Uslijed sve izraženijih klimatskih promjena, na području istočne Hrvatske dolazi do sve češćih i duljih sušnih razdoblja što rezultira promjenama u vodnom režimu područja te poteškoćama u ...gospodarenju tlom i vodom za potrebe poljoprivrede. Iz tog razloga javlja se sve češća potreba za izgradnjom sustava navodnjavanja u svrhu stabilne i isplative poljoprivredne proizvodnje. Stoga ovaj rad ima za cilj odrediti pogodnost za navodnjavanje dreniranog poljoprivrednog zemljišta (tala) na području istočne Hrvatske. Za analizu osnovnih klimatskih pokazatelja korišteni su podaci s meteorološke postaje (m.p) Osijek-Čepin i m.p Gradište kod Županje, za vremensko razdoblje od 2003. do 2022. godine. Utvrđen je blagi trend sniženja godišnjih količina oborina te porast mjesečnih temperatura zraka od 0,09 °C godišnje. Također utvrđena je visoka varijabilnost oborina te kontinuirani porast nedostatka vode u tlu i smanjenje viška vode u tlu. Na istraživanom dreniranom poljoprivrednom zemljištu istočne Hrvatske (ukupne površine 74.871,2 ha), obzirom na klase pogodnosti za potrebe navodnjavanja, najviše je zastupljena klasa P-2 (63,2 %), a zatim slijede klasa P-3 (26,0 %) i klasa P-1 (9,8 %). Svega 1 % istraživanih površina svrstan je u klasu nepogodnosti N-1, a klasa trajno nepogodnih tala N-2 nije utvrđena.
Cilj: Utvrditi metode liječenja bolesnika koji su zaprimljeni na Odjel intenzivnog liječenja djece (OILD) zbog patološkog sadržaja u prsištu. Cilj je također utvrditi indikacije za postavljanje ...pleuralne drenaže, tehnike postavljanja, analizirati dodatne specifične terapijske postupke koji su se provodili tijekom pleuralne drenaže, trajanje liječenja te komplikacije. Ispitanici i metode: Ispitanici su sva djeca od rođenja do 18. godine života zaprimljena zbog patološkog sadržaja u prsištu na OILD Kliničkog bolničkog centra Rijeka, u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. Podatci su prikupljeni iz arhivirane medicinske dokumentacije, integriranog bolničkog informacijskog sustava i protokola za prijam bolesnika te zatim analizirani i statistički obrađeni. Rezultati: U ispitivanom su razdoblju na OILD zaprimljena 1044 djeteta – od toga je 114 bolesnika zaprimljeno zbog patološkog sadržaja u prsištu (10,9 %). Pleuralni dren postavljen je u 93 djeteta (95,6 %), 53 djevojčice i 40 dječaka. Indikacije za postavljanje pleuralnog drena bile su parapneumonični izljev (N=44, 47,3 %), pneumotoraks (N=37, 39,7 %), hilotoraks (N=11, 11,8 %) i maligni izljev (N=1, 1,1 %). Najčešća tehnika postavljanja pleuralnog drena u OILD-u bila je putem troakara, potom Seldingerova tehnika. U osmero djece s organiziranim izljevima provodila se fibrinolitička terapija. Nije bilo akutnih komplikacija tijekom postupka postavljanja pleuralnog drena. Najčešća kasnije utvrđena komplikacija, u 23 djeteta, bila je malpozicija drena. Zaključci: Većina djece zaprimljene na OILD zbog patološkog sadržaja u prsištu liječi se pleuralnom drenažom. Najčešća indikacija za postavljanje pleuralnog drena u našem je istraživanju parapneumonični izljev. Pleuralna je drenaža sigurna i učinkovita metoda liječenja patološkog sadržaja u prsištu djece, s niskim postotkom komplikacija.
