U 2007. godini GM biljke su uzgajane na 114,3 milijuna hektara u 23 države na svim kontinentima, što čini povećanje površina za oko 67 puta u odnosu na njihovu prvu zabilježenu komercijalnu upotrebu ...1996. god., i predstavlja najbrže prihvaćenu biljnu tehnologiju u modernoj istoriji. Glavni razlozi ovakve ekspanzije su, po pobornicima GM, njezina sigurnost, potencijal da revolucionira cjelokupnu poljoprivredu, te korist koju donosi kako proizvođačima tako i potrošačima. S druge strane, spominju se indicije da GMO narušavaju biodiverzitet i postaju eko-kontaminatori, kao i da mogu, naročito na duže staze, negativno utjecati na zdravlje ljudi. Autor smatra i da je patentiranje živih organizama od strane multinacionalnih kompanija bioetički neprihvatljivo i nepravedno, ne samo zbog stvaranja monopola u proizvodnji i prometu GM biljaka, nego i zbog pokušaja da se postigne dominacija nad samim životom. Konačno, analize mnogih znanstvenika pokazuju, da teza, da će »genska revolucija« riješiti problem gladi u svetu jednostavno nije dokazana u proteklom desetljeću.
Planocelularni karcinom grkljana naj.e..i je oblik malignog oboljenja glave i vrata kojeg tijekom progresije karakterizira u.estala pojava metastaza u limfnim .vorovima vrata u ranim fazama razvoja ...bolesti. Ovaj tip karcinoma obilje.avaju mnogobrojne genetske abnormalnosti i promjene razine ekspresije niza proteinskih i glikoproteinskih molekula koje su neposredno povezane s procesom kancerogeneze. Unato. brojnim otkri.ima molekularni mehanizmi u pozadini patogeneze ovog oboljenja jo. uvijek nisu u potpunosti razja.njeni. Osim toga, sve je vi.e dokaza koji upu.uju na to da je abnormalna ekspresija i glikozilacija proteina posljedica inicijalne maligne transformacije stanica, a aberantna glikozilacija predstavlja jedan od klju.nih doga.aja u invaziji i metastaziranju mnogih malignih oboljenja. U svrhu identifikacije novih proteinskih biljega, koji bi dodatno razjasnili patogenezu metastatskog oblika bolesti i koji bi se mogli koristiti kao potencijalni dijagnosti.ki i prognosti.ki biljezi, u ovomu doktorskom radu je provedeno globalno diferencijalno proteomsko profiliranje uzoraka tkiva primarnih metastatskih tumora i pripadaju.eg tumorom nezahva.enog tkiva. Primijenjena je metoda masene spektrometrije spregnute s teku.inskom kromatografijom i naknadnom bioinfomati.kom analizom. Identificirano je ukupno 289 statisti.ki zna.ajno diferencijalno eksprimiranih proteina u metastatskim tumorima, a validacija odabranih potencijalnih markera je provedena uz pomo. metoda Western blot i 2D imunoblot. U primarnom metastatskom planocelularnom karcinomu grkljana su po prvi puta specifi.no potvr.eni potencijalni proteinski biljezi ladinin-1, antigen diferencijacije monocita- CD 14, lumikan, alfa 4A lanac tubulina- TUBA4A, afamin, ali i s njima povezani stani.ni signalni putevi poput CD44-Ŕ1 integrinskoga signalnog puta induciranog faktorom inhibicije migracije makrofaga-MIF i signalnog puta nuklearnog faktora kapa B. Nadalje, uz pomo. imunohistokemijske analize je u svim uzorcima tkiva primarnih tumora utvr.ena i ekspresija polisijalizirane forme adhezijske molekule neuralnih stanica (engl. PSA-NCAM -Polysialylated neural cell adhesion molecule), onkofetalnoga glikoproteinskog antigena, koji se povezuje s patogenezom i metastatskom diseminacijom nekih izrazito malignih oboljenja. Utjecaj PSA-NCAM na promjenu statusa stani.nih signalnih kaskada, koje su uklju.ene u odr.anje normalne homeostaze tkiva sluznice, bio je negativan .to upu.uje na .injenicu da ekspresija PSA-NCAM doprinosi ranim fazama maligne transformacije planocelularnog karcinoma grkljana.
