Dispepsija je poremećaj koji obilježavaju dispeptički simptomi lokalizirani u žličici i vezani uz razgradnju hrane u početnom
dijelu probavnoga sustava. Kod funkcijske dispepsije, za razliku od ...organske dispepsije, ne postoji podležeća organska
bolest koja bi prouzrokovala dispeptičke simptome. Imune i promjene funkcije sluznice te motiliteta želuca, drukčiji sastav
mikrobiote i obrada signala u središnjem živčanom sustavu smatraju se odgovornim za nastanak poremećaja. Dijagnoza se
postavlja na temelju anamneze, kliničke slike i isključenjem drugih organskih bolesti probavnoga sustava koje se očituju
dispeptičkim simptomima. Terapija uključuje eradikaciju infekcije bakterijom Helicobacter pylori, inhibitore protonske pumpe,
prokinetike, neuromodulatore, biljne pripravke. Nažalost, kod dijela bolesnika navedena terapija dovodi do slabog ili nikakavog
poboljšanja. Učestalost funkcijske dispepsije sve više raste. Postala je jedna od češćih gastroenteroloških dijagnoza.
Kako bi se smanjili troškovi vezani uz dijagnostiku i liječenje poremećaja potrebno je do kraja rasvijetliti mehanizme te tako
omogućiti pronalazak odgovarajuće terapije za sve podskupine bolesnika.
SAŽETAK
Poremećaji motiliteta želuca javljaju se u mnogim gastrointestinalnim bolestima djece te mogu biti dio organskih bolesti, ali i funkcijskih poremećaja. Gastrointestinalni motilitet je ...rezultat kompleksne interakcije mišića, mijenteričkog pleksusa, perifernoga živčanog sustava i mozga. Kontrakcije želuca su posljedica mioelektrične aktivnosti želuca. Poremećaje motiliteta želuca možemo procijeniti pomoću elektrogastrografije (EGG), neinvazivne metode koja bilježi mioelektričnu aktivnost želuca. U radu govorimo o najčešćim poremećajima motiliteta želuca u djece, indikacijama za primjenu elektrogastrografije i njezinom kliničkom značenju. Promjene EGG-a nisu specifične za određene bolesti, ali odstupanja u nalazu ukazuju na poremećaj motiliteta želuca kao dio patomehanizma nastanka nekih gastrointestinalnih poremećaja. U više studija dokazano je da je poremećaj motiliteta želuca dio patomehanizma nastanka funkcijske dispepsije, kao i da je patološki EGG prisutan i kod drugih funkcijskih tegoba, ali i kod gastroezofagealne refluksne bolesti, cikličkog povraćanja, cistične fibroze itd. Nedostatak metode je niska specifičnost nalaza. Budući da je u većini dosadašnjih studija korištena različita metodologija, potrebna su daljnja strogo standardizirana ispitivanja u djece kako bi se potvrdio klinički značaj EGG-a.
Ulkusna bolest je poremećaj gastrointestinalnog trakta kod kojeg dolazi do oštećenja sluznice zbog neravnoteže između zaštitnih i agresivnih mehanizama. Glavni egzogeni čimbenici u nastanku peptičkog ...ulkusa su infekcija bakterijom Helicobacter pylori te uzimanje ulcerogenih lijekova: nesteroidnih antireumatika (NSAR) i acetilsalicilne kiseline (ASK). Ulkusna bolest je česti razlog dolaska na pregled liječniku obiteljske medicine. Sve bolesnike s dispeptičnim smetnjama mlađe od 50 godina i bez alarmantnih simptoma potrebno je testirati na infekciju H. pylori provođenjem urejnog izdisajnog testa ili testa prisutnosti antigena u stolici, te u svih pozitivnih provesti liječenje infekcije. Bolesnike starije od 50 godina te sve one s alarmantnim simptomima potrebno je uputiti na endoskopski pregled. Kao prva linija liječenja u Hrvatskoj preporučuje se tzv. „sekvencijska“ terapija ili trojna terapija koja uključuje primjenu inhibitora protonske pumpe (IPP-a) u kombinaciji s amoksicilinom i metronidazolom. Nakon 4 tjedna od provedene eradikacijske terapije potrebno je učiniti kontrolno testiranje na infekciju H. pylori.
