Članak daje pregled zastupljenosti analize naučnofantastične književnosti i naučne fantastike u drugim segmentima popularne kulture u srpskoj antropologiji. Ovom pregledu prethodi razmatranje naučne ...fantastike kao žanra uz svest o fluidnosti žanra i preplitanju podžanrova, kao i transformacijama koje naučna fantastika doživljava u pojedinim medijima (knjiga, film, TV serija i video igre). U srpskoj antropologiji istraživanje naučne fantastike je zastupljeno srazmerno više nego proučavanje nekih drugih fenomena budući da je broj antropologa, čiji su radovi prikazani u tekstu, relativno veliki kada se uzme u obzir veličina antropološke naučne zajednice. Uzroci tome najviše leže u zajedničkom usmerenju na određena pitanja, kao što su na primer: ko smo mi, a ko su drugi, šta je osnov stvaranja i građenja identiteta ili koja je uloga konteksta u prepoznavanju vrsta. Antropologija kroz interpretiranje, objašnjenje i razumevanje sveta oko nas, a naučna fantastika kroz književno razmatranje istih pitanja predstavljaju dva načina odgovaranja na postavljene probleme.
Analizom višegodišnjih interdisciplinarnih terenskih istraživanja, te bilježenjem učinaka infrastrukturnih zahvata u prirodni okoliš Drežnice, članak doprinosi složenijem razumijevanju historijskih, ...društvenih i ekonomskih procesa suodnosa ljudi i prirodnog okoliša, kao ključnih odrednica moderniteta. Pitanje tko, kakvom tehnologijom i s kojim obećanjima upravlja krškim krajolikom, te u kojim se okolnostima i u čijem interesu javlja potreba njegove zaštite, sagledava se u duljem povijesnom trajanju s fokusom na promjene upravljanja Drežničkim poljem. Oslanjajući se na objavljene i arhivske izvore, članak postavlja širi ekohistorijski okvir za analizu suvremenog antropogenog utjecaja na Drežničko polje, na primjeru aktualnog projekta njegove retencije. Učinci hidroinžinjerskih zahvata na lokalnu zajednicu sagledavaju se kroz analitičku prizmu procesualne antropologije infrastrukture, a temelje na intervjuima s članovima lokalne zajednice i ekoloških udruga te na analizi birokratskog diskursa studija na okoliš.
This article presents an analysis of the effects of infrastructural interventions in the natural environment of Drežnica, based on many years of field research and an interdisciplinary approach to methodology. In this way, it contributes to a more nuanced understanding of the historical, social, and economic elements of the relationship between humans and the natural environment, as key notions of modernity. Several questions are addressed: who manages the karst landscape, using which technology, promising which results, under which circumstances, and whose interest it is to protect the landscape. These questions are considered from a longer historical perspective, with a focus on changes in the management model of Drežničko polje. Relying on published and archival sources, the article sets a broader eco-historical framework for the analysis of the contemporary anthropogenic impact on Drežničko polje, using the example of the current project of its retention. The effects of hydro-engineering operations on the local community are viewed through the analytical prism of processual anthropology of infrastructure, based on the analysis of the bureaucratic discourse of environmental policy studies and interviews with members of the local community and environmental organizations.
Posljednjih desetljeća u brojnim crkvenim dokumentima, izjavama papa, biskupskih konferencija i pojedinih biskupa dekonstrukcija rodnih stereotipa tumači se kao destrukcija kršćanske antropologije. ...Za razliku od toga, postoje dokumenti i izjave u kojima se crkveno učiteljstvo ograđuje od biološkog determinizma te dopušta dekonstrukciju rodnih stereotipa, ali bez dovođenja u pitanje muško-ženske prirode na kojoj se temelje. U drugom dijelu članka prikazat ćemo da se (de)konstrukcija katoličke antropologije trajno događa i da ne vodi do razaranja i negiranja ljudske prirode već do shvaćanja procesa koji su utjecali na način na koji se muško-ženska priroda definirala. Na taj način se otvaraju mogućnosti za daljnji razvoj teološke antropologije u interdisciplinarnom znanstvenom pristupu. Koliko se sa stereotipnim izjavama o ženama i muškarcima slažu religiozni katolici koji pohađaju vjerske obrede analiziramo na temelju podataka prikupljenih u istraživanju provedenom u Hrvatskoj 2018. godine u sklopu projekta »Relacijski rodni odnosi u Hrvatskoj: modernizacijske i razvojne perspektive« (GENMOD).
In recent decades, the deconstruction of gender stereotypes has been interpreted as the destruction of Christian anthropology in numerous church documents, statements by popes and bishops, and episcopal conferences. In contrast, there are documents and statements in which church teachings distances itself from biological determinism and allows the deconstruction of gender stereotypes but without questioning the male-female nature on which they are based. In the second part of the article, we will show that the (de)construction of Catholic anthropology is constantly occurring and does not lead to the destruction and negation of human nature but to an understanding of the processes that influenced the way male-female nature is defined. This opens up opportunities for further development of theological anthropology with an interdisciplinary scientific approach. The extent to which religious Catholics who attend religious ceremonies agree with stereotypical statements about women and men is analysed in this article. This is based on data collected in a survey conducted in Croatia in 2018 that was part of the project »Relational Gender Identities in Croatia: Modernization and Development Perspectives« (GENMOD).
