V prispevku je predstavljena recepcija mita o Orfeju in Evridiki v španski baročni dramatiki, predvsem v zakramentalni igri (auto sacramental) Calderóna de la Barce. Mit o Orfeju in Evridiki, ki je ...eden tistih, ki najbolj odmeva v svetovni književnosti in umetnosti nasploh, sta v antiki v svoj recepcijski horizont uvrstila Vergilij in Ovidij. Skozi svojo pripovedno perspektivo sta ustvarila literarni različici, ki sta bili stoletja vir za reaktualizacijo mita o Orfeju. Orfeja začnejo zaradi njegovih atributov in zgodbe same že v zgodnjem obdobju krščanstva v umetnosti enačiti s Kristusom in mu pripisovati njegovo vlogo. Princip omenjene preobleke se s pomočjo alegorije še posebej razmahne z baročnimi zakramentalnimi igrami, ki nadaljujejo obsežno srednjeveško alegorično tradicijo.Calderón de la Barca je v teološko-mitološki duhovni drami Božanski Orfej povzel osnovne motive ali invariante, ki sta jih zarisala Vergilij in Ovidij, a enakost je le zunanja. Ogrodje antičnega mita je na simbolni ravni prekril s krščanskim sporočilom. Orfej, čigar moč besede in glasbe so poudarjali že v prvih zapisih, postane Kristus, njegova beseda privlači ljudi, ki jih s spustom v podzemlje, ki ga je mogoče razumeti tudi kot smrt na križu, odreši. Evridika simbolizira človeštvo s svojo šibko človeško naravo, ki ga Orfej, Bog in človek, kot poudari Calderón, reši pogubljenja. Aristej, Orfejev antagonist, ki je Vergilijeva inovacija, pri Ovidiju pa ga ne najdemo, postane princ teme, kača, zapeljivec, duhovna smrt.
Autor u radu dokazuje postojanje dvije različite koncepcije prostorne artikulacije agrarnih naselja u Kaštelima u kasnoj antici i srednjem vijeku. Obje su nastale u kompleksima rustičnih vila koje su ...organizirane tijekom kasne antike na temeljima ranorimskih vila. Od ranorimskih se razlikuju po veličini posjeda koji im pripada, a fizički po znatno većoj očuvanosti arhitektonskih ostataka, jer su te vile ostale u funkciji i u srednjovjekovnoj epohi. U svakoj od njih u pravilu je najkasnije u 6. st. podignut i kršćanski sakralni objekt u procesu kristijanizacije pagusa u salonitanskom ageru. U prvoj i nešto brojnijoj verziji prostorne artikulacije u okviru kasnoantičkog veleposjeda (villa rustica) kršćanska bogomolja je podignuta u sklopu stambeno-gospodarskog središta vile (Sv. Marta – Stombrate, Sv. Kuzma i Damjan – Dolac u Kaštel Gomilici), a u drugoj je stambeno-gospodarski kompleks udaljen od sakralnoga objekta za oko 1 km (Miri – Stomorija u Kaštel Novom). Dok je prva verzija uobičajena diljem provincije Dalmacije ona u slučaju Miri – Stomorija je po svemu sudeći izuzetak uvjetovan lokalnim datostima terena. U oba slučaja ti kasnoantički kompleksi prerastaju u srednjovjekovne vladarske posjede (curtes, predia), a potom u srednjovjekovna sela.
Forma i dekoracija spremnika za svetačke moći, njihov smještaj unutar crkve i kontekst njihova nalaza od iznimnog su značenja za razumijevanje običaja pohranjivanja i štovanja relikvija, kao i ...shvaćanje njihove simboličke uloge za uspostavu i organizaciju liturgijskog prostora. U ovoj ćemo kratkoj komparativnoj studiji stoga razmotriti ranokršćanske kamene relikvijare pronađene na području od Istre (Pula, Samager), preko Kvarnera (Rab, Cres), do srednje Dalmacije (Split, Brač), sagledavajući ih u kontekstu pozamašnog korpusa nama poznatih predmeta slične namjene pronađenih diljem kasnoantičkog svijeta, kako bismo neke od prepoznatih i problematiziranih praksi čuvanja i štovanja relikvija tijekom ranokršćanskog razdoblja predočili i protumačili na reprezentativnim primjerima pronađenim u istočnojadranskom priobalju.
