Now available to an English-speaking audience, this book presents a groundbreaking theoretical analysis of memory, identity and culture. It investigates how cultures remember, arguing that human ...memory exists and is communicated in two ways, namely inter-human interaction and in external systems of notation, such as writing, which can span generations. Dr Assmann defines two theoretical concepts of cultural memory, differentiating between the long-term memory of societies, which can span up to 3,000 years, and communicative memory, which is typically restricted to 80 to 100 years. He applies this theoretical framework to case studies of four specific cultures, illustrating the function contexts and specific achievements, including the state, international law, religion and science. Ultimately, his research demonstrates that memory is not simply a means of retaining information, but rather a force that can shape cultural identity and allow cultures to respond creatively to both daily challenges and catastrophic changes.
KINEZIOLOŠKA EDUKACIJA – BUDUĆNOST CIVILIZACIJE Findak, Vadimir
Croatian Journal Educational / Hrvatski Casopis za Odgoj I Obrazovanje,
09/2019, Letnik:
21, Številka:
Sp.Ed.1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Govoreći o naslovljenoj temi, te istodobno vodeći brigu o njezinom mogućem i potrebnom doprinosu glavnoj temi, tj. „Odgoj i obrazovanje – budućnost civilizacije“, u radu se s jedne strane razmatra ...čime je determinirana kineziološka edukacija u suvremenim uvjetima života i rada, poglavito s aspekta odgoja i obrazovanja, a druge strane se ukazuje na agregate kineziološke edukacije, odnosno na njezin mogući doprinos budućnosti civilizacije. Shodno tome, najprije se kineziološka edukacija stavlja u kontekst svijeta i vremena u kojem živimo, poglavito s aspekta promjena izazvanih procesima globalizacije i njihova utjecaja na život i rad suvremenog čovjeka. Potom se ukazuje na strateške globalne probleme današnjice, kao što su npr. zdravlje, odgoj i obrazovanje, slobodno vrijeme i dr., osobito s aspekta njihova utjecaja na najmlađe i mlade. U nastavku se problematiziraju kineziološke implikacije poglavito s motrišta kineziološke edukacije, kineziološkog odgojno-obrazovnog područja i kineziološke kulture to jest njihova odgovora na izazove suvremene civilizacije. U tom pogledu posebna pozornost u radu je poklonjena strateškim pravcima kineziološke edukacije danas za što kvalitetniju budućnost civilizacije, i to ne samo s aspekta njezine uloge u odgoju i obrazovanju djece, učenika i mladeži, nego naglašeno s aspekta doprinosa kineziološke edukacije čuvanju i unapređivanju njihova zdravlja. U tom korpusu čimbenika, poglavito s adrese sve prisutnijeg motoričkog inaktiviteta, kod svih dobnih skupina, najmlađih i mladih, koji je uzrokom njihovih brojnih zdravstvenih tegoba, autor je osobitu pažnju poklonio odgovorima kineziologije i kineziološke edukacije na civilizacijske izazove današnjice kao zalog za bolju budućnost civilizacije. Od onih koji se odnose na suvremenu konfiguraciju kineziološkog znanstvenog i stručnog polja, kineziološke kompetencije, paradigmu kurikula kineziološkog odgojno-obrazovnog područja, kineziološke kulture, stjecanje potrebite kineziološke pismenosti, preko poduzimanja primjerenih kinezioloških intervencija, izobrazbe i stručnog usavršavanja budućih stručnih kadrova, do definiranja standarda kineziološke profesije u skladu s novim i bitno promijenjenim uvjetima života