Dva pripovedanja identiteta Ivan Kovačević; Dragana Antonijević
Etnoantropolos̆ki problemi,
02/2018, Letnik:
13, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Specifične populacije sa fluidnim identitetima suočavaju se sa spoljnom izgradnjom sopstvene posebnosti, dok retko i sporadično etabliraju svoja opredeljenja i u javnoj areni. Identitetska osećanja ...takve populacije grade u korelaciji sopstvene intimnosti (svesti), „kulutrne intimnosti“ i raznih identitetskih inputa. Razne vrste pripovedanja igraju značajnu ulogu i u iskazivanju identitetske intimnosti i u elaboraciji inputa koji se fluidnim populacijama serviraju. Takva pripovedanja, u skladu sa površno prepoznatim žanrom, omogućavaju slobodnu igru različitih sastojaka svesti i uputstava o tome kako se treba osećati. U kreiranju gastarbajterskih identiteta sagledaćemo koliko i kako dve vrste pripovedanja, kroz svoje reprezentante, deluju na stvaranje predstava o osobenosti i na transformacije tih predstava tokom vremena. Kao reprezent književnog pripovedanja poslužiće nam roman Darka Markova Sumrak u Bečkom haustoru, a kao predstavnik publicističkog narativa knjiga Svijet u sjeni Nenada Popovića. Oba priprovedanja ćemo sagledati i kao izvore za razumevanje identitetskih nedoumica, ali i kao kreatore predstava o mestu gastarbajtera u prostoru između dva mesta življenja.
Ovaj rad prati profesionalnu i znanstvenu karijeru Franje Ivaničeka,
prvog bioarheologa u Hrvatskoj. U vrijeme Drugog svjetskoga
rata ustaški poručnik Ivaniček školovao se na Institutu cara
Wilhelma ...za antropologiju, znanost o ljudskom nasljeđivanju i
eugeniku u Berlinu, mjestu stvaranja većine znanstvenih teorija
nacističke eugenike i rasne higijene. Provodi rasistička antropološka
istraživanja u skladu sa službenom rasnom politikom NDH,
što ga 1944. godine dovodi na poziciju rukovoditelja Hrvatskog
državnoga antropoložkog zavoda u Zagrebu. Nakon rata, postaje
voditelj Antropološkog odsjeka Biološkog zavoda na Medicinskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te mijenja znanstveni
diskurs u proučavanje geneze među staroslavenskom i suvremenom
populacijom Jugoslavije kako bi opovrgnuo njemačke i
mađarske znanstvene teorije o naseljavanju Nijemaca i Avara na
teritoriju Jugoslavije.
Nakon kratke prezentacije fenomena pornografije, osobito njegove uobičajene, ali zloslutne prisutnosti u sredstvima društvenoga priopćavanja, članak se usredotočuje na analizu odnosa između ...pornografije i seksualnoga nasilja. U članku se na temelju teorija o obiteljskom nasilju i osobito teorija o seksualnom nasilju propituje povezanost pornografije i seksualnoga nasilja, analiziraju se suprotna stajališta o njihovu međuodnosu te eventualni interesi koji stoje u pozadini različitih stajališta. Slijedi potom pomna analiza dokumenta Papinskoga vijeća za komunikacije naslovljenoga »Pornografija i nasilje u sredstvima komunikacije« te antropološka i etička analiza odnosa pornografije i seksualnoga nasilja. Prijetvornost i prijevarnost dvojbe sastoji se u činjenici, zaključak je članka, da pornografija i seksualno nasilje nisu samo u uzročno-posljedičnoj svezi, nego da su to dva vrlo slična fenomena, gotovo isti po svojoj naravi i sadržaju, da su posljedica istoga mentaliteta i kulture, s istim devastirajućim učincima na ljudsku osobu i njezinu spolnost.
The monograph introduces the concept of work, which is inherent in human being as is play. This concept of work can be understood simultaneously as a powerful means of socialisation and as a ...disciplining instrument. The author problematizes the dichotomy between play and work as a construct that emerged in the specific historical and geographical context of early industrialization. She introduces the educational value attributed to work and presents how this understanding of work has historically changed through different political and socio-economic circumstances. Drawing on ethnographic studies and theorising from the fields of psychology, sociology, cultural anthropology, and social anthropology, the author analyses why and how preschool children participate in everyday work at home and in kindergarten. The author draws connections between children's participation in work and children's sociality and intersubjectivity as core human capacities as social beings. Preschool children are included as research participants along with adults, and by presenting their perspectives, this volume demonstrates the complexity of social life from an early age.