Dispepsija je čest simptom u bolesnika koji posjećuju ordinaciju obiteljske medicine. Prevalencija u odrasloj populaciji iznosi oko 40 %. Dvije trećine bolesnika ima funkcionalnu dispepsiju. Klinička ...procjena, dijagnostički postupak i liječenje bolesnika ovisi o dobi, simptomima i infekciji bakterijom Helicobacter pylori. U bolesnika s dispepsijom neophodno je procijeniti mogući učinak drugih istodobnih bolesti i lijekova koje bolesnik redovito koristi. Promptna ili rana endoskopija preporučuje se bolesnicima sa simptomima alarma i starijima od 50 godina s novonastalom dispepsijom. U mlađih od 50 godina preporučena strategija je „testiraj i tretiraj“. U dijelu bolesnika liječenje se provodi supresijom kiseline. U bolesnika u kojih se ne postiže uspjeh, provodi se daljnja endoskopska dijagnostika. Ultrazvučna dijagnostika na razini primarne zdravstvene zaštite može značajno doprinijeti u dijagnostičkoj procjeni i ranom liječenju bolesnika s bolestima hepatobilijarnog trakta i pankreasa, a koji se prezentiraju simptomima dispepsije. Liječenje istodobnog psihičkog poremećaja može unaprijediti simptome dispepsije. Liječenje bolesnika koji ne odgovaraju na preporučene strategije liječenja izazov je za obiteljskog liječnika. Redoviti posjeti i psihoterapijska potpora u ovih bolesnika mogu reducirati razinu anksioznosti te ohrabriti bolesnika u liječenju prikrivenog psihološkog morbiditeta kao i u njegovim nastojanjima zdravog ponašanja.
Racionalan pristup bolesniku s dispepsijom Jurčić, Dragan; Bilić, Ante
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2006, Letnik:
15, Številka:
1_Gastroenterologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Optimalan dijagnostički pristup bolesniku s dispepsijom
još je predmet rasprava. Rana endoskopija ostaje zlatni
dijagnostički standard, a strategije temeljene na neinvazivnim
dijagnostičkim testovima ...sve su veći izazov. Promptna ili rana
endoskopija preporučuje se za dispeptičare sa simptomima
alarma, kao i onima s novootkrivenom dispepsijom koji su stariji
od 50 godina. “Testiraj i tretiraj”, “testiraj i skopiraj” te strategija
empirijskog antisekretornog liječenja, najzastupljenije su strategije
liječenja dispepsije, a prva je i ekonomski najpovoljnija
kada je cijena endoskopije iznad 500 US $. Strategija “testiraj i
tretiraj” ima prednosti pred empirijskom antisekretornom terapijom
koja se dosada više koristila kod mlađih dispeptičara. Za
dijagnostiku infekcije H. pylori preporučuju se urejni izdisajni
test ili test antigena u stolici koji su bolji od seroloških. Potrebno
je odrediti dobni prag za našu populaciju stanovništva, kao i na
tome temeljene dijagnostičke i terapijske smjernice. Pri tomu
je potrebno voditi računa i o (stvarnim!) cijenama endoskopije i
određivanja H. pylori u našoj zemlji.
Osnovna značajka funkcionalnih gastrointestinalnih poremećaja (engl. Functional GastroIntestinal Disorder – FGID) je da se njihovi simptomi (barem za sada) ne mogu objasniti strukturnim ili ...biokemijskim abnormalnostima. Najčešći funkcionalni gastrointestinalni poremećaji su funkcionalna dispepsija i sindrom iritabilnog crijeva. Stresom inducirane promjene u neuroendokrino-imunološkim putevima djeluju na osovini mozak-probavna cijev i uzrokuju pojave simptoma. Kvaliteta života ovih
pacijenata znatno je narušena i povezana sa subjektivnom procjenom jačine simptoma i psihološkim faktorima. Za kontrolu simptoma FGID-a iznimno je važan kvalitetan odnos liječnika i pacijenta.
