Uvod
S obzirom na rastući trend osipanja djece iz sporta i sa željom da se spriječi opadanje motivacije za vježbanje, u radu se pokušalo otkriti na koji način djeca percipiraju sportsku aktivnost te ...koji su njihovi motivacijski koncepti. A baš je sportsko okruženje prikladno za istra- živanje ponašanja usmjerenoga ka postignuću. Zato je i cilj ovog istraživanja bio istražiti relacije između ciljne orijentacije i pokazatelja intrinzičke motivacije na uzorku djece koja se bave atletikom.
Intrinzička motivacija (IM) smatra se unutarnjom pokretačkom energijom koja objašnjava sudjelovanje u nekoj aktivnosti zbog osobnog uživanja i osjećaja zadovoljstva, a ne zbog vanjskih razloga. Temelji se na unutarnjoj potrebi za kompetentnošću i samoodređenjem. Moguće je razlikovati nekoliko vrsta IM: IM za znanjem, IM za postignućem i IM za senzornom stimulacijom. Okolinski faktori, kao što su negativne povratne informacije, nagrade, rokovi, kazne te bilo koji oblici vrednovanja umanjuju, dok pozitivne povratne informacije i mogućnost slobodnog izbora povećavaju intrinzičku motivaciju. Prema teoriji ciljne orijentacije svako je ponašanje određeno ciljevima koji ovise o karakteristikama pojedinca i situacije. U području sporta razlikuju se dvije grupe međusobno suprotstavljenih ciljeva: usmjerenost prema za- datku te usmjerenost prema rezultatu. Sportaš usmjeren prema zadatku teži razvoju vještine i prosubuje osobni uspjeh na temelju uloženog napora. Sportaš usmjeren na rezultat prosuđuje osobni uspjeh na temelju usporedbe s drugima (biti uspješan = biti bolji) te smatra da je uspjeh posljedica vlastitih superiornih sposobnosti. Sukladno nalazima dosadašnjih istraživanja u području psihologije sporta, usmjerenost prema zadatku pozitvno je povezana s porastom IM, dok usmjerenost ka rezultatu može proizvesti pad IM.
Metode rada
Ispitivanje je provedeno adaptiranim upitnikom ciljne orijentacije (TEOSQ, Duda i sur., 1995) te intrinzicke motivacije (IMI; Mc Auley i sur., 1989) na uzorku od 246 djece (97 djecaka i 149 djevojcica) koja se bave atletikom u školskim i sportskim atletskim klubovima. Prosječna dob uzorka je 12,95 godina. Odgovori su vrednovani na skali Likertova tipa (od 1 - uopće se ne slažem, do 5 – potpuno se slažem). Dobiveni su rezultati prije obrade podataka kondenzirani na faktore ciljne orijentacije (f. usmjerenosti na zadatak, f. usmjerenosti na rezultat), te faktore intrinzičke motivacije (interes/uži- vanje, percipirana kompetentnost, napor/važnost, kao pozitivni prediktori, te pritisak/tenzija kao negativnui prediktor IM).
Rezultati i diskusija
Univarijatnom analizom varijance utvrđene su statistički značajne razlike između spolova. Djevojčice su iskazale veću usmjerenost na zadatak i razvoj atletskih vještina, dok su dječaci bili više usmjereni na uspjeh i sportski rezultat. Osim toga, pokazalo se da djevočice uživaju u vježbanju atletike više od dječaka, koji pak pri vježbanju osjećaju veći pritisak. Rezultati korelacijske analize pokazuju da usmjerenost na zadatak značajno i pozitivno korelira sa svim faktorima IM osim s faktorom pritisak/tenzija, gdje je dobivena povezanost negativnog smjera. Usmjerenost ka rezultatu u pozitivnoj je vezi sa samoprocijenjenom kompetentnošću te faktorom napora, kao i s generalnim faktorom IM. Pozitivna povezanost faktora IM i usmjerenost na rezultat nije bila očekivana, iako je u skladu s rezultatima nekih dosadašnjih istraživanja. Kod dječaka je vidljiva značajna pozitivna povezanost usmjerenosti na zadatak i uloženog napora te negativna veza s faktorom pritisak/tenzija. S druge strane, usmjerenost na rezultat značajno korelira s percipiranom kompetentnošću i ukupnom razinom IM. Kod djevojčica je utvrđena značajna povezanost usmjerenosti na zadatak i svih faktora IM, osim faktora pritiska. Usmjerenost na rezultat kod djevojčica korelira s percipiranom kompetentnošću za sportsku izvedbu u području atletike. Multivarijatna povezanost prostora IM i ciljne orijentacije utvrđena je kanoničkom korelacijskom analizom, što je rezultiralo dvjema značajnim kanoničkim funkcijama. Na temelju faktorske strukture prva kanonička funkcija određena je visokom razinom orijentiranosti na zadatak, što se povezuje s povećanim osjećajem uživanja u vježbanju te povećanim ulaganjem napora djece-atletičara. Drugi kanonički faktor određuje visoka usmjerenost na rezultat koja se povezuje s višom razinom percipirane kompetentnosti, ali i s većim osjecajem pritiska/napetosti pri vježbanju u atletičara- djece.
Zaključak
Dobiveni su rezultati gotovo potpuno potvrdili poznate pretpostavke. Povezanost usmjerenosti na rezultat s pozitivnim prediktorima IM može biti rezultat specifičnosti populacije (hrvatska djeca-sportaši) iz koje je uzorak odabran. Na temelju rezultata ovog istraživanja uočena je potreba za doradom adaptirane verzije upitnika intrinzičke motivacije, a u budućim se istraživanjim planira ispitati povezanost njenih faktora sa još nekim motivacijskim konceptima u sportskom okruženju.
Za potrebe učinkovitoga praćenja procesa treninga u trkača na srednje i duge pruge postavljen je model za praćenje provedbe treninga i njegovih učinaka. Na temelju veza između količine treninga, ...motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te stvarnog natjecateljskoga kapaciteta trkača, taj model omogućava vođenje procesa treninga u željenom smjeru, a istodobno sluzi i kao iznimno važan izvor novih spoznaja o učincima pojedinih načina treniranja, što treneru omogućava učinkovitiji rad.
