Ovaj članak predstavlja pregled dostupnih istraživanja o specijaciji žive u najproučavanijoj bioti Jadranskog mora kao posebne biogeokemijske podjedinice Mediterana. Predstavljamo postojeće znanje o ...koncentraciji žive, specijaciji, prostornoj raspodjeli i vremenskim promjenama u planktonu, školjkašima i ribi Jadranskog mora. Rezultati studija o specijaciji žive u morskim organizmima su korišteni za opis razdiobe bioakumulacije žive u Jadranskom moru. Biogeokemijski ciklus žive u Jadranu karakterizira povećanje koncentracije žive od vodenog stupca, preko planktona, školjkaša i manjih riba do predatorskih ribljih vrsta. Iako Jadransko more sadrži najviše koncentracije žive u cijelom Mediteranu, riblje vrste na višim trofičkim razinama imaju slične koncentracije žive posvuda u Mediteranu, ukazujući na nepotpuno razumijevanje prijenosnih mehanizama žive iz morske vode na više trofičke razine. Budući da je konzumiranje (kontaminirane) hrane glavni put ljudske izloženosti živi, od iznimne je važnosti razumijevanje utjecaja kontaminacije živom u Jadranskom moru.
Azijski zeleni školjkaš komercijalno se uzgaja u plimnim vodama nekoliko zatvorenih uvala u državi Sabah u Maleziji. U ovom su istraživanju dva područja na zapadnoj obali Sabaha - zaljev Ambong i ...zaljev Marudu - odabrana za praćenje rasta i mortaliteta zelenih dagnji uzgajanih na visećim strukturama splava. Stopa rasta i preživljavanja su nadalje povezane s fizikalno-kemijskim parametrima (otopljeni kisik, pH, slanost, temperatura, prozirnost vode, klorofil - a), hranjivim tvarima (fosfat (PO 3-), amonijakom (NH -N), nitratima (NO -N) nitritima (NO -N) te indeksom kondicije dagnji iz svakog od područjaispitivanja, kao i između područja. Dvanaestomjesečna studija rasta (rujan 2017. - kolovoz 2018.) započeta je s ukupno 180 uzoraka školjkaša (90 na svakom području/ lokaciji). Početna prosječna dužina korištenog nasada školjkaša bila je 47,7 ± 3,5 mm za zaljev Marudu te 51,1 ± 3,9 mm za zaljev Ambong. Na kraju eksperimenta, dagnje u zaljevu Marudu postigle su prosječnu dužinu od 73,47± 11,05 mm (SGR 0,17% ± 0,22) u usporedbi sa 64,05 ± 7,44 mm (SGR 0,11% ± 0,22) za zaljev Ambong. Stopa kumulativnog mortaliteta iznosila je 9,2% ± 4,9 za zaljev Marudu te 55,5% ± 30,0 za zaljev Ambong. Pearsonova korelacija ukazala je na značajan pozitivan odnos između mortaliteta i prozirnosti vode (r = 0,684, p<0,01). Postojala je i značajna negativna veza između amonijaka u morskoj vodi i mortaliteta školjkaša (r = -0,561, p<0,01), kao i značajne negativne veze između nitrata i rasta (r =-0,480, p<0,05) te mortaliteta (r = - 0,460, p<0,05), na što je ukazala Spearmanova korelacijska analiza. Općenito, rezultati ukazuju na bolji rast uzgajanih zelenih dagnji u zaljevu Marudu nego u zaljevu Ambong. Također, dagnje iz zaljeva Ambong imale su viši mortalitet.
