Uz hrvatsko-mađarsku granicu na osi Drave, u produžetku od Mure do Vojvodine, stoljećima je funkcionirala etnička kontaktna zona. Cilj je rada prikazati glavne čimbenike koji su utjecali na ...asimilaciju nakon Prvoga svjetskog rata, prikazati formiranje granice između Mađarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavije). Također se prikazuje stanje „zarobljenih“ osoba hrvatske, slovenske i srpske nacionalnosti na mađarskoj strani, karakteristike njihovih društveno-ekonomskih odnosa s domovinom, političke i geografske promjene koje su utjecale na svakodnevni život i njihove posljedice. Jugoslavensko-mađarske granične odnose između dvaju svjetskih ratova obilježili su kvalitetni vanjskopolitički odnosi dviju država i okruženje koje je stvorila velika europska politika.
Distanciranje Crne Gore od državne zajednice sa Srbijom otpočinje krajem 1990-ih, u vremenu u kojem je promotorima srpske velikodržavne ideologije izrazito sužen prostor da takvo što spriječe silom. ...Stoga se posegnulo za drugim instrumentima usmjerenima na uništenje ili minoriziranje identitetne konstrukcije nacionalnog crnogorstva među pravoslavnom populacijom Crne Gore te na njezino nadomještanje nacionalnim srpstvom, uz ispravnu procjenu da je nacionalno crnogorstvo glavna snaga u samosvojnom uobličavanju Crne Gore. Takva kojoj je najbolje suprotstaviti od dijela nekadašnjih nacionalnih Crnogoraca oblikovani »srpski narod u Crnoj Gori« kako bi se tu zemlju zadržalo, odnosno, nakon postizanja neovisnosti 2006. vratilo pod srpsko državno okrilje. U ovome radu dat ćemo prikaz povijesnog razvoja koji je omogućio da prikazani vid srpskog velikodržavnog djelovanja u Crnoj Gori bude relativno uspješan, a zatim i uvid u postojeće političke i nacionalne-demografske suodnose u toj zemlji. Ujedno, analizirat ćemo uzroke koji utječu na to da se nacionalno crnogorstvo teško nosi s pokušajima vlastite identitetne destrukcije te istaknuti razloge zbog kojih bi u svojim naporima za samoodržanjem trebali dobiti sasvim konkretnu podršku regionalnih i euroatlantskih struktura.
The distancing of Montenegro from the state union with Serbia began in the late 1990s, a time when proponents of the Greater Serbian nationalist ideology had significantly limited capacity to prevent it by force. Therefore, they resorted to other instruments aimed at the destruction or marginalization of identity construction of Montenegrin nationalism among the Orthodox population of Montenegro, and its replacement with Serbian national identity. They correctly assessed that Montenegrin nationalism was the main force in shaping an independent Montenegro. To counter this, they used the “Serbian people in Montenegro” formed from a faction of former Montenegrin nationals, with the aim of retaining, and after achieving independence in 2006, also returning the country under Serbian state protection. This paper will provide an overview of the historical development that enabled this relatively successful implementation of the form of Serbian Greater nationalist activity in Montenegro, as well as an insight into the existing political and national-demographic inter-relations in the country. Additionally, we will analyze the factors that make it difficult for Montenegrin nationalism to cope with attempts of its own identity destruction, and emphasize the reasons why they should receive concrete support from regional and Euro-Atlantic structures in their self-preservation efforts.
Uvod: Zdravstveno veleučilište je jedina visokoškolska ustanova u Hrvatskoj koja od 2015., poštujući pravilo pozitivne diskriminacije, svake akademske godine omogućava upis po jednog najbolje ...rangiranog pripadnika romske zajednice na svaki od studijskih smjerova iz područja zdravstvenih neliječničkih profesija, zahvaljujući čemu se broj pripadnika romske manjine sa završenom najvišom razinom edukacije znatno povećava na dobrobit same zajednice, ali i društva u cjelini.
Cilj i svrha rada: Svrha je rada približiti romsku problematiku prvenstveno drugim studentima pojedinih smjerova zdravstvenih profesija kako bi se dodatno povećalo razumijevanje važnosti uvedene prakse pozitivne diskriminacije i dodatno potaknulo većinsko stanovništvo na integraciju Roma u sve aspekte društva, uz uvažavanje i poticanje očuvanja posebnosti i bogatstva romske zajednice.
