Straipsnyje siekiama atskleisti ekspresionizmo meninės praktikos ryšius su iracionalistine ir formalistine meno filosofija. Didžiausias dėmesys skiriamas formalistiniam ekspresionizmo sparnui, ...kuriame ryškus estetizmas, nihilizmas ir polinkis į formą. Ekspresionistai, kaip ir F. Nietzsche, buvo įsitikinę, kad techninė civilizacija ir masinės kultūros formavimasis grasina menininkui jo dvasios praradimu, individo laisvės apribojimu ir meno nužmoginimu. Į vidinį menininko pasaulį, jo sąmonę ekspresionistai žvelgė kaip į aukščiausią absoliučią realybę, sugebančią per psichologines būsenas išreikšti būties tiesas. Apsiribojusi daugiausia formaliųjų meno kūrinio pusių analize, formalistinė estetika faktiškai eliminavo turinio kategoriją. Pasisakydama už meno atitrūkimą nuo realaus gyvenimo, ji kartu filosofiškai pateisino beprasmį estetizmą ir meno suvedimą į grynai formalias struktūras. Ekspresionistai ignoravo socialiai reikšmingus idealus, suabsoliutino vidinės ekspresijos reikšmę, linko į maksimalų spalvos ir formos autonomiškumą.
Various in vivo and in vitro models have been described in order to elucidate the pathobiology underlying the traumatic brain injury (TBI) and test potentially suitable treatments. Since TBI is a ...complex disease, models differ in regard to the aspect of TBI that is being investigated. One of the used in vitro models is the scratch wound assay, first established as a reproducible, low-cost assay for the analysis of cell migration in vitro. The aim of the present study was to further investigate the relevancy of this model as a counter- part of in vivo TBI models.
We have examined the astrocytic response to a mechanical injury in terms of expression of chondroitin sul- fate proteoglycans (CSPGs) - phosphacan, neurocan and brevican, using real-time PCR and immunocytochemistry.
Our results indicate that in vitro scratch wounding alters the expression profile of examined CSPGs. Four hours after the scratch injury of the astrocytic monolayer, real-time PCR analysis revealed upregulation of mRNA levels for phos- phacan (3-fold) and neurocan (2-fold), whereas brevican mRNA was downregulated (2-fold). Immunofluorescent sig- nal for phosphacan and neurocan was more intense in astro- cytes close to the injury site, while brevican was scarcely present in cultured astrocytes.
Obtained results indicate that CSPGs are differ- entially expressed by astrocytes after scratch wounding, demonstrating that the scratch wound model might be suit- able for investigation of astrocyte-derived response to injury.
Brojni in vivo i in vitro modeli opisani su sa ciljem da se rasvetle patobiološki procesi koji su osnova traumatske povrede mozga (TPM) i testiraju potencijalni tretmani. Imajući u vidu da je TPM kompleksno oboljenje, ovi modeli se medusobno razlikuju shodno aspektu TPM koji se ispitu- je. Jedan od in vitro modela je i povreda ćelijskog jednoslo- ja grebanjem (engl. »scratch wound« assay), isprva ustanov- ljen kao ponovljiv, jeftin test za analizu ćelijske migracije in vitro. Cilj ove študije je da se bliže ispita relevantnost ovog modela u odnosu na in vivo modele TPM.
Da bi se istražio odgovor astrocita na mehaničku povredu, pradena je ekspresija odabranih hondroitin-sulfatnih proteoglikana (CSPG) - fosfakana, neurokana i brevikana, koriščenjem PCR u reálnom vremenu i imunocitohemije.
Dobijeni rezultati su pokazali da in vitro povreda astrocitnog jednosloja menja profile ekspresije ispitivanih CSPG. Četiri sata nakon povrede, primena PCR u reálnom vremenu analize pokazala je povečanje nivoa iRNKza fos- fakan (trostruko) i neurokan (dvostruko), dok je iRNK za brevikan bila smanjena na polovinu kontrolne vrednosti. Imunofluorescentni signal poreklom od fosfakana i neuro- kana je bio intenzivniji u astrocitima bližim mestu povrede, dok je signal za brevikan bio slab kako u kontrolnoj, tako i u ozledenoj grupi.