Proizvodnja dagnje zastupljena je u većini mediteranskih zemalja, a najveći proizvođači su Španjolska i Grčka. Hrvatska proizvodnja
je u odnosu na ukupnu količinu vrlo mala i već desetljećima ...konstantno iznosi oko 3.000 tona godišnje. Tehnologija uzgoja dagnji
je relativno jednostavna, a cijeli sektor karakterizira neorganiziranost tržišta i nepovezanost proizvođača. Prirast i indeks kondicije dagnji važni su čimbenici u proizvodnji dagnji, zbog što bržeg postizanja tržišne veličine te količine mesa u ljušturi. Poznavanjem hidrodinamičkih i trofičkih karakteristika uzgojnog područja te bioloških karakteristika dagnje, uz pravilne zootehničke zahvate, može se djelomično utjecati i na vrijednosti prirasta i indeksa kondicije. Cilj ovog rada je opisati osnovne faktore koji utječu na brzinu rasta i kondicije dagnje. Svrha rada je opis osnovnih tehnoloških postupaka u proizvodnji, čime se mogu maksimalno iskoristiti prirodni potencijali određene lokacije za uzgoj, te direktno povećati korist (dobit) uzgajivača.
Indeks kondicije čimbenik je koji može upozoriti na rentabilnost nekog područ ja za uzgoj školjkaša. Analizom indeksa kondicije školjkaša na raznim lokalitetima dobiva se orijentacijska slika o ...vrijednosti tih lokaliteta za uzgoj i o njihovoj najpovoljnijoj konzumaciji tijekom godine. Praćenjem indeksa kondicije utvrđuje se dinamika promjena količine mesa školjkaša tijekom uzgoja. Veličina indeksa kondicije ovisi o sezoni mriješćenja dagnji, o količini odgovarajućih planktonskih vrsta za prehranu i o promjenama ekoloških čimbenika sredine (temperatura i slanost morske vode te otopljenog kisika). U radu je indeks kondicije dagnji praćen u uvali Budava i u zaljevu Raša na dubini mora od 0,5 i 2,5 m u razdoblju od veljače do rujna 2005. godine. Najveći indeks kondicije dagnje zabilježen je u ljetnom razdoblju (srpanj i kolovoz) za spolnog mirovanja uz optimalne temperature i slanost morske vode. Indeks kondicije razlikovao se na lokalitetima u uvali Budava i u zaljevu Raša, kao i na dubinama mora 0,5 i 2,5 m.
Određivanje metala u tragovima, morskih biotoksina i drugih opasnih tvari u jestivom tkivu školjkaša važno je za procjenu ekološkog statusa okoliša u kojem žive i zdravstvene ispravnosti školjkaša u ...cilju zaštite zdravlja ljudi. Cilj ovog rada bio je utvrđivanje pozitivne ili negativne korelacije sadržaja metala u tragovima u tkivima dagnji s pozitivnim rezultatima bioloških testova za određivanje prisustva toksina koji uzrokuju dijaretičko trovanje školjkašima (DSP). U ovom radu izmjereni su maseni udjeli metala u tragovima (Cd, Pb, Zn, Cu, Cr i Ni) koji su se bioakumulirali u tkivu dagnje (Mytilus galloprovincialis). Dagnje su prikupljene u periodu od siječnja do lipnja 2011. godine na uzgajalištima u akvatoriju južnog dijela Jadrana. U tom je periodu prilikom provođenja nacionalnog monitoring programa morskih biotoksina, primjenom biološkog testa, ustanovljena prisutnost DSP toksina u isptivanim dagnjama. Pojava toksičnosti započela je u siječnju 2011. i trajala je do sredine ljeta, s najvećim brojem DSP pozitivnih uzoraka u lipnju. Razlog za pozitivan biološki test mogu biti i druge manje toksične tvari ili tvari koje nisu toksične (cink ili masne kiseline). Dagnja je organizam koji kroz prostornu i vremensku raspodjelu pokazuje promjene u masenim udjelima metala u tragovima zbog čega se često koristi u biomonitoringu.
