Odnos između čovjeka i prirode čini se trivijalnim filozofskim problemom. Ipak, on otkriva mnoga nova razmatranja koja govore da postoje mnogi ozbiljni problemi koji se tiču znanosti, etike, ...filozofije i socijalnih teorija. Ta razmatranja vode nas do povijesnih i filozofskih osvrta. Oni nam daju dva važna principa: mehanicistički i materijalistički (F. Bacon, R. Descartes, J. Locke itd.) te automatizirani proizvodni proces (H. Arendt). Ti principi bit će kritizirani od kritičke filozofije M. Horkheimera i T. Adorna kao pogrešna uporaba uma. Njegova povijest trebala bi biti obnovljena da iznova počne proučavati veliku tradiciju objektivnog uma nasuprot tradiciji subjektivnog uma. Moderni razvoj znanosti, tehnologije i teorije donio nam je dva moguća pristupa problemu: biotehnološki i filozofijsko antropološki. Zaključak je sačinjen od misli i pitanja vezanih uz problem bioetike i biopolitike.
Genetska raznolikost (varijabilnost, diverzitet) temeljni je dio ukupne biološke raznolikosti, a predstavlja bogatstvo različitih alela odnosno gena narazinama jedinki, populacija odnosno vrsta. Veća ...razina genetske raznolikosti omogućava populacijama veći kapacitet prilagođavanja putem prirodneselekcije i zbog toga je važan preduvjet njihova opstanka u promjenjivomokolišu. Stoga su upoznavanje i očuvanje genetske raznolikosti izuzetnovažne aktivnosti za dugoročni opstanak vrsta šumskog drveća, posebice onihkoje su nositelji ekosustava.Utvrđivanje razine, obrasca i uzroka genetske raznolikosti kod vrsta šumskog drveća moguće je putem dvaju metoda, a to su: 1. analizom kvantitativnih fenotipskih svojstava u genetičkim testovima i 2. analizom DNK biljega. Glavni cilj ovoga rada bio je utvrditi razinu i obrazac genetske raznolikosti populacija hrasta lužnjaka u Hrvatskoj korištenjem obje dostupne metode.Na tri različite lokacije osnovani su genetički testovi s potomstvom hrasta lužnjaka iz 16 sjemenskih i jedne gospodarske sastojine, kojereprezentiraju cjelokupan areal ove vrste u Hrvatskoj. Provedene su izmjere i ocjenjivanje raznovrsnih kvantitativnih fenotipskih svojstava: visinskog rasta,visinskog prirasta, preživljenja, zimske retencije lišća, intenziteta zaraze hrastovom pepelnicom, intenziteta oštećenosti biljaka kasnim proljetnim mrazem i fenologije listanja. Analizom varijance utvrđena je statistička značajnost ispitivanih izvora varijabilnosti (blokova, populacija, familija unutar populacija, interakcije blokova s populacijama i familijama), te su izračunati kvantitativni genetički parametri: nasljednost (individualna (h2i) i familijska (h2f)), koeficijent aditivne genetske varijacije (CVA) i parametar kvantitativne genetskediferencijacije (QST). Determinacija obrasca genetske diferencijacijeprovedena je multivarijatnom regresijskom stabalnom analizom (engl.Multivariate Regression Tree analysis MRT).Vrijednosti CVA i nasljednosti bile su kod većine svojstava niske, štoupućuje na nisku razinu unutarpopulacijske genetske varijabilnostiistraživanih populacija. Međutim vjerojatno je da su niske vrijednostigenetičkih