Environmental Archaeology and Palaeoecology:Palynology, Archaeobotany and ArchaeozoologyPlant and animal remains, which are found on archaeological sites and in lake/marsh sediments, are a good ...source of information about past economy, environment, food procurement, and the adaptation of people to changeable environmental conditions in various archaeological time periods. However, all these data need to be collected and interpreted. With the first manual presenting palynology, archaeobotany and archaeozoology fields of research in Slovenian language, this task should be more easily achievable.
Arheološka dediščina nujno terja sodelovanje med arheologijo in arhitekturo, saj lahko le interdisciplinarno sodelovanje zagotovi poglobljeno raziskavo, sodobno dediščinsko interpretacijo ter ...posledično celostno in dolgoročno varovanje in upravljanje arheološke dediščine. Takšen postopek torej nudi kakovostnejšo obravnavo, mnogoplastne informacije, konservacijo, restavracijo in prezentacijo arheološke dediščine, česar ena ali druga veda sama ne zmore zagotoviti.
Želje sodobne družbe ter uporabnikov arheološke dediščine, kakor tudi sodobni pristopi k ohranjanju in zaščiti, so pripeljali do postopnega obujanja intenzivnejšega sodelovanja med arheologi in arhitekti, kar se kaže tudi v počasnem razvoju teoretičnih temeljev za sodelovanje med obema strokama in sprejemanju nacionalnih (slovenskih) ter mednarodnih listin in priporočil o raziskavah, interpretaciji, varovanju ter prezentaciji arheološkega dediščine, ki spodbujajo sodelovanje in inkluzijo.
Biblija izvorno nije napisana za suvremenog čitatelja, ali svjedočanstvo Crkve je da i danas nastavlja čitateljima/slušateljima govoriti Božju riječ. Međutim, mnogi suvremeni čitatelji Biblije ...nailaze na tekstove koji trebaju daljnja objašnjenja jer biblijski autori nisu ponudili pojašnjenje svojih rukopisa. Pretpostavljali su da su čitatelji njihova vremena bili upoznati s okruženjem i da su mogli razumjeti napisane događaje bez daljnjeg pojašnjenja. Da bismo postigli „legitimnu“ interpretaciju starozavjetnih tekstova, prvo moramo pravilno razumjeti Sveto pismo, što znači da se biblijski tekst mora čitati u njegovu užem i širem kontekstu. Tek unutar konteksta postaje jasno što je autor htio reći. Glavni argument ovog rada pokazat će kako se Biblija može cjelovitije razumjeti samo uz pozadinu drevnoga Bliskog istoka (u daljnjem tekstu DBI). Širi kontekst sastoji se od znanja okolnih naroda tijekom biblijskih vremena (tj. hebrejske Biblije). Ispitivanjem i konzultiranjem drevnih bliskoistočnih tekstova i arheoloških nalaza, postižemo cjelovitije i bogatije razumijevanje određenoga biblijskog teksta ili odlomka. Ovaj članak prikazuje kroz nekoliko konkretnih primjera kako arheološki nalazi, natpisi i drevni bliskoistočni tekstovi mogu pomoći u razumijevanju šireg konteksta starozavjetnog svijeta. Zauzvrat, širi kontekst biblijskog svijeta može prosvijetliti i/ili razjasniti težak, nerazumljiv ili dvosmislen biblijski tekst i tada tumačenje svetopisamskih spisa postaje točnije i bliže izvornoj poruci i značenju
In the shadow of numerous works that investigate the history of Senj in the 20th century stands the fact that the period of the First World War has remained a relatively neglected and poorly treated ...topic that has not yet sparked historiographic interest to a satisfactory level. The lack of local archival materials and insufficiently studied and published other sources stand out as fundamental problems that a researcher of this period is faced with. However, although wars as an indispensable part of history are continuously documented in historical sources, an important part of the information that was not written down on paper has remained stored in material traces, the correct interpretation of which through the discourse of relevant theoretical frameworks can offer an important contribution to the analysis and reconstruction of various aspects of war and warfare. Modern archaeological discipline that is focused on the study of the material remains from a conflict, developing new research methods that allow a better understanding of war events, is called conflict archaeology. An important part of the focus of conflict archaeology is represented by the remains of fortifications whose appearance is not exclusively related to battlefields. The paper presents a hitherto unknown segment of Senj’s military heritage, which refers to the trenches that the Austro-Hungarian army built during the First World War in the Park of Senj Writers, in the area of St Ambrose and around the tennis court on Nehaj hill. On the basis of field prospecting, the processing of written data and consideration of similar examples, the historical, spatial and chronological context of the creation of fortifications is discussed, and on the example of the trench in the Park of Senj Writers, its cultural and historical importance is evaluated as the last and excellently preserved example of military architecture of the First World War in Senj. Consequently, the need to preserve and protect the building is highlighted and a dialogue is opened about the possibilities and requirements of its restoration and valorisation.