Metode rada: U radu se na temelju korištenja sekundarnim, javno dostupnim podacima, kao i rezultatima ranije provedenih istraživanja, postupcima analize i sinteze te indukcije i dedukcije daje pregled prisutnosti Roma u Europi i u Hrvatskoj te opisuju osnovna obilježja njihova porijekla, načina života, vjeroispovijesti, jezika i kulture kroz kritički osvrt na odnos između romskih skupina, kao i odnos većinskog stanovništva prema Romima te poziciju romske nacionalne manjine između asimilacije i potpune integracije u društvo.
Rezultat i diskusija: Romi su najveća etnička manjina koju čini najmanje 10 do 12 milijuna ljudi, od kojih više od šest milijuna živi na području EU-a, pretežno u zemljama geografski smještenima na teritorijima središnjih i istočnih država članica te dominantno na području Balkana. Prikaz povijesti migracije Roma prema europskom teritoriju poslužio je kao podloga za kritički osvrt na postojeće spoznaje o teritorijalnim, kulturološkim i dijalektološkim razlikama između različitih grupa Roma kako u svijetu tako i između grupa koje žive na području Hrvatske – sve od njihova dolaska do današnjih dana, s naglaskom na povijest i proces naseljavanja Rome Bajaše kao najbrojnije skupine Roma koji dominantno žive na području Međimurske županije.
Zaključak: Rromanipe ili romstvo pokazuje se kao integrirajući čimbenik identiteta i očuvanja opstojnosti Roma te najvažniji čimbenik kojim se Romi opiru asimilaciji i gubitku identiteta u odnosu na većinsko stanovništvo. Očuvanjem njihova identiteta, kulture i tradicije većinsko se stanovništvo obogaćuje kroz susret i dijalog s drugim, uz poštivanje različitosti i napredak i rast svih uključenih u taj susret.
U radu se na temelju empirijskog istraživanja (intervjui), provedenog u Bjelovaru 2017. g., analiziraju stavovi Albanaca u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji o njihovom dolasku te integraciji u lokalne ...zajednice i u hrvatsko društvo, kao i o oblicima i uspješnosti te integracije. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, u zadnja tri popisa stanovništva (1991., 2001., 2011.), udio Albanaca kreće se od 0,4% do 0,6% u ukupnoj populaciji županije, a njihov broj iznosi 608 (1991.), 755 (2001.) i 743 (2011.). U novom i drugačijem sociopolitičkom i kulturnom ambijentu, migranti uglavnom čine manjinsku populaciju, a njihov nacionalni identitet dolazi pritom u različita iskušenja. U slučaju Albanaca, postoje neke specifičnosti koje otežavaju integraciju u lokalne zajednice, ali doprinose unutargrupnoj koheziji i očuvanju nacionalnog identiteta. Najveća brana asimilaciji u njihovom slučaju je jezična različitost, a zatim set tradicionalnih vrijednosti i patrijarhalnih obrazaca, koji u sinergiji ovu nacionalnu zajednicu čine zatvorenijom u odnosu na većinu drugih takvih kolektiviteta. Provedeno empirijsko istraživanje (polustrukturirani intervjui), kao svoje ciljeve imalo je spoznaju stavova pripadnika albanske nacionalne manjine u županiji, te spoznaju o njihovom nacionalnom identitetu, problemima integracije u lokalno društvo (i šire, hrvatsko), te njihovu organiziranost u cilju sprječavanja asimilacije i očuvanja nacionalne posebnosti. Intervjuirano je ukupno osam ispitanika, pripadnika muške populacije, u dobi od 34 godine do 68 godine. Intervjuirani su rođeni u sljedećim naseljima: Prizren, Đakovica, Bobovac (Kosovo), Pakrac (Hrvatska), dok su njihova mjesta življenja: Drljanovac, Bjelovar, Velika Pisanica, Predavac (Bjelovarsko-bilogorska županija). Odgovori ispitanika pokazuju da su Albanci uglavnom uspješno integrirani u naselja i gospodarski segment Bjelovarsko-bilogorske županije. U Hrvatsku dolaze najviše iz socioekonomskih razloga, rješavanja posla i poboljšanja vlastite egzistencije u odnosu na mjesta i kraj iz kojeg su stigli u županiju. Načini dolaska su najčešće individualni i porodični, koji rezultiraju u konačnici lančanom migracijom, postupnim dolaskom članova uže i šire porodice. Integraciju u društvo su im olakšala i neka specifična zanimanja u kojima su Albanci vrlo umješni, kao što su pekari, slastičari i zlatari. Albanci su organizirani u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, u kulturnoj i političkoj sferi, a važan činilac očuvanja njihovog nacionalnog identiteta je i obrazovanje, što se na prostoru županije manifestira kao korištenje C modela u obrazovanju učenika njihove nacionalne manjine.
