Mokslui transformuojantis į strateginio valdžios plėtimo priemonę, atsiskleidžia nauji etikos aspektai. Etinė problematika mokslo ir technikos plotmėje šiandien daug labiau negu anksčiau susijusi su ...žmogaus galia valdyti aplinką, esančią šalia žmogaus, t. y. gamtą. Šiandien svarbia mokslo problema tampa žmogaus, mokslo, technikos ir aplinkos sąveika ir jos vertinimas filosofiniu, etiniu ir socialiniu požiūriais. Straipsnyje nagrinėjamos deontologijos, padarinių ir dorybių etikos koncepcijos. Apžvelgiamos trys pagrindinės etikos rūšys, susijusios su aplinka: paviršutiniškoji, tarpinė ir išsamioji. Aptariama keletas strategijų, kaip įgyvendinti ekocentrinę etiką, keliančią žaliosios" pilietybės svarbą.
Ekologinio imperatyvo sąvoka atsirado kaip reakcija į globalinę ekologinę krizę ir kartu kaip perspėjimas žmonijai apie augantį pavojų. Jo pagrindą sudaro požiūris į biosferą kaip vientisą organizmą, ...kurio atskirų dalių pažeidimai sukelia viso kūno negalavimus. Šio reguliatyvaus principo intelektinės ištakos susiję su idėja, jog mokslinę techninę veiklą būtina kontroliuoti remiantis dorovės normomis. Ekologinio dorovinio imperatyvo turinį sudaro mokslinė-ekologinė ir etinė-moralinė ekspertizės. Šio imperatyvo turinys išreiškia žmonijos siekį suteikti ir palaikyti palankias sąlygas kiekvienos gyvos būtybės egzistavimui. Šis reikalavimas nurodo žmogui gerbti ekologinius dėsnius ir saugoti gyvybę Žemėje: tokia nuostata sąlygoja žmogaus etinį pasirinkimą. Ekologiniai reikalavimai apibrėžia tas sąlygas, be kurių neįmanoma pasiekti dorovės principuose formuluojamų tikslų. Mokslo ir dorovės sintezė, žinių ir vertybių vienovė tampa įsakmiu reikalavimu, civilizacijos tolesnės plėtros būtina sąlyga, leidžiančia išvengti ekologinės katastrofos.
Straipsnyje analizuojama moralinės atsakomybės problema šiuolaikinės ekologinės situacijos kontekste. Didžiausias dėmesys skiriamas būtinumo ir laisvės sąvokoms, kuriomis remiantis eksplikuojamas ...moralinės atsakomybės kategorijos turinys. Atsakomybė yra teorinė ir praktinė žmogaus veikla, realizuojanti būtinybę. Atsakomybė sąlygoja veiklos pasirinkimo pobūdį bei kryptį. Visuomenės santykyje su gamta susidarė vadinamoji deontinė situacija. Ši situacija nulemta techninių visuomenės galimybių intensyviai veikti įvairius gamtos komponentus ir sukelti jų disharmoniją, krizinę biosferos būklę, kuri savo ruožtu neigiamai veikia patį žmogų. Dabartinis žmonijos pažinimo lygis leidžia numatyti techninio, cheminio, šiluminio ir kitokio visuomenės poveikio aplinkai padarinius, dėl to žmonėms iškyla atsakomybė už juos. Ši atsakomybė tenka visuomenei, o per ją asmenims, kurie visuomeninės veiklos struktūroje atlieka tam tikras funkcijas, liečiančias visuomenės santykio su gamta realizavimą. Deontinės situacijos išsprendimas atsakingoje žmonių veikloje garantuoja gamtos vientisumą ir žmonijos gerovę, visuomenės laisvę bei pažangą.