Određivanje metala u tragovima, morskih biotoksina i drugih opasnih tvari u jestivom tkivu školjkaša važno je za procjenu ekološkog statusa okoliša u kojem žive i zdravstvene ispravnosti školjkaša u cilju zaštite zdravlja ljudi. Cilj ovog rada bio je utvrđivanje pozitivne ili negativne korelacije sadržaja metala u tragovima u tkivima dagnji s pozitivnim rezultatima bioloških testova za određivanje prisustva toksina koji uzrokuju dijaretičko trovanje školjkašima (DSP). U ovom radu izmjereni su maseni udjeli metala u tragovima (Cd, Pb, Zn, Cu, Cr i Ni) koji su se bioakumulirali u tkivu dagnje (Mytilus galloprovincialis). Dagnje su prikupljene u periodu od siječnja do lipnja 2011. godine na uzgajalištima u akvatoriju južnog dijela Jadrana. U tom je periodu prilikom provođenja nacionalnog monitoring programa morskih biotoksina, primjenom biološkog testa, ustanovljena prisutnost DSP toksina u isptivanim dagnjama. Pojava toksičnosti započela je u siječnju 2011. i trajala je do sredine ljeta, s najvećim brojem DSP pozitivnih uzoraka u lipnju. Razlog za pozitivan biološki test mogu biti i druge manje toksične tvari ili tvari koje nisu toksične (cink ili masne kiseline). Dagnja je organizam koji kroz prostornu i vremensku raspodjelu pokazuje promjene u masenim udjelima metala u tragovima zbog čega se često koristi u biomonitoringu.
The contamination of shellfish with marine biotoxins, trace metals or other contaminants is an ecological, food safety and a human health concern. The goal of the present study was determination of a positive or negative correlation of the content of trace metals (Cd, Pb, Zn, Cu, Cr and Ni) with a positive or negative diarrhetic shellfish poisoning (DSP) bioassay in shellfish tissue. The concentrations of trace metals that were bioaccumulated in the soft tissue of mussel (Mytilus galloprovincialis) were measured in this study. Mussels were collected on breeding farms in the Mali Ston Bay from seven sites from January till June 2011. In that period toxicity was recorded in the course of the official analyses of marine biotoxins under the National Monitoring Program. According to the official method for DSP toxins, the mouse bioassay test, positive results for DSP toxins were reported. In some areas, the occurrence of toxicity started in January 2011 and lasted until mid-summer, with a maximum number of DSP positive samples in June. However, other less toxic or non-toxic substances (zinc or fatty acids) can be the cause for a positive bioassay. Mussel is an organism which is able to show spatial and temporal changes in trace metals concentrations and is a suitable candidate to be used in biomonitoring surveys.
Najvažniji ekološki čimbenik koji utječe na rast dagnji jest hrana koja mora biti odgovarajućeg sastava i u odgovarajućoj količini. Od ostalih čimenika važni su temperatura i slanoća morske vode. Na ...rast dagnji važan utjecaj ima i gustoća nasada. Rast dagnje brži je u područjima gdje je stalni dotok slatke vode, ali značajno snižen salinitet ima negativan utjecaj na rast. U radu je praćen rast dagnji u zaljevu Raša i uvali Budava te je najveći rast dagnji zabilježen u vrijeme najviših vrijednosti temperature mora, a vrlo mali rast pri niskim vrijednostima saliniteta mora.
Popravak DNA je ključni mehanizam održavanja integriteta genoma i obrane od posljedica učinka genotoksičnih zagađivala. Sposobnost i brzina popravka predstavljaju važan biomarker za praćenje ...kvalitete morskog okoliša i postoji potreba za jednostavnom i ekonomičnom metodom mjerenja učinkovitosti popravka DNA u bioindikatorskim vrstama. Optimizacijom uvjeta za fluorimetrijsku detekciju 3D metodom u ovom radu je uspostavljen protokol za mjerenje učinkovitosti popravka DNA u probavnoj žlijezdi i škrgama dagnje Mytilus galloprovincialis. Utvrđeno je da učinkovitost popravka DNA u probavnoj žlijezdi dagnje je viša nego u škrgama, što ukazuje na tkivnu specifičnost popravka DNA, a njihova međusobna korelacija ukazuje na usklađeni odgovor ovih organa na prisutnost genotoksina. Integritet DNA u hemocitima dagnje Mytilus galloprovincialis, kao pokazatelj genotoksičnog pritiska okoliša, korelira s učinkovitosti popravka DNA probavne žlijezde, koja se razlikuje za populacije dagnje koje naseljavaju područja s različitim antropogenim pritiskom. Zaključuje se da je 3D metodom moguće sustavno praćenje genotoksičnog rizika u prirodnim populacijama dagnje, čime se može unaprijediti procjena genotoksičnog rizika u ekotoksikološkim studijama.
