Azitromicin u djece Tešović, Goran
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
10/2018, Letnik:
27, Številka:
2 Sumamed
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Unatoč rastućoj rezistenciji na makrolide među najčešćim respiratornim patogenima, osobito u zemljama s dugotrajnom primjenom makrolida, azitromicin ima važnu ulogu u liječenju čestih dječjih ...infekcija. Respiratorne infekcije, ponajprije upala pluća iz opće populacije, posebice među djecom starijom od 5 godina, kao i terapijska kombinacija za liječenje pneumonije u mlađe djece ako postoji sumnja na miješanu infekciju, odnosno teži / komplicirani klinički tijek bolesti, ostaju važno indikacijsko područje za azitromicin. Također, dokazi o ulozi atipičnih bakterija (Mycoplasma pneumoniae i Chlamydia pneumoniae) u etiologiji akutnoga tonzilofaringitisa i astme, kao i kontinuirana prisutnost hripavca u populaciji ističu jasne indikacije za primjenu makrolida / azalida u pedijatrijskoj medicini. Liječenje streptokoknog tonzilofaringitisa u Hrvatskoj, u kojoj rezistencija Streptococcusa pyogenesa na makrolide iznosi oko 7%, također ostaje indikacija za primjenu makrolida / azalida, osobito u slučaju alergije na beta-laktamske antibiotike i u slučajevima kada se liječenje može otpočeti nakon prijma bakteriološkog nalaza obriska ždrijela. Azitromicin ima nedvojbeno mjesto i u liječenju nerespiratornih infekcija poput bolesti mačjeg ogreba (infekcije uzrokovane Bartonellom henselae), antimikrobnog liječenja bakterijskog proljeva i proljeva putnika, solitarnoga migratornog eritema (lajmske borelioze), nekih neonatalnih infekcija (klamidijskog konjunktivitisa i pneumonije), kao i nekih drugih infekcija (infekcije kože i mekih česti (impetigo, erizipel, celulitis, folikulitis, paronihija), kriptosporidioza, profilaksa meningokokne bolesti, egzacerbacije kod cistične fibroze).
Microorganisms in the air are part of the bioaerosol which is composed of different particles of biological substances, dust particles, bacteria cells and their portions, mould spores and a number of ...by-products of their metabolism. This research focuses on analysing the primary microclimate indicators (temperature and relative humidity) and the presence of microorganisms in the work environment (air). Measurements were taken after the process of sterilisation of infective waste over three months with the objective to determine the total number of aerobic mesophilic bacteria and the total number of moulds. The microclimate indicators were measured with an attested device. The study monitored the microbiological purity of the air in a given place using the sedimentation method, with samples subsequently processed in a microbiology lab in keeping with the prescribed standards. After incubation and following the counting of developed colonies on microbiological substrates (Tryptic soy agar and Sabouraud dextrose agar), different strains of bacteria and moulds were identified. The most common were Gram (+) sporogenes bacteria Micrococcus spp and Staphylococcus spp., and as for fungi the most commonly found were Aspergillus spp and Penicillium spp. It was found that temperature and relative humidity affect the total number of aerobic mesophilic bacteria and fungi which was confirmed using the Wilcoxon equivalent pairs test at the level of statistic significance p<0.05.
SAŽETAK: Mikroorganizmi u zraku sastavni su dijelovi bioaerosola koji se sastoji od različitih čestica biološkog materijala, čestica prašine, bakterijskih stanica i njihovih dijelova, spora gljivica, te dijelova nusprodukata njihovog metabolizma. U ovome istraživanju analizirali su se osnovni pokazatelji mikroklime (temperatura i relativna vlažnost) kao i prisutnost mikroorganizama u radnom okolišu (zraku). Mjerenja su se obavljala poslije procesa sterilizacije infektivnog otpada tijekom tri mjeseca, a određivao se ukupan broj aerobno mezofilnih bakterija i ukupan broj gljiva. Pokazatelji mikroklime određivani su atestiranim uređajem. Ovom studijom pratila se mikrobiološka čistoća zraka, na određenom mjestu metodom sedimentacije, a uzorci su se poslije obrađivali u mikrobiološkom laboratoriju u skladu s propisanim normama. Nakon inkubacije i brojenja izraslih kolonija na mikrobiološkim podlogama (Tryptic soy agar i Sabouraud dextrose agar) identificirani su različiti rodovi bakterija i gljiva. Najčešće su bile zastupljene Gram (+) sporogene bakterije iz roda Micrococcus spp. i Staphylococcus spp., te rodovi gljiva Aspergillus spp. i Penicillium spp. Dokazano je da vrijednosti temperature i relativna vlažnost utječu na ukupan broj aerobno mezofilnih bakterija i gljiva što je potvrđeno Wilcoxonovim testom ekvivalentnih parova na razini statističke značajnosti p<0,05.