U ovom se radu na temelju empirijskog istraživanja provedenog u Osječkobaranjskoj
županiji obrađuje asimilacija i nacionalni identitet Slovaka u toj županiji, u
korelaciji sa sjećanjem/pamćenjem te ...zajednice. Slovaci su „stara“ nacionalna manjina,
čiji su pripadnici u Slavoniju i Osječko-baranjsku županiju doseljavali uglavnom u 18.,
19. i početkom 20. stoljeća. U toj županiji udio slovačke nacionalne manjine, prema
posljednjem popisu stanovništva 2011. godine, iznosi 0,7% od ukupne populacije,
a ukupno ih je registrirano 2.293. Ako se usporedi njihovo kretanje u trima zadnjim
popisima (1991., 2001., 2011.), primjetno je značajno povećanje u prvom međupopisnom
razdoblju (1991. – 2001.), s 1.279 na 2.155, dok je povećanje u drugom međupopisnom
razdoblju (2001. – 2011.) vrlo blago, pa njihov broj iznosi 2.293. Razlog
velikog povećanja u prvom međupopisnom razdoblju treba tražiti u promjeni granica
županije, u čiji sastav ulazi područje Našica i okolice (prethodno u Požeško-slavonskoj
županiji), u kojoj su Slovaci dosta zastupljeni. Istraživanje je provedeno u gradu
Osijeku, a intervjuirano je ukupno devet Slovaka (polustrukturirani intervjui). Pitanja
u intervjuima obuhvaćaju njihovo doseljavanje u Slavoniju, oblike i probleme oko
integracije, pamćenje i sjećanje pripadnika na glavne događaje važne za nacionalnu
zajednicu, koegzistenciju s drugim nacionalnim zajednicama, asimilaciju, očuvanje nacionalnog
identiteta i organiziranost na prostoru Osječko-baranjske županije. Slovaci
posredstvom komunikacijskog i kulturalnog pamćenja čuvaju spoznaje o dolasku
svojih predaka u Slavoniju. Njihovu integraciju u lokalne zajednice pospješila su neka
zanimanja koja donose u novi kraj kao i potreba za radnom snagom na opustošenoj
zemlji, posebno kod prvih doseljenja. Asimilacija je dugotrajno prisutna, kao kod većine
nacionalnih/etničkih manjina, ali se kod Slovaka u nekoliko posljednjih desetljeća
primjećuje blagi trend povećanja broja i udjela u županijskoj populaciji. Pored ostalih
uzroka (novo doseljavanje, tolerantnija atmosfera u društvu u poslijeratnom razdoblju),
važan je razlog njihova organiziranost u kulturi, folkloru i čuvanju tradicije, korištenje
C modela u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju te revitalizacija
nacionalnog identiteta nakon stvaranja samostalne slovačke države, koja nastaje disolucijom
nekadašnje Čehoslovačke. U Našicama je osnovan Slovački centar za kulturu,
čija djelatnost obuhvaća koordinaciju slovačkih matica i udruga Slovaka koje djeluju
na prostoru Hrvatske. Sve to pridonosi čuvanju, izgradnji pa i jačanju nacionalnog
identiteta Slovaka u Osječko-baranjskoj županiji i u Hrvatskoj.
Značajan dio ljudske povijesti bio je protkan seobama, kojih je Europa bila pošteđena od godina nakon Drugoga svjetskog rata. U desetak posljednjih godina, međutim, Europa se susreće s pojavom ...migracija koje nije očekivala, premda su je ratovi na njezinu jugoistoku, te potom na azijskom Srednjem istoku i Bliskom istoku, ali i vlastita demografska kretanja i klimatske promjene, morali na njih upozoriti. Migracije našeg vremena postaju sve više globalni fenomen i jasan signum temporis, koji traži globalne odgovore, a to što prije jer se na obzorju nazire tsunami novih, klimatskih, izbjeglica. Prvi dio ovog rada bavi sa najprije pojmovima ‒ migranti, izbjeglice, azilanti, prognanici…i njihovim distinguo, da bi zatim, u drugom dijelu, sučelio načela i vrednote opće Crkve i kršćana katolika u mjesnim Crkvama ‒ opće dobro i dobra univerzalne namjene, dostojanstvo, slobode i prava ljudske osobe s međunarodnim inicijativama i mogućnostima pojedinih država te s diskursom političara i strahovima građana.
