Zbog interakcije upalnog odgovora i koagulacijske kaskade, poremećaji koagulacijskog sustava su česta komplikacija sepse. Kliničke manifestacije obuhvaćaju širok spektar hemostatskih promjena koje ...variraju od suptilnih oblika koagulopatija do fulminantne diseminirane intravaskularne koagulacije (DIC). Specifična karakteristika sepsom inducirane koagulopatije (SIC) je pretjerana aktivacija koagulacijskih procesa uz izraženu supresiju fibrinolize. Tri patogenetska elementa su ključna kod nastanka DIC-a u sepsi: aktivacija koagulacije, agregacija trombocita i oštećenje vaskularnog endotela. Dodatno, oslabljena je aktivnost antikoagulantnog sustava i suprimirana funkcija fibrinolitičkog sustava. Još uvijek ne postoji zlatni standard u dijagnostičkom postupku SIC-a pa se postavljanje dijagnoze temelji na konvencionalnim laboratorijskim mjerenjima, dijagnostičkim kriteijima za SIC i DIC te viskoelastičnim testovima za praćenje hemostaze. Laboratorijska mjerenja obuhvaćaju klasične koagulacijske pretrage dostupne u većini bolničkih laboratorija: broj trombocita, protrombinsko vrijeme i internacionalni normirajući omjer, razgradne produkte fibrina (FDPs) i fibrinogen. Pad u broju trombocita, produljeno protrombinsko vrijeme, povišene razine FDP-a i smanjene razine fibrinogena su uobičajeni abnormalni nalazi koagulacije koji prate sepsu. Dijagnostički kriteriji su definirani od strane Međunarodnog društva za trombozu i hemostazu (ISTH) i Japanskog udruženja za akutnu medicinu (JAAM), a obuhvaćaju kombinaciju rezultata koagulacijskih testova. Viskoelastični testovi za praćenje hemostaze, kao što su rotacijska tromboelastometrija (ROTEM) i tromboelastografija (TEG), koriste se u dopuni postupka dijagnostike kao indikatori aktivnosti fibrinolitičkog sustava. Iako ne postoji jasno definirano liječenje koagulopatije u sepsi, dostupno liječenje ovisi o fazi bolesti i obuhvaća antikoagulantnu terapiju (nefrakcionirani i niskomolekularni heparin, antitrombin, trombomodulin) u ranijem tijeku bolesti te nadoknadu trombocita i faktora koagulacije ukoliko su nastupile komplikacije vezane uz krvarenje. Budući da se smatra lošim prognostičkim faktorom, rana detekcija SIC-a s odgovarajućom terapijom je cilj evaluacije kritično oboljelih bolesnika sa sepsom.
Cilj rada je podsjetiti na predanalitičke, analitičke i poslijeanalitičke osobitosti i ograničenja određivanja D-dimera radi racionalne
primjene laboratorijske pretrage te ispravnog tumačenja nalaza ...i literaturnih navoda. U cirkulaciji zdravih osoba nalazi se vrlo mala
količina D-dimera, a patološko povećanje njegove vrijednosti prisutno je u kliničkim stanjima s pojačanom koagulacijskom i fi brinolitičkom
aktivnošću, odnosno njegovim promijenjenim metabolizmom. Rutinsko određivanje D-dimera primjenjuje se za postavljanje
dijagnoze i praćenje tijeka diseminirane intravaskularne koagulacije te u diferencijalnoj dijagnostici tromboembolijskih stanja.
Zbog velike negativne prediktivne vrijednosti koncentracija D-dimera manja od defi nirane granične vrijednosti isključuje dijagnozu
tromboembolijske bolesti i pomaže u probiru pacijenata kojima je potrebna daljnja obrada skupim slikovnim metodama. Imunokemijske
metode za kvantitativno određivanje koncentracije D-dimera nisu standardizirane, primjenjuju monoklonska anti-D-dimer
antitijela različite specifi čnosti te različite detekcijske reakcije, zbog čega je prisutna heterogenost u izvještavanju rezultata, što ote-
žava usporedbu nalaza i rezultata istraživanja dobivenih različitim metodama. Kako bi nalaz i tumačenje nalaza D-dimera bili
ispravni i pouzdani, potrebno je zadovoljiti predanalitičke zahtjeve: najpogodnije vrijeme uzorkovanja, poznavanje osobitosti metode
kojom je određena koncentracija D-dimera te poznavanje ograničenja određivanja D-dimera vezana za pojedina patološka
stanja.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Diseminirana intravaskularna koagulacija (DIK) je vrlo rijetka komplikacija amniocenteze. Opisujemo slučaj 33-godišnje bolesnice koja je nakon dijagnostičke amniocenteze razvila DIK s posljedičnom ...akutnom ozljedom bubrega. Bubrežna funkcija je nadomještana kontinuiranom veno-venskom hemodijafiltracijom tijekom osam dana, a nakon toga intermitentnom hemodijalizom. Stanje je bilo dodatno komplicirano razvojem intracerebralnog hematoma i akutnim respiratornim distres sindromom. Nakon 67 dana hospitalizacije bolesnica je otpuštena na kućnu njegu sa serumskim kreatininom 337 umol/L. Bolesnica se uspješno oporavila i ostvarila uspješnu trudnoću koja je u tijeku.