Mleko je izhodišče raziskovanja intenzivnih sonastajanj različnih teles, vrst in stvari; tega, kar običajno imenujejo udomačitev. Mleko je del skupka, ki povezuje živali, hormone, encime, bakterije, ...hrano, gene, tehnologije in materialno kulturo. Ta kompleksna sonastajanja producirajo nove, nepričakovane rezultate in učinke ter spreminjajo vse komponente v skupku udomačitve.
Kolistin je polimiksin, polipeptidni baktericidni antibiotik širokog spektra djelovanja protiv Gram-negativnih bakterija, uključujući vrste Acinetobacter spp., Pseudomonas aeruginosa, Klebsiella spp. ...i Enterobacter spp. Njegova antibakterijska aktivnost je prepoznata u četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Međutim, zbog znatnih nuspojava kao što su nefrotoksičnost i neurotoksičnost, polimiksini su se rijetko koristili od 1970-ih kada su se na tržištu pojavili manje toksični aminoglikozidi i drugi antibiotici. Intravenski se kolistin primjenjivao jedino u liječenju pacijenata s infekcijom pluća Gram-negativnim bakterijama, odnosno cističnom fibrozom. Mehanizam antimikrobne aktivnosti kolistina je vezanje na lipopolisaharide i fosfolipide u vanjskoj staničnoj membrani Gram-negativnih bakterija. Oni kompetitivno istiskuju dvovalentne katione iz fosfatnih skupina membranskih lipida, što dovodi do poremećaja vanjske stanične membrane, propuštanja unutarstaničnih sadržaja i smrti bakterija. Komercijalno su dostupna dva oblika kolistina: kolistin sulfat i natrijev kolistimetat. Vezano za doziranje kolistina i danas postoji potreba za studijama optimizacije režima doziranja i učinkovitosti. Danas širom svijeta veliki problem predstavlja pojava teških infekcija Gram-negativnim bakterijama Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter baumannii, otpornih na većinu klasa komercijalno dostupnih antibiotika, kao i nedostatak novih antibiotika s aktivnošću protiv tih bakterija. Stoga su ponovno razmatrane terapeutske mogućnosti polimiksina i došlo je do ponovne uporabe ovih polipeptidnih antibiotika, odnosno polimiksina B i kolistina. U veterinarskoj medicini, kolistin je korišten za liječenje infekcija prouzročenih Enterobacteriaceae na farmama životinja. Danas je jedan od pet najčešće korištenih antibiotika u životinja namijenjenih za hranu unutar EU. Potrošnja kolistina u životinja daleko je veća od one u ljudi budući da se primjenjuje uglavnom za liječenje stada ili jata. Njegova uporaba se povećala posljednjih godina djelomično i zbog razvoja otpornosti na druge klase antibiotika. Europska agencija za lijekove (EMA) je izradila izvješće o prodaji antimikrobnih veterinarskih lijekova za 30 zemalja EU za razdoblje 2010.- 2015. U R. Hrvatskoj kolistin se koristi u formi kolistin sulfata u liječenju crijevnih infekcija prouzročenih neinvazivnom E. coli osjetljivom na kolistin u teladi, svinja, kokoši i purana, dok se više ne koristi u liječenju crijevnih infekcija ždrjebadi niti za liječenje infekcija prouzročenim salmonelama. U 2015. u R. Hrvatskoj je zabilježena prodaja od 2,5% polimiksina u ukupnoj prodaji veterinarskih lijekova, dok je na primjer u Španjolskoj bila 8,7% ukupne prodaje. EMA je preporučila da se lijekovi koji sadrže kolistin trebaju koristiti samo za tretman drugog reda u životinja te da bi se njihova prodaja trebala svesti na minimum u svim državama članicama EU kako bi se smanjio rizik od antimikrobne rezistencije. Također, u veterinarskoj medicini nije dopuštena primjena kombinacije kolistina s drugim farmakološki djelatnim tvarima. S obzirom na postojeće podatke vjeruje se da je kolistin antibakterijski terapeutik “posljednje obrane” u 21. stoljeću protiv Gram-negativnih patogena rezistentnih na više lijekova.
