Zoos are our closest, independent, and continuous link to nature. Apart from providing the opportunity to observe captive and exotic wild animals, they also attract various species of wild birds. For ...that purpose, the main goal of this study was to provide a list of free-living bird species at the Osijek Zoo. During 2021, fieldwork was performed monthly using a point count transect, except during the breeding season when counts were performed twice a month. A total of 61 species were recorded, belonging to 31 families distributed in 15 orders. The most frequently recorded species were Hooded crow, Corvus cornix and Great tit, Parus major. Five species observed at the Osijek Zoo are listed as endangered species in the Red Book of Birds of Croatia: critically endangered: European roller, Coracias garrulus; endangered: Great egret, Ardea alba and Western marsh harrier, Circus aeruginosus; vulnerable: Little egret, Egretta garzetta and Black stork, Ciconia nigra. It appears that the Osijek Zoo provides a good foundation for a high diversity of bird fauna, indicating that this is a good quality urban area. The Osijek Zoo should also strive to preserve this abundant avifauna, by educating the public on conservation, and forbidding any potentially disturbing behaviours.
Zoološki su vrtovi najbliža, neovisna i stalna veza čovjeka s prirodom. Osim što pružaju priliku za interakciju i promatranje egzotičnih i/ili divljih životinja, privlače i mnogo vrsta divljih ptica. Glavni je cilj ovoga istraživanja popis slobodnoživućih vrsta ptica u Zoološkom vrtu Osijek. Tijekom 2021. godine metodom transekta u točki, ptice su osim u sezoni gniježđenja, kada su se brojenja obavljala dva puta mjesečno, promatrane jednom mjesečno. Promatranjem je zabilježeno ukupno 61 vrsta ptica koje pripadaju u 31 porodicu i 15 redova. Najčešće su zabilježene vrste: siva vrana, Corvus cornix i velika sjenica, Parus major. Pet vrsta opažanih u Zoološkom vrtu Osijek uvrštene su kao ugrožene vrste u Crvenu knjigu ptica Hrvatske: zlatovrana, Coracias garrulus ‒ kritično ugrožena, velika bijela čaplja, Ardea alba ‒ ugrožena, eja močvarica, Circus aeruginosus‒ ugrožena, mala bijela čaplja, Egretta garzetta ‒ osjetljiva, crna roda, Ciconia nigra ‒ osjetljiva. Zoološki vrt Osijek dobar je temelj za bogatu raznolikost ornitofaune što ukazuje da je urbano područje Osijeka kvalitetno. Zoološki vrt Osijek trebao bi ulagati u očuvanje bogate faune divljih ptica i educirati građanstvo o biološkoj raznolikosti svoga zavičaja.
Članek analizira vlogo slovenskih služkinj, večinoma priseljenk iz slovenskega okoliškega bazena in bližnjih avstrijskih dežel, ob popisu prebivalstva leta 1910 v Trstu. Osredotoča se na njihovo ...avtonomno ravnanje glede na odvisni položaj znotraj gospodinjstev ter pritiske javnosti oz. slovenskih in italijanskih nacionalnih elit v mestu. Raziskava ob pomoči javnega diskurza, arhivskega gradiva in kvantitativne analize vzorca popisnih pol cenzusa sintetizira zlasti pomen podatkov, kot sta občevalni jezik in kraj izvora služkinj, in jih interpretativno umešča v kontekst (nacionalne) identitete.