Proces sekularizacije, poznat i kao proces privatizacije religije, odnosno njezino uklanjanje iz javnog i društvenog života, predstavlja baštinu modernizma. Ova je realnost u značajnoj mjeri utjecala ...(i još uvijek utječe) na kršćansku teologiju. Zbog toga postoji hitna i značajna potreba za obnovom kršćanske teologije, posebno kad je riječ o potrebi za obnovljenom kršćanskom porukom u suvremenom društvu. Premda se činilo kako je javna teologija normalna posljedica potrebe za obnovom kršćanske teologije, ne znači da je obnova zapravo prisutna u mnogim njezinim metodama. Nefleksibilnost njezinih teoloških metoda i terminologije i dalje predstavljaju problem za javnu teologiju. U ovom članku sugeriramo da, pri konstruiranju održive javne teologije, valja uvažiti ovaj novi pomak u antropologiji. Kategorija „religijske imaginacije“ od vitalnog je značaja jer uvažava novu definiciju ljudskog bića koja je bliža postmodernizmu nego modernizmu. Zato u članku prikazujemo mogući značajan doprinos koji religijska imaginacija može pružiti u svrhu revitalizacije suvremene javne teologije. Nadalje, u članku spominjemo nedavna rumunjska istraživanja o ovoj temi u kojima se stavlja još veći naglasak na bogatstvo skriveno u njemu i njezinu moguću svrhu u konstruiranju održive javne teologije.
Straipsnyje nagrinėjamos socialinės ir kultūrinės antropologijos svarbiausios kryptys: neoevoliucionizmas (R. Lintonas), daugialinijinės evoliucijos teorija (J. Stewardas, E. Evansas-Pritchardas, M. ...Gluckmanas, F. Eganas), istorizmas kultūrinėje antropologijoje (L. White‘as, D. Bidney, M. Salinsas ir kiti). Jie siekia atskleisti ikiklasinės visuomenės ir visuomenės apskritai raidos dėsningumus, pripažįsta evoliucionizmo mokslinę vertę, nors metodologiniu požiūriu šių mokyklų istorizmui būdingas nenuoseklumas, ryški reliatyvizmo ir skepticizmo įtaka. Siekiama nustatyti objektyvius kultūros raidos kriterijus, pašalinančius subjektyvius vertinimus. Nepasitenkinimas ikiklasinių visuomenių tradiciniais tyrimo metodais pasireiškia tuo, kad buržuaziniai antropologai vis dažniau atsižvelgia į marksizmo teoriją, pripažindami kai kurių jos teiginių mokslinę vertę, bet neigdami esmines metodologines jos išvadas, ypač socialistinės revoliucijos teoriją. Ieškodama bendrų koncepcijų, hipotezių, antropologija siekia glaudesnio sąlyčio su kitais socialiniais mokslais, ypač su sociologija.
U posljednje vrijeme nailazimo na velik interes i zauzetost oko razumijevanja invaliditeta i uključivanja osoba s invaliditetom u šira područja društvene djelatnosti. Ipak višestruki pozitivni ...primjeri društvene djelatnosti i skrbi unutar pastoralne teologije nedostatni su za sustavno i strukturalno razumijevanje invaliditeta. Stoga je potreban otvoren, epistemološki i konstruktivan dijalog kako s teologijom invaliditeta tako i sa studijem invaliditeta. Autorica u članku ističe potrebu integracije studija invaliditeta u akademsko područje kršćanske teologije s ciljem produbljivanja konceptualnog razmišljanja o invaliditetu kao i proširivanja okvira teološke zainteresiranosti za invaliditet. Osim prikaza povijesnih i suvremenih pristupa invaliditetu, kako unutar suvremene socijalno-kulturološke stvarnosti tako i unutar kršćanske teologije i pastoralne prakse, krajnji je cilj ovog pristupa ukazati na ispravnost konceptualnog i teorijskog razumijevanja i primjene znanja o invaliditetu. To će se ponajprije postići kroz postavljanje ispravne terminologije i društveno-kulturološke percepcije u odnosu na invaliditet u prvom dijelu. U drugom dijelu rada cilj je naglasiti važnost teologije invaliditeta kao posebne grane teologije, dok će se u trećem dijelu invaliditetu pridati teološko razumijevanje i time otvoriti put za ispravnije teološko definiranje invaliditeta.
In recent times, we have witnessed a great interest in and advocacy for understanding disability and including persons with disability in wider areas of social life. However, many positive examples of social activity and care within pastoral theology are insufficient for a systematic and structural understanding of disability. Thus, open, epistemological, and constructive dialogue between the theology of disability and disability studies is needed. In the article, the author points out the need to integrate disability studies into the academic area of Christian theology with the aim to deepen the conceptual reflection on disability and widen the frame of theological interest in disability. Apart from giving an overview of past and contemporary approaches to disability in both, contemporary social-cultural reality and within Christian theology and pastoral practice, the final aim of this approach is to point out the correctness of the conceptual and theoretical understanding and application of knowledge on disability. This will be achieved through setting correct terminology and social-cultural perception in relation to disability in the first part. In the second part of the article, the aim is to emphasize the importance of the theology of disability as a special branch of theology, while the third part offers a theological understanding of disability and, thereby, opens the way for a more correct theological definition of disability.