parametara bile uzrokovane visokom varijancom ostatka tj.neaditivnom genetskom i okolišnom varijancom uključujući i varijancueksperimentalne pogreške. Stoga, izračunati genetički parametri nisuIIdovoljno pouzdani za konačan zaključak o razini unutarpopulacijske aditivnegenetske varijabilnosti hrasta lužnjaka u Hrvatskoj.Izračunati QST parametari ukazuju na značajnu kvantitativnu genetskudiferencijaciju istraživanih populacija hrasta lužnjaka i to vrlo vjerojatnouslijed djelovanja prirodne selekcije, na što je ukazala visina vrijednostiparametara.Determinacija obrasca kvantitativne genetske diferencijacije pokazala jekako su se populacije razdvojile s obzirom na relativnu humidnost i toplinustaništa iz kojeg potječu. Populacije iz suših i toplijih staništa imale su boljekarakteristike za ispitivana svojstva u pokusnim nasadima Jastrebarsko iKoška, jer su klimatske prilike u tim pokusnim nasadima tijekom analiziranogperioda više odgovarale originalnim stanišnim prilikama tih populacija. Sdruge strane, populacije koje potječu i iz relativno humidnijih i iz relativnoaridnijih staništa imale su bolje karakteristike visinskog rasta i preživljenja upokusnom nasadu Vrbanja.Genetska udaljenost između populacija izračunata analizama jezgrinihmikrosatelitnih biljega ukazuje kako većina populacija nije genetski značajnoudaljena. Ipak, utvrđeno je da su populacije HR 609 i HR 387 nešto višegenetski udaljene od ostalih. Kod tri populacije (HR: 609, 387 i 577) uočen jenedostatak očekivane heterozigotnosti, te visok FIS parametar, ukazujući nakrižanje u srodstvu.Analizom molekularne varijance (AMOVA) utvrđena je visokaunutarpopulacijska raznolikost, te statistički značajna komponenta varijanceuzrokovana razlikama između populacija, ukazujući na postojanje neutralnegenetske diferencijacije. Ipak, međupopulacijska diferencijacija zauzimala jesamo 1,47% ukupne raznolikosti, što ukazuje na snažan utjecaj migracijagena između populacija. Uz proces prirodne migracije gena (posebicepeludom) vrlo je vjerojatan i antropogeni utjecaj prijenosom šumskogreprodukcijskog materijala.Prostorna udaljenost ima signifikantan udio u raspodjeli genetičkeraznolikosti. Ukupno 19,6% genetske diferencijacije između analiziranihpopulacija može se objasniti njihovom prostornom udaljenošću (IBD), asrodnost jedinki se gubi nakon 240 km međusobne udaljenosti. Ipak,faktorijalnom analizom korespodencije nije utvrđena prava zemljopisnarazdvojenost populacija.Analizom kloroplastnih mikrosatelitnih biljega ukupna procijenjenaraznolikost svih populacija bila je velika. Utvrđena raznolikost izmeđupopulacija analizom molekularne varijance (AMOVA) bila je statističkivisoko značajna i veća od unutarpopulacijske raznolikosti. Također, jeustanovljeno postojanje 66 haplotipova u istraživanim populacijama, koji susvrstani u tri rodoslovne linije: linija L2 koja ujedno sadržava i najveći brojhaplotipova prostire se od istoka prema zapadu, linija L1 najviše jezastupljena u zapadnom dijelu rasprostranjenja hrasta lužnjaka u Hrvatskoj,dok L3 zauzima središnji dio areala.
