Prihvaćanje dvojnog državljanstva postalo je dio politike građanstva u većini država Europske unije. Dosadašnja istraživanja izvora i oblika tog fenomena usredotočivala su se na probleme međunarodnih ...migracija i politiku prema useljenicima u glavnim europskim useljeničkim državama, a mala se pozornost posvećivala drukčijim izvorima i tipovima. U prvom dijelu rada ispituju se izvori i tipovi dvojnog državljanstva te se uvodi razlikovanje “useljeničkog”, “iseljeničkog” i “transgraničnog” dvojnog državljanstva. U sljedeća tri dijela razmatra se pitanje dvojnog državljanstva u politikama građanstva šest država EU-a koje dopuštaju dvojno državljanstvo, a izražavaju specifičnosti navedenih tipova te se ispituje priroda razlika između nacionalnih politika unutar njih s obzirom na njihova ideološka uporišta, institucionalne oblike i političke funkcije. U analizi se pokazuje da postoje značajne razlike između tih tipova, osobito između “useljeničkog” i drugih dvaju tipova, ali i da politike “transgraničnog” dvojnog državljanstva imaju drukčije ideološko uporište i funkciju od naizgled sličnih politika “iseljeničkog” dvojnog državljanstva.
U ovom se radu uspoređuju shvaćanja dvojnog državljanstva u politikama građanstva triju država članica Europske unije – Švedske, Njemačke i Hrvatske – koje dijele jedan bitan zajednički element: ...dugotrajno etničko shvaćanje nacije i dominantno načelo ius sanguinis u određenju državljanstva. Međutim, te se tri države razlikuju prema odnosu prema dvojnom državljanstvu. Švedska se uvrštava u liberalnu
skupinu zemalja, a Njemačka i Hrvatska u restriktivnu, pri čemu i među njima postoje razlike jer se njemačka politika građanstva mijenjala u liberalnijem smjeru, dok je hrvatska ostala restriktivna i nekonzistentna. To se objašnjava ovisnošću politike građanstva o dominantnom shvaćanju nacije u nekoj zemlji te shvaćanjem procesa njezina
oblikovanja, kontinuiteta i promjene u njemu, kao ishoda političkih borbi dominantnih aktera za ostvarenje svojih političkih ciljeva.
This paper compares the understandings of dual citizenship in citizenship policies of three EU member states – Sweden, Germany, and Croatia. They all share one important element: long-term ethnic understanding of the nation and the dominance of the ius sanguinis principle in determining citizenship rights. The analysis showed that these three states significantly differ in the attitude of their citizenship policies towards dual citizenship. Sweden has liberal, while German
and Croatia have restrictive policies. At the same time German policy is shifting in the liberal direction, while Croatian maintained its restrictiveness. The citizenship policies depend on the dominant understanding of the nation, but their development is the product of political conflicts between political actors focused on their specific goals. Sweden followed the multicultural model with the social democratic politics of the welfare stare as a “home” for all its inhabitants, which
led to the consensual acceptance of dual citizenship. Germany followed the assimilationist politics, which at the beginning denied the existence of immigrants, treating them as a temporary phenomenon (“guest” workers), but then it accepted the reality of their existence. Both states had their traditional understandings of the nation and the citizens, with the principle of ius sanguinis as the basis for citizenship rights, remodelled in accordance with the challenges faced by the political elite, and depending on the dominance of ideologically left or right political forces. Transformation of citizenship policies in Sweden and Germany
can show us how they decided, despite the strength of the ethnic understanding of the nation, to move towards gradual acceptance of the understanding that the nation is based on its citizens, mostly under the influence of them becoming emigrant countries. In contrast, Croatia led inconsistent citizenship policy. In the 1990s Croatia introduced ethnically-based dual citizenship, which was partly constrained after the changes in 2011, but with simultaneous tightening of naturalization rights for foreigners. Croatia, thus, transformed its citizenship
policy, albeit in the form of restrictive normalisation.
