Papa Franjo je svojim načinom komuniciranja i jednostavnošću nastupa unio živost u samu Crkvu i uvelike pridonio promjeni percepcije Crkve u javnosti. Već od prvog pojavljivanja na loži bazilike sv. ...Petra u Rimu, od njegovog prvog obraćanja i pozdrava – „braćo i sestre, dobra večer“ – prepoznatljivi su neki novi oblici odnosno karakteristike u komunikaciji rimskoga biskupa. Je li riječ o posebnoj komunikacijskoj strategiji ili osobnoj (komunikacijskoj) karizmi? Ulazak u medijske prostore uvijek podrazumijeva „prihvaćanje“ određenih zakonitosti medijskog djelovanja. Koji su izazovi s kojima se u svojoj komunikacijskoj strategiji suočava papa Franjo? Krije li takva komunikacija određene opasnosti? Autor u ovom članku analizira komuniciranje pape Franje te promišlja o značenju njegove komunikacije unutar šireg konteksta papinske službe odnosno evangelizacijskog djelovanja.
Polazeći od činjenice suvremene krize vjere i razumijevajući
je ponajprije kao fundamentalnu krizu unutar svakog čovjeka,
u ovom se radu uočavaju dva polazišta za primjeren teološki
odgovor. Prvo je ...polazište okretanje biblijskom utemeljenju vjere,
tj. promišljanje vjere kao ispravnoga razumijevanja Boga, a drugo
suvremeni čovjek i njegovo vrijeme.
U svom promišljanju uvjetovanosti kršćanske vjere rad stoga
i polazi od otajstva Boga kao temelja, a ne samo objekta vjere.
Prvi dio analizira i sažima sadržaj starozavjetne objave Izraelova
Boga Jahve, njegove svemoći i jedincatosti, obećanja i vjernosti, a
drugi dio novozavjetne objave ljubavi Boga Oca po njegovu Sinu
Isusu u Duhu Svetom. Pri tom se starozavjetna i novozavjetna
objava pokazuju jedinstvenim otkrivenjem Božjeg bića i njegova
spasenjskog zauzimanja za čovjeka. Bog je sama ljubav i blizina
od koje se veća ne da misliti, ali i apsolutno otajstvo, po samoj
svojoj biti nedokučivo i neobuhvatljivo za bilo koju stvorenjsku
stvarnost.
Kršćanska se vjera može razumjeti kao trajan hod za
ovim živim Bogom, odgovor na poziv, koji se primjereno Božjoj
otajstvenosti, ali i otajstvenosti čovjeka i sam treba razumijevati
u svojoj višeznačnosti. Rad u trećem dijelu pokušava predstaviti
ovu višeznačnost vjerničkoga odgovora analizirajući iskustva
sumnje, pitanja i paradoksa kao iskustva unutar vjere, te
vidjeti u kakvom su odnosu s danas naglašenom krizom vjere.
Analizom biblijskih uporišta, filozofskih promišljanja, te nadasve egzistencijalnih polazišta, rad dovodi do zaključka da su ova
iskustva, iako se izvanjski pokazuju pod vidom krize, zapravo
uozbiljenje i pročišćenje vjere. Ne samo da se prava kriza ne može
svesti isključivo na ova iskustva, nego se upravo ova iskustva u
svojoj radikalizaciji odnosa čovjeka i Boga mogu za istinsku vjeru
pokazati kao pročišćujuća.
U članku se razmatra značenje hrvatskog prijedloga uz. Glavni je cilj rada razraditi koher-entnu mrežu značenja ovog prijedloga, što podrazumijeva podrobnu analizu međusobnog od-nosa dvaju osnovnih ...prostornih značenja prijedloga (neposredne blizine i kretanja uvis) te analizu njihove povezanosti s neprostornim značenjima prijedloga. Teorijski je okvir rada kognitivna lingvistika, te konstrukcijski pristup značenju u jeziku koji je sukladan s kognitiv-nim pristupom. Analiza slijedi model jezičnog opisa utemeljenog na uporabi: stoga su klasifi-kacija i tumačenje primjera, kao i zaključci o međusobnom odnosu pojedinačnih prijedložnih značenja temeljeni na korpusu hrvatskih tekstova Hrvatska jezična riznica koji je dostupan na internetu.
Popper je znanstveni realizam prihvatio kao metafizički okvir za znanost samu te za svoju teoriju znanosti. Dvije su glavne teze Popperovog znanstvenog realizma: prva pretpostavlja nezavisno ...postojanje stvarnosti a druga korsepondentnu teoriju istine. Stvarnost je moguće spoznati, uređena je prirodnim zakonima. Popperu realizam ne služi kao potpora za falsifikacionizam; potonji je kompatibilan čak i s nekom vrstom antirealizma. Realizam mu je potreban kao potpora njegovoj uvjerenosti u unutrašnju koincidentnost četiriju oblika napretka u znanosti, a to su: napredak u znanstvenim obrazloženjima (i predviđanjima), napredak u potkrijepljenosti teorija, napredak u razrješavanju znanstvenih problema te napredak u sličnosti podobnosti istini. Možebitna koincidencija tih oblika napretka znanosti mogla bi ukazivati na to da je neka teorija realnosti bliža ili udaljenija od stvarnosti u odnosu na neku drugu teoriju. Tome međutim nije tako; težnja takovoj koincidenciji mogla bi iz daljnjeg istraživanja katkada isključiti neke zanimljive nove teorije. Popperov realizam nije dorastao niti interpretaciji referencijalnih teorijskih pojmova na primjer u suvremenoj mikrofizici.
