Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu donosi se sažet prikaz određenih brojeva enciklike Fratelli tutti koji govore o uzrocima koji priječe razvoj sveopćeg bratstva, kojega je teološki ...temelj činjenica da su svi ljudi djeca jednog Oca. Ti brojevi govore o individualizmu, relativizmu, konzumizmu, zapravo govore o gubitku socijalnog osjećaja, o svojevrsnoj otuđenosti čovjeka od vlastite ljudskosti. Kako su spomenuti uzroci u sebi veoma složene stvarnosti, drugi dio članka ih je, uz proširenu literaturu, dodatno analizirao i objasnio, u mjeri u kojoj je to moguće u jednom članku. Suvremena tendencija apsolutiziranja slobode pojedinca, uz sve popratne pojave, vodi zapravo ispražnjenju onog bitno ljudskog, što itekako utječe na zdravo funkcioniranje međuljudske zajednice, zbog čega Papa zagovara trajni napor dijaloga, a u službi ostvarenja općeg dobra i zajedništva među ljudima. Treći dio je ukratko razmotrio je li san o sveopćem bratstvu i društvu općeg dobra pobožna ideja, ideal ili pak utopija, zaključivši da jest ideal, ali ideal od kojega čovječanstvo ne bi smjelo odustati jer je to odustajanje svojevrsno odustajanje od sadržaja ljudskog, barem njegova bitnog dijela.
U ovom se radu bavimo osnovnim postulatima i zajedničkim pitanjem bratstva i sestrinstva zasnovanog na encikliki pape Franje Fratelli tutti – Svi smo mi braća i sestre za čiji je sadržaj, kako piše u ...uvodu, bio nadahnut i susretima sa šeikom Al-Azhara Ahmadom Al-Tayyibom. Univerzitet Al-Azhar uživa ugled među većinom muslimana u svijetu. Papa se referira na asiškog sveca Franju koji se, nadahnut sadržajem Novog zavjeta, tako obraćao svim ljudima, braći i sestrama, muškarcima i ženama, svim ljudima dobre volje, Božjim stvorenjima. Zanima nas koje su poveznice među vjerama i zašto je važno čitati Papinu Encikliku kao poticaj na prihvaćanje drugog i drukčijeg i razvijanje kulture dijaloga te kakve to implikacije Enciklika ima za teološki dijalog, etički monoteizam i društvenu pravdu. Enciklika ima jasnu poveznicu s Dokumentom o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život koji su papa Franjo i šeik Al-Azhara Ahmad Al-Tayyib potpisali 4. veljače 2019. u Abu Dhabiju. Nas u ovom tekstu primarno zanimaju dijelovi koji ukazuju na nužnost razvijanja i njegovanja kulture dijaloga, prihvaćanja vjernika kao braće i sestara i važnost etičkog monoteizma koji snažno povezuje sve sljedbenike monoteističkih religija. U radu su nam važna tri segmenta: teološka otvorenost Papine treće enciklike, etička pitanja i društveni kontekst te populizmi i liberalizmi. Ta su pitanja važna i za naše područje s obzirom na stoljetnu isprepletenost i zajednički život kršćana i muslimana u ovom dijelu svijeta.
Na blagdan sv. Franje Asiškog 2020. godine objavio je papa Franjo svoju socijalnu encikliku Fratelli tutti o sveopćem ljudskom bratstvu i socijalnom prijateljstvu, nadahnut upravo Svečevim ...doživljavanjem braćom i sestrama ne samo sunca, mora i vjetra nego na poseban način onih koji su od krvi i mesa, bez obzira na razlike u podrijetlu, nacionalnosti, boji kože i religiji. Takva ljubav sv. Franje prema braći i sestrama razmjerna je njegovoj odanosti prema Bogu. Razlog tome leži u biblijsko-antropološkoj istini da je čovjek stvoren na sliku Božju (Post 1, 26). Iz te činjenice proizlazi egzistencijalno zajedništvo svakog čovjeka s Bogom, na temelju kojega on baštini nepovredivost vlastitog dostojanstva te tako otkriva logičan poziv sveopćeg bratstva. Riječ je o životu u iskonskom skladu sa svima, što pripada biti čovjekove stvarnosti. Knjiga Postanka govori o pomućenom izvornom skladu prvim grijehom. Upravo zato bilo je potrebno da sva punina čovjekove iskonske i eshatološke bratske stvarnosti bude objavljena u Isusu Kristu, Bogu i čovjeku, novom Adamu, koji se ne stidi zvati sve ljude svojom braćom (usp.: Hebr 2, 11). Krist je vrhunska slika Boga nevidljivoga (usp.: Kol 1, 15), čovjeku u svemu jednak osim u grijehu (usp.: Hebr 4, 15). Takva objava o Bogu i bratu čovjeku u Utjelovljenoj Riječi ne samo da obnavlja čovjekov iskonski identitet i njegovo dostojanstvo već povezuje svakog čovjeka sinovskim vezama Božje obitelji i naviješta istinu eshatološkog bratstva. Riječ je o suglasju s naravnom objavom, najavljenom već u činu stvaranja. U tom smislu sveopće bratstvo stoji nasuprot iskustvu grijeha, koji se danas manifestira u suvremenim pokušajima izoliranja, odbacivanja i ignoriranja drugih, ali i bolnoj relativizaciji ljudskog identiteta u rodnoj ideologiji. Upravo zato papa Franjo nužno i opravdano govori o čovječanstvu kao jedinstvenoj ljudskoj obitelji smatrajući sve ljude, sa svojim vlastitostima, braćom i sestrama, suputnicima koji dijele isto tijelo, odnosno djecu iste zemlje koja im je zajednički dom.
