućem samozbrinjavanju i praćenju simptoma. Organizirano i promišljeno usmjeravanje liječenja na odgovarajuću razinu važan je preduvjet očuvanja i unapređenja kvalitete zdravstvene skrbi. Vodeći računa o individualnim potrebama pacijenata i potrebama društva u cjelini, liječenje se mora optimizirati da bude najprimjerenije u individualnom, društvenom i ekonomskom smislu. Zdravstveni sustav jedino na taj način može nastaviti funkcionalno, kvalitetno i spremno ispunjavati zahtjeve suvremene medicine i društva u cjelini.
