Nagli prelazak na nastavu na daljinu 2020. godine zbog pandemije bolesti COVID-19 od nastavnika je zahtijevao proces prilagodbe stvaranjem novih nastavnih rutina, koji je bio popraćen složenim ...emocionalnim iskustvom, dok su nastavnici istodobno pokušavali živjeti svoj profesionalni i osobni život. Pozivajući se na Giddensovu teoriju strukturacije s fokusom na procese rutinizacija i regionalizacije interakcija te Turnerovu analizu integracijskih procesa i uloge emocija u njima, u radu se ukazuje na važnost održavanja rutina radi ontološke sigurnosti i socijalne integracije te na relevantnost emocija tijekom nastave na daljinu. U radu se ispituje (i) kako su oblikovane i regionalizirane nastavne rutine te (ii) kakve su pozitivne i negativne emocije nastavnici doživjeli tijekom razdoblja provođenja nastave na daljinu u susretima i interakciji s različitim akterima. U analizi su korištene kvalitativne metode, odnosno analizirani su intervjui provedeni 2020. godine s 32 predmetna učitelja i nastavnika, a kao metoda analize korištena je deduktivno-induktivna tematska analiza. Prodiranje javnog u osobni prostor nastavnika, uspostavljanje rutina i emocionalna iskustva teme su konstruirane tijekom analize, pri čemu su identificirane i podteme. U radu se pokazuje da su očuvanje starih i stvaranje novih rutina te (pozitivne) emocije i očekivanja u interakcijama potencijal koji može omogućiti prevladavanje kriznih ili izazovnih situacija poput nastave na daljinu, ponekad tako da se narušava razgraničenje javnog i privatnog. S druge strane pojava negativnih emocija i dugotrajnih negativnih emocionalnih stanja na mikrorazini upućuju na, iz perspektive nastavnika, neadekvatnu valorizaciju njihova rada od viših institucionalnih razina te predstavljaju potencijal za dezintegracijske procese.
The sudden transition to distance learning in 2020 due to the COVID-19 pandemic required teachers to adjust by creating new teaching routines. This process was accompanied by complex emotional experiences as they tried to live their professional and personal lives. To point to the importance of maintaining routines for the sake of ontological security and social integration, and the relevance of emotions during distance learning, we utilise Giddens’ theory of structuration, focusing on routinisation and regionalisation of interactions, and Turner’s analysis of integration processes and the role of emotions in them. We examine (i) how teaching routines were shaped and regionalised and (ii) what positive and negative emotions teachers experienced during distance learning in interactions with various actors. In the paper, the interviews conducted in 2020 with 32 subject teachers were analysed using deductive-inductive thematic analysis. Three themes were constructed; the permeation of the public sphere in teachers’ personal space, the establishment of routines and emotional experiences, including sub-themes. This paper indicates that the preservation and creation of new routines and (positive) emotions and expectations in interactions are a potential that can enable overcoming crises or challenging situations such as distance learning, sometimes in such a way that the demarcation between the public and private spheres is violated. On the other hand, the appearance of negative emotions and long-term negative emotional states at the micro level indicate, from teachers’ perspective, inadequate valorisation of their work by higher institutional levels and represent a potential for disintegration processes.
Premda se može činiti kako je svijet visoke politike u kojima su se diplomatske aktivnosti ostvarivale bio lišen emotivne komponente, kasnosrednjovjekovni dubrovački administrativni spisi potvrđuju ...prisutnost emocija u narativu, ritualu i prostoru. Diplomatske emocije pronalaze se u intimnoj i javnoj komunikaciji: pismima, ugovorima, ceremonijalnim radnjama i tajnim pregovorima. Njihova važnost leži u praktičnoj komponenti koja je oblikovala konkretne postupke sudionika diplomatske interakcije. Primjenjujući veći broj teorijskih pristupa i metodoloških paradigmi, u ovom članku propituju se mehanizmi i strategije iza uporabe emocija i načini njihove ekspresije ovisno o pojedinčevom društveno-političkom položaju, spolu, podrijetlu, profesiji i religijskoj pripadnosti. Od posebne su važnosti pitanja posvećena performativnosti emocija, odnosno što se njihovom primjenom praktično moglo postići. Na tragu nove diplomatske povijesti koju je odškrinuo J. Watkins, pozivajući na bavljenje kulturološkim i društvenim kontekstom u kojem se odvijaju diplomatska poslanstva, ovaj rad ukazuje na povezanost visoke politike i emocija što otvara prostor novim istraživačkim pitanjima, interpretacijama i zaključcima.