Dobijeni rezultati pokazuju da povreda izazvana grebanjem različito utiče na ekspresiju ispitivanih CSPG u astrocitima, što ukazuju da ovaj model može biti pogodan za ispitivanje odgovora astrocita na povredu.
MONALESSA-2 je placebo kontrolirana randomizirana klinička studija faze 3 koja je uključila bolesnike s uznapredovalim karcinomom dojke s pozitivnim hormonskim receptorima (HR+) estrogenski receptori ...(ER) i/ili progesteronski receptori (PR) te negativnim receptorom za humani epidermalni faktor rasta 2 (eng. HER2-). Studija je pokazala kako je preživljenje bez progresije bolesti (eng. PFS) bilo značajno dulje u onih bolesnika koji su primali ribociklib inhibitor ciklinovisne kinaze 4 i 6 (CDK4/6) uz letrozol u usporedbi s pacijentima koji su primali placebo i letrozol. Međutim, ER+/PR+ grupa imala je viši omjer rizika (eng. hazard ratio) za preživljenje bez progresije bolesti (PFS) od ER+/PR- grupe (0.62 vs. 0.36). Dokazi iz modela staničnih linija sugeriraju kako je signalni put PR usko vezan za regulaciju staničnog ciklusa kod inhibicije aktivnosti CDK 4/6 nakon izlaganja progestinu. Moguće objašnjenje ovih saznanja može biti povezano s visokom ekspresijom PR koja interferira s aktivnošću ribocikliba na razine ciklin-kinaze. Stoga, upitno je da li razina ekspresije PR receptora utječe na učinkovitost primjene ribocikliba, tj. da li njegova veća ekspresija može uzrokovati smanjenje učinkovitosti ribocikliba. S obzirom na sigurnosni profil ribocikliba, potrebno je izvršiti analize PFS vrijednosti bolesnika koji primaju ribociklib ovisno o razinama ekspresije hormonskih receptora kako bi se potencijalno odredile vrijednosti ekspresije PR (ili ER/PR omjera) kao markera učinkovitosti inhibitora CDK4/6.
Baza dojenačkih lica City (engl. City Infant Faces Database, CIFD; Webb i sur., 2018) sadržava 154 slike emocionalnih ekspresija dojenčadi koje se mogu koristiti u eksperimentalnim istraživanjima ...dojenačke facijalne komunikacije, prepoznavanja facijalne ekspresije i roditeljske osjetljivosti. CIFD je validiran samo na malome uzorku iz opće populacije i na studentima primaljstva i sestrinstva u Ujedinjenome Kraljevstvu (UK). Stoga je cilj ovoga istraživanja bio validacija baze na većemu uzorku hrvatskih studenata te roditelja dojenčadi u dobi od 1 do 12 mjeseci. Tristo pedeset studenata (Istraživanje 1) te 422 majke i 106 očeva (Istraživanje 2) gledali su slike dojenačkih lica bijele rase. Studenti su procjenjivali slike iz CIFD-a i Baze dojenačkih lica Tromsø. Također su ispunili upitnike koji mjere empatiju, aleksitimiju te prepoznavanje i ekspresiju emocija. Roditelji su procjenjivali valenciju facijalnih ekspresija slika iz CIFD-a. Rezultati i kod studenata i kod roditelja u skladu su s inicijalnom validacijom, osim što je slaganje za negativne ekspresije niže kod hrvatskih roditelja nego u istraživanju provedenome u UK-u. U usporedbi s istraživanjem provedenim u UK-u studenti su procjenjivali slike kao intenzivnije, jasnije i autentičnije te su kod njih izazivale snažnije emocije. Nadalje, nije bilo razlike u točnosti između majki i očeva ili između onih koji su roditelji prvi put i onih koji su iskusni roditelji. Stoga možemo zaključiti da je CIFD obećavajući instrument za istraživačke svrhe te bi ga trebalo dalje validirati u drugim državama, usmjeravajući se pritom na njegovu prediktivnu valjanost.