This book highlights the diversity of current methodologies in Classical Archaeology. It includes papers about archaeology and art history, museum objects and fieldwork data, texts and material ...culture, archaeological theory and historiography, and technical and literary analysis, across Classical Antiquity.
Recenzija skirta A. Lozuraičio knygai „Tiesa ir vertybė“ (1980 m.). Šioje knygoje teigiama, kad esminis skirtumas tarp klasikinės ir šiuolaikinės filosofijos yra tas, kad klasikinė filosofija buvo ...orientuota į tiesą, o šiuolaikinė – į vertybę. Daugiausia dėmesio knygoje skiriama apmąstyti santykį tarp teorinės ir praktinės orientacijos antikinės filosofijos vyksme. Tiesos ir vertybės problema knygoje keliama ne kaip teorinė, o kaip istorinė, kintanti kartu su visa antikos filosofija ir kultūra. Nagrinėjant senovės Graikijos filosofiją tiesos ir vertybės santykio požiūriu, visas graikų mąstymas pateikiamas kaip visuma.
Amfiteatar u Puli Krizmanić, Attilio
Prostor,
12/2017, Letnik:
25, Številka:
2(54)
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Prvi je cilj ovoga rada razjasniti osnovni integralni sustav prometnih putova gledatelja unutar Amfiteatra u Puli, a u tome kontekstu podjelu gledališta na sektore (maeniane), koje su smjeli ...koristiti različiti stališi gledatelja u odnosu na njihov priznati položaj u društvu. U tom okviru središnja su tema ovoga članka četiri osobita stubišna tornja sa summa cavea in ligneis, s inkorporiranim bačvastim cisternama, s dvostrukim ukrižanim drvenim stubištima i tri palube, a koji do ovoga rada nisu nikada cjelovito i razložno proučeni, a još manje prikladno grafički prezentirani u izvornome stanju u kakvom su bili kada su nastali sredinom 1. stoljeća pr.Kr.
The primary goal of this study is to analyze the basic integral system of passageways for spectators of the Amphitheatre in Pula as well as the division of the auditorium into several seating sections reserved for different classes of citizens according to their social rank. This paper focuses on four staircase towers with summa cavea in ligneis with incorporated barrel-like cisterns with double crossed wooden staircases and three decks. They have neither been systematically explored so far nor graphically represented in order to show what they might have looked like in the period of their construction (mid-1st century B.C.).
The third, online Slovenian edition of the History of Historiographic Thought combines all the original texts of the first (2006) and second (2016) editions as well as some new ones. It is an answer ...to the specific needs of the community of readers, especially teachers and students of history and related sciences. The book covers over two and a half millennia long history of the evolution of historiography since its earliest beginnings~new (and in some cases old) translations of selected chapters of the major works of Western historical thought, accompanying chapters and biographical sketches form an outline of the development of historiography in Greek and Roman antiquity (including some basic texts of non-historians), a comprehensive review of medieval authors with special emphasis on the Byzantine and Renaissance historiography, followed by a thoughtful selection of early and modern authors. The excerpts from their most influential reflections on the meanings of historiography define the historiography of the Enlightenment, confronts the national and positivist interpretations of the past, presents sources of the so-called new historiography and assesses the impact of postmodernism on the development of past ten years in historiography and the creation of a new cultural history, which inaugurated the 21st century.
This book offers a new and surprising perspective on the evolution of cities across the Roman Empire in late antiquity and the early Middle Ages (third to ninth centuries AD). It suggests that the ...tenacious persistence of leading cities across most of the Roman world is due, far more than previously thought, to the persistent inclination of kings, emperors, caliphs, bishops, and their leading subordinates to manifest the glory of their offices on an urban stage, before crowds of city dwellers. Long after the dissolution of the Roman Empire in the fifth century, these communal leaders continued to maintain and embellish monumental architectural corridors established in late antiquity, the narrow but grandiose urban itineraries, essentially processional ways, in which their parades and solemn public appearances consistently unfolded. Hendrik W. Dey's approach selectively integrates urban topography with the actors who unceasingly strove to animate it for many centuries.