DNA repair is a key mechanism for the genome integrity maintenance and defense against the consequences of genotoxic pollutants. The DNA repair capacity in marine bioindicator species is an important biomarker for the marine environment monitoring that demand a simple and economic method. Following optimization of the 3D method a new protocol was established that allows a fluorimetric measurement of the DNA repair capacity in the digestive gland and gills of mussel Mytilus galloprovincialis was tested. The DNA repair capacity in the digestive gland was higher than in the gills suggesting that DNA repair capacity is tissue specific. The correlation between the DNA repair capacities of investigated tissues indicates a coordinated response of the organism to genotoxic pressure. DNA repair capacity in digestive gland distinguished population living under different anthropogenic pressure as well as correlated with the DNA integrity in haemocytes as indicators of environmental genotoxic pressure. Introduction of the 3D method measurement of DNA repair capacity in to the ecotoxicological studies could improve the assessment of the genotoxic risks in the marine environment.
Trisupstituirani organokos i trovi spojevi tributilkositar (TBT) i trifenilkositar (TPhT) korišteni su kao biocidna sredstva u protuobraštajnim bojama. Međutim, nakon što je ustanovljeno njihovo ...toksično djelovanje prema raznim neciljanim vodenim organizmima, njihova upotreba u tu svrhu zabranjena je u mnogim zemljama diljem svijeta, kao i u Hrvatskoj od 2006. godine. S obzirom da je hrvatska obala Jadrana područje s razvijenim nautičkim turizmom i intenzivnim priobalnim prometom, postoji velika vjerojatnost njenog onečišćenja organokositrovim spojevima, međutim ono do sada nije bilo istraživano. U ovom radu ono je provedeno određivanjem raspodjele organokositrovih spojeva (butilnih, fenilnih, oktilnih i metililnih) u različitim dijelovima morskog okoliša (morska voda, dagnje Mytilus galloprovincialis i sediment) duž cijelog priobalnog područja. Istraživanje je pokazalo da je na gotovo svim ispitivanim lokacijama prisutno zagađen je butil kositrovim spojevima, a najzagađenija su područja intenzivnog morskog prometa (marine i lučice). Također je istraživana stabilnost i ponašanje butilkositrovih i fenilkositrovih spojeva u zagađenim sedimentima te je pokazano kako se njihova razgradnja odvija prije svega u pornoj vodi, pri čemu proces desorpcije sa sedimenta određuje cjelokupan proces njihove razgradnje. Mehanizam i kinetika razgradnje istraživana je primjenom spojeva obogaćenih specifičnim izotopima kositra. Utvrđeno je kako se butilkositrovi spojevi u sedimentu razgrađuju brže od fenilkositrovih spojeva, dok je za obje grupe spojeva najsporija razgradnja trisupstituiranih derivata. Dokazano je kako značajnu ulogu u cjelokupnom procesu razgradnje tributilkositra imaju karakteristike sedimenta, posebice organska tvar koja određuje jačinu adsorpcije, a time i biodostupnu frakciju u pornoj vodi. Dakle, u sedimentima bogatim organskom tvari tributilkositar će biti stabilniji, sporije se razgrađivati i time dulje biti izvor zagađenja za morski okoliš.
Trisupstituted organotin compounds, namely tributyltin (TBT) and triphenyltin (TPhT), have been used as biocides in antifouling paints. Since it was established that they are highly toxic to various untargeted aquatic organisms, their usage in antifouling paints is banned in many countries worldwide, as well as in Croatia since 2006. In spite of the fact that Croatian Adriatic coast is an area with highly developed nautical tourism and intensive marine traffic, the level of contamination with organotin compounds was never investigated. In this work a comprehensive investigation of the distribution of organotin compounds (butyl tins, phenyl tins, methyltins and octyltins) in different marine compartments (seawater, mussels Mytilus galloprovincialis and sediments) long the entire coastal area was performed. The results obtained demonstrated that the majority of the investigated location is significantly polluted with butyltins, with the degree of pollution decreasing from marinas and ports to locations which are less exposed to marine traffic. A detailed research of butyltins and phenyltins behaviour and stability in contaminated sediments was performed. It was demonstrated that the degradation is taking place primarily in the porewater, while the critical step in the whole process is their desorption from sediments. The mechanism and kinetic of butyltins and phenyltins degradation was studied by species - specific isotopically enriched tracers. It was demonstrated that the first dealkylation step is the limiting step in their total degradation, while the degradation of butyltins is faster than the degradation of phenyltins. Furthermore, it was shown that sediments characteristics, mainly organic matter, by controlling the desorption influence the TBT degradation efficiency and consequently define its persistence in the contaminated sediments, which thus increase in sediments rich in organic matter.