Postoji zanimanje istraživača za provjeru pretpostavke o vezi između oksidacijskog stresa i patofizioloških procesa tijekom kliničkog mastitisa. Glavni je cilj ovog istraživanja bio ustanoviti profil ...antioksidacijske genske ekspresije u mliječnih krava s kliničkim mastitisom. Uzorci mlijeka 77 krava s kliničkim mastitisom uzeti su između 15. i 70. dana laktacije (DIM) i analizirani standardnim bakteriološkim testovima. Istraživana je mRNA ekspresija antioksidacijskih gena, kao što je katalaza (CAT), glutation-peroksidaza (GPx) i superoksid-dismutaza (SOD). Osim toga u uzorcima mlijeka zdravih krava i onih s kliničkim mastitisom mjerene su razine lipidne peroksidacije. Izolirane su bakterije Staphylococcus aureus (S. aureus, 10,48 %), Streptococcus agalactiae (7,69 %), Streptococcus dysagalactiae (6,29 %) i Escherichia coli (E. coli, 29,37 %). Dominantan patogen pronađen u mlijeku krava s kliničkim mastitisom u ranoj laktaciji bila je bakterija E. coli. Prosječna vrijednost malondialdehida (MDA) u uzorcima krava s kliničkim mastitisom bila je znakovito veća (P < 0,05) nego u zdravih krava. Rezultati su pokazali da je ekspresija profila SOD-a u mlijeku krava s mastitisom, inducirana bakterijom S. aureus, bila znakovito veća (P < 0,0001) u usporedbi s E. coli. Također, ekspresija mRNA razine GPx-a u mlijeku krava s mastitisom zbog bakterije E. coli bila je znakovito veća (P < 0,0001) u usporedbi s bakterijom S. aureus. Genska ekspresija CAT-a imala je tendenciju povećanja u mlijeku krava s mastitisom uzrokovanim bakterijom S. aureus u usporedbi s mlijekom krava koje su imale E. coli. Rezultati pokazuju da se mRNA razine antioksidacijskih gena mogu razlikovati ovisno o vrsti bakterije i da smanjena ekspresija antioksidacijskih gena može povećati prijemljivost na mastitis.
Do danas nije definirano je li apoptoza folikularnih granuloza-stanica (FGCs) posredovana prekursorom miR-let- 7b putem gena MAP3K1. U ovom je istraživanju FGC transfeciran miR-let-7b imitatorom u ...različitim dozama (0, 40, 60, 80, 100 i 120 μM) i potom razvrstan u kontrolnu skupinu (CG), te u skupine označene kao MIM-1, MIM-2, MIM-3, MIM-4 i MIM-5. Razine ekspresije mRNA i proteina miR-let-7b i mitogenom-aktivirane proteinske kinase kinase kinase1 (MAP3K1) određene su uporabom RT-PCR-a i Western blot-a. Test luciferaze je primijenjen kako bi se potvrdio ciljni odnos između miR-let-7b i MAP3K1. Rezultati su pokazali da je proliferacijska aktivnost FGC-a u skupini MIM-4 bila znakovito manja nego u kontrolnoj skupini i MIM-1 skupini (P<0,05) što ide u prilog pretpostavci da miR-let-7b imitator može u FGCs smanjiti razinu ekpresije miR-let-7b. Najveće smanjenje utvrđeno je u skupini MIM-4. Razine MAP3K1 mRNAs i proteina u skupinama MIM-3 i MIM-4 bile su niže nego u kontrolnoj skupini (P<0,05; P<0,01). Transfekcija let-7b imitatorom znakovito je inhibirala aktivnost luciferaze (P<0,05) u usporedbi s kontrolnom skupinom. Zaključno, miR-let-7b može smanjiti opstojnost stanice i ubrzati apoptozu ovčjih FGC-a. Veće doze miR-let-7b mimic (80 μM i 100 μM) mogu znakovito smanjiti ekspresiju miR-let-7b mRNAs, MAP3K1 mRNAs i proteina u ovčjih FGC-a. MiR-let-7b putem inhibirajućeg gena MAP3K1 doprinosi apoptozi folikularnih granuloza-stanica (FGCs).