Enciklika Fratelli tutti slobodno se može smatrati važnim hermeneutičkim ključem za razumijevanje pontifikata pape Franje jer je on i započeo svoju papinsku službu molitvom za bratstvo u svijetu, a ...sada je temi bratstva pristupio na cjelovit i angažiran način. U vremenu kada se ekološka kriza prelijeva na ugrožavanje temeljnih odnosa među ljudima, narodima i nacijama, Papa čini svojom sintagmu sv. Franje – Fratelli tutti. Enciklika, osim teološkog, ima i izraženi politički profil koji se proteže kroz cijeli dokument kojim se želi utjecati na promjenu shvaćanja politike, ali i na svijesti i savjesti onih koji se politikom bave. Papina nakana, naravno, nije napisati politički manifest Crkve ili zauzeti političku stranu, nego pružiti nadahnuće političarima i utjecati evanđeljem na oblikovanje nove političke kulture. Nadahnuće koje enciklika Fratelli tutti želi pružiti politici i političarima sažima se u četiri kriterija za obnovu političkog djelovanja, a to su: tumačenje osjećaja naroda kako bi se omogućilo traganje za općim dobrom (usp.: FT 159), promicanje kulture rada (usp.: FT 161), davanje prednosti posljednjima (usp.: FT 187) i njegovanje duha otvorenosti prema svima (usp.: FT 190). Polazeći od tih kriterija, papa Franjo formulira i stajališta koja dobra politika treba zastupati, a to su: davanje prvenstva općoj namjeni dobara u odnosu na privatno vlasništvo (usp.: FT 120), pozitivna diskriminacija siromašnih i nerazvijenih zemalja (usp.: FT 138), prioritet multilateralne politike u odnosu na onu bilateralnu (usp.: FT 153), prihvaćanje i integracija migranata (usp.: FT 129), uključivanje manjina u širi pojam državljanstva (usp.: FT 131) i isključivanje rata kao političke opcije (usp.: FT 257-258).
Odstupanje od pravovjerja Thangeo, Lunneihoi
Međunarodne studije,
06/2022, Letnik:
XXII, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Neki događaji koji su se dogodili nakon što je kršćanski pokret postao državna religija Rimskog Carstva mogu se smatrati jednom vrstom povijesnog revizionizma. Teodozije je sankcionirao državni ...progon svih onih koji nisu podržavali nicejsku verziju kršćanstva. To je rezultiralo gubitkom mnogih djela od strane onih koji su se smatrali neortodoksnim kršćanima. Za mnoge, kršćanski pokret se razdvaja, zatim se mijenja tek nakon protestantske reformacije. Da nije bilo otkrića tih takozvanih neortodoksnih tekstova u dvadesetom stoljeću, ne bismo znali da postoje alternativni pogledi čak i u dalekoj prošlosti. Ovaj rad ne raspravlja o kršćanskim doktrinama, već se usredotočuje na namjerni pokušaj da se se bace u zaborav rani vjernici jer su imali drugačije tumačenje Krista i njegova učenja. Možda je to usporedivo s tim kako moćni vođe danas koriste glavne medije za promicanje svoje verzije istine i stvaranje odvraćanja pozornosti od stvarnosti. Drugo je pitanje je li takva cenzura opravdana. Da nije bilo ujedinjenih nastojanja
ranih crkvenih vođa, možda ne bi bilo kršćanske zajednice kakvu poznajemo sada. Isto tako, ako vođa države ne predstavi narativ veći od života, bude više kaosa nego reda. Kada odvagnemo takve čimbenike, opravdavaju li oni eliminaciju nekih dijelova stvarnosti? Uostalom, ne govorimo o osobnom ili čak društvenom moralu, već o institucionalnom moralu, ako takvo što postoji. Možda promicanje jedne verzije istine nad drugom nije osuđujuće u većoj shemi stvari, ali moramo priznati svoje sudioništvo
kada se to dogodi.