U pseudoarheološkim tekstovima, bilo da oni dolaze iz sasvim marginalnih izvora, ili iz sive zone bliske pseudonauci unutar same discipline, primećuje se navada pozivanja na različite analize i ...metode iz domena prirodnih nauka, koje bi trebalo da osnaže autorove stavove. Suština ove pseudonaučne strategije je izmeštanje težišta sa polja arheološke argumentacije i proverljivih arheoloških podataka, na klizaviji teren lažne kompleksnosti i tobožnje multidisciplinarnosti. Arheološka epistemologija podrazumeva da svaka interpretacija prošlosti zahteva jasan i ekspliciran teorijski okvir i proverljive podatke, kao i njihov dinamičan, recipročan odnos osmišljavanja i provere. Pseudonaučne tvrdnje po pravilu nemaju teorijski i metodološki okvir, a sami podaci kreću se od najobičnijih falsifikata, pa do proizvoljnih interpretacija autentičnih artefakata. Kako bi se prikrila slaba, ili nikakva, arheološka zasnovanost takvih interpretacija pribegava se izmeštanju argumentacije u oblast, za koju se podrazumeva da j
Praistorijska arheologija ima svoje korene u različitim praksama i naukama: antikvarstvu, prirodnoj istoriji, geologiji, filologiji itd. Krajem XIX veka u arheologiji se formiraju glavni konceptualni ...alati, između ostalih i „bazični blok“ – arheološka kultura. Identifikovanje prostorne dimenzije arheoloških kultura u velikoj meri je povezano sa inovacijama u bliskim disciplinama kakva je bila antropogeografija, čiji je osnivač Fridrih Racel (Friedrich Ratzel), ali i s generalnim razvojem kartografije koja se pokazuje kao korisno i „objektivno“ oruđe u mapiranju evropskih nacionalnih država i različitih etničkih ili lingvističkih zajednica. Fridrih Racel je sopstvene ideje zasnovao na učenjima Morica Vagnera (Moritz Wagner), geografa, putopisca i istraživača i njegovom „Zakonu o migracijama“ koji je Vagner zamislio kao dopunu Darvinove teorije evolucije. Inovativna metoda mapiranja kultura ali i migracionizam ostale su trajne oznake Racelove antropogeografije ali i „škole kulturnih krugova“. Primeri iz arheologije nemačkog govornog područja nedvosmisleno prikazuju na koji je način vizualizacija arheoloških kultura uticala i na samo tumačenje praistorije u Evropi.
The present study deals with the question of the organization of the stonemasonry production of funerary monuments in the interior of the former Roman province of Dalmatia. The aim of the research ...was to identify a model of stonemasonry production that originated in a mountainous and difficult to traverse area, where the possibilities of water transport of stone material are minimal. The author started from the assumption that production centres formed in some geographical areas during Roman rule, using local limestone sources for their operation. The study includes funerary monuments discovered in present-day Bosnia and Herzegovina and in the western part of Serbia and Montenegro. By combining the methods of macroscopic petrographic analysis of the stone material and typological and spatial analysis, the existence of several production centres was proven. The results of the analyses indicate a very likely that they exploited the local limestone resources. Epigraphic data also made it possible to define their chronological aspect.