Between 1999 and 2010, an annual census of the White Stork Ciconia ciconia breeding population was carried out in Slovenia using standardised methods. The Stork's population was concentrated in the ...NE and SE parts of Slovenia. In the 1999-2010 period, the breeding range of its population in Slovenia expanded in NW direction (the Savska ravan region), in SW direction (the Notranjsko podolje and Pivško podolje regions), but the species also colonized a part between Central and SE Slovenia (Dolenjsko podolje). Between 193 and 240 pairs were breeding during the study period, 209 pairs on average (HPa). The largest number of breeding pairs was recorded in 2004, the smallest in 2005. During the study period, breeding pairs (HPa) occupied 350 discrete nests in total. Average number of breeding pairs that raised juveniles (HPm) was 161. The highest fecundity was recorded in 2004, when 534 juveniles (JZG) fledged, the lowest in 2006, with only 219 fledged juveniles. On average, 414 juveniles fledged per year. The breeding pairs' (JZa) average breeding success in these 12 years was 2.02, the highest in 2000 (2.41), the lowest in 2006 (1.09). Average breeding success for the successful breeding pairs (JZm) was 2.57. The highest was in 2007 (2.94), the lowest in 2006 (2.07). The largest number of breeding pairs in 2004 and 2008 can be explained by the favourable fecundity in the population in 2000 and 2004, as juveniles become sexually mature at the age of 3-5 years, and at that age they generally return to the breeding grounds for the first time. The lowest number of breeding pairs and poor breeding success in 2005 and 2006 was caused by late arrival of White Storks to the breeding grounds and by unfavourable weather conditions during the breeding period. The pattern of nests placement did not change generally during the last 12 years. The largest proportion of nests was positioned on various kinds of poles (81%) and on chimneys (18%). In total, 27 area surveyors and 239 assistants helped in census realisation.
Populacijska dinamika bele štorklje Ciconia ciconia v Sloveniji med letoma 1999 in 2010
Naselja morske cvjetnice Posidonia oceanica igraju važnu ulogu u strukturiranju zajednica riba te utječu na taksonomsku i funkcionalnu raznolikost, brojnost i ponašanje riba. Relativna vrijednost ...naselja morskih cvjetnica ovisi o prostornoj organizaciji elementa podmorskog okoliša te dostupnosti alternativnih staništa. Međutim, nedovoljno je poznato koji sve čimbenici utječu na strukturu zajednice riba povezanih s ovom morskom cvjetnicom. S ciljem utvrđivanja utjecaja različite prostorne organizacije elementa podmorskog okoliša na zajednice riba, proveden je vizualni cenzus uz pomoć mamca u naseljima cvjetnice P. oceanica u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Utvrđen je značajan utjecaj različite prostorne organizacije elementa podmorskog okoliša na strukturu zajednice riba – u rascjepkanim mozaičnim naseljima u kojima se P. oceanica isprepliće s kamenom podlogom obraslom makro-algama zabilježena je značajno veća brojnost riba u odnosu na kontinuirana cjelovita naselja (uz sediment ili uz kamenitu obalu). U radu su predstavljeni dokazi da dostupnost alternativnih strukturiranih staništa u neposrednoj blizini naselja morske cvjetnice P. oceanica utječe na strukturu zajednice riba koje u njoj žive. Neophodno je uzeti u obzir kontekst prostornog rasporeda elemenata podmorskog okoliša kojima dominira morska cvjetnica P. oceanica prilikom planiranja znanstvenih istraživanja, ali i kod upravljanja priobalnim područjima.
Morska zaštićena područja i druga morska područja kojima se upravlja koriste se za poboljšanje statusa priobalnih zajednica riba, kao i za zaštitu vrijednih staništa. Učinkovito upravljanje počiva na ...podacima prikupljenim kroz aktivnosti praćenja stanja (monitoringa). Monitoring riba standardnim nedestruktivnim metodama zahtijeva značajna financijska sredstva i vrijeme, stoga se nova, brža i jeftinija metoda praćenja zajednica riba u priobalnim područjima od nedavno primijenjuje u Sredozemnom moru. U metodi FAST (Fish Assemblage Survey Technique), obučeni ronioci volonteri prikupljaju podatke o opažanju ribljih vrsta prema unaprijed utvrđenom protokolu. S obzirom na razlike u prisutnosti/odsutnosti vrsta i u njihovim veličinama između Sredozemnog i Jadranskog mora, bilo je potrebno modificirati metodu. Ovdje predstavljamo 23 vrste riba na glavnom popisu i 4 ‘joker’ vrste koje su odabrane za hrvatski popis FAST, zajedno s pripadajućim veličinama (cm) koje će se smatrati velikim za potrebe korištenja ove metode u hrvatskom dijelu Jadranskog mora.