Polazeći od Fosterove (2000) dalekosežne teze, da je Marxova sintagma 'prirodna povijest' (metaboliÄki odnos prirode i Äovjeka) polaznica one ekologije koja nije antiracionalistiÄka i idealistiÄka, ... ukazuje se na suvremena teorijska i politiÄka usmjerenja u tom pravcu: 1)     Marx je svoju koncepciju kao nastavak pozitivnih strana Darwinova evolucionizma potvrÄ‘ivao u isto vrijeme kada se dokazalo Darwinovu teoriju u znanostima (geologija, fizika, antropologija, biologija) i odmah se usmjerio k hipotezi povezanosti s ljudskim radom. Tako je on Darwinov pojam 'prirodna tehnologija' prenio na podruÄje razvoja rada, tj. ljudske tehnologije. Na taj naÄin ekologija je tumaÄenje odnosa izmeÄ‘u prirode i Äovjeka kao metaboliÄkog odnosa, Å¡to pridaje ljudskoj tehnologiji medijacijsku ulogu; 2)     Danas postoje u tom smislu mnoge organizacije s nazivom 'Ekosocijalizam'; 3)     Da bi se shvatilo pravo Marxovo tumaÄenje uloge tehnologije u smislu eliminacije tehnologizma, navodi se niz negativnih posljedica na podruÄju istraživanja kiborgizacije i robotizacije, a osobito se ukazuje na ekstremizme njihove filozofije –  filozofije transhumanizma. Â
U radu je istražena veza između školske arhitekture i didaktičko-metodičke organizacije nastave u uvjetima tradicionalne (stare) škole. Školska arhitektura analizirana je u području školskih zgrada ...(učionica i opreme) i školskog okružja (igrališta s posebnim naglaskom na školske vrtove). Tradicionalna (stara) škola u hrvatskim uvjetima vremenski je određena od uvođenja državnog javnog školstva (Opći školski red, 1774.) do tridesetih godina XX. stoljeća. Istraživanje se temelji na analizi arhivske i objavljene građe, recentne i relevantne literature te terenskog istraživanja koje je provedeno na školskom području Velike Kopanice u dva navrata (1980. i 2021. godine). U istraživanju je korištena deskriptivna i post kauzalna metoda pri čemu je utvrđena veza između školske arhitekture i didaktičko-metodičke organizacije nastave. Školske zgrade (učionice), školske klupe i oprema uz veliki broj učenika u razredu ograničili su didaktičko-metodičku organizaciju nastave unutar tradicionalne nastave (frontalna, verbalna, pasivna za učenike, asocijalna i represivna). Istovremeno, školsko okružje s posebnim naglaskom na školske vrtove otvara niz mogućnosti koje su karakteristične za pokret nove škole: grupni i individualni oblici, samorad i aktivnost učenika, socijalizacija i suradnički odnosi, povezivanje teorije s praktičnim radom. Školski vrtovi omogućavaju unošenje dijela prirode u učionice pružajući učenicima zornost, sustavno promatranje i početak intelektualne spoznaje. Školska arhitektura u direktnoj je vezi s didaktičko-metodičkom organizacijom nastave. Pitanje je kako je moguće da i u suvremenoj školskoj arhitekturi ima niz oblika karakterističnih za tradicionalnu (staru) školu?
The paper investigates the connection between the school architecture and didactic-methodical organization of teaching in the conditions of traditional (old) schools. School architecture was analysed regarding school premises (classrooms and equipment) and the school environment (playgrounds with special emphasis on school gardens). The traditional (old) school in Croatian conditions is situated in the period from the introduction of the state public education (General School Order 1774) to the 1930s. The research was based on the analysis of archival and published materials, and field research. Field research was conducted in the school area of Velika Kopanica on two occasions, in 1980 and 2021. The descriptive and post-causal method was used in the research, and the connection between the school architecture and didactic-methodical organization of teaching was determined. School buildings (classrooms), school desks and equipment with a large number of students in the same class limited the didactic and methodological organization of teaching within traditional teaching (frontal, verbal, passive for students, asocial and repressive). At the same time, the school environment with special emphasis on school gardens opened up a number of possibilities that were characteristic of the new school movement: groups and individual activities, work of students, socialization and collaborative relationships, connecting theoretical with practical work. School gardens enable the introduction of a part of nature into classrooms, providing pupils with visual activity, systematic observation and the beginning of intellectual cognition. School architecture is in a direct connection with the didactic-methodical organization of teaching. How is it possible that in modern school architecture there are a number of forms characteristic of the traditional (old) school?
Papa Franjo 2015. godine izdao je encikliku
Laudato si’ – O brizi za zajednički dom
koja je pobudila veliko zanimanje među vjernicima Katoličke Crkve i u akademskoj zajednici. Kako bi se enciklika ...mogla što bolje razumjeti, u radu se opisuju njezina tri glavna obilježja: dijalog razuma i vjere, sveopće zajedništvo te nerazdvojiva povezanost ekonomije, ekologije i siromaštva. Prvo obilježje enciklike tiče se suradnje s eminentnim znanstvenicima koja je rezultirala tekstom prvoga poglavlja enciklike. Drugo obilježje odnosi se na povezanost svih stvorenja na svijetu koja proizlazi iz Božjega čina stvaranja, a treće na nerazdvojivu povezanost ekonomije, ekologije i siromaštva. Sva su tri obilježja enciklike u funkciji promicanja cjelovite ekologije kao jedine alternative dominantnoj paradigmi tržišne ekonomije i odnosu prema okolišu.
In 2015, Pope Francis released his encyclical letter
Laudato si’ – On Care for Our Common Home
, which aroused great interest among the faithful of the Catholic Church and in the academic community. To understand the encyclical better, this article outlines its three main characteristics: the dialogue between faith and reason, the universal communion, and the inseparable connection between economics, ecology, and poverty. The first characteristic concerns the cooperation with eminent scientists which resulted in the text of the first chapter of the encyclical. The second characteristic refers to the connection between all creatures in the world that proceeds from God’s act of creation, and the third refers to the inseparable interconnectedness of economy, ecology, and poverty. All three characteristics of the encyclical are in the function of promoting the comprehensive ecology as the only alternative to the dominant paradigm of market economy and attitude towards the environment.