U skladu s konceptom emocionalnih praksi autorice Monique Scheer (2012.) u radu se analizira angažman Bad Blue Boysa u Futsal Dinamu. Pri tome se kao temelj navijačkog supkulturnog stila shvaćaju ...emocije, a koje se definiraju kao utjelovljene prakse. U tom kontekstu analiza navijačkih rituala i obrazaca ponašanja omogućava prepoznavanje emocionalne prirode Bad Blue Boysa kao ultras-grupe. Prepoznaje se to kroz četiri tipa emocionalnih praksi kako ih je Scheer koncipirala. Ipak, ta emocionalna priroda ne podrazumijeva iracionalnost, već su emocionalni i racionalni aspekti života grupe usko isprepleteni, a dominacija jednog ili drugog je situacijska.
The sudden transition to distance learning in 2020 due to the COVID-19 pandemic required teachers to adjust by creating new teaching routines. This process was accompanied by complex emotional ...experiences as they tried to live their professional and personal lives. To point to the importance of maintaining routines for the sake of ontological security and social integration, and the relevance of emotions during distance learning, we utilise Giddens’ theory of structuration, focusing on routinisation and regionalisation of interactions, and Turner’s analysis of integration processes and the role of emotions in them. We examine (i) how teaching routines were shaped and regionalised and (ii) what positive and negative emotions teachers experienced during distance learning in interactions with various actors. In the paper, the interviews conducted in 2020 with 32 subject teachers were analysed using deductive-inductive thematic analysis. Three themes were constructed; the permeation of the public sphere in teachers’ personal space, the establishment of routines and emotional experiences, including sub-themes. This paper indicates that the preservation and creation of new routines and (positive) emotions and expectations in interactions are a potential that can enable overcoming crises or challenging situations such as distance learning, sometimes in such a way that the demarcation between the public and private spheres is violated. On the other hand, the appearance of negative emotions and long-term negative emotional states at the micro level indicate, from teachers’ perspective, inadequate valorisation of their work by higher institutional levels and represent a potential for disintegration processes.
Nudi se dvojaka intervencija u debatu o paradoksu fikcije temeljenu na introspekciji i analitičkoj argumentaciji. Prvo, argumentira se da su se dosadašnje rasprave o paradoksu previše fokusirale na ...njegovu epistemološku dimenziju. To je dovelo da zanemarivanja moralne strane paradoksa, tj. malo je rečeno o tome da redovito više marimo za fikcijske entitete, nego što marimo za stvarne ljude. Drugo, predlaže se da su redovito, iako ne isključivo, strukture stvarnog života, a ne fikcijski entiteti, te koje uzrokuju emocije. U hororima, primjerice, ne bojimo se fikcijskog čudovišta, nego mogućnosti, ma koliko ona bila nevjerojatna, da nešto poput toga postoji u stvarnom svijetu. Bitno je primijetiti da se ovaj prijedlog razlikuje od pristupa temeljenih na protučinjenicama (counterfactualism) zato što dozvoljava da uzrok nekih emocija budu fikcijski entiteti. To su emocije poput simpatije i antipatije koje nemaju jasno definirane povezane tipične akcije.
The paper offers a twofold intervention in the debates about the paradox of fiction. First, it argues that too much emphasis has been placed on the paradox’ epistemological aspect. This has led to a neglect of its ethical dimension. Specifically, little has been said about the ethical issues of regularly caring for fictional entities while exhibiting comparatively far less concern for reallife fellow men and women. Second, the essay argues that it is often the case that it is reallife structures rather than fictional entities that cause emotions. In the case of horror, for example, we are not afraid of the fictional monster but of an off possibility that something like this might exist in the real world. Importantly, the proposal differs from the counterfactualist approaches because it allows that fictional entities may cause emotions. Specifically, emotions which do not have clearly defined accompanying typical actions, such as sympathy and antipathy.
Tehnološke inovacije i digitalizacija medijskog ekosistema, mobilnost, dostupnost, prisnost i individualizacija sadržaja utjecali su na promjenu modela medijskog izvještavanja i kulturu komunikacije. ...U ovom radu razmatramo praksu medijatiziranja emocija kroz afektivne vijesti kao generatore konstruiranja afektivne kulture, ukazujemo na način djelovanja medijatizirane afektivne kulture i njenih najvažnijih karakteristika - diskursa, poravnavanja i pripadanja. Djelujući prema logici medija umjesto prema vlastitoj, medijatiziranoj emociji i javni afekti sve češće postaju tema i suština vijesti i novinarskih priča, pa se umjesto provjerenih činjenica nude javnosti kao pouzdana osnova za donošenje racionalnih odluka za buduće djelovanje. U radu pokazujemo kako se u afektivnoj kulturi emocije doživljavaju kao artefakti, kako se dijele preko medijatiziranih afektivnih vijesti i kako na osnovu njih publika medijskog sistema pregovara, oblikuje diskurse i generira osjećaje poravnavanja i pripadanja i oblikuje na zajedničkim emocijama zasnovane zajednice. Ukazujemo također da se afektivno diskurzivno poravnavanje ne dešava samo u oblasti pozitivnih nego i negativnih emocija te da polariziranje na osnovi afektivnih vesti i na njima oblikovanih zajednica ne doprinosi uvijek boljem razumijevanju svijeta i njegovih problema.