U radu se prezentiraju preliminarni rezultati istraživanja čaglja (Canis aureus) u sjevernoj Dalmaciji. Da bismo utvrdili prisutnost teritorijanih skupina čagljeva, odašiljali smo snimljeno glasanje ...čagljeva i pratili njihov odgovor. U sjeverozapadnom dijelu Ravnih kotara zabilježeno je 19 teritorijalnih grupa čagljeva, a na otoku Viru dvije. Teritorijalni čagljevi na otoku Pagu nisu potvrđeni. Procjena minimalne prosječne teritorijalne gustoće za Ravne kotare iznosi 0.61 – 0.75 skupina / 10 km2. U različitim dijelovima istraživanog područja postojala je visoka varijabilnost u gustoćama, najveća je zabilježena u blizini Zadra. Za otok Vir minimalna prosječna teritorijalna gustoća je 1.15 skupina / 10 km2. Te vrijednosti su relativno niže u usporedbi s onima iz sličnog istraživanja provedenog u Grčkoj.
Ušara Bubo bubo je jedna od najvećih vrsta sova u Europi i Aziji. Uglavnom nastanjuje
stjenovita područja te staništa s prikladnim liticama na kojima gnijezdi. Globalni tren
populacije je u padu. ...Strmi pad europske populacije uslijedio je sredinom 19. i početkom
20. stoljeća, a razlozi smanjenja brojnosti su krivolov, izgradnja infrastrukture te trovanje.
U Hrvatskoj se najveći dio populacije ušare gnijezdi u mediteranskom dijelu zemlje.
Populacija u nizinskom dijelu Hrvatske bila je izumrla u prvoj polovici 20. stoljeća, no
recentni podaci pokazali su da ušara ponovno naseljava i taj dio zemlje. Na temelju toga
pokrenut je program praćenja stanja ušare u Hrvatskoj. Cilj ovog rada bio je prikazati
rezultate petogodišnjeg istraživanja ušare u Hrvatkoj. Područje istraživanja je podijeljeno
na tri dijela: nizinski dio,, Primorje i Gorski kotara te Istru. Od 2018. do 2022. istraživanje
se provodilo u razdoblju od 1. veljače do 15. ožujka kada je mužjak ušare vokalno
najaktivniji. Educirani volonteri na terenu su metodom pasivnog osluškivanja prikupljali
podatke o prisutnosti ušare te bilježili podatke o vremenskim prilikama, buci i prijetnjama.
Odrađeno je ukupno 485 posjeta na 154 lokacije na kojima su pronađena 60 aktivna
teritorija ušara. U 80,51% slučajeva zabilježeno je glasanje samo mužjaka. Istraživanje je
većinom odrađeno u dobrim vremenskim uvjetima, što je preduvjet metodologije. Ovo
istraživanje pokazalo je da se ušara ponovno gnijezdi u nizinskom dijelu Hrvatske gdje
su važnu ulogu imali bolja zakonska zaštita i smanjen progon, a repopulacija je vjerojatno
bila moguća zbog snažnih populacija u mediteranskom dijelu Hrvatske i Slovenije. U tom
dijelu zemlje važan element staništa predstavljaju kamenolomi koji su svojevrsna zamjena
za prirodne stijene. Procijenjena veličina populacija u nizinskom dijelu je 32 do 45 parova,
dok za Primorje i Gorski kotar nije moguce procijeniti veličinu populacije zbog nedovoljno
istraženog područja. Rezultati pokazuju izostanak ušare na dva područja u nizinskom
dijelu s naizgled povoljnim staništem. Ovaj rad upućuje na povratak ušare u nizinskom
dijelu zemlje te potrebu za sustavnim monitoringom te detaljnijim istraživanjem u Primorju
i Gorskom kotaru te Istri.