This work deals with the status and changes of Croatian National Minority (Burgenland Croats or Gradiscan Croats) in the Güssing County of Burgenland Federal State in Austria from 1923 to 1991. About ...five centuries of continuos existence of Croats in this area is now endangered with the remarkable decrease of their absolute number as a consequence of assimilation and emigration. Therefore many Croatian settlements which have existed there for many years thanks to relative isolation, are easily loosing its Croatian identity.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Članak se bavi pitanjem zadaća i perspektive hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj, osobito pod vidom njihova rada na očuvanju vjerskoga, kulturnoga i nacionalnog identiteta hrvatskih iseljenika u ...današnjim promijenjenim okolnostima. Najprije se osvjetljuje problem iseljavanja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u novije vrijeme. Zatim se tumače uzroci duboke i još uvijek neprevladane gospodarske krize i totalitarnog naslijeđa koji su i najveći uzrok iseljavanju te se ukazuje na preporuke i prijedloge demografskih stručnjaka o tome što bi u Hrvatskoj nužno trebalo učiniti da se zaustave negativni populacijski trendovi.
U drugom dijelu daje se kratak pregled masovnog odlaska hrvatskih radnika u Njemačku početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, osnivanje hrvatskih katoličkih misija, njihova raznolikoga i specifičnog djelovanja koje se ne ograničava samo na crkvena slavlja i vjersku pouku u užem smislu nego jednako tako nastoji i na njegovanju i očuvanju nacionalnoga i kulturnog identiteta. Taj se model praćenja i potpore hrvatskim iseljenicima pokazao učinkovitim i vrlo uspješnim kako za očuvanje vlastitog identiteta tako i za funkcionalnu integraciju Hrvata u njemačko društvo, što potvrđuje i činjenica da 60% posto hrvatskih migranata u Njemačkoj imaju hrvatske putovnice.
Tema trećeg dijela jesu velike promjene i značajni izazovi s kojima se u novije vrijeme susreću hrvatske katoličke misije. Njemačke su biskupije uvele mjere štednje i zbog nedostatka svećenika provode pastoralni preustroj spajanjem nekoliko župa u pastoralne cjeline. Preuređenje župnih zajednica pogađa i katoličke misije na materinskom jeziku. Njihov se broj smanjuje, a one koje ostaju trebaju se organizacijski i prostorno više povezivati s njemačkim župama. Usto, drugo i treće pokoljenje hrvatskih iseljenika sve je više izloženo asimilaciji pa su njihove potrebe i očekivanja od Misija drugačiji od onih koje su imale prethodne generacije.
U završnom dijelu iznosi se nekoliko važnih prijedloga i sugestija o tome što bi bilo poželjno i potrebno učiniti da bi većina današnjih hrvatskih katoličkih misija i nadalje mogla obavljati svoje poslanje među hrvatskim iseljenicima kako na pastoralnom planu tako i u njegovanju nacionalnoga i kulturnog identiteta.
Prijedlozi u kajkavskim govorima malo su se proučavali, a pogotovu je malo radova o prijedlozima kao cjelovitom podsustavu. Govor Jesenja (Donjeg Jesenja i Gornjeg Jesenja) poznaje za većinu ...prijedloga veći broj varijanata koje su rezultat ili jednačenja suglasnika (po zvučnosti te po mjestu i načinu izgovora) kojima se prijedlozi završavaju, ili pak vokalskih alternacija koje su rezultat neutralizacija vokala (u nenaglašenim slogovima). Kada su prijedlozi naglašeni (ispred zamjenica), alternacije su rezultat neutralizacije opreke /a/~/o/ u susjedstvu nazala ili pak također i varijacija u tonskom naglasku. Radi lakše usporedbe s prijedlozima u drugim govorima, varijante se sustavno ilustriraju primjerima.
In this paper the author deals with contemporary change of epistemological paradigm and elementary assumptions of establishing a constructionist paradigm. Following the stances taken by Ernst von ...Glasersfeld, the paper analyzes the basic normative and physiological, i.e. genetic assumptions of human thought as interpreted by Jean Piaget. Cognitive development is moving towards ever higher forms of the mental balance which represents a progressive adaptation to reality, motivated by genuine mental needs of solving intellectual problems. Piaget introduces the cognitive scheme in which a problem presents destabilization of a previously achieved balance, and the solution restores the balance, but this time at a higher level, since it was not possible under previous circumstances. The mechanism by which this transition occurs Piaget calls reflective abstraction.
PDF