Genomics is a comprehensive study of the whole genome, genetic products, and their interactions. Human genome project has identified around 25,000-30,000 genes, and prevailing presence in tumor ...pathogenesis, high number of mutations, epigenetic changes, and other gene disorders have been identified. Microarrays technology is used for the analysis of these changes. Postgenome age has begun, and the initial results ensure the improvement of molecular tumor diagnostics and the making of a new taxonomic tumor classification, as well as the improvement, optimization and individualization of anti-tumor therapy. First genomic classifications have been made of leukemias, non-Hodgkin lymphoma, and many solid tumors. For example, 4 molecular types of breast carcinoma, three types of diffuse B cell lymphoma, two types of chromophobic renal carcinoma have been identified. Also, gene structures for favorable and unfavorable outcome in leukemia, breast cancer, prostate, bronchi, and other tumors have been identified. It is absolutely possible to diagnose the primary outcome of tumors with which standard tumor position may not be proved using standard diagnostic tools. Pharmacogenomic profiles have ensured better definition of interindividual differences during therapy using antineoplastic drugs and the decrease of their toxicity, as well as individual treatment approach and patient selection with which favorable clinical outcome is expected. Pharmacogenomics has impacted the accelerated development of target drugs, which have showed to be useful in practice. New genomic markers mtDNA, meDNA, and miRNA have been identified, which, with great certainty, help the detection and diagnostics of carcinoma. In the future, functional genomics in clinical oncology provides to gain knowledge about tumor pathogenesis; it will improve diagnostics and prognosis, and open up new therapeutic options.
Genomika je sveobuhvatna studija celokupnog genoma, genskih produkata i njihovih interakcija. Projekat ljudskog genoma identifikovao je oko 30.000 gena i preovladstrock;ujuće prisustvo intergenskih sekvenci. U onkogenima, supresornim genima tumora i dr. genima koji imaju ulogu u patogenezi tumora, identifikovan je veliki broj mutacija, epigenetskih promena i dr. genskih poremećaja. Za analizu ovih promena upotrebljava se mikroarej tehnologija. Postgenomska era je počela, i prvi rezultati omogućavaju da se poboljša molekularna dijagnostika tumora i izvrši nova taksonomska klasifikacija tumora, kao i da se poboljša, optimalizuje i individualizuje antitumorska terapija. Izvršene su prve genomske klasifikacije leukemija, non-Hodgkin limfoma i mnogih solidnih tumora. Na primer, identifikovana su 4 molekularna tipa karcinoma dojke, tri tipa difuznog B ćelijskog limfoma, dva tipa papilarnog karcinoma bubrega. Takodstrock;e, identifikovane su genske signature za povoljan i nepovoljan ishod u lečenju leukemije, karcinoma dojke, prostate, bronha i dr. tumora. Apsolutno je moguće dijagnostikovati primarno ishodište u tumora kod kojih se standardnim dijagnostičkim sredstvima ne može dokazati primarno ležište tumora. Farmakogenomski profili omogućili su bolje definisanje interindividualnih razlika u toku terapije antineoplastičnim lekovima i smanjenje njihove toksičnosti, kao i individualni pristup u lečenju i selekciju pacijenata u kojih se očekuje povoljan klinički ishod. Farmakogenomika je uticala na ubrzani razvoj ciljanih lekova, koji su se u praksi pokazali svrsishodnim. Identifikovani su novi genomski markeri mtDNA, meDNA i miRNA, koji sa velikom sigurnošću pomažu u detekciji i dijagnostici karcinoma. U budućnosti, funkcionalna genomika u kliničkoj onkologiji omogućće upoznavanje patogeneze tumora, poboljšaće molekularnu dijagnostiku, prognozu, i otvoriti nove terapijske opcije.