i rada i dr. Dakako, sve to prvenstveno s ciljem pripreme i osposobljavanja najmlađih i mladih za njihovu što efikasniju adaptaciju na izazove današnjice, kako bi sutra što uspješnije na izazove civilizacije budućnosti. Kineziologija i kineziološka edukacija spremno su dočekali izazove današnje civilizacije, što im omogućava da sigurno koračaju u budućnost. S obzirom da je primjerena tjelesna aktivnost conditio sine qua non ljudske opstojnosti već danas, a za očekivati je da će sutra biti još i više, držimo da se ciljevi civiliziranog društva bez kineziološke edukacije ne mogu realizirati ne samo danas, nego niti u budućnosti. To, uz ostalo, iz razloga što nitko nije toliko zdrav, da bi imao pravo živjeti nezdravo! Ključne riječi: prezentna konfiguracija kineziološkog znanstvenog i stručnog polja, izazovi suvremene civilizacije, kineziološka pismenost, motorički inaktivitet, kineziološka edukacija, budućnost civilizacije
“Istarski egzodus”, iseljavanje oko 250 tisuća ljudi, mahom Talijana, iz Istre, Rijeke i Dalmacije u Italiju (pretežno u Trst) nakon Drugoga svjetskog rata, od tada do danas u talijanskom je ...kulturnom prostoru prošao različite faze pamćenja. Do devedesetih godina XX. stoljeća postojao je u sjećanjima samih ezula, u pretežno lokalnoj historiografiji te u popularnom tisku. Nakon devedesetih postao je dijelom talijanskoga nacionalnog pamćenja i sveprisutnom temom na državnoj razini. Članak se bavi sadašnjim stanjem pamćenja egzodusa analizom odabranih mjesta pamćenja i kulturnih događaja u Trstu radi razumijevanja procesa konstrukcije identiteta utemeljenog na migracijskom iskustvu te razloga zbog kojih u ovom pograničnom području još uvijek nije ostvareno zajedničko pamćenje.
Strip Venecijanska bajka naizgled je jednostavna priča o pustolovini Corta Maltesea u potrazi za izgubljenim smaragdom po tome prekrasnom gradu. Međutim, analizom simbola i ličnosti na crtežima i u ...tekstualnome dijelu stripa može se zaključiti kako je to, ustvari, priča o Mediteranu kao prostoru gdje su različite kulture geografski i kulturno povezane stoljećima. U tome neprestanom dodiru one se miješaju i mijenjaju, utječu jedna na drugu, ali ipak uspijevaju zadržati autentičnost. Iako su dio kulturnoga naslijeđa cijeloga Mediterana, spomenuti simboli, legende i osobe u ovome se stripu vežu prvenstveno za Veneciju kako bi se tek jednom šetnjom gradom čitatelju mogla s lakoćom dočarati povijest cijeloga prostora. U radu smo pokušali dokazati kako Pratt ne dopušta pasivno čitanje stripa, nego od čitatelja traži aktivno istraživanje svega onog što spominje u Bajci.
Već je neko vrijeme jasno kako i u lingvističkoj teoriji i u komunikacijskoj praksi istodobno s jezičnim dodirom dolazi i do dodira kultura, pa je upravo razumijevanje kulturnih dodira ponekad veoma ...važno za uspostavljanje uspješne komunikacije među predstavnicima tih kultura. Dakako, istodobno proučavanje
jezika i kulture nije karakteristično samo za suvremenu lingvistiku; uvjerenje o značenju kulturoloških sadržaja u proučavanju i usvajanju stranih jezika možemo pratiti još od antike dalje, a u okviru didaktike stranih jezika u novije su doba na potrebu uvažavanja kulturne pozadine nekoga jezika u njegovu proučavanju
upozoravali već u pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća. Možemo, također, lako primijetiti da se taj pristup obostranoga istodobnoga razmatranja jezika i kulture i danas razvija tako kao da je dodir između kulture i jezika sve intenzivniji.