How did the Victorians engage with the ancient world? Victorian Culture and Classical Antiquity is a brilliant exploration of how the ancient worlds of Greece and Rome influenced Victorian culture. ...Through Victorian art, opera, and novels, Simon Goldhill examines how sexuality and desire, the politics of culture, and the role of religion in society were considered and debated through the Victorian obsession with antiquity.
This paper presents the paleoenvironmental reconstruction of a mire sequence near the village Blatuša, with a focus on changes in vegetation composition, hydrological regime and fire history of the ...Banovina/Kordun area during the last two millennia. For this purpose, pollen, non-pollen and charcoal analysis were done. By the application of CONISS statistical analysis three different pollen assemblage (sub)zones could have been distinguished: a dominance of alder-beech/oaks from the 2nd to the middle of the 7th century, followed by a prevalence of grasses-beech/oaks till the end of the 13th century. Finally, an assemblage of grasses-hornbeam/oaks populated the area from the 14th to the beginning of the 20th century. The high abundance of peat mosses (Sphagnum) from the 11th to the end of the 14th century must indicate increased precipitation and higher frequencies of rainfall during the Medieval Climate Anomaly. Transition from an ombrotrophic to minerotrophic phase of mire evolution during the Little Ice Age is caused by changing in moisture level, with somewhat wetter period prevailing till the middle of the 17th century followed by drier conditions till the beginning of the 20th century. Although cereal pollen grains first appear from the layers dated to the late 14th century and the proportion of secondary anthropogenic indicators were low during the entire Middle Ages, a large number of charcoal particles suggests stronger anthropogenic activity than indicated by observed changes in vegetation composition. Still, a sharp rise of non-arboreal pollen during the Migration period most likely reflect a general natural succession process on mire surface than persuable proof of Avaric-Slavic impact on vegetation. Direct anthropogenic pressure indicated by weeds and cereal pollen can be tracked from the Late Middle Ages onwards.
U ovome radu predstavljena je paleookolišna rekonstrukcija creta u blizini sela Blatuše, s naglaskom na promjene u strukturi i sastavu vegetacije, hidrološkoga režima i povijesti požara na području Banovine/Korduna tijekom posljednja dva tisućljeća. U svrhu paleookolišne interpretacije, napravljena je analiza akumuliranoga peluda, nepeludnih palinomorfa i pougljenjenih čestica. Upotrebom CONISS statističkoga modela mogu se razlučiti tri različite (pod)zone akumulacije: vegetacija „joha-bukva/hrastovi“ dominanira razdobljem od 2. stoljeća do sredine 7. stoljeća, nakon čega slijedi dominacija vegetacije „trave-bukva/hrastovi“ do kraja 13. stoljeća, te naposlijetku vegetacije „trave-grab/hrastovi“ u razdoblju od 14. do početka 20. stoljeća. Obilje spora maha tresetara (Sphagnum) u razdoblju od 11. do kraja 14. stoljeća vjerojatno je utjecano povećanom količinom oborina i učestalijim padalinama tijekom srednjovjekovne klimatske anomalije. Prijelaz iz ombrotrofije u minerotrofiju same cretne površine, tijekom maloga ledenog doba, uzrokovan je promjenom zasićenosti supstrata vodom, s nešto vlažnijim razdobljem do sredine 17. stoljeća i djelomično sušnijim do početka 20. stoljeća. Iako se pelud žitarica ne pojavljuje do kraja 14. stoljeća i udjeli sekundarnih antropogenih indikatora su niski tijekom cijeloga razdoblja srednjeg vijeka, veliki broj pougljenjenih čestica ukazuje na jaču antropogenu aktivnost no što se to može iščitati iz promjenama u biljnome pokrovu. Ipak, snažan porast udjela peluda nedrvenastih vrsta tijekom Seobe naroda više je rezultat procesa sukcesije na površini samoga creta nego nepobitan dokaz avarsko-slavenskoga utjecaja na sastav i strukturu vegetacije. Izravni antropogeni pritisak, koji se očituje učestalom pojavom peluda korovnih vrsta i žitarica, može se pratiti tek od razdoblja kasnoga srednjeg vijeka nadalje.
PDF