U radu se donose rezultati zaštitnoga arheološkog istraživanja prapovijesne kamene gomile u Drinovcima (općina Grude, Federacija Bosna i Hercegovina). Iskopavanjima je dokumentirano ukupno pet ...grobova koji se mogu smjestiti unutar dva vremenska horizonta – prapovijesni (grobovi 1, 2 i 5) i srednjovjekovni (grobovi 3 i 4). Grob 1, iako devastiran, jedini je sadržavao nalaze. Riječ je o vitici izrađenoj od dvostruke – tzv. beskonačne, spiralno namotane zlatne žice, s tim kako je u neposrednoj blizini pronađen još jedan primjerak istih tipoloških obilježja koji je deformiran. Riječ je o, za sada, najstarijim poznatim te objavljenim zlatnim nalazima s prostora Bosne i Hercegovine. Najbolje analogije zlatnim predmetima iz Drinovaca pronalazimo u srednjem i početnim etapama kasnoga brončanog doba širega srednjoeuropskog prostora. Riječ je o predmetima sa širokim arealom rasprostiranja koji svjedoče o uključenosti prostora promatrane kulturne regije, odnosno lokalnih elita u tada već aktivnu supraregionalnu mrežu razmjene i komunikacije. Nadalje, istraživanjem su na prostoru između grobova prikupljeni i keramički ulomci prapovijesne fakture koji su mahom lišeni užih prepoznatljivih tipoloških elemenata. Prostor istraživane gomile je i kasnije, u vremenu kasnoga srednjeg vijeka, korišten kao mjesto pokopavanja, što je dosta dobro dokumentirana, no nažalost još uvijek slabo istražena praksa kulturne regije.
The paper presents the results of the rescue archaeological excavations at the prehistoric stone mound in Drinovci (Grude Municipality, Federation of Bosnia and Herzegovina). The excavations documented a total of five graves that can be placed within two time horizons: the prehistoric (graves 1, 2, 5) and the medieval (graves 3, 4). Grave 1, while badly damaged, was the only one with any finds: a tendril made of spirally coiled double (“infinite”) gold wire, and a deformed specimen with the same typological characteristics in its immediate vicinity. They are the oldest known and published gold finds from the territory of Bosnia and Herzegovina. The best analogies to the gold objects from Drinovci come from the middle and early stages of the Late Bronze Age in a wider Central European area. These widely distributed objects show that this cultural region, or its local elites, participated in the already active supra-regional network of exchange and communication. Moreover, the excavations in the space between the graves found potsherds of prehistoric features, largely devoid of narrowly identifiable typological elements. The area of the excavated mound was again used as a burial site in the late Middle Ages, which is a well-documented but unfortunately still poorly researched practice of this cultural region.
Usled snažnog uticaja heritoloških koncepata i zabrinutosti za budućnost nasleđa, dolazi do sve veće muzealizacije prošlosti i nekontrolisanog priliva kulturnih dobara u muzeje. Posledično, sve veći ...broj muzeja izražava zabrinutost za budućnost zbirki koje se nalaze u, sada već prepunim, depoima. U pogledu velike količine materijala, posebnu kategoriju čine arheološke zbirke koje se od drugih razlikuju prema načinu prikupljanja i dinamici rasta predmeta unutar muzejskog fonda. Postojeći pristupi prikupljanja arheoloških zapisa podrazumevaju nepredvidiv godišnji rast i samim tim predstavljaju neodrživ koncept dugročnog upravljanja arheološkim nasleđem. Posledica ovakvog stanja jeste zapostavljenost prikupljenih nalaza u fazama nakon iskopavanja, kao vitalnog dela „života“ arheoloških predmeta. Istovremeno, nepregledni redovi nedostupne građe ukazuju na profesionalni horror vacui, strah da se određeni dokaz ili trag izgubi iz procesa sagledavanja prošlosti ili pak na težnju da se održi imperativ očuvanja nasleđa za buduće generacije. Usled neuređenosti procesuiranja arheoloških ostataka postavlja se pitanje kako tradicije prikupljanja i organizovanja artefakata utiču na vrednosnu ocenu arheoloških zapisa i formiranja slike o prošlosti. Imajući u vidu navedeno, rad predstavlja kritički osvrt na problem dugoročnog upravljanja arheološkim materijalom i zbirkama u muzejima i drugim srodnim institucijama. Pored toga, biće razmotreni i mogući pravci promena praksi korišćenja i redefinisanja vrednosti „neotpakovanog“ arheološkog nasleđa.
PDF