U radu se polazi od teze da postoje različite razine interkulturne kompetencije koje su posljedica ne samo različita intenziteta usvajanja kulturne stvarnosti nekoga jezika kod svakoga pojedinca posebno već ponajprije različitih pristupa proučavanju i postizanju interkulturne kompetencije prilikom učenja jezika kao stranoga/drugoga. Tako interkulturna kompetencija može obuhvatiti samo
poznavanje kulturnih tradicija i običaja odnosno navika neke jezične zajednice (pristup učenju civilizacije), može ići dublje do kritičkoga promišljanja ishodišne i ciljne kulture, koje se uzimaju u obzir i u odabiru načina komunikacije s predstavnicima ciljne kulture (pristup interkulturnoga odgoja), dok najdublju interkulturnu osviještenost predstavlja poznavanje razlika u jezičnim sredstvima ishodišnoga i stranoga jezika koje su posljedica kulturnih razlika, tj. razumijevanje
interkulturno osjetljivih točaka (pristup interkulturne pragmatike).
Koristeći uglavnom novine kao izvor za analizu, autorica je prikazala segment slike o Mađarima i Slavenima (Hrvatima) u javnosti banske Hrvatske 1848./49. On se temelji na onodobnim tumačenjima o ...porijeklu naroda, tj. na suprotnosti slavenske (europske) i mađarske (azijske) civilizacije, što je u propagandne svrhe iskorišteno u ratu 1848./49.
Proučavajući s teološkog motrišta i oslanjajući se posebno na dokument Tertio millenio adveniente autor u prvom dijelu identificira obilježja svjetske situacije na koncu drugog tisućljeća. ...Razmatrajući utemeljenost govora o krizi civilizacije, zaključuje da je aktualni govor o krizi i propasti civilizacije radi nekih milenarističkih razloga i očekivanja senzacionalistički i neopravdan, ali polazeći od činjenice da su sredstva samodestrukcije civilizacije danas neusporedivo moćnija nego li bilo kad ranije u povijesti opasnost propasti civilizacije i čovječanstva drži itekako realnom.
U svjetlu »dijagnosticiranog« stanja u drugom se dijelu govori o potrebi pomirenja u mnogostruko nepomirenom svijetu, posebno uzimajući u obzir »domaće« prilike. Ističe se da svaki teološki govor o pomirenju kao i svaka crkvena praksa naviještanja pomirenja treba imati u vidu mnogovrsne sastavnice procesa pomirenja, jer su uz oprost i pomirenje vezani i pravednost, i pamćenje dogođenoga, i priznanje krivice, i kajanje i spremnost da se počinjeno zlo nadoknadi.
Na temelju prikazane situacije u svijetu treći dio se bavi aktualnom ekumenskom situacijom. U pogledu učestalog govora o krizi ekumenizma zaključuje se da je ekumenizam danas u krizi vjerojatno samo onoliko i onako koliko i kako su Crkva i kršćanstvo u krizi, koliko i kako je civilizacija u krizi... S jedne strane nedvojbeno je, drži autor, da će raznovrsne i višedimenzionalne krize Crkve, svijeta i civilizacije morati imati svoj odraz i na ekumenizam. Politički događaji, kulturna, društvena, ekonomska pa čak i tehnička i informatička prožimanja utjecat će na intenzivnost i kakvoću ekumenskog gibanja, bilo da ga potiču, bilo da ga koče, bilo da ga mijenjaju. No s druge strane ekumenizam nije bespomoćna, pasivna žrtva vanjskih čimbenika i utjecaja, budući da je njegova bit s onu stranu nacionalnoga, političkoga i ekonomskoga, budući da je njegova srž u sferi crkvenoga i duhovnoga. Upravo zato što je ekumenizam bitno religiozna stvarnost autor drži da tezu: »Ekumenizam je mrtav« treba vrednovati samo kao simplifikaciju ili parolu nedovoljno upućenih. Jer tko god ima u vidu višedimenzionalnost ekumenizma i brojnost njegovih sastavnica, među kojima one duhovne i molitvene nipošto ne zauzimaju posljednje mjesto, složit će se da dokle god i jedna jedina kršćanska duša želi jedinstvo (kao što ga je želio Isus), dokle god jedna jedina kršćanska duša moli za jedinstvo (kao što je molio Isus), ekumenizam -barem kao duhovna stvarnost-neće biti mrtav.
PDF