Jedno od osnovnih načela na kojemu se temelji carinsko i porezno pravo zemalja Europske unije, Hrvatske i mnogih drugih zemalja jest da nema oprav-danja za naplatu carine i drugih uvoznih davanja na ...uvezenu robu koja se u carinskom području te zemlje zadržava samo određeno vrijeme i, budući da se ne uključuje u gospodarski tijek, ona ne konkurira robi proizvedenoj na njezinu području. Mnoštvo je razloga pritom što se sve više u međunarodnoj trgovini pojavljuje i potreba za privremenim uvozom i izvozom roba, pa ovaj institut ima značajno mjesto u carinskom i vanjsko-trgovačkom sustavu svake zemlje.
U primjeni instituta privremenog uvoza plovila, tijekom se posljednjih godina u Republici Hrvatskoj pojavilo više otvorenih pitanja dijelom povezanih sa samom provedbom inspekcijskih nadzora na moru i u marinama te drugim mjestima odobrenima za smještaj i čuvanje plovila, a dijelom s upravnim i prekršajnim predmetima koji su u razmatranju carinskih tijela. Pri tome uočene su određene neujednačenosti i različitost u postupanju u gotovo identičnim ili veoma sličnim okolnostima, a što je dijelom posljedica različita shvaćanja i tumačenja brojnih naputaka i mišljenja u svezi s privremenim uvozom plovila.
U članku je autor pokušao dati odgovore na najveće dvojbe i neka otvorena pitanja u primjeni instituta privremenoga uvoza plovila uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine na osnovi Aneksa C Istanbulske konvencije.
Dvojno državljanstvo postalo je bitna tema demokratske teorije i politike građanstva. Mnoge države s velikim useljeništvom dopuštaju ga ili toleriraju, a mnoge druge vode aktivnu politiku prema ...zadržavanju ili davanju državljanstva pripadnicima svoje iseljeničke zajednice u svijetu, tzv. dijaspori. Posebnu je važnost dvojno državljanstvo zadobilo u politici građanstva nekih država u srednjoj i jugoistočnoj Europi (Mađarska, Rumunjska, Srbija, Hrvatska) prema pripadnicima svojih manjina u susjednim državama kojima im je omogućeno nerezidentno državljanstvo. Dvojno državljanstvo smatra se posebnim pravom pripadnika manjina – sredstvom zaštite njihovih ljudskih prava te očuvanja nacionalnog identiteta, a takvu intenciju podupiru i europske institucije. U radu se analiziraju specifičnosti politika građanstva u državama s tim tipom dvojnog državljanstva, njihova zasnovanost na etničkom shvaćanju nacije i djelovanju političkih aktera koji ga održavaju, te utjecaj na politike prema manjinama i njihov položaj.
Jedno od osnovnih načela na kojemu se temelji carinsko i porezno pravo zemalja Europske unije, Hrvatske i mnogih drugih zemalja jest da nema oprav-danja za naplatu carine i drugih uvoznih davanja na ...uvezenu robu koja se u carinskom području te zemlje zadržava samo određeno vrijeme i, budući da se ne uključuje u gospodarski tijek, ona ne konkurira robi proizvedenoj na njezinu području. Mnoštvo je razloga pritom što se sve više u međunarodnoj trgovini pojavljuje i potreba za privremenim uvozom i izvozom roba, pa ovaj institut ima značajno mjesto u carinskom i vanjsko-trgovačkom sustavu svake zemlje. U primjeni instituta privremenog uvoza plovila, tijekom se posljednjih godina u Republici Hrvatskoj pojavilo više otvorenih pitanja dijelom povezanih sa samom provedbom inspekcijskih nadzora na moru i u marinama te drugim mjestima odobrenima za smještaj i čuvanje plovila, a dijelom s upravnim i prekršajnim predmetima koji su u razmatranju carinskih tijela. Pri tome uočene su određene neujednačenosti i različitost u postupanju u gotovo identičnim ili veoma sličnim okolnostima, a što je dijelom posljedica različita shvaćanja i tumačenja brojnih naputaka i mišljenja u svezi s privremenim uvozom plovila. U članku je autor pokušao dati odgovore na najveće dvojbe i neka otvorena pitanja u primjeni instituta privremenoga uvoza plovila uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine na osnovi Aneksa C Istanbulske konvencije.
PDF
