Značajne količine raznovrsnih ostataka (odnosno lignocelulozne biomase) nastaju u poljoprivredi, prehrambenoj industriji i šumarstvu. Stoga je važno podići svijest o mogućnostima primjene takvih ...materijala koji se u današnje vrijeme ne bi trebali tretirati kao otpad, već se mogu koristiti kao obnovljive biotehnološke sirovine za proizvodnju kemikalija, drugih visokovrijednih proizvoda i biogoriva. Lignocelulozni materijal uglavnom sadrži celulozu, hemicelulozu i lignin. Predmet interesa ovog rada je lignocelulozni otpad iz poljoprivrede i prehrambene industrije kao mogući sirovinski temelj za napredak održive biotehnološke proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Razmotrene su dostupne količine ovih lignoceluloznih sirovina, tipovi bioprocesa u kojima se one mogu koristiti, postupci predobrade koje je neophodno provesti prije provedbe samog bioprocesa te vrste biotehnoloških proizvoda koje je moguće dobiti.
Rad nastoji, nakon kratkog uvoda u pojmove biotehnologija i bioinženjering, dati kratak uvid u etiÄke reperkusije znanstvene manipulacije biljnih i životinjskih stanica. EtiÄkom prosudbom takve ...ljudske djelatnosti nužno se dolazi do ekoekoloÅ¡ke tematike koja zahvaća pitanja naruÅ¡avanja bioraznolikosti kao izravne posljedice dominantne znanstvene paradigme. Susljedno tomu, javljaju se pravci unutar ekoloÅ¡ke etike koji se, ovisno o temeljnim postavkama, kreću od antropocentrizma do biocentrizma. TakoÄ‘er će se naglasiti i filozofska kritika znanstveno-tehniÄkog utjecaja Äovjeka na prirodu i, naspram toga, potreba za njegovim odgovornim djelovanjem.
Rad nastoji, nakon kratkog uvoda u pojmove biotehnologija i bioinženjering, dati kratak uvid u etičke reperkusije znanstvene manipulacije biljnih i životinjskih stanica. Etičkom prosudbom takve ...ljudske djelatnosti nužno se dolazi do ekoekološke tematike koja zahvaća pitanja narušavanja bioraznolikosti kao izravne posljedice dominantne znanstvene paradigme. Susljedno tomu, javljaju se pravci unutar ekološke etike koji se, ovisno o temeljnim postavkama, kreću od antropocentrizma do biocentrizma. Također će se naglasiti i filozofska kritika znanstveno-tehničkog utjecaja čovjeka na prirodu i, naspram tome, potreba za njegovim odgovornim djelovanjem.
Sledeći putanje koje je u domaćoj antropologiji već utabala poddisciplina antropologija filma, a pre svega antropološka „sekcija“ za proučavanje naučne fantastike, analitički fokus ovog rada čini ...film Ljudi i kokoške (Men and Chicken). Nasuprot kritičarima koji su u njemu videli „nečitljivu, morbidnu i ciničnu postmodernu grozotu“, osnovna teza rada jeste da nam film Ljudi i kokoške pomaže ne samo da preispitamo javne predstave o nauci već i da osvetlimo nade, strahove i konceptualne dileme kojima zamajac daje razvoj savremenih biotehnologija. On nam pomaže da, na jednom proizvodu popularne kulture bliskom iskustvu najšire publike, analiziramo način na koji filmski imaginarijum obrađuje „paradoks koji leži u jezgru“ zapadne misli – istovremenu tvrdnju da su ljudi životinje i da je animalnost sušta suprotnost onome što držimo za ljudsko. Paradoks o kojem je reč ne mora biti intelektualna poslastica za dokoličarski um, niti prilika za demonstraciju čudotvorne moći analitičkog postupka levistrosovskog tipa, već vrlo relevantno pitanje u aktuelnim institucionalnim i javnim raspravama povodom stvaranja hibridnih embriona/vrsta u čijem su središtu nastojanja da se ustanovi biološki, moralni i kulturni status ljudi, ne-ljudi i hibrida.
Proizvodnja cjepiva protiv gripe - dosezi i izazovi Slivac, Igor; Buljubašić, Ena; Gaurina Srček, Višnja ...
Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam,
01/2021, Letnik:
15, Številka:
3-4
Journal Article
Odprti dostop
Gripa (ili influenca) je virusna, infektivna i respiratorna bolest koja godišnje zarazi do milijardu ljudi diljem svijeta. Pojavljuje se svake godine kao sezonska gripa, no u povijesti se svakih ...nekoliko desetaka godina javljala i kao pandemija. Njezin nepovoljan učinak na pojedinca i
društvo može se spriječiti upotrebom cjepiva, tj. cijepljenjem. Prvo odobreno cjepivo protiv gripe proizvedeno je u embrioniranom kokošjem jajetu prije skoro 80 godina, a po sličnom tehnološkom načelu proizvode se i današnja cjepiva. Napredak u razumijevanju stanične biologije te unaprjeđenje proizvodnih postupaka pomoću kulture stanica omogućilo je stručnjacima prijelaz s konvencionalnih na nove, produktivnije i brže proizvodne postupke. U radu se najprije razmatra epidemiloški aspekt gripe, struktura virusa gripe, a zatim dosezi i izazovi u suvremenoj proizvodnji cjepiva protiv gripe. U završnom dijelu ističu se potrebe i trendovi u izradi univerzalnog cjepiva protiv gripe.
Influenza (flu) is a viral, contagious, respiratory disease that annually infects up to a billion people worldwide. It appears each year as a seasonal flu, but through history, it appeared as pandemic illness once in every several decades. Its harmful effects on human health and consequently to the society can be prevented by vaccination. The first approved influenza vaccine was made almost 80 years ago using embryonated hen eggs and the same technology is still in use for most available vaccines today. The development of cell biology and improvement of cell culture manufacturing techniques enabled the transition from conventional to novel, more efficient vaccine production methods. In this work we describe the epidemiology of influenza, influenza virus structure as well as current influenza vaccine manufacturing approaches. A brief overview of universal vaccine development and its urgency is discussed in the final section of the paper.
Rad donosi pregled pojmova i spoznaja o genetičkom inženjerstvu te njegova razvoja u drugoj polovici XX. stoljeća do danas u svijetu i u Hrvatskoj. Genetičko inženjerstvo je naziv koji je pretrpio ...najveće pojmovne deformacije u biologiji i stoga su u radu jednoznačno objašnjeni važni pojmovi. Kako podatci i dokumentacija o genetičkom inženjerstvu u širem opsegu nisu dostupni javnosti, u radu se donosi sustavan pregled njegova razvoja u Hrvatskoj te su prikazane uloge pojedinaca, njihove interakcije i doprinosi. Već su u 1970-ima hrvatska farmaceutska industrija, kao i istraživačke institucije u Hrvatskoj, bile poprište zamaha biotehnologije i genetičkoga inženjerstva u istraživanju i razvoju proizvoda. Različite istraživačke grupe, većinom okupljene oko sastavnica Sveučilišta u Zagrebu (napose Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta i Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta), Instituta Ruđer Bošković i PLIVE, rabe tehnologiju rekombinantne DNA za svoja osnovna istraživanja. Osim kronologije zbivanja povezanih s temom genetičkoga inženjerstva, rad opisuje i zasluge znanstvenika (M. Demereca, V. Johanides, M. Alačević, Ž. Trgovčevića, Ž. Kućana, S. Jelaske, V. Gamulin, V. Delića, I. Weygand-Đurašević, Z. Zgage, S. Jelenića, i dr.) u području genetičkoga inženjerstva.
The paper provides an overview of concepts and knowledge about genetic engineering and its development in Croatia and abroad from the second half of the 20th century to the present day. Genetic engineering is the biological term that has undergone the greatest conceptual deformations,
and therefore some important concepts are unambiguously explained in the paper. As data and documentation on this are not widely available to
the public, a systematic overview of the development of genetic engineering in Croatia as well as the roles of individuals, their interactions and contributions is also presented. As early as the 1970s,
the Croatian pharmaceutical industry and research institutions in Croatia produced a wave of biotechnological and genetic engineering research and product development. Various research groups, mostly gathered around the constituents of the University of Zagreb (especially
the Faculty of Food Technology and Biotechnology and the Faculty of Science), the Ruđer Bošković Institute and PLIVA, use recombinant DNA technology for their basic research. In addition to a chronology of events related to genetic engineering, the paper also describes the work
and merits of scientists M. Demerec, V. Johanides, M. Alačević, Ž. Trgovčević, Ž. Kućan, S. Jelaska, V. Gamulin, V. Delić, I. Weygand-Đurašević, Z. Zgaga, S. Jelenić, and others in the field of genetic engineering.
U radu se ukazuje na vezu između razvoja nauke i tehnologije u 19. i 20. stoleću, pre svega biologije i hemije, i nastanka zelene revolucije sredinom 20. stoleća i genske revolucije s kraja 20. ...stoleća. Genska i zelena revolucija dovele su do dubokih promena proizvodnje hrane i poljoprivredu integrisale u ekonomiju zasnovanu na visokim tehnologijama. / The article draws attention to the development of science and technology in 19th and 20th century, biology and chemistry in particular, and its relation with the green revolution of the middle of 20th century and the gene revolution of the end of 20th century. These two revolutions have resulted in significant changes in food production and integrated agriculture into high technology-based economy.