Cilj je istraživanja utvrditi motive za povratak, konačnost povratka i važnost geografske blizine zemlje podrijetla i odredišta kao čimbenika povratnih migracija hrvatskih državljana iseljenih u ...Njemačku nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Rezultati istraživanja pokazuju da su glavni motivi povratka ispitanika ispunjenje cilja zbog kojega su se iselili, povezanost s društvom u Hrvatskoj i nezadovoljstvo njemačkim društvom. Ispitanike uz Hrvatsku vežu obitelj, prijatelji i ljubav prema domovini, međutim ne i ekonomske prilike, koje su istaknuli kao mogući potisni čimbenik ponovnoga odlaska iz Hrvatske u budućnosti. U slučaju ponovnoga odlaska pojedini bi ispitanici pri odabiru odredišne zemlje, zbog geografske blizine Hrvatskoj, odnosno manjih troškova povremenih dolazaka u domovinu i lakšega održavanja izravnih odnosa s društvom zemlje podrijetla, osim Njemačke u obzir mogli uzeti i Austriju. Iskustva ispitanika upozorila su na potrebu učinkovitijih demografskih mjera (posebice u okviru stambene i radne politike) te podizanja životnoga standarda, koje su istaknuli kao snažne potisne čimbenike iseljavanja iz Hrvatske.
U ovom prilogu autor posvećuje pozornost etičkom nacrtu Emmanuela Lévinasa (1906.-1995.) koji u odnosu na klasične etičke nacrte (Platon, Aristotel, Kant) izgrađuje etiku Drugoga, koja pokazuje ...svojevrsnu sličnost s kršćanskom etikom u kojoj kao središnji motiv i imperativ dominira ljubav prema Bogu i bližnjemu. Da bi uopće mogli shvatiti Drugoga u njegovoj cjelovitosti, potrebno ga je prije svega odrediti pojmovno. U Lévinasovoj etici Drugi se pojavljuje kao lice, sugovornik i transcendencija. Drugi se ne može svesti na bezlično »es gibt« (Heidegger), nego je osoba koja ima svoje dostojanstvo. Drugi se razvija i raste u slobodi ali i u jednom komunikacijskom »Ja-Ti« odnosu (M. Buber). Etički otpor koji se javlja kod Lévinasa, pokušava prevladati svako nasilje, zabrinutost, smrt i ništavilo, te nastoji ukazati na vrijednost Drugoga, koji mi se poklanja kao dar. Darivanje Drugoga meni treba polučiti i sebedarje mene Drugom. Dok je Kantova etika bila zasnovana na načelu dužnosti, Lévinasova etika počiva na načelu odgovornosti za Drugoga. Lévinasovo načelo odgovornosti za Drugoga poprima svoje konkretne oblike koje možemo označiti s pojmovima blizine, služenja i pravednosti. Drugi nam se otkriva ne samo na način svoje blizine, nego i u jeziku kao horizontu samoočitovanja Drugog. Jezikom ne dotičemo samo Drugog u njegovoj vanjštini, nego naprotiv i u njegovoj nutrini. U jeziku ne prepoznajemo samo Drugoga kao bližnjega, već i samu ideju beskonačnog. Ideja beskonačnog koja nam se otkriva u jeziku, objavljuje se na način tajne a čovjek osluškujući tajnu ostaje samo slušač objavljene riječi.
Autor analizira proces ulaganja društvenog kapitala čiji je cilj uključivanje u svijet rada osoba koje su prepuštene same sebi. Izolirana osoba ne koristi druge da bi poboljšala svoju situaciju. ...Prema tome, budući da ne raspolaže nikakvim kapitalom, izolirana osoba ne može povećati svoje mogućnosti da se zaposli. U ovoj se
perspektivi pozivamo na istraživačke radove o pojmu društvenog kapitala te posebice na one koji se bave ulogom društvene mreže. Cilj je naših pretpostavki dokazati da je borba protiv nezaposlenosti i isključivanja iz svijeta rada u velikoj mjeri podložna uključivanju u novu mrežu. Nova mreža stvara «vezu» koja predstavlja neophodan input za nastajanje društvenog kapitala. Potonji je pak rezultat razmjene iz čega proizlazi naš postulat o ekonomskoj naklonjenosti društvenom tržištu.
Uz pomoć metodičkih udžbenika i materijala za usavršavanje nastavnika, vjeroučitelji se teoretski upoznavaju s osnovama tehnike podučavanja. Uz pomoć microteaching seminara istrenirano djelovanje ...može prijeći u trajnu naviku. Promjene u ponašanju kod podučavanja postižu se i kognitivnim selektivnim učenjem. To čini suvišnim vježbe kratkih nastavnih sekvenci vjeronaučne nastave. Govor tijela – prije svega gestikulaciju i mimiku – vjeroučitelj treba ponovno otkriti u svojoj raznovrsnoj nastavi kako bi učenicima približio svoje poruke, i to ne samo svojim pripovijedanjem. Stvaranjem primarnog jezika, kultiviranjem govora tijela vjeroučitelj uspostavlja nov tip nastavnika na "vjeronaučnoj" sceni.
Komunikacija se mijenja kad nastavnik odustaje od svoje verbalne dominacije. Deset nastavnih situacija pokazano je primjerima.