Technological innovations and digitization of the media ecosystem, mobility, accessibility, intimacy and individualization of content influenced the change in the model of media reporting and communication culture. In this paper, we consider the practice of mediatization of emotions through affective news as generators of the construction of affective culture, we point out the mode of action of mediatized affective culture and its most important characteristics - discourse, alignment and belonging. Acting according to the logic of the media instead of their own, mediatized emotions and public affects increasingly become the topic and essence of news and journalistic stories, so instead of verified facts, they are offered to the public as a reliable basis for making rational decisions for future action. In the paper, we show how emotions are perceived as artifacts in a mediatized affective culture, how they are shared through affective news and how, based on them, the audience of the media system negotiates and shapes discourses, generates feelings of alignment and belonging, and shapes communities based on common emotions. We also point out that affective discursive alignment does not only occur in the area of positive but also negative emotions, and that polarization based on affective news and the communities formed on it does not always contribute to a better understanding of the world and its problems.
Svrha je ovog rada istražiti različite meditativne tehnike i njihove dobrobiti, te otvoriti raspravu o primjenjivosti meditativnih tehnika u odgojno-obrazovnim ustanovama. Mogućnost primjene ...meditativnih tehnika kao pomoć pri razvijanju sposobnosti samokontrole i regulaciji emocija, kao i oblik prevencije problematičnog ponašanja kod djece. Odgoj započinje u obitelji i tu nastaju temelji za izgradnju djetetove ličnosti. Društvena zajednica i okolina koja nas okružuje pridonose onome što ćemo mi postati. Različite religije imaju svoja načela odgoja, a s obzirom na porijeklo meditacije istražiti ćemo mogućnost njene primjene u duhovnom odgoju. Prikazati ćemo nekoliko meditativnih tehnika i njihovu povezanost s emocijama, te na koji način mogu pomoći djeci, kao i pozitivne aspekte primjene meditativnih tehnika u različitim disfunkcionalnim ponašanjima. Na samom kraju sagledati ćemo kako i na koji način se primjenjuju meditativne tehnike u svijetu, te kakva je i gdje se javlja primjena meditativnih tehnika kod djece u Hrvatskoj.
Cilj istraživanja jest ispitati razlike u percepciji doživljenog stresa, načinima oporavka od stresa različitih grupa zaposlenika u školama, psihološkog procvata, zadovoljstva životom, pozitivnih i ...negativnih emocija s obzirom na vrstu zaposlenja i radni staž. Drugi cilj istraživanja hijerarhijskom je regresijskom analizom ispitati doprinos spola, radnoga staža, zadovoljstva životom, emocija, doživljenog stresa i načina oporavka od stresa objašnjenju psihološkog procvata zaposlenika. Korištena je skala doživljenog stresa, skala zadovoljstva životom, PANAS skala, skala oporavka od doživljenog stresa i skala psihološkog procvata. Istraživanje je provedeno u petnaest osnovnih škola na ukupno 190 sudionika (166 žena i 24 muškarca). Među učiteljima i tehničkim osobljem razlike su utvrđene u psihološkom procvatu koji je viši kod učitelja, dok u razini zadovoljstva životom, pozitivnim i negativnom emocijama, doživljenom stresu i načinima oporavka od stresa razlike nisu utvrđene. Razlike s obzirom na radni staž u školi utvrđene su u psihološkom procvatu, zadovoljstvu životom i pozitivnim emocijama koji su viši kod ispitanika s manje radnoga staža u školi. Rezultati hijerarhijske regresijske analize ukazuju da se najveći dio psihološkog procvata učitelja može pojasniti pomoću zadovoljstva životom i pozitivnih emocija, dok se za tehničko osoblje pojašnjava pomoću zadovoljstva životom, doživljenog stresa, pozitivnih i negativnih emocija.
