Suvremena multikulturna društva velikim se dijelom okviruju u smislu proceduralne prije nego supstantivne etike, naglašavajući ispravnost umjesto dobrote, te uzdižu toleranciju kao ključnu ...vrijednost. No to ne može sâmo zamijeniti supstantivnu i motivacijsku normu dobroga života te se može iskusiti kao gubitak, otuđenje građana. Isto tako neće uspjeti suočiti se s granicama prihvatljivog djelovanja, neuvjetovanošću povezanom s moralnim gledištem. Klasična tradicija u etici, koja predlaže normu ljudskog blagostanja, može se ponovno izraziti kako bi iznijela na vidjelo ovu neuvjetovanost. Ukazat ću na korisnost suprotne tradicije etičkog rasuđivanja u vidu proporcionalnosti, primjerice u slučaju ratne etike, te razmotriti alternativni koncept demokracije ne pod vidom formalnih i supstantivnih prava, nego etike participacije.
Kao aktivan i prakticirajući katolik, koji se sociologijom i fenomenologijom religije ne bavi iz puste dokolice, nego iz temeljne zainteresiranosti za adekvatnu i učinkovitu prisutnost kršćanstva u ...društvenom i političkom životu, Željko Mardešić uz tu je zainteresiranost bio ujedno uvelike i nezadovoljan odnosom katolika prema društvenom i političkom životu prije II. vatikanskog sabora, kao i razočaran načinom na koji su se katolici uključili u taj život u Hrvatskoj nakon njezina osamostaljenja od Jugoslavije i opredjeljenja za demokratski ustroj. Stoga se pokazalo zanimljivim i potrebnim vidjeti kakva je doista njegova vizija kršćanstva i politike nekad i danas, što je tema i zadaća ovoga članka. Da bi taj problem rasvijetlio, autor je ovoga članka svoj rad podijelio u tri dijela, odnosno potražio odgovore na tri pitanja: 1. Što je za Ž. Mardešića uopće politika? 2. Što je za njega u kršćanstvu ono što ga čini društveno i politički relevantnim? 3. Kako je taj odnos izgledao prije, a kako danas, poglavito u Hrvatskoj i nakon Koncila i nakon Domovinskog rata?
Tražeći odgovor na prvo pitanje, autor uočava da je za Ž. Mardešića politika zapravo isto što i demokracija, jer jedino u tom društvenom određenju »polis« postaje područje aktivne odgovornosti za »demos« pa, prema tome, i preduvjet mogućnosti kršćanskog angažiranja za zajedničko dobro. Odgovor, pak, na drugo pitanje autor otkriva u dobroti, i to ne bilo kojoj i bilo kakvoj, već specifično kršćanskoj dobroti, onoj kristovskoj i kristocentričnoj koja uključuje i ljubav prema neprijatelju, što je u biti sebedarno služenje drugima, dok sve drugo on svodi pod sintagmu »zla politika« ili »političnost«, što je samo oblik egoistične vladavine, plod ideologije i rasadnik mržnje. U trećem dijelu autor ukazuje na Mardešićevu konstataciju kako u slobodnoj Hrvatskoj, na žalost, prevladava kod katolika više »političnost«, nego »politika«, točnije da prevladava pretkoncilsko, a ne koncilsko katolištvo.
Istaknuti kulturni djelatnik XVIII. stoljeća fra Antun Žderić predavao je
filozofiju na franjevačkome filozofskom učilištu u Slavonskome Brodu te
je izrađivao vlastita skripta koja je diktirao ...studentima. Njegova su nam
predavanja sačuvana u dvama velikim rukopisima. Jedan se nalazi u
knjižnici franjevačkoga samostana u Kraljevoj Sutjesci, a drugi u franjevačkome
samostanu u Iloku. U ovome se radu donosi tekst što se nalazi u
drugome dijelu iločkoga rukopisa na stranicama koje nisu paginirane, od
108. do 120. stranice. Njegov je sadržaj: 1) Zadnji traktat četvrtoga dijela
filozofije: O moralnom znanju; 2) O ljudskoj sreći; 3) Prvo pitanje: Što je i
u čemu se sastoji ljudska sreća?; 4) Upit: Može li netko u ovozemaljskome
životu biti nazvan sretnim? 5) Pitanje drugo: Što je ljudski čin i u čemu
se sastoji njegova dobrota ili zloća?; 6) Pitanje treće i posljednje: Što je i
kolikostruka je moralna krepost općenito? 7) Upit: Koliko je subjektivnih
dijelova razboritosti?; 8) Zadnji upit: Što je sramežljivost, a što prijateljstvo?
U članku je najprije obrađen pojam politike i političkoga u svome povijesnom razvoju i različitosti. Došlo se do određenih elemenata koji su važni za obradu teme sa stajališta Božjega kraljevstva. ...Potom je znatno šire obrađen pojam Božjega kraljevstva i njegovih bitnih obilježja. Božje kraljevstvo čini zajedničku stvarnost kao Božju i ljudsku. Ono je novi Božji odnos prema svijetu i čovjeku koji prerasta u međuodnos ljudi međusobno. Božje kraljevstvo ima svoju logiku djelovanja koja se očituje u bitno novim odnosima prema čovjeku, vlasti i bogatstvu, odnosno kapitalu. Upravo su to tri bitne sastavnice politike.
Iz stavljanja u međuodnos politike i Božjega kraljevstva proizlazi da Isus ni u kojem slučaju nije bio političar, ali da su njegovo djelovanje i život nosili itekako obilježja političkoga. Božje kraljevstvo ostaje kritika svake vlasti koja proklamira brigu za opće dobro, koje pretvara u borbu za osobni interes, za vlast kao represiju, za izgradnju vlastite veličine na tuđoj nevolji, za osobno bogaćenje. Božje kraljevstvo predstavlja suprotnost takvim stavovima. Zato su Božje kraljevstvo i politika često u vrlo napregnutim odnosima, jer Božje kraljevstvo uvijek iznova dovodi u pitanje svaku politiku i predstavlja njezinu trajnu kritiku. Zato se ne treba čuditi što je Isus postao žrtva kako religiozne tako i svjetovne politike
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Andrej Dobrota- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal ...Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Autor smatra da nije moguće razumjeti Mardešićeva sociološka istraživanja, interese i zaključke bez razumijevanja njegovih (auto)biografskih uvida čije su posljedice determinirale njegov život i
...akademsku karijeru. Mardešićevu ispovijest o pobuni i poniženju na početku knjige Lica i maske svetoga možemo čitati i tumačiti na nekoliko načina. Jedno od mogućih čitanja i tumačenja tema je ovog
rada. Poglavlje pod nazivom: "Osobna sjećanja" Mardešić započinje ispovjednim opisivanjem vlastita života dajući nam do znanja da je njegov život obilježen trima pobunama koje su vremenski nadolazile jedna za drugom. Bile su to pobune koje su se piscu prigodno same nametnule. Tim osobnim pobunama prethodila su poniženja. Prvo je bio ponižen razum, nakon toga moralnost, a onda i sama dobrota. Njegovu ispovijed smatram hermeneutičkom strategijom pomoću koje se može protumačiti sadašnje sustavno ponižavanje u kojem se nalazi tranzicijska i postkomunistička zemlja Hrvatska nakon traumatičnog iskustva domovinskog rata. Mardešićevoj sociološkoj metodologiji pridodana su neka tematiziranja koja proistječu iz Levinasove etike Drugog kako bi se možda mogla osmisliti jedna "osobna" pobuna.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
