Upućuje se na bitne razlike arbitražnoga od državnog suđenja, na razloge derogiranja državnoga suda i povjeravanja spora iz(a)branim sucima koji uživaju povjerenje stranaka, te se izlažu razlozi za ...poništaj (arbitražnog) pravorijeka, ponajprije prema pozitivnom hrvatskom zakonu, ali uz osvrt na one iz UNCITRAL-ovog Modela zakona o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži, kao i na rješenja iz nacrta prvoga hrvatskog Zakona o arbitraži (koji se, pošto ga je pripremila radna grupa, nalazi u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske radi daljnjeg postupka i iznošenja pred Hrvatski državni sabor). Izlažu se i postojeća i (moguća) buduća zakonska rješenja za priznanje i ovrhu pravorijeka (s osvrtom na odredbe međunarodnih multilateralnih konvencija o tome). Pri tome se ističe potreba podudarnosti poništajnih razloga i onih za odbijanje priznanja i ovrhe pravorijeka. Naglašavajući privatnopravni značaj pravorijeka (kao i arbitražnog suđenja), opravdava se opredjeljenje (autora) zakonskoga nacrta za izjednačavanje domaćih i stranih pravorijeka u postupku ovrhe. Posebna pozornost posvećuje se teorijskoj i praktičnoj dvojbi o ne/podvrgnutosti pravorijeka ustavnosudskoj kontroli u povodu ustavne tužbe. U tom sklopu pokušava se odgovoriti na pitanja: je li arbitražni sud “tijelo s javnim ovlastima”; ima li uopće potrebe da dva različita državna tijela, svako u okviru svoje nadležnosti, ocjenjuju ispravnost arbitražne odluke; posebno, ima li racionalnog opravdanja da pravorijek (paralelno ili u fazama) ocjenjuje državni (redovan) sud na temelju jednih kriterija (razloga za poništaj), a ustavni sud na temelju drugih (povreda ustavnih prava); je li postupak za poništaj pravorijeka pretpostavka (uvjet) za dopuštenost ustavne tužbe; bi li ustavnosudsko ukidanje pravorijeka značilo meritorno rješavanje predmeta iz državnosudske nadležnosti (tj. poništaj pravorijeka)? Analiziraju se dvije (do sada jedine) odluke (rješenja) Ustavnoga suda Republike Hrvatske donesene povodom tužbi za ukidanje dvaju pravorijeka, kao i implikacije obrazloženja tih odluka.
Prijevod na hrvatski teksta sa Zasjedanja u Santiago de Composteli, 13. rujna 1989. godine. Izvjestitelji su bili: von Mehren i Jimenez de Arechaga. Objavljuje se usporedni tekst na engleskom jeziku.