Patogene vrste Leptospira uzrokuju zoonotsku bolest leptospirozu koja je raširena u cijelom svijetu. Cilj istraživanja bio je dokazati antigene koji potiču imunosni odgovor i mogu se primijeniti u ...dijagnostičkim kompletima ili za razvoj cjepiva. Vanjska proteinska membrana (OMPs) leptospira potencijalni je kandidat za tu svrhu, a gen Lipl41 je dobro očuvan među patogenim leptospirama. Ekspresija i pročišćavanje rekombinantnog proteina Lipl41 provedeno je u izolatima iz Irana. Uspoređene su sve prikupljene sekvencije proteina Lipl41 i analizirane bioinformatičkim alatom iz baze podataka NCBI. Kompletne sekvencije kodona rekombinantnog proteina Lipl41 u izolatima su optimizirane, zatim subklonirane u pET32a+ vektor i pretvorene u bakteriju Escherichia coli BL21 (DE3). Optimalna ekspresija rekombinantnog Lipl41 (47kDa) postignuta je post-indukcijski pomoću isopropyl β-d-1-thiogalactopyranoside (IPTG). Zatim je pročišćena denaturacijom što je uključilo primjenu serijskih koncentracija ureje. Rekombinantni protein je potvrđen metodom western blot. Istraživanje potvrđuje mogućnost ostvarenja dostatne količine i ekspresije pročišćenog Lip141 da se može upotrijebiti za razvoj dijagnostičkih kompleta i subjediničnih cjepiva.
Pozadina istraživanja. Posljednjih su desetljeća lakaze (p-difenol:dioksigen oksidoreduktaze; EC 1.10.3.2) privukle pažnju znanstvenika zbog raznolikosti moguće primjene u biotehnologiji i ...industriji. Lakaze mogu oksidirati različite organske i anorganske spojeve u biokatalizatore prikladne za biotehnološke procese. Iako se u industriji najčešće koriste lakaze iz plijesni, lakaze iz bakterija pokazale su veliki potencijal primjene jer djeluju na više raznih supstrata u različitim uvjetima. Svrha je ovoga rada bila opisati plazmidno kodiranu višebakrenu oksidazu sličnu lakazama iz bakterije Ochrobactrum sp. BF15, prethodno izolirane iz zagađenog tla.
Eksperimentalni pristup. Za identifikaciju novih gena za oksidazu sličnu lakazi u bakteriji Ochrobactrum sp. BF15 koristili smo in silico profil skrivenih Markovljevih modela. Da bismo okarakterizirali lakazu, proveli smo heterolognu ekspresiju gena u bakteriji Escherichia coli, pročistili enzim i mjerili njegovu aktivnost u supstratima karakterističnim za lakazu.
Rezultati i zaključci. Dobiveni profili skrivenih Markovljevih modela omogućili su identifikaciju nove oksidaze slične lakazi, koju smo nazvali Lac80. In silico analiza nove Lac80 pokazala je prisutnost triju konzerviranih domena bakrene oksidaze karakterističnih za lakaze s tri domene. Uspješno smo proveli heterolognu ekspresiju Lac80 u E. coli, čime nam je omogućeno pročišćavanje proteina za daljnju analizu aktivnosti. Od trinaest ispitanih supstrata tipičnih za lakazu, Lac80 je imao slabiju aktivnost u 2,2’-azino-bis(3-etilbenzotiazolin-6-sulfonskoj kiselini) (ABTS), pirokateholu, pirogalolu i vanilinskoj kiselini, te veću aktivnost u 2,6-dimetoksifenolu.
Novina i znanstveni doprinos. Dobiveni rezultati pokazuju da Lac80 može imati obećavajuću primjenu u industriji. U ovom je radu prikazan značaj lakaza iz bakterija te je naglašena važnost plazmida izoliranih iz okoliša kao vrijednih izvora novih gena koji kodiraju enzime za primjenu u biotehnološkim procesima.