Globalizacija ima mnogostruke učinke, među kojima su i ubrzana razmjena i povećavanje nejednakosti. Na to su kršćani često negativno reagirali, no i oni shvaćaju da ta pojava može imati pozitivne ...vidike, osobito u širenju demokratskih ideja. Slijedi kulturna globalizacija u kojoj mediji preuzimaju važnu ulogu. Religije su pod utjecajem tih novih pojava te se spram njih mogu osjećati ugroženima. Negativne su reakcije stvarno iskušenje s porastom populističkih stranaka u Europi. Postoje i odgovori na te pojave. Oni se najprije pojavljuju kroz lokalni razvoj, koji je ključ identiteta, no potrebne su i međunarodne regulacije da bi ekonomija ostala u službi čovjeka i njegova razvitka. Crkva je snažno zahtijevala osnivanje istinskoga svjetskog autoriteta, koji će biti kadar upravljati međunarodnim napetostima. Postoje doduše mnoge ustanove, no one moraju naučiti surađivati. Konačno, dužnost je građana da izražavaju svoju želju vladanja globalizacijom vlastitim udrugama. Djelovanje civilnog društva otvorit će globalizaciju kontroli, da bi se napredovalo prema zajedničkom dobru.
Filozofija se shvaća kao neodvojivi dio ljudskog života i jedno od najznačajnijih kulturnih po stignuća ljudskoga roda. Ona raskriva izvornu čovjekovu bit na najbolji način; čovjek se putem ...filozofije shvaća kao kritičko, sumnjajuće, propitujuće, stvaralačko biće. Glavne opasnosti za ljudska bića sada nisu ni ekonomske, ni tehničke, nego one koje su povezane s njihovim pogle dom na svijet, gdje uloga filozofije nije naprosto da oblikuje kompleksnu viziju situacije kao cjeline, nego da određuje specifične vrijednosti i norme ponašanja. U suvremenom globalnom svijetu, aktivno tražeći zajedničke platforme interkulturnog dijaloga i načine održivoga razvoja, filozofija postaje sama apsolutna vrijednost.
Ovaj rad, prvenstveno, ima za cilj da obuhvati i analizira fenomen otvorenog prostora stambenih objekata Istočne civilizacije. Funkcija visokih zidova u Istočnoj civilizaciji predstavljala je ...zaokruživanje intimnog života obitelji i zadovoljenja vjerskih običaja. Zid nije bio samo u funkciji odvajanja, već je imao suprotnu ulogu, ulogu zbližavanja onih koji stanuju iza njega, a ujedno je omogućavao privatnost obitelji. Na osnovu analiza dolazimo do zaključka da je riječ o najautentičnijem otvorenom prostoru u pejzažu, koji je ujedno i nositelj lokalnog identiteta. Rezultati i istraživanje urbanog prostora su pokazali da sintezom teorijskog aspekta tretiranja otvorenog prostora stambenog objekta, otvoreni prostor predstavlja dio tradicije koji seže mnogo dublje od krugova Istočne civilizacije i ulazi u sferu analize područja u razdoblju Rimskog carstva.
U članku se razmatra nastanak i razvoj pojma ‘nacija’ u novovjekovnoj Europi, koja su shvaćanja pripadnosti naciji pritom bila u igri, te kako je cijeli ovaj kompleks ideologija utjecao na teoriju i ...praksu kolonijalnog ekspanzionizma nacionalnih država. S time je usko povezan i mit o tome da je kolonijalna ekspanzija Europe bila prvenstveno širenje civilizacije. U kritičkom sučeljavanju s ovim ideologijama na koncu se pojavljuje kako kolonijalno pitanje u marksizmu, tako i globalno nasljeđe kolonijalizma danas.