Objective: To determine the treatment methods and complications in children admitted to Pediatric Intensive Care Unit (PICU) due to pathological contents in the chest. The aim is also to determine the indications for pleural drainage placement, placement techniques, to analyze additional specific therapeutic procedures performed during pleural drainage, the duration of treatment and complications. Subjects and methods: Subjects are all children from birth to 18 years of age with pathological contents in the chest admitted to Pediatric Intensive Care Unit (PICU), Clinical Hospital Center Rijeka, in the period from January 1, 2014 – December 31, 2018. Data were collected and analyzed from archived medical records, integrated hospital information system, and patient admission protocols, and then statistically processed. Results: In the examined period, 1044 children were admitted to PICU; of these, 114 children had pathological contents in the chest (10.9%). The pleural drain was placed in 93 children (95.6%) 53 girls and 40 boys. Indications for pleural drainage were parapneumonic effusion (N = 44, 47.3%), pneumothorax (N = 37, 39.7%), chylothorax (N = 11, 11.8%) and malignant effusion (N = 1, 1.1%) The most common pleural drainage placement technique in the PICU was via the troacar, followed by Seldinger technique. Fibrinolytic therapy was given to eight children with loculated effusion. There were no acute complications during drain insertion. The most common later complication, in 23 children, was drain malposition. Conclusion: Most children admitted to PICU due to pathological contents in the chest are treated with pleural drainage The most common indication for pleural drainage placement in our institution was parapneumonic effusion. Pleural drainage is a safe and effective method for treating pathological contents in the chest in children, with a low percentage of complications.
Podzemno rudarenje ugljena poznato je kao aktivnost s velikom emisijom metana tijekom iskapanja ugljena. Metan u samim slojevima može potencijalno biti najveći sigurnosni rizik u takvu rudarenju, a ...on se može spriječiti ili umanjiti raznim metodama odvođenja (drenaže). Separacija metana iz stijene najuspješniji je način kontrole rizika prouzročena tim plinom te smanjuje pojave i količine toga plina u radnome prostoru, posebice eksplozije. Metoda uključuje izradbu bušotina na jednoj strani trake za odvoz materijala s čela radilišta, u smjeru prema krovini i podini ugljenoga sloja koji se iskapa. Koncentracija plina u ugljenome sloju rudnika Tabas (Parvadeh I) procijenjena je na 16 m3/t, što je relativno visok iznos. Temeljem kartiranja izdvojeno je pet pojedinačnih ugljenih slojeva (B1, B2, C1, C2 i D), a trenutačno se vadi ugljen iz sloja C1. Kako u tome sloju i okolnim stijenama postoji visoka koncentracija metana, uveden je metanski drenažni sustav. U radu je prikazana desorpcijska površina takva sustava koja je važna i korisna varijabla u odabiru rasporeda bušotina u izdancima sloja ugljena. Tako je metanska drenažna zona u panelu E4 izračunana uporabom eksperimentalnih jednadžbi te je na osnovi rezultata određen raspored bušotina.
We present a case report of a 46-year-old nurse with lower limb, late onset, second degree primary lymphedema diagnosed thirty years after symptoms onset. Lack of specialised lymphedema clinics, ...lymphedema specialists, lymphedema management guidelines and lymphedema registry are main causes for prolonged diagnosis in Croatia. Primary lymphedema treatment was con-ducted through 45-minutes sessions three times a week in total 7 sessions. Treatment sessions consisted of limb circumference mea-surements and manual lymph drainage followed by Partsch compression therapy protocol and education. Instructions for physical activity were made likewise. Significant volume reduction was successful despite long primary lymphedema duration. Changes in quality of life and physical activity were noted by self-administered questionnaires. Compression garment specialist made measures for flat knitted stockings compression class III. that are indicated for lymphedema and have important role in the maintenance phase of limb volume. Despite the fact that primary lymphedema is chronic condition, and it has been left untreated for over thirty years in our patient. With proper lymphedema therapy management and teamwork it is possible to achieve and maintain satisfying treatment results especially if you have motivated and properly educated patient.
Prikaz slučaja 46-godišnje medicinske sestre sa drugim stupnjem kasnog primarnog limfedema donjih ekstremiteta koji je dijagnosticiran 30 godina nakon pojave prvih simptoma. Nepostojanje ambulante za limfedem, liječnika specijalista koji se bavi limfedemom, smjernica za zbrinjavanje limfedema te registra za limfedem glavni su uzroci kašnjenja postavljanja dijagnoze lim-fedema u Hrvatskoj. Terapija limfedema provedena je u terminu od 45 minuta, tri puta tjedno ukupno sedam tretmana. Korišteni su fizioterapijski postupci: ručna limfna drenaža u kombinaciji s kompresivnom terapijom prema dr. Partchu i edukacija. Dane su upute o provođenju tjelesne aktivnosti. Postignuto je smanjenje volumena unatoč dugotrajnom trajanju limfedema. Promjene u kvaliteti života i razini tjelesne aktivnosti pratili smo uz pomoć validiranih upitnika. Po završetku terapije pacijentica je upućena ortotičarki radi uzimanja mjera za ravno tkanu kompresivnu odjeću kompresijske klase III. koja je prikladna za fazu održavanja volumena limfedema. Primarni LE je kronično stanje koje je u slučaju naše pacijentice bilo neliječeno preko trideset godina. Uz pomoć timskog rada i sveobuhvatnog terapijskog pristupa zbrinjavanju primarnog limfedema moguće je dobiti zadovoljavajuće rezultate terapije te iste održati, posebno ukoliko je pacijent motiviran i dobro educiran.