Genetic diversity (i.e. variability) is the basic part of the biological diversityand represents reaches of the alleles and genes of individuals, populations andspecies. Higher level of genetic diversity in populations able them highercapacity for adjustment through natural selection, and therefore it is animportant part for their survival in a changing environment. Therefore, learnand preserve genetic diversity is extremely important for long-term survivalof forest tree species, especially those which are the carriers of ecosystem.Determination of level, pattern and causes of genetic diversity in forest treesspecies is possible by two methods: 1. the analysis of quantitative phenotypictraits in genetic field trials, and 2. by analysis of DNA markers. The mainobjective of this study was to determine the level and pattern of geneticdiversity of pedunculate oak populations in Croatia using both availablemethods.Three genetic field trials (Jastrebarsko, Koška and Vrbanja) were establishedon different locations with progeny from 16 seed stands and one normalmanaged stand, representing the distribution range of pedunculated oak inCroatia. Measurements of quantitative phenotypic traits such as height,survival, winter leaf retention, intensity of infection with powdery mildew,intensity of late spring frost damages and phenology were conducted todeterminate genetic diversity and differentiation.Statistical significance of analyses of variance was calculated for sources ofvariability: blocks, populations, family within populations, interaction ofblocks with populations and families. Based on percentage of variancecomponents from ANOVA, heritability (individual (h2i) and family (h2f))coefficient of additive genetic variation (CVA) and parameter of quantitativegenetic differentiation (QST) were calculated. Multivariate regression treeanalysis (MRT) was used to determine the pattern of genetic differentiation.Heritability (individual (h2i) and family (h2f)) and coefficient of additivegenetic variation (CVA) were low for almost all quantitative traits indicating alow level of intrapopulation genetic variability. However, low additivegenetic variation was probably caused by high variance residual in ANOVA
Considering that calculated genetic parameters are not reliable enough forfinal conclusion about level of intrapopulation genetic variability inpopulations of pedunculated oak in Croatia.High QST parameter reveals significant differences between populations,which confirm their genetic differentiation probably caused by naturalselection. Statistical significance level for interaction effect of populationswithin blocks indicates a certain level of phenotypic plasticity for analyzedpopulations. Populations were clustered according to relative humidity andtemperature of habitat of origin.Populations originating from more arid habitat showed higher phenotypiccharacteristics for survival and height in trials Jastrebarsko and Koška,probably because climatic in this field trials were favorable for populationoriginating from more aridic habitat. Populations originating from morehumid habitats and also from relatively arid habitats had the higher survivaland height in field trial Vrbanja.Analysis with nuclear microsatellite markers showed a low level of geneticdiversity between populations. Populations HR 609 and HR 387 are morediverse form other populations. Three populations (HR: 609, 387 and 577)have high FIS parameter indicating inbreeding.Analysis of molecular variance (AMOVA) determine high level ofintrapopulation diversity, also a statistically significance percentage ofvariance between populations indicate a neutral genetic differentiation.However, established interpopulation differences were only 1.47% of overalldifferences, referring to high migration of genes between populations. Besidethe natural gene flow (especially by pollen), the highly plausible isanthropogenic influence by moving of forest reproductive material.Total of 19.6% of genetic differentiation among populations can be explainedwith isolation by distance (IBD). Relatedness of individuals is lost after 240km mutual distance.Analysis with chloroplast microsatellite markers gave high overall diversityof populations. Diversity between populations in AMOVA was statisticalyhighly significant, higher than intrapopulation diversity. Also, 66 haplotypeswas determined, origination in three lines: line L2, with highest number ofhaplotypes extends from east to west, line L1 prevails in western part ofdistribution range, while line L3 is concentrated in central part.