Rješenja za ekološku krizu traže se na različitim područjima znanosti, tehnologije, filozofije, ekonomije i politike. Budući da ekološki problemi imaju i moralne i duhovne korijene, istočne i zapadne ...kršćanske crkve svoj doprinos buđenju ekološke svijesti pokušavaju davati kroz prizmu ekološke duhovnosti utemeljene na teocentričnoj ekologiji. U radu će se istaknuti četiri zajednička religijska načela istočnih i zapadnih kršćanskih crkavâ koja čine ekumensku okosnicu prakse ekološke duhovnosti. To su: obraćenje, solidarnost, asketski etos i euharistijski etos. Ekološku duhovnost napose u svojoj teocentričnoj ekologiji ističu papa Franjo i ekumenski patrijarh Bartolomej. Članak stoga ponajprije istražuje njihove tekstove i izjave kojima potiču vjernike – kao i sve (ne)religiozne ljude dobre volje – na oživljavanje prakse ekološke duhovnosti, te time ukazuje na njihove pojedinačne i zajedničke doprinose buđenju ekološke svijesti.
The region of Northern Velebit National Park is characterised by a high diversity of fungi. Around 750 species have been recorded to date, of which 20 are strictly protected while 37 are very rare on ...the global scale and currently without conservation status in Croatia. Latest intensive mycological research has resulted in the publication of one genus and as many as five species new to science. In this paper are discussed fungal species of high bioindicator values for the quality of the system of nature protection, presented in three groups: biotrophic species linked to endemic species – endemobionts, (2) ecologically stenovalent species linked to the faeces of animals and(3) ecologically stenovalent species linked to old forests and primeval forests. All three groups are under the strong influence of locally specific climatic characteristics. According to the analysed data, it can be said that the Northern Velebit National Park has been successfully designed with regard to the protection of fungi. Due to its diversity and specificity, the Northern Velebit National Park can be designated as an Important Fungus Area (IFA).
Kreiranje standarda podrazumijeva kombinaciju pokuÅ¡aja pasivnog (opisnog, iskustvenog) definiranja stanja i aktivnog normiranja odnosno zadavanja smjernica (programa rada). Kada se bavi ...biomedicinskim pitanjima, bioetika je bliža kodifikaciji od etike, pa je za oÄekivati da sliÄan potencijal može imati i u okvirima svoje ekoloÅ¡ke orijentacije. PretoÄiti teoriju u praksu, meÄ‘utim, nije lako i Äesto zavrÅ¡ava na naÄelima odveć općenitim za djelovanje (Jahrov „BioetiÄki imperativ“; naÄela duboke ekologije A. Naessa; Potterova „Deklaracija o geoterapiji i globalnoj bioetici“, „Pet faza razvitka okoliÅ¡ne bioetike“ ili „BioetiÄki kredo u Å¡est toÄaka“ i sliÄno). Neusporedivo originalnije i znaÄajnije su, stoga, Potterove „ToÄke o kvaliteti okoliÅ¡a“ i Äetiri upute „eko-općinama“ osnivaÄa „Prirodnog koraka“, Karla-Henrika Robèrta. U analizu i raspravu o uÄinkovitosti navedenih pokuÅ¡aja optimizacije Äovjekova odnosa prema okoliÅ¡u ovo će izlaganje uvrstiti osnovnu ideju projekta „Europske bioetike na djelu“ – da se uÄenje F. Jahra i V. R. Pottera pretoÄi u direktive liderima jedinica lokalne samouprave, koje bi, popisane i prodiskutirane u ekspertnom krugu, a potom verificirane meÄ‘u lokalnim stanovniÅ¡tvom, prerasle u „bioetiÄke standarde“, onoliko konkretne i uporabljive koliko to plemenita utopijska ideja bioetike uopće može biti.
Nakana nam je prikazati problem ekologije u novoj religioznosti u razmišljanju sociologa religije Željka Mardešića. Polazeći od fenomenološke i antropološke analize svetoga u postmodernitetu, ...Mardešić analizira pojavu nove religioznosti i njezine društvene učinke. U
tom kontekstu panoramski i sintetički obrađuje pojavu ekoloških tema u novim religijskim pokretima: od adventista i apokaliptičkih zajednica, preko skupina Eko života, Bhagwan Shree Rajneesha, Hare Krišna, Sai Babe do francuskih aumista Mandaron i velike duhovne struje New Agea. Mardešić zaključuje kako svako bavljenje društvenim učincima religije mora uključiti i religijsko otkriće ekologije u posmodernitetu. I nova religioznost i ekologija nastupaju kao kritika i ispravak pogubnih učinaka moderniteta te se zalažu za holističku antropologiju i panteistički svjetonazor.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
PDF