Primjena mikroreaktora za provedbu biokatalitičkih procesa do današnjih dana nije intenzivno istraživana unatoč činjenici da se mikroreaktori upotrebljavaju više od 40 godina te da je njihov ...potencijal intenzivno korišten u provedbi kemijskih reakcija, analizi uzoraka i selekciji različitih molekula. Može se konstatirati da su razvoj i primjena enzimatskih mikroreaktora na istom mjestu gdje su razvoj i primjena kemijskih mikroreaktora bili prije 15 godina. Opće je mišljenje da su napori uloženi u istraživanje enzimatskih mikroreaktora rezultirali novom prijelomnicom u proizvodnji utemeljenoj na bioprocesima. Cilj je ovog preglednog rada prezentirati sinergiju mikrotehnologije, odnosno prvenstveno mikroreaktora, i biotehnologije te procijeniti potencijale, mogućnosti, izazove i buduću primjenu mikroreaktora u biotehnologiji.
Intenzivan industrijski razvoj popraćen je sve većom kompleksnošću sastava otpadnih voda, što u smislu učinkovite zaštite okoliša i održivog razvoja nalaže potrebu pospješivanja kvalitete postojećih ...te uvođenjem novih postupaka obrade otpadnih voda, kao iznimno važnog čimbenika u interakciji čovjeka i okoliša. Posebnu znanstveno-tehnološku pozornost zahtijevaju novosintetizirani ksenobiotici, poput azo-boja, koji su u prirodi veoma teško razgradivi. Azo-boje podložne su bioakumulaciji, a zbog alergijskih, kancerogenih, mutagenih i teratogenih svojstava nerijetko su prijetnja zdravlju ljudi i očuvanju okoliša. Primjenu fi zikalnokemijskih
metoda za uklanjanje azo-boja iz otpadnih voda često ograničavaju visoke cijene, potrebe za odlaganjem nastalog štetnog mulja ili nastanak toksičnih sastojaka razgradnje. Biotehnološki postupci su,
zbog mogućnosti ekonomične provedbe i postizanja potpune biorazgradnje, a time i detoksifi kacije, sve zastupljeniji u obradi svih vrsta otpadnih voda, pa tako i onih koje sadržavaju azo-boje.
Intenzivan industrijski razvoj popraćen je sve većom kompleksnošću sastava otpadnih voda, što u smislu učinkovite zaštite okoliša i održivog razvoja nalaže potrebu pospješivanja kvalitete postojećih ...te uvođenjem novih postupaka obrade otpadnih voda, kao iznimno važnog čimbenika u interakciji čovjeka i okoliša. Posebnu znanstveno-tehnološku pozornost zahtijevaju novosintetizirani ksenobiotici, poput azo-boja, koji su u prirodi veoma teško razgradivi. Azo-boje podložne su bioakumulaciji, a zbog alergijskih, kancerogenih, mutagenih i teratogenih svojstava nerijetko su prijetnja zdravlju ljudi i očuvanju okoliša. Primjenu fizikalnokemijskih metoda za uklanjanje azo-boja iz otpadnih voda često ograničavaju visoke cijene, potrebe za odlaganjem nastalog štetnog mulja ili nastanak toksičnih sastojaka razgradnje. Biotehnološki postupci su, zbog mogućnosti ekonomične provedbe i postizanja potpune biorazgradnje, a time i detoksifikacije, sve zastupljeniji u obradi svih vrsta otpadnih voda, pa tako i onih koje sadržavaju azo-boje.
Intense industrial development has been accompanied by the production of wastewaters of very complex content, which pose a serious hazard to the environment, put at risk sustainable development, and call for new treatment technologies that would more effectively address the issue. One particular challenge in terms of science and technology is how to biodegrade xenobiotics such as azo dyes, which practically do not degrade under natural environmental conditions. These compounds tend to bioaccumulate in the environment, and have allergenic, carcinogenic, mutagenic, and teratogenic properties for humans. Removal of azo dyes from effluents is mostly based on physical-chemical methods. These methods are often very costly and limited, as they accumulate concentrated sludge, which also poses a significant secondary disposal problem, or produce toxic end-products. Biotechnological approach may offer alternative, lowcost biological treatment systems that can completely biodegrade and detoxify even the hard-to-biodegrade azo dyes.
PDF