Glikoprotein P (P-gp) je o ATP-u ovisan membranski prijenosnik lijekova i drugih tvari (MDR1 eng. Multi Drug Resistant protein 1) izražen u kanalikularnoj membrani jetrenih stanica, četkastoj ...membrani bubrežnih proksimalnih kanalića (PK), epitelnim stanicama crijeva, krvno-moždanoj, materno-fetalnoj barijeri te u hematopoetskim stanicama. Spolni hormoni utječu na ekspresiju P-gp u jetri štakora (mužjaci (M) > ženki (Ž)), ali hormon/i odgovorni za te razlike, kao i moguće spolne razlike u drugim organima nisu podrobno istraženi. U ovom radu istraženi su: ekspresija, spolne razlike te učinci gonadektomije i obrade spolnim hormonima gonadektomiranih životinja na ekspresiju P-gp u jetri, bubrezima i probavnom traktu muških i ženskih štakora soja Wistar metodama imunocitokemije i Western analize. Dodatno, istražene su dobne razlike u ekspresiji P-gp u jetri i bubrezima novorođenih (1 dan starosti), predpubertetskih (3 tjedna starosti), odraslih (3 mjeseca starosti) i ostarjelih (2 godine starosti) životinja. Ovim radom potvrdili smo spolne razlike u ekspresiji P-gp (M < Ž) u jetri i pokazali da kastracija ima stimulacijski učinak, dok tretman kastrata estradiolom nije imao značajan utjecaj na ekspresiju P-gp, što ukazuje na androgene kao glavne regulatore (inhibitore) jetrene ekspresije P-gp. U bubrezima, spolne razlike nađene su u kori (S1/S2 segmenti PK; M > Ž)) i vanjskom tračku (S3 segmenti PK; M < Ž). U bubrezima ženskih štakora, gonadektomija je smanjila, dok u muških štakora nije imala učinka na ekspresiju P-gp. Tretman kastrata estradiolom smanjio je ekspresiju P-gp u kori i povećao u vanjskom tračku, ukazujući na estrogene kao glavne regulatore ekspresije P-gp u bubrezima. U crijevima, utvrđena je ekspresija P-gp po obrascu: V duodenum < jejunum < ileum > cekum > kolon). Spolne razlike nađene su u duodenumu, jejunumu, ileumu i kolonu (M < Ž) te u cekumu (M > Ž); učinak gonadektomije nije uočen zbog velike varijabilnosti rezultata. Dobne razlike u ekspresija P-gp uočene su u jetri (novorođeni > prepubertetski > odrasli < stari) i bubrezima (novorođeni < prepubertetski < odrasli > stari). Postojanje spolnih i dobnih razlika u ekspresiji P-gp u glavnim (re)apsorpcijskim i sekrecijskim organima u štakora ukazuje na heterogenost njihovih zadaća, što može bitno utjecati na procjenu obima transporta, međudjelovanja i toksičnosti različitih lijekova i drugih ksenobiotika, te nastanak rezistencije na lijekove u ovih pokusnih životinja, važnim u eksperimentalnim i pretkliničkim/translacijskim istraživanjima.
P-glycoprotein (P-gp) is an ATP-dependent transmembrane multidrug efflux transporter (MDR1) constitutively expressed in the hepatocyte bile canaliculi, renal proximal tubule (PT) brush border membrane, intestinal epithelium, blood-tissue barriers, maternal-fetal barriers, and hematopoietic cells. It is known that sex steroids influence the P-gp expression in rat liver (males (M) > females (F)), but hormone(s) responsible for these differences, and possible sex differences in other P-gp expressing organs, have not been investigated in detail. In this study the expression, sex differences, effects of gonadectomy, and treatment with sex steroids on the expression of P-gp in liver, kidneys, and gastrointestinal tract of M and F Wistar rats were investigated by immunocytochemistry and Western blotting. Additionally, age-differences in P-gp expression in liver and kidneys of neonatal (age of 1 day), prepubertal (age of 3 weeks), adult (age of 3 months), and old (age of 2 years) animals were investigated. In liver, we confirmed sex differences in P-gp expression (M < F), and showed that castration stimulated, while estradiol treatment did not significantly affect the P-gp expression in castrated M. Thus indicating androgens as major regulators (inhibitors) of the liver P-gp expression. In kidneys, sex differences were found in cortex (PT S1/S2 segments; M > F)) and outer stripe (PT S3 segments; M < F). Gonadectomy decreased the P-gp expression in F, without effecting the expression in M. Estradiol treatment decreased the P-gp expression in cortex and increased expression in outer stripe in castrated M, thus indicating estrogens as major regulators of the renal P-gp expression. In intestine, the following pattern of P-gp expression was identified: duodenum < jejunum < VII ileum > cecum > colon). Sex differences were detected in duodenum, jejunum, ileum and colon (M < F), and in cecum (M > F); an effect of gonadectomy was not detected due to high variability of results. Age differences in P-gp expression were found in liver (neonatal > prepubertal > adult < old) and in kidneys (neonatal < prepubertal < adult > old). The presence of sex and age differences in P-gp expression in major (re)absorptive and secretory organs in rats indicates heterogeneity of their functions, which may affect evaluations of the transport, interactions and toxicity of various drugs and other xenobiotic, and development of drug resistance in these animals, important in experimental and preclinical/translational studies.
