Slavenski mitovi opstaju u svijesti ljudi manje kao stvarno vjerovanje u njihovo postojanje, a više kao nadnaravni element ili književni lik. Odrasli čitatelj u Poljskoj i Slovačkoj, na primjer, ...susreće slavenska nadnaravna bića u serijalima knjiga fantastične književnosti Wiedźmin Andrzeja Sapkowskog i Černokňažník Juraja Červenáka. Međutim, ne može se očekivati da književnost prikazuje praznovjerje i demone kao u legendama o vjerovanjima. Postavljanje djela Sapkowskog i Červenáka u kontekst etnografski zapisanih vjerovanja rasvjetljava različite aspekte međukulturalnih i intertekstualnih odnosa u književnom djelu. Ovaj članak pokazuje da postoji nekoliko shema književne prilagodbe slavenskih mitova – prilagodba u skladu s narodnim vjerovanjima, poricanje praznovjerja, ugrađivanje narodnog mita u svrhu stvaranja iluzije i korištenje imena demona, ali dodavanjem osobina iz drugih izvora, posebice iz masovne kulture.
Rad govori o dodjeljivanju predmetnih odrednica književnim djelima, s posebnim osvrtom na praksu dodjeljivanja oznaka sadržaja književnim djelima iz područja fantastike i znanstvene fantastike u ...online katalogu Knjižnica grada Zagreba. Rezultati su uspoređeni s oznakama sadržaja iz kataloga američke Kongresne knjižnice te iz podataka dobivenih u Wikipediji. Polazište ovoga rada je pretpostavka da određena vrsta građe, u promatranom slučaju fantastična i znanstveno fantastična književna djela, svojom nedovoljnom predmetnom obradom ne zadovoljava informacijske potrebe korisnika i mogućih korisnika, čitatelja spomenutih književnih žanrova. Za potrebe pilotnog istraživanja, odabrana je određena količina naslova iz navedenih književnih žanrova te su analizirane postojeće oznake sadržaja dodijeljene u online katalozima Knjižnica grada Zagreba i američke Kongresne knjižnice te u Wikipediji. S obzirom na promjene u načinu stvaranja i pretraživanja informacija koje donosi suvremena tehnologija, promijenile su se i želje i potrebe, te postupci korisnika informacijskih usluga. Iz toga proizlazi da se i informacijske ustanove trebaju mijenjati i stalno prilagođivati promjenjivom okruženju u kojem posluju. Time se podrazumijeva i potreba ujednačivanja prakse predmetne obrade djela iz beletristike, kojoj se do sada tradicionalno pridavalo manje važnosti nego predmetnoj obradi stručnih djela, uzimajući pri tome u obzir i pitanje isplativosti posla koji zahtijeva dodatno vrijeme za predmetno označivanje beletristike.
Roman C. S. Lewisa Čarobnjakov nećak pripada nizu od sedam knjiga izdanih pod zajedničkim nazivom Kronike iz Narnije. Ovaj rad pokušava povezati navedeno književno djelo s Biblijom, tražeći ...intertekst ponajviše utemeljen na motivima postanka svijeta i prvoga grijeha. Temelji se i na komparaciji biblijskih likova i likova književnog predloška, a problematizirat će se i prostorna klasifikacija. Prije svega, iznijet će se kratko određenje žanra i vrste temeljeno na djelovanju likova, njihova pravila te distinkcija između fantastične i religijske književnosti, odnosno njihova povezanost.
Viktorijanske prikaze djetinjstva nalazimo u raznolikim kulturnim tekstovima, i to u različitim verbalnim i vizualnim oblicima – od književnih opisa do samostalnih slika. Aličine pustolovine u ...Čudozemskoj Lewisa Carrolla (1865.) u tome smislu ne predstavljaju iznimku. Međutim, Aličin lik jedan je od prvih koji se prometnuo u intermedijsku figuru, pri čemu je Alica postala junakinjom fantastične književnosti kao i ikonom popularne kulture. Ovaj se rad usmjerava na tri oblika Aličina umjetničkoga prikaza: (a) verbalni Lewisa Carrolla, (b) fotografske otiske „prave“ Alice, Alice Liddell, koje su načinili Carroll, 1858. godine, i Julia Margaret Cameron, 1872. godine, kao i na (c) ilustracije Lewisa Carrolla (1864.) i Johna Tenniela (1865.). Istražujući višestruke Aličine prikaze u odabranome korpusu, cilj je rada utvrditi je li Carrollova junakinja ikada bila „prava“ viktorijanska djevojčica. Nadalje, u radu se analiziraju Aličine vizualne karakteristike u svrhu razotkrivanja Alice kao onodobnoga vizualnoga koncepta.
U radu se nude dvije interpretacija Tribusonovog romana Sanatorij i pokušava se utvrditi o kakvoj se vrsti romana radi. U uvodu se ukratko govori o najvažnijim djelima G. Tribusona i o pripadnosti ...određenih romana i kratkih priča hrvatskoj fantastičnoj književnosti. Analiza romana zasniva se na teoretskim postavkama o fantastičnoj književnosti T. Todorova, ali i na kritikama te teorije. U romanu se uočavaju teme i motivi fantastične književnosti, a posebno se ističu maniristički motivi sna i labirinta koji su ključni za interpretaciju romana. U analizi se naglašava da roman nije moguće jednoznačno odrediti kao dio fantastične književnosti jer sadrži i elemente horor-priče. Zbog ratne pozadine, percepcije prostora i vremena i načina na koji se raspravlja o bolesti i smrti, Sanatorij se dovodi u vezu s Čarobnom gorom T. Manna. Kao glavni nedostatak romana ističe se nejasan završetak koji otvara mogućnost čitanja romana kao metafore o životu i smrti.