Pretpostavlja se da sposobnosti emocionalne inteligencije s dobi napreduju i da je moguće poticati njihov razvoj, no vrlo je malo istraživanja koja se bave tim aspektom emocionalne inteligencije. ...Istraživanja razvoja u kontekstu modela sposobnosti emocionalne inteligencije kod djece, prema našim saznanjima, nema, a istraživanja na adolescentima upućuju na napredak u emocionalnoj inteligenciji, ali i na potrebu dodatnih istraživanja koja bi razjasnila tijek i korelate razvoja. Na uzorcima odraslih dobivene su značajne, ali u određenoj mjeri kontradiktorne razlike među kohortama koje sugeriraju da iskustvo doprinosi napretku u sposobnostima, ali i da starije kohorte imaju niže rezultate. Razvoj emocionalnih sposobnosti istraživan je i izvan konteksta emocionalne inteligencije, te se u ovom radu daje pregled tih istraživanja. Potrebna su dodatna istraživanja koja bi omogućila stvaranje cjelovite slike razvoja sposobnosti emocionalne inteligencije, što bi imalo mnoge korisne praktične implikacije.
It is assumed that the abilities of emotional intelligence (EI) improve with age and that it is possible to facilitate their development. However, there is very little research dealing with that aspect of EI. According to our knowledge, there are no developmental studies in the context of the EI abilities model in children, and research on adolescents indicates progress in EI, but also the need for additional research that would clarify the course and correlates of development. In adult samples, significant but somewhat contradictory differences between cohorts were obtained, suggesting that experience contributes to progress in abilities and that older cohorts have lower scores. The development of emotional abilities has been researched outside the context of EI, and this paper provides an overview of these studies. Additional research is needed that would allow us to form a comprehensive image of the development of EI abilities, which would have many useful practical implications.
U radu se polazi od poznavanja fenomena emocija, te se istražuje njihova uloga u strateškom odlučivanju primjenom sekundarnog istraživanja. Svrha ovog rada je predložiti pretpostavke daljnjih ...istraživanja na temu uloge emocija na strateškoj razini odlučivanja, budući da su spoznaje o emocijama u strateškom odlučivanju u užem smislu ograničene, parcijalne te proturječne. Za potrebe pisanja ovoga rada primijenjeno je istraživanje za stolom koje je obuhvatilo pretraživanje odabranih bibliografskih baza prema kriteriju ključnih riječi te metodu snježne grude. U radu se razlikuje strateško odlučivanje u užem smislu od strateškog odlučivanja u širem smislu, koje obuhvaća proces strateškog menadžmenta. Kod strateškog odlučivanja, emocije dominantno pozitivnog hedonističkog tona ukazuju na povoljnu situaciju koju nije potrebno mijenjati dok emocije dominantno negativnog hedonističkog tona ukazuju na potrebu za promjenom postojeće situacije i potiču na djelovanje. U tom kontekstu, uočava se da postojanje negativnih emocija nije negativno iz perspektive strateškog menadžmenta, već dovodi do poželjnog pristupa pri strateškom odlučivanju i povoljnih ishoda (izuzev utjecaja ljutnje). Narativni pregled rezultira s četrnaest pretpostavki kao prijedloga daljnjih istraživanja integriranih u konceptualni model uloge emocija u strateškom odlučivanju, u čemu se ogleda originalnost i znanstveni doprinos rada. Sistematizacija teorijskih i empirijskih spoznaja o ulozi emocija u strateškom odlučivanju koja se u radu donosi, prilog je razvoju održivih organizacija.
The paper explores the role of emotions in strategic decision-making by applying desk research,encompassing bibliographic search by keywords and further snowball sampling by papers’ references.The aim is to encourage further research on the topic, as knowledge about emotions in strategicdecision-making in a narrow sense is limited, partial, and contradictory. We distinguish strategicdecision-making in a narrow and broad sense, where the latter includes the process of strategicmanagement. In strategic decision-making, emotions of a dominantly positive hedonistic toneindicate a favorable situation that does not need to be changed. In contrast, emotions of a dominantlynegative hedonistic tone indicate the need to change the existing situation and encourage action. Inthis context, it is observed that the existence of negative emotions is not harmful from the perspectiveof strategic management. Moreover, they lead to a desirable approach to strategic decision-makingand favorable outcomes (excluding the influence of anger). The narrative review results with fourteenassumptions for further research integrated into a conceptual model of the role of emotions in strategicdecision-making, thus reflecting this paper’s originality and scientific contribution. The systematizationof theoretical and empirical knowledge about the role of emotions in strategic decision-makingcontributes to the development of sustainable organizations.
PDF