The paper deals with the concept of solidarity as a key concept of Catholic social teaching. The paper has been a logical continuation of the author's solidarity issue consideration since 1980s, in ...particular the issue of synergetic effect of the sociological legal and theological insights. The latter flourished in Croatia in particular in the period between 1995-2005 when theological thought contributed significantly to understanding of solidarity and its conceptual differentiation from similar concepts such as charity, compassion, brotherhood etc. In the field of social sciences solidarity has shown itself as an autonomous and important concept and from a theological viewpoint it is the most important virtue of Catholic social teaching. The etymological insight into solidarity, its social role and its integrational potential are indisputable.
Ovim radom želi se pristupiti enciklici pape Franje Fratelli tutti pitajući se kakav je odnos između sveopćeg bratstva i kršćanskog bratstva. Iako se enciklika ne bavi izravno tim pitanjem, našim ...ćemo pokušajem ponuditi doprinos proširenju tema iz enciklike. Potom ćemo u sljedećem koraku prikazati fenomenologiju (kršćanskog) bratstva u misli Josepha Ratzingera (odnos brata i nebrata), Karla Rahnera (rizik istinskog bratstva), Michela de Certeaua (stranac i jedinstvo u različitosti) te Marcella Pere (problemi i perspektive dijaloga između religija). Završni dio elaborira temeljnu tezu da kršćansko bratstvo ne uništava, već pretpostavlja i usavršava sveopće bratstvo ljudskoga roda te je zato kršćansko (crkveno) bratstvo znak i sredstvo bratstva svih ljudi.
The paper deals with the concept of solidarity as a key concept of Catholic social teaching. The paper has been a logical continuation of the author’s solidarity issue consideration since 1980s, in ...particular the issue of synergetic effect of the sociological legal and theological insights. The latter flourished in Croatia in particular in the period between 1995-2005 when theological thought contributed significantly to understanding of solidarity and its conceptual differentiation from similar concepts such as charity, compassion, brotherhood etc. In the field of social sciences solidarity has shown itself as an autonomous and important concept and from a theological viewpoint it is the most important virtue of Catholic social teaching. The etymological insight into solidarity, its social role and its integrational potential are indisputable.
Sveti Otac nas je u više navrata podsjetio na to da ne možemo biti radosni učenici Gospodnji ako se zatvorimo u pastoralni individualizam već je, naprotiv, naglasio «ljepotu bratstva: biti svećenici ...zajedno, ne slijediti sami Gospodina» (papa Franjo, Govor kleru biskupije Cassano allo Ionio, 21. lipnja 2014.). Stoga je govor o sakramentalnom bratstvu konkretan, opipljiv i doživljen izraz pripadnosti Kristu svećeniku kao učinak svetog reda. Svećeničko bratstvo ne može se prikazati kao niz odnosa jedne kaste ili nekog kluba već kao duhovna obitelj satkana odnosima, koji u Novom zavjetu nadilaze kriterije obiteljske pripadnosti i postaju stvarnost ukorijenjena u nasljedovanju Krista (Lk 8, 21). Ti su odnosi označeni time što jesu i žive kao obitelj u kojoj postoji smisao pripadnosti, susreta, suradnje u poslu, odnosno u službi, i povrh svega, u srcu i osjećajima. Ta se suradnja očituje u blizini, pogotovo u teškim časovima, kao što se trenutci muke i umora na poslu te samoće i fizičke i duhovne boli. Svećeničko bratstvo ne nastaje zbog potrebe ili neke okolnosti sadašnjega vremena (manjak svećenika) nego iz činjenice da smo braća, poslani na isto radno polje, nakon što smo bili formirani u istoj «utrobi», u sjemeništu, i poslani donositi radost i snagu Gospodnju kršćanskim zajednicama iste biskupije.
Rad je podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu objašnjava se na teoretskoj razini, osobito u svjetlu katoličkog socijalnog nauka, pojam solidarnosti i bratstva. U drugom dijelu, analizira se ...primjena načela solidarnosti i bratstva u hrvatskom društvu u vrijeme Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Osim rješavanja nacionalnog pitanja pod određenim vidom bratstva, ovaj pojam je bio poiman u duhu komunističke ideologije bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda, a ideologija solidarnosti osobito u obliku samoupravnog socijalizma. Rad, stoga, pokazuje kako je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija imala mnoge oznake totalitarnog sustava koji je bio određen komunističkom ideologijom.
PDF