Laryngeal squamous cell carcinoma (LSCC) is the most common form of malignant disease in the head and neck region characterized by the frequent occurrence of metastases in the neck lymph nodes early in the disease progression. This form of cancer is characterised with numerous genetic abnormalities and changes in expression levels of proteins and glycoproteins associated with the process of carcinogenesis. Despite numerous findings molecular mechanism of metastatic disease has not yet been fully elucidated. In addition, there is increasing evidence that abnormal expression and glycosylation of proteins result of initial malignant transformation of cells, and aberrant glycosylation is one of the key events in the invasion and metastasis of many malignant diseases. In addition, there is increasing evidence indicating that abnormal expression and glycosylation of proteins is a result of cellular initial malignant transformation, and aberrant glycosylation is one of the key events in the invasion and metastasis of many malignant diseases. To identify novel protein markers which would further elucidate the pathogenesis of the metastatic disease and that could be also used as potential diagnostic and prognostic biomarkers, the global differential proteomic profiling of primary metastatic tumour and matched tumour non-affected tissues was performed. For proteomic profiling the method of mass spectrometry coupled with liquid chromatography and subsequent bioinformatic analysis was applied. A total number of 289 differentially expressed proteins were identified in metastatic tumors and selected protein markers were further validated by Western blot and 2D-imunoblot method. Potential protein biomarkers Ladinin-1, monocyte differentiation antigen CD-14, lumican, alpha-tubulin 4A chain TUBA4A, afamin and their associated cellular signaling pathways such as CD44-1 integrin induced macrophage migration inhibitory factor MIF and nuclear factor kappa B signaling pathway, were for the first time to our knowledge specifically determined in metastatic LSCC. Furthermore, in all analysed primary tumor tissue samples the expression of polysialylated neural cell molecule (PSANCAM), an oncofetal glycoprotein antigen previously associated with pathogenesis and metastatic dissemination of highly malignant diseases, was determined by immunohistochemical analysis. The impact of PSA-NCAM expression on the cellular signaling cascades involved in maintainance of normal mucosa tissue homeostasis was negative, which indicates that the expression of PSA-NCAM contribute to the initial stages of malignant transformation in laryngeal squamous cell carcinoma.
Suncokret spada među četiri najvažnijie uljane kulture u svijetu. Tijekom protekle dekade prinos i proizvodnja suncokreta u svijetu su porasli za 70%, što je posljedica optimizacije agrotehničkih ...mjera kao i stvaranja sve produktivnijih hibrida. Ipak, pojava opasnih oboljenja izazvanih Phomopsis i Sclerotinia sp. i povećani zahtjevi industrije u pogledu kvalitete doveli su do potrebe uvođenja novih genetskih svojstava u genom uzgajanog suncokreta.
Biotehnologija, odnosno moderna kultura tkiva, biologija stanice i molekularna biologija pružaju mogućnost proširenja genetske osnove uzgajanog suncokreta i stvaranja nove germplazme, bolje adaptirane na nove zahtjeve tržišta i proizvodnje. Intenzivan rad u ovim oblastima je na suncokretu započet ranih sedamdesetih.
U radu je dat pregled biotehnoloških i molekularnobioloških tehnika koje su s uspjehom upotrijebljene u oplemenjivanju suncokreta u svijetu, s naglaskom na dostignuća predstavljena na XV. Međunarodnoj konferenciji o suncokretu.
