Već je neko vrijeme jasno kako i u lingvističkoj teoriji i u komunikacijskoj praksi istodobno s jezičnim dodirom dolazi i do dodira kultura, pa je upravo razumijevanje kulturnih dodira ponekad veoma ...važno za uspostavljanje uspješne komunikacije među predstavnicima tih kultura. Dakako, istodobno proučavanje
jezika i kulture nije karakteristično samo za suvremenu lingvistiku; uvjerenje o značenju kulturoloških sadržaja u proučavanju i usvajanju stranih jezika možemo pratiti još od antike dalje, a u okviru didaktike stranih jezika u novije su doba na potrebu uvažavanja kulturne pozadine nekoga jezika u njegovu proučavanju
upozoravali već u pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća. Možemo, također, lako primijetiti da se taj pristup obostranoga istodobnoga razmatranja jezika i kulture i danas razvija tako kao da je dodir između kulture i jezika sve intenzivniji.
U radu se polazi od teze da postoje različite razine interkulturne kompetencije koje su posljedica ne samo različita intenziteta usvajanja kulturne stvarnosti nekoga jezika kod svakoga pojedinca posebno već ponajprije različitih pristupa proučavanju i postizanju interkulturne kompetencije prilikom učenja jezika kao stranoga/drugoga. Tako interkulturna kompetencija može obuhvatiti samo
poznavanje kulturnih tradicija i običaja odnosno navika neke jezične zajednice (pristup učenju civilizacije), može ići dublje do kritičkoga promišljanja ishodišne i ciljne kulture, koje se uzimaju u obzir i u odabiru načina komunikacije s predstavnicima ciljne kulture (pristup interkulturnoga odgoja), dok najdublju interkulturnu osviještenost predstavlja poznavanje razlika u jezičnim sredstvima ishodišnoga i stranoga jezika koje su posljedica kulturnih razlika, tj. razumijevanje
interkulturno osjetljivih točaka (pristup interkulturne pragmatike).