Hidrocefalus je medicinsko stanje koje je obilježeno prekomjernim nakupljanjem cerebrospinalnog
likvora u moždanim komorama ili šupljinama mozga, što za posljedicu može
imati poveæanje ...intrakranijskog tlaka. S obzirom na uzroèni mehanizam dijelimo ga na komunicirajuæi
i nekomunicirajuæi ili opstruktivni. Obje vrste hidrocefalusa mogu biti priroðene ili steèene.
Glavni simptom priroðenog hidrocefalusa je velika glava dojenèeta ili djeteta, dok se u
steèenih oblika hidrocefalusa akutna dilatacija komora manifestira nespecifiènim znakovima,
poput povišenog intrakranijskog tlaka. Kronièni oblik hidrocefalusa ima sporiji tijek i ukljuèuje
klinièka obilježja poput Hakim-Adamsovog trijasa (inkontinencije, ataksije i demencije). Lijeèenje
svih vrsta hidrocefalusa je kirurško.Ú²-‰
Empijem prsišta nakupljanje je infektivne tekućine u pleuralnom prostoru, a najčešće nastane kao komplikacija bakterijske pneumonije u djece. Bolest ima ubrzan tijek i često već nakon nekoliko dana ...unatoč antibiotskom liječenju ulazi u stadij kada je nužno kirurško liječenje. Nema općeprihvaćenog stajališta kada i koju od kirurških metoda treba primijeniti. Te razlike u liječenju empijema prsišta osobito su izražene u djece. Unatoč razlikama u procjeni faze bolesti i optimalne metode liječenja krajnji su ishodi uglavnom dobri. U radu se analiziraju literaturna zapažanja o učinkovitosti različitih metoda te se opisuju postupci liječenja djece s empijemom prsišta. Opisan je postupak torakoskopske i otvorene operacije prsišta u djece. Iznesena su vlastita zapažanja i iskustva u liječenju empijema prsišta.
Drenaža prsišta postupak je kojim se uvodi dren u pleuralnu šupljinu u svrhu evakuacije nakupljenog sadržaja (zrak ili tekućine), koji sprječava adekvatnu ekspanziju pluća. Drenaža može biti aktivna ...(aspiracijska), pasivna (Bülau drenaža) ili preko Heimlichove valvule. Primjenjuje kod hematotoraksa, pneumotoraksa i empijema pleuralne šupljine. Medicinska sestra treba poznavati znanstveno-stručne postulate torakalne drenaže, s obzirom na to da je sastavni
dio medicinskog tima koji postavlja torakalni dren. Medicinska sestra provodi najviše vremena uz bolesnika koji ima torakalni dren, Kontinuiranim praćenjem stanja pacijenta, kontrolom pravilne funkcije drena te kontinuirane edukacije bolesnika skrbi da se postupak drenaže obavi uz što manje komplikacija. Dren se uklanja kada je uspostavljena potpuna i stabilna reekspanzija plućnog parenhima.
Na globalnoj razini preferiraju se splitmatiksasfaltni kolnici koji su otporniji na teška prometna opterećenja. Sadržaj splitmastiks asfaltnog kolnika čini 70-80 % krupnozrnati agregat, 8-12 % ...punila, 5-7 % veziva te približno 0,3 do 0,5 % vlakana. Zbog diskontinuirane granulometrije i velikog postotka veziva, splitmastiksasfalt omogućava dreniranje bitumena iz agregata. Unutar ovog istraživanja provedena su Marshallova i Schellenbergova ispitivanja na uzorcima pripremljenim s različitim količinama tekstilnog otpada i vlakana celuloze. Rezultati ispitivanja pokazali su da se tekstilni otpad može koristiti umjesto tradicionalnih vlakana.