Mikofenolna kiselina (MPA) pokazuje varijabilnu farmakokinetiku (PK). Metabolizira se enzimima UGT u MPA-glukuronid koji podliježe enterohepatičkoj recirkulaciji. U izlučivanje putem žuči i bubrega ...uključen je i protein multirezistencije 2 (MRP2) kodiran genom ABCC2. Ispitali smo PK MPA u stanju ravnoteže u ispitanika s bubrežnim presatkom u odnosu na genotip ABCC2 donora i primatelja, uz druge kliničke kovarijable uključujući komedikaciju s ciklosporinom ili takrolimusom. Bolesnici (n=68, muškarci=53%, dob 15-72 godine) su dobivali mikofenolat-natrij, (EC-MPS) (n= 45, 2x720 mg/dan) ili mikofenolat mofetil (MMF) (n=23, 2x500 do 2x1000 mg/dan) i svi su dobivali ciklosporin (n=43) ili takrolimus (n= 25) te kortikosteroide. Uzorak krvi se uzimao tijekom jednog intervala doziranja (12 sati) u 0, 0.5, 1, 2, 3, 8, 12 h nakon jutarnje doze. MPA je analizirana metodom HPLC. Genotipizacija ABCC2 -24C>T i 1249G>A je provedena metodom PCR u stvarnom vremenu. PK parametri (ln-transformirani) su analizirani prilagodbom generalnog linearnog modela s neovisnim parametrima za dob, spol, indeks tjelesne mase, liječenje (EC-MPS ili MMF), vrstu kalcineurinskog inhibitora te genotip donora i primatelja (-24C>T i 1249G>A). S obzirom na genotip donora ABCC2: alel -24T je neovisno povezan s nižimom Cmin (omjer geometrijskih sredina, GMR=0.61, 90% CI 0.40-0.92), nižom ostatnom koncentracijom Co (GMR=0.54, 0.35-0.83), nižom ostatnom koncentracijom C12 (GMR 0.61, 0.37-0.99) i većim oscilacijama koncentracija MPA (GMR=1.88, 1.09-3.23). S obzirom na genotip primatelja ABCC2: alel 1249A je neovisno povezan s nižom Cmin (GMR=0.55, 0.36-0.66), nižom ostatnom koncentracijom C12 (GMR=0.54, 0.32-0.90) i većim oscilacijama koncentracija MPA (GMR=1.85, 1.05-3.28). Pacijenti liječeni ciklosporinom i koji su bili nositelji alela ABCC2 1249A (niska aktivnost), imali su za 30 % niži AUC MPA u odnosu na pacijenate liječene s takrolimusom, a koji su imali genotip visoke aktivnosti, ABCC2 1249GG. Kombinacija ciklosporina i varijantnih alela ABCC2 (-24T, 1249A) bila je povezana s Cmax/AUC, povišenima za 60%, odnosno 52%. Zaključujemo da je farmakokinetika MPA pod značajnim utjecajem polimorfizama ABCC2 donora i primatelja te ciklosporina u istodobnoj terapiji što može biti klinički značajno.
Mycophenolic acid (MPA) displays variable pharmacokinetics (PK). It is metabolized by UGTs to MPA-glucuronide which is subject to enterohepatic recirculation. Biliary and kidney excretion involves multidrug resistant protein 2 (MRP2) coded by ABCC2. We assessed steady-state PK of MPA in renal allograft recipients in respect to donor and recipient ABCC2 genotypes, along with other clinical covariates including commedication with cyclosporine or tacrolimus. Patients (n=68, men=53%, age 15-72 years) were treated with mycophenolate sodium (EC-MPS) (n= 45, 2x720 mg/day) or mycophenolate mofetil (MMF) (n=23, 2x500 to 2x1000 mg/day), and all received cyclosporine (n=43) or tacrolimus (n= 25) and corticosteroids. Blood samples were taken during one dosing-interval (12 hrs) at 0, 0.5, 1, 2, 3, 8, and 12 h after the morning dose. MPA was analysed by HPLC method. Genotyping of -24C>T and 1249G>A was performed by Real-time PCR method. PK parameters (ln-transformed) were analysed by fitting generalized linear models with independents: age, sex, body mass index, treatment (EC-MPS or MMF), calcineurin inhibitor type, donor and recipient genotypes (-24C>T and 1249G>A). Regarding the donor ABCC2 genotypes: -24T allele was independently associated with lower Cmin (geometric mean ratio, GMR=0.61, 90% CI 0.40-0.92), lower trough Co (GMR=0.54, 0.35-0.83), lower trough C12 (GMR 0.61, 0.37-0.99) and greater MPA concentration oscillations (GMR=1.88, 1.09-3.23). Regarding the recipient genotypes: 1249A allele was independently associated with lower Cmin (GMR=0.55, 0.36-0.66), lower trough C12 (GMR=0.54, 0.32-0.90) and greater % swing (GMR=1.85, 1.05-3.28). Patients treated with cyclosporine and who were carriers of ABCC2 1249A (low activity) , had a 30% lower AUC MPA compared to the patients treated with tacrolimus and who had the high activity genotype, 1249GG. The combination of cyclosporine and variant alleles ABCC2 (-24T, 1249A) was associated with a Cmax / AUC, increased by 60 % and 52 %. In conclusion, the pharmacokinetics of MPA is significantly affected by the donor and recipient ABCC2 polymorphisms and cyclosporine in concomitant therapy, which could be clinically relevant.
The thesis is