Sposobnost dagnji da se nose s uvjetima okoliša ovisi o sposobnosti vrste da se prilagodi svojim morfometrijskim i fiziološkim obilježjima. U ovom radu smo istražili prilagodljivost mediteranske ...dagnje Mytilus galloprovincialis Lamarck, 1819 u akvakulturi i tijekom premještanja na novu lokaciju. Pored morfoloških omjera: širina/dužina, visina/dužina i visina /širina i alometrijskih odnosa (volumen/dužina i masa školjkaša/dužina) koristili smo indeks kondicije (masa mokrog tkiva /ukupna masa) i mortalitet dagnje kako bi usporedili primjerke dagnje iz uzgajališta s onima koje su translocirane. Jedinke dagnje uzorkovane su u pet uzgojališta (Lim, Pomer, Raša, Vabriga i Budava), a zatim je dio premješten na tri mjeseca na eksperimentalnu postaju na zaštićenoj morskoj površini u Limskom zaljevu. Razlike između primjeraka dagnji iz uzgajališta sugeriraju morfološku prilagodljivost. Translokacija dagnji je slabo utjecala na alometrijske odnose. Smanjenje indeksa kondicije izraženo je u translociranim dagnjama, što ukazuje na prilagodbu različitim uvjetima okoline. Također, primijećen je i mortalitet dagnji koje su translocirane u Lim. Naše istraživanje pokazuje morfometrijski i fiziološki odgovor M. galloprovincialis, koji može pružiti korisne informacijeo odabiru stoka dagnje u akvakulturi.
In coastal marine areas, the level of metallothioneins (MTs) is monitored as the specific response to trace heavy metals and is considered as a biomarker of metal exposure. Laboratory experiments ...with bivalves indicate that MT synthesis is induced by Cd, Cu, Hg, Ag and Zn ions. The results of our study, conducted with the mussel Mytilus galloprovincialis, deployed 12 months in the "hot spot" area of the Kaštela Bay, Dalmatia, Croatia, are evaluated considering the recommendation of MED POL Programme for estimating exposure of mussels to trace heavy metals by means of MTs. Our data clearly indicate that the MT level in the digestive gland of the Mediterranean mussel depends on the biotic and abiotic parameters. Beside MT level, a number of parameters, like digestive gland mass, shell mass, cytosolic metal concentration is needed in order to define if MT level in the digestive gland of mussels is indicative as a biomarker of cadmium exposure.
U priobalnim morskim područjima razina metalotioneina (MT) prati se kao specifični odgovor na teške metale u tragovima te se smatra biomarkerom izloženosti metalima. Laboratorijski eksperimenti sa školjkama pokazuju da sintezu MT induciraju ioni Cd, Cu, Hg, Ag i Zn. Rezultati našeg istraživanja, koje je provedeno s dagnjama, Mytilus galloprovincialis, izloženim tijekom 12 mjeseci u području "vrućih točaka" u Kaštelanskom zaljevu, Dalmacija, Hrvatska, razmatrani su u skladu s preporukama MED POL programa za procjenu izloženosti dagnja teškim metalima u tragovima putem MT. Naši podaci jasno ukazuju da razina MT u probavnoj žlijezdi mediteranske dagnje ovisi o biotičkim i abiotičkim parametrima. Osim razine MT, potrebni su brojni parametri, poput mase probavne žlijezde, mase ljušture te koncentracije metala u citosolu kako bi se moglo definirati da li razina MT u probavnoj žlijezdi dagnja upućuje na njihovu izloženost kadmiju.
PDF