Tretiranje hrane ultrazvukom je relativno novi način procesiranja hrane, a razvijen je u posljednja dva desetljeća. Koristi se, između ostalog, prilikom fermentacije mlijeka, za smanjenje broja ...štetnih mikroorganizama, ali i za stimulaciju rasta probiotičkih bakterija u mlijeku, a naročito bifidobakterija. Najčešće korištene probiotičke kulture pri proizvodnji fermentiranih mliječnih proizvoda jesu upravo bifidobakterije. Glavni problem njihove upotrebe je što mlijeko nije prirodna sredina za njihov rast i preživljavanje stoga je njihovo korištenje u fermentaciji mlijeka ograničeno. Pokazalo se da primjena ultrazvuka visokog intenziteta može skratiti trajanje fermentacije kod mlijeka fermentiranog s B. infantis, B. brevi i B. animalis subsp. lactis. Isto tako, pokazalo se da je mehanizam stimulacije rasta bifidobakterija ultrazvučnim tretiranjem povezan s kinetikom ugljikohidrata i organskih kiselina tijekom fermentacije. Cilj ovoga rada je prikazati kako upotrebom ultrazvuka visokog intenziteta dolazi do stimulacije
rasta bifidobakterija u mlijeku, a samim time do ubrzanja procesa fermentacije.
Pojava novih multiplorezistentnih (MDR) bakterija utjecala je na povećani interes za starim antibiotikom kolistinom koji ima odličnu baktericidnu aktivnost na Gram-negativne bakterije. Lijek postiže ...primjerenu koncentraciju u jetri, bubrezima, srcu i mišićima, a loše se distribuira u kostima, likvoru, plućnom parenhimu i pleuralnoj šupljini. Novije studije o liječenju bolesnika s teškim infekcijama uzrokovanim Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter baumannii intravenskim kolistinom ukazuju na dobru učinkovitost i manju toksičnost kolistina negoli što se očekivalo prema rezultatima starijih studija. Kombinacija kolistina i karbapenema pokazuje sinergistički učinak. Obećavajući je i inhalirajući kolistin za liječenje MDR Gram-negativnih bakterija. U Jugoistočnoj Aziji, te zemljama Mediterana, rezistencija na kolistin je u porastu.
Klinički značaj enzima karbapenemaza očituje se u njihovoj sposobnosti hidrolize karbapenema, zbog čega bakterije koje ih proizvode razvijaju otpornost na ovu podskupinu β-laktamskih antibiotika ...širokog spektra, kao i na većinu ostalih pripadnika iste skupine (penicilini, cefalosporini). Karbapenemaza producirajući sojevi gram-negativnih bakterija od velikog su epidemiološkog značaja, budući da trend širenja ovih β-laktamaza među bolničkim, ali i izvanbolničkim izolatima postaje ozbiljna globalna prijetnja. Često uzrokuju manje ili veće epidemije u zdravstvenim ustanovama. Geni koji kodiraju karbapenemaze obično se prenose na druge bakterije zajedno s genima koji su odgovorni za rezistenciju na ostale skupine antibiotika, kao što su kinoloni i aminoglikozidi. Među najproširenijim karbapenemazama nalaze se metalo-β-laktamaze IMP, VIM i NDM-tipa, a početkom trećeg milenija postali smo svjedoci globalne krize zbog eksplozivnog širenja višestruko otporne Klebsiella pneumoniae koja proizvodi KPC β-laktamazu. Zabrinjava činjenica da pojava i širenje enterobakterija, pseudomonasa i acinetobaktera otpornih na karbapeneme značajno pridonosi povećanom pobolu i smrtnosti pacijenata. Za probir karbapenemaza producirajućih sojeva u mikrobiološkom laboratoriju koriste se klasične fenotipske metode zasnovane na kultivaciji, nakon čega je neophodno potvrditi produkciju enzima primjenom potvrdnih (fenotipskih i/ili molekularnih) metoda. Identifikacija specifičnih gena koji kodiraju enzime temelji se na molekularnim tehnikama. Dijagnostiku i interpretaciju dobivenih laboratorijskih rezultata otežava neprepoznavanje rezistencije nižeg stupnja koja se može javiti u određenom postotku karbapenemaza producirajućih sojeva. Zbog vrlo ograničenog izbora djelotvornih antibiotika vrlo je značajno rano otkrivanje producirajućih sojeva te sprječavanje njihova prijenosa. Pravovremeno otkrivanje inficiranih pacijenata, ali i zdravih kliconoša ključan je korak u prevenciji širenja rezistentnih sojeva bakterija.