Funkcionalna dispepsija (FD) definira se kao prisutnost postprandijalne punine, rane sitosti, epigastričnog
žarenjaili boli u odsutnosti druge sistemske, metaboličke ili organske bolesti. FD je ...podijeljena
u sindrom postprandijalnogdistresa (PDS) i sindrom epigastrične boli (EPS) sa značajnim preklapanjem
s gastroezofagealnom refluksnom bolesti (GERD) i sindromom iritabilnog crijeva (IBS). Trenutačna
preporučena terapija su antisekretorni lijekovi (PPI ili H2RA), no ponavljanje simptoma često je nakon
prestanka terapije. Prokinetički lijekovi kao što su metoklopramid i domperidon posebno su djelotvorni
u PDS, ali poput antisekretornih lijekova, dugoročna terapija nije preporučljiva. Acotiamid može biti
učinkovit kao prokinetik. Antidepresivi (SSRI) pokazuju neke rezultate, kao i bizmutove soli i simetikon,
ali su potrebni daljnji adekvatni pokusi i istraživanja. Iz ovog su istraživanja isključeni različiti
brojevi kineskih, korejskih i iranskih bilja. Alginati daju učinke u GERB, ali učinci FD-a su upitni. Podaci
pokazuju da je SWT5 djelotvoran kao prokinetik, osobito s IBS preklapanjem. Ulje metvice i kima
te anisa, ekstrakt lišća đumbira i artičoke imaju bolju učinkovitost od placeba u liječenju funkcionalne
dispepsije. Maslinovo ulje, crvena paprika, kurkuma, maslačak i Melissa mogu biti korisni, ali su potrebna
dobro razvijena buduća klinička ispitivanja.
Kronične nezarazne bolesti povezane s načinom života sve su učestalije. U svakoj zemlji, ovisno o stupnju razvoja, kronične bolesti poput dispepsije, ulkusne bolesti i GERB-a imaju ubrzan porast ili ...su već na visokoj razini. Debljina, nepravilna prehrana, nedostatak tjelesne aktivnosti, pušenje i alkohol čimbenici su rizika za nastanak bolesti gastrointestinalnog sustava. Upravo zbog toga uz terapiju medikamentima, bolesnicima s ulkusom preporučuje se promjena životnih navika te izbjegavanje hrane koja uzrokuje smetnje. Populacijske studije pokazuju da prehrana znatno utječe na tijek bolesti. Poznato je da namirnice i pića poput kave, alkoholnih pića, gaziranih pića, slastica i oštrih začina mogu pogoršati simptome bolesti. S druge strane, prehrana bogata voćem, povrćem, probioticima te lako probavljivim namirnicama može poboljšati kvalitetu života i nadopuniti medikamentno liječenje.
Cilj istraživanja bio je u bolesnika sa stabilnom koronarnom bolešću procijeniti učestalost dispeptičnih tegoba, učestalost funkcionalne i organske dispepsije i moguće pretkazatelje organske ...dispepsije. U istraživanje je uključeno 150 bolesnika (109 muškaraca; prosječna dob 62,61±10,23 god.) sa stabilnom pektoralnom anginom koji su zbog signifikantne koronarne bolesti upućeni na operaciju aorto-koronarnog premoštenja. Dispepsija je zabilježena temeljem anamnestičkih podataka o postojanju: boli u žličici, napuhanosti, mučnine i povraćanja. Dispepsija praćena endoskopskim oštećenjima sluznice definirana je kao organska, a uz normalan endoskopski nalaz kao funkcionalna. Nezavisna korelacija niza kliničko-demografskih varijabla i organske dispepsije (zavisna varijabla) procijenjena je multivarijantnom analizom (logistička regresija). Sto trideset pet (90%) bolesnika imalo je barem jedan simptom dispepsije. U 85 (63 %) bolesnika zabilježena je organska dispepsija, a u 50 (37%) bolesnika funkcionalna dispepsija (P<0,001). Bolesnici s organskom dispepsijom imali su veći broj simptoma dispepsije od bolesnika s funkcionalnom dispepsijom (1,92 ± 0,88 prema 1,38 ± 0,87, P<0,001). Veći broj simptoma dispepsije (> 3) korelirao je s težim oblicima gastroduodenalnih oštećenja (r=0,267, P<0,0001). Multivarijantnom analizom opažena je nezavisna povezanost primjene niskih doza acetilsalicilne kiseline (b=11,701, P=0,004), šećerne bolesti (b=2,921, P=0,027), pušenja (b=2,910, P=0,037) i mučnine (b =3,620, P=0,015) s organskom dispepsijom. Istraživanje je pokazalo visoku učestalost dispepsije u bolesnika s koronarnom bolešću. Tri i više simptoma dispepsije, kronična primjena niskih doza acetilsalicilne kiseline, pušenje, šećerna bolest i mučnina povećavaju vjerojatnost organske dispepsije, pa prisutnost navedenih parametara sugerira potrebu upućivanja bolesnika na ezofagogastroduodenoskopiju.