Intrakranijske su aneurizme smještene unutar ventrikulskog sustava rijetke, uključujući one vrška bazilarne arterije. Njihovo je liječenje izrazito zahtjevno, neovisno o primijenjenoj endovaskularnoj ...ili mikrokirurškoj tehnici. Aneurizme bazilarnoga vrška koje se očituju kao ventrikulska ekspanzivna tvorba u području mezencefalona rijetko su povezane s razvitkom opstrukcijskoga hidrocefalusa, što zahtijeva preciznu dijagnostiku i žurno aktivno liječenje. Postupak je liječenja u ovakvih bolesnika iznimno složen, a ishod neizvjestan. U ovom radu opisujemo slučaj bolesnice s jednostranim hidrocefalusom uzrokovanim
velikom aneurizmom bazilarnoga vrška, koja se diferencijalno dijagnostički očitovala kao mezencefalični tumor. Također raspravljamo o različitim mogućnostima operacijskog liječenja od utjecaja na ishod, uključujući i vlastitu tehničku modifikaciju endovaskularnog zahvata. Bolesnica u dobi od 62 godine zaprimljena je zbog blago sniženih kognitivnih sposobnosti, manjeg poremećaja u hodu i urinarne inkontinencije. Kompjutorska tomografija mozga upućivala je na ekspanzivnu tvorbu područja treće klijetke s jednostranim proširenjem postranične klijetke i posljedičnim hipertenzivnim hidrocefalusom. Magnetna rezonancija i digitalna suptrakcijska angiografija razotkrile su ekspanzivnu tvorbu kao veliku sakularnu aneurizmu bazilarnoga vrška. Bolesnica je podvrgnuta endovaskularnom liječenju sa susljednom derivacijom cerebrospinalnoga likvora. Simptomi i proširenje postranične klijetke su se umanjili nakon učinjene endovaskularne okluzije i privremene izvanjske ventrikulske drenaže. Desetog dana od operacije hidrocefalus se u cijelosti povukao pa je izvanjska drenaža uklonjena. Bolesnica se je u potpunosti oporavila te je otpuštena bez neurološkog ispada. Zaključujemo kako su aneurizme bazilarnoga
vrška udružene s opstrukcijskim hidrocefalusom rijetke i kako ih je najpovoljnije liječiti kombinacijom endovaskularnog postupka i likvorske ventrikulske derivacije. Na mogućnost nastanka ovakve aneurizme treba uvijek pomisliti u diferencijalnoj dijagnostici cerebralnih ventrikulskih tvorba.
Descendentni nekrotični medijastinitis uzrokovan netraumatskim retrofaringealnim apscesom je jako rijedak. Ovaj tip medijastinitisa i u eri jakih antimikrobnih lijekova često završava smrtnim ...ishodom. Obično se javlja kod imunokompromitiranih bolesnika i zahtijeva intenzivni multidisciplinarni pristup liječenja. Prikazuje se slučaj netraumatskog retrofaringealnog apscesa i njegove komplikacije, descendentnog nekrotičnog medijastinitisa, u 70-godišnjeg muškarca s dijabetesom ovisnim o inzulinu. Bolesnik je primljen na bolničko liječenje nakon klinički i radiografski postavljene dijagnoze retrofaringealnog apscesa. Tijekom liječenja retrofaringealnog apscesa antimikrobnim lijekovima i transoralnom incizijom, uz kratkotrajno kliničko poboljšanje, četvrtog dana liječenja nastupilo je pogoršanje općeg stanja bolesnika. Postao je opet visoko febrilan, tahipneičan s bolovima u prsima, tahikardičan uz hipotenziju te je pokazivao znakove dezorijentiranosti. Kompjutorska tomografija (CT) vrata i toraksa pokazala je i dalje prisutnu upalu retrofaringealnog prostora uz zadebljanje fascijalnih prostora gornjega stražnjeg medijastinuma uz prisutnost zraka. Napravljen je hitan kirurški
zahvat u smislu cervikotomije i drenaže retrofaringealnog prostora i medijastinuma. Stanje bolesnika se ubrzo popravilo u kliničkom smislu i laboratorijskim nalazima te je 16. dana liječenja otpušten na kućnu njegu u dobrom općem stanju. Descendentni nekrotični medijastinitis je ozbiljna komplikacija dubokih upala vrata i predstavlja opasnost za život bolesnika, naročito ako se dijagnoza ne postavi rano. Uz primjenu antimikrobnih lijekova osobito je važna visoko kvalitetna drenaža medijastinuma, pogotovo ako je napravljena pravodobno, kao u ovom slučaju. Njenu učinkovitost se može procijeniti pojačanim praćenjem kliničkog stanja bolesnika, primjenom CT toraksa i laboratorijskim testovima. U slučaju kad ovaj tip drenaže nije učinkovit moguće je uvijek napraviti mnogo agresivnije transtorakalne metode drenaže.
PDF