Biotehnološkim ovladavanjem prirode, suvremeni je čovjek despotski preuzeo dominirajuću ulogu nad stvorenim ambijentom, ne poštujući njegove intrinzične zakonitosti izvorne stvorenosti, ograničenosti ...prirodnih izvora i ne/mogućnosti njihova obnavljanja.
Poticaj bioetičkom diskursu dolazi s činjenicama globalnoga pogoršavanja uvjeta života na Zemlji, dosadašnjim postignućima znanosti i mogućnostima tehnike, osobito u bio-tehnologijama i gen-tehnologijama te porašću svijesti o njihovim mogućim i/racionalnim posljedicama.
Biotehnologija, bioindustrija i bioekonomija industrijskoga društva razvijaju svjetsku trgovinu prirodnim resursima na osnovi instrumentalnoga vrjednovanja prirode pragmatičnim interesima koji se ne obaziru na etičke imperative. Kao posljedica čovjekove agresije na biosferu nastaje ekološka degradacija.
Problemi ugrožavanja okoliša i života prerasli su od lokalnih u globalne probleme; od znanstvenih i tehničkih u etičke probleme; od segmentarnih ekoloških i bioetičkih u kompleksan bioetički problem očuvanja te kontrole života i smrti na planetu.
Budući da suvremena znanost, vođena pluralističkim etičkim paradigmama, ne može dati univerzalno zadovoljavajući odgovor na taj izazov, potrebni su interdisciplinarni i multidisciplinarni pristupi koji polaze od bioetičkih načela. U buđenju etičke ekološke svijesti, ističe se ekološka nadležnost okolišne bioetike, koja je značajno obogaćena intervencijama kršćanskoga crkvenog Učiteljstva, koje je kreiralo novi pojam teologije stvaranja, ekoteologije.
Sintezom ekološke bioetike i ekoteologije ističu se bio-etički i eko-teološki poticaji za ekološkom zaštitom i odgovornošću načelom opreza, paradigmom održivoga razvoja i bioetičkom ekumenom.
U radu se polazi od hipoteze da je osnovni cilj suvremenog razvoja biotehnologije i bioznanosti stvaranje poslijeljudskih (poslijebioloških) oblika inteligentnog života. Time kategorija ljudskoga ...zadobiva status »konačne granice« poslijeevolucijskog razvoja. Naime, moderni bio-tehno-znanstveni sustav, u postmodernom sociokulturnom kontekstu, nameće kontradiktorna stajališta o nužnosti poslijeljudskoga radi opstanka ljudskoga. Mogućnosti razvoja poslijeljudskog života otvaraju brojna pitanja, prijepore, obećanja i strahove. Od samih početaka ljudskih društava (zajednica) jedan od temeljnih ljudskih strahova bio je strah od postojanja »inteligentnog Drugog« (od titana, bogova, žena, kiborga do nadvrste genija). S druge strane, temeljno obećanje, koje proizlazi iz primjene biotehnoloških i bioznanstvenih istraživanja, jest obećanje besmrtnog života »na ovome svijetu«. U tom kontekstu rad analizira razlikovanja ljudskog i poslijeljudskog, te moguće prijepore razvoja poslijeljudskih oblika života.
O biotehnologiji i posebno njezinoj primjeni u proizvodnji hrane imamo različita stajališta onih koji je smatraju prijeko potrebnom kako bi se pobijedilo u borbi protiv gladi i onih koji smatraju ...kako se tu jedino zadovoljava glad za profitom. Glavni problem pri istraživanju tih odnosa predstavljaju često kontradiktorni podaci zastupnika i protivnika biotehnološke primjene u hrani. Glavni cilj rada je ispitati odnos između biotehnoloških korporacija i njihove eventualne kontrole tri područja: hrane i prehrambenog sektora; politike i nadležnih institucija te znanosti; i prostora te prava na izbor. S pomoću tih triju tipa odnosa provjerit će se i učestala kritika protivnika biotehnoloških korporacija kako njihova moć počinje kontrolirati i način na koji živimo.