Ovaj rad predstavlja sintetičku studiju o filozofskim stajalištima al-Farabija i Ibn Halduna iz klasičnog islama te Arnolda Toynbeeja i Samuela Huntingtona s modernog Zapada o temi znanosti o ...civilizaciji. Na temelju aristotelovske ideje o istinskoj znanosti, ovaj članak dokazuje da su al-Farabi i Ibn Haldun bili istinski utemeljitelji znanosti o civilizaciji. Reformuliranjem tema koje tvore predmet ove znanosti, koju je definirao al-Farabi, Ibn Haldun ju je odjednom učinio razumljivijom i izumio je nekoliko novih znanosti kao njezinih ogranaka. Unutar epistemološkog okvira Ibn Haldunove nove znanosti o civilizaciji, Toynbee se poduhvatio istraživanja komparativne civilizacije, što tek treba zadobiti status znanosti. Nadalje se pokazuje da bi Huntingtonov mogući doprinos znanosti o civilizaciji mogao biti u konceptu politike civilizacije. U ovom stoljeću rafiniranija znanost o civilizaciji može nastati samo ako se sintetiziraju civilizacijska stajališta ovih i drugih mislitelja.
U prvom se dijelu članka daje kratki osvrt na život i djelo Emmanuela Mouniera (1905-1950), osnivača časopisa Esprit te na genezu personalističkog pokreta. Zamisao o pokretanju časopisa, koji postaje ...glas pokreta, rađaše u Mouniera nakon stoje iz rodnoga Grenoblea, gdje je diplomirao filozofiju kod Jacquesa Chevaliera, došao 1927. u Pariz na postdiplomski studij i stekao, kada i Sartre, akademski stupanj agrégé. Odustavši od sveučilišne karijere, pokretanjem časopisa Mounier želi stvoriti svojevrsnu platformu za suočavanje s aktualnim realitetima, ponajprije sa svjetskom ekonomskom krizom 1929. koju tumači kao »totalnu« krizu europske individualističke civilizacije. U drugom se dijelu članka ocrtava filozofsko-antropološka inspiracija personalističkog pokreta koji se suprotstavlja trima kolektivizmima koji su se htjeli prikazati kao odgovor na krizu i slom individualizmom inspiriranoga kapitalističkoga svijeta: marksističkom komunizmu, etatističkom fašizmu i rasističkom nacizmu. U trećem se dijelu ocrtava Mounierov personalizam kao plodonosni otpor totalitarističkim strukturama u zemljama, u kojima su se one na kraći ili duži rok uspjele etablirati, bile one inspirirane klasnim, etatističkim ili rasističko-nacističkim kolektivizmom. U četvrtom se dijelu, bez pretenzije na iscrpnost, ocrtava prisutnost personalizma (i) u Hrvatskoj.
O. Spengler was one of the leading protagonists of cultural criticism in the 20th century. His oeuvre had been rooted in the German intellectual climate of the pre-war period and war years. The ...German tradition based on an ambivalent relation to modernity, after the German defeat suffered at the end of the First World War, emerged as the movement of 'conservative revolution'. This new kind of conservatism, on the one hand, enthusiastically greeted technological advancement, while, on the other hand, rejected social and political modernization. The opposition of the city and the country-side was a central theme of this way of thought. Spengler in his 'morphology of world history' gave an outstanding place to this opposition. Our paper offers a reconstruction, in this respect, of the theory of Spengler.
Za humanizam budućnosti Supičić, Ivan
Nova prisutnost,
12/2005, Letnik:
III, Številka:
2
Journal Article
Odprti dostop
Postavljanje pitanja o humanizmu u naše se doba može činiti višestruko upitnim. Ipak, imperativ neprestanog i uvijek novog nastojanja oko humanizacije individualnog i skupnog života ljudi ostaje ...neprijeporan. Naime, čovjeka se u njegovim pravima i dostojanstvu i dalje ugnjetava od mikrozajednica do globalnih razmjera. Prvotna je dužnost svih ljudi da se bore na svim razinama, u osobnom, društvenom i političkom životu za istinski, integralni humanizam. Dakako, o humanizmu se ne može govoriti u jednini. Antropocentričke i teocentričke, materijalističke i idealističke, kršćanske i sekularne koncepcije humanizma sukobljuju se već stoljećima. No, dolazi vrijeme kad će susret i suradnja svih istinskih humanizama svih obzorja postati nužnost i temelj daljem hodu čovječanstva prema jednoj humanijoj civilizaciji. Na tom putu bolje je ne tražiti zajednički idejni nego, naprotiv, praktički maksimum (ili barem minimum).