Globalni problem bakterijske rezistencije na antibiotike uzrok je potrage za novim antimikrobnim lijekovima. Zbog toga se mnogo očekuje od meda koji ima antimikrobno djelovanje na bakterije otporne ...na djelovanje antibiotika. Za antibakterijsku aktivnost meda odgovorno je više komponenti prisutnih u medu, u koncentracijama koje se razlikuju kod raznih vrsti meda. Nepredvidiva antibakterijska aktivnost meda, koja nije standardizirana, može otežati njegovu primjenu kao antimikrobnog agensa radi uočenih varijacija u in vitro antibakterijskoj aktivnosti različitih vrsta meda. Trenutačno se na tržištu može naći nekoliko vrsti meda sa standardiziranim razinama antibakterijskog djelovanja, od kojih je najpoznatiji med manuke (lat. Leptospermum scoparium).
Probiotici su živi mikroorganizmi koji primijenjeni u adekvatnoj količini imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina. Riječ probiotik znači „za život”. Probiotici pridonose mikrobnoj ravnoteži, štite ...organizam od štetnih mikroorganizama, pojačavaju imunološki sustav do- maćina te tako imaju važnu ulogu u održavanju oralnog zdravlja. Kao probiotici se najčešće koriste bakterije. U usnoj šupljini bolesti koje nastaju djelovanjem bakterija su dentalni karijes i parodontne bolesti. Probiotici koje se koriste u liječenju oralnih promjena su u obliku pastila, tableta, kapsula, tekućina za ispiranje, jogurta i sira.
Mikotoksini su sekundarni metaboliti niske molekulske mase koje sintetiziraju plijesni iz rodova Aspergillus, Penicillium i Fusarium te
su česti kontaminanti raznovrsnih prehrambenih proizvoda. Kako ...bi se smanjio rast plijesni, a time i udio mikotoksina u namirnicama, koriste se razne fizikalne i kemijske metode. Posljednjih nekoliko godina ispituje se učinak bakterija mliječne kiseline (BMK) na sposobnost inhibicije rasta plijesni i njihova uloga u uklanjanju mikotoksina iz kontaminirane hrane. Zbog svojih, po zdravlje korisnih svojstava, bakterije mliječne kiseline predstavljaju izvrsno rješenje za tretiranje
namirnica kontaminiranih mikotoksinima. Cilj ovog rada bio je ispitati i
usporediti sposobnosti, živih, mrtvih i liofiliziranih stanica BMK na
vezanje aflatoksina M1 (AFM1) u umjetno kontaminiranom mlijeku. Ovisno o
korištenom soju, vremenu inkubacije i tretmanu, uspješnost vezanja AFM1
stanicama BMK iznosila je 23,73-94,49%. Liofilizirane stanice ispitivanih sojeva BMK manje (p<0,05) vežu AFM1 u mlijeku, a jedini izuzetak su stanice Lactobacillus rhamnosus KM koje nakon 4 sata vežu AFM1 u najvećem postotku (>90%). Najveća razlika u uspješnosti vezanja AFM1 između mrtvih i liofiliziranih stanica uočljiva je kod soja
L. rhamnosus KM i iznosi 62,49% dok su razlike u vezanju AFM1 najmanje kod Lactococcus lactis 5MS1. Koncentracija slobodnog AFM1 u mlijeku nakon tretiranja BMK određivana je visoko djelotvornom tekućinskom kromatografijom (HPLC).