Matoševa fantastična proza ima antologijsku važnost unutar korpusa hrvatske fantastične književnosti. Napisana je u dosluhu s promjenom paradigme na području fantastike krajem 19. stoljeća. Namjera ...ovog rada analizirati je reprezentaciju velegrada u Matoševim novelama Miš, Ubio! i Duševni čovjek i teorijskim osloncem na radove G. Simmela, M. Bahtina, J. Lotmana i G. Bachelarda utvrditi u kojoj je mjeri pojava neobičnih, neobjašnjivih i bizarnih događaja vezana uz urbane prostore u kojima se radnja odvija.
Jednom kad se kazalište okrene djeci, budućim građanima koji će donositi odluke, ono vrijednostima i stavovima koje promiče može utjecati na smjer razvoja društva. Izniman kapacitet toga medija u ...poticanju i aktivaciji publike u kombinaciji s dječjom receptivnošću, nužno upućuje na važnost detaljnoga istraživanja ideologija kojima su igrokazi prožeti. Ovaj rad otkriva kako ti ideološki čimbenici mogu ugroziti glavnu svrhu kazališta, tj. poticanje gledatelja na stvaranje svojih vlastitih zamisli. Istraživanje se oslanja na Žižekovo razumijevanje ideologije, fantastike, zbilje i subjektivnosti. Polazeći od njegovih psihoanalitičkih uvida, analiziraju se četiri perzijska igrokaza kako bi se utvrdilo koje su ideologije u temelju motiva i pouka tih djela, kao i to kako se opravdava prisutnost takvih sadržaja u dječjoj drami. Detaljno razmatranje pokazuje da su analizirani igrokazi obilježeni svjesnim manipulativnim ideologijama s namjerom odgajanja homogeniziranih članova društva umjesto posvećenosti prikazivanju objektivnih uvida u stvarni život.
V znanstvenofantastični literaturi je nujno razločevati njeno začetno stopnjo, v kateri so prvine sveta znanosti in njihova nadgradnja v znanstveno fantastiko namen pisanja, in razvito žanrsko ...obliko, kjer postanejo le še sredstvo za odpiranje novih tematskih krogov. Pričujoči članek je poskus natančnejše določitve znanstvene fantastike Damirja Feigla in prikaz modela graditve besedilnega sveta. Raziskava je zajela pisateljev postopek prehoda stvarnih dejstev znanosti v njihovo literarno izpeljavo ter kvantitativno analizo prisotnosti žanrskih elementov v besedilih.
U romanima i pripovijetkama Viktora Olegoviča Pelevina, suvremenoga ruskog pisca, mitologija i fantastika, kao elementi
nekih vrlo davnih vremena, prepleteni su s modernim vremenom postsovjetske ...Rusije. Ti elementi, iako navodno davno ostavljeni u prošlosti, u nekim novim oblicima pojavljuju se kao nikad do kraja razjašnjeni problemi iz sfere iracionalnog, a koji realno uvjetuju život pojedinca i društva u cjelini.
Svrha je ovoga rada pomoću analitičkog pristupa pokazati na izabranim književnim primjerima da Pelevin problematizira
ideju kako je suvremeno društvo, iako je, nominalno, već odavno odmaklo od svijeta davnih mitova i fantazija koji se fizički ne može opipati ni racionalno obrazložiti, svejedno u stvarnosti rukovođeno tim prikrivenim i nevidljivim, često i iracionalnim, nehumanim motivatorima, a ne onima javno deklariranima i društveno prihvatljivima.
Poetičko određenje predaje teorijsko je pitanje oko kojega se razvijaju višeslojni i višestruki klasifikacijski prijedlozi. Hrvatska usmenoknjiževna teorija ponudila je više pogleda na distinkciju ...predaja posredstvom utjecaja fantastike i motivskoga supstrata. Ovaj rad na početku izlaže različita stajališta koja teoretičari iznose u vlastitim percepcijama mitskoga i demonološkoga u predajama. Drugi dio rada iznosi teorijska razmatranja koja se odnose na poetička obilježja predaje koja su determinirana u odnosu na narodnu bajku. Osim toga, proučava se udio fantastike i mitskoga jezika kao relevantnih smjernica u određenju mitske i demonološke podvrste usmenoknjiževnih predaja.
Istraživanje smješta Priče iz davnine (1916) Ivane Brlić-Mažuranić u kontekst širega književnoga korpusa, fokusirajući se na pojavu čovječuljaka ili sićušnih ljudi u fikcionalnim tekstovima za djecu. ...Postojanje „svjetova čovječuljaka“ (Lynch-Brown i Tomlinson 2005) primjer je prakse konceptualnoga stapanja na jezičnoj, kulturnoj i semantičkoj razini, koja dolazi do izražaja u tvorbi imena, prostora i značenja. Ivana Brlić-Mažuranić kombinirala je naizgled nespojive koncepte (Fauconnier i Turner 2002), koji pripadaju različitim razinama i slojevima slavenskih i hrvatskih tradicija i mitologija. Takve su kombinacije u Pričama iz davnine ključna mjesta u procesu konceptualnoga međudjelovanja koja pokazuju i dokazuju sposobnost čovječuljaka kao književnih bića da prelaze granice, čime omogućuju stvaranje novih i jedinstvenih kultura i pojmova. Napučene čovječuljcima poput Malika Tintilinića, Priče iz davnine izvanredan su primjer fluidna i prilagodljiva svijeta, usporediva s onima što su ih stvorili Swift, Andersen, Tolkien, Baum, Barrie, Norton, Dr. Seuss ili Dahl. S tim u skladu, konceptualna integracija obilježava jedinstven književni sadržaj i stil izvorne hrvatske mitologije Ivane Brlić-Mažuranić čiji je krajnji rezultat osnaživanje i očaravanje čitatelja od davnina do danas.
This paper discusses a new tendency in contemporary Russian fantastic fiction: the transformation of the personalities of Russian writers and poets into literary characters. The analysis shows ...similar patterns of fantastic transformation in Bulgakov, Akhmatova and Gumilev. These patterns include the use of the biographic and auto-biographic myths about them, the transformation of their writings into storages of compositional devices, plots, motifs and characters, which are freely manipulated and projected onto their authors’ lives. Becoming literary characters, they often continue to write fiction or poetry. The newly created texts may enter into discussions with the texts-prototypes, confirming, contesting and/or recreating them.
Neki autori brane književni kognitivizam – stajalište da književna fikcija ima spoznajnu vrijednost – povlačeći analogiju između spoznajne vrijednosti misaonih eksperimenata i književne fikcije. U ...ovome ću radu analizirati razloge za ovu analogiju te vidjeti koliko se njen doseg može proširiti. U drugome dijelu razmotrit ću tvrdnju književnih antikognitivista prema kojoj književnost u najboljem slučaju može biti samo izvor hipoteza, a ne znanja. Ovu ću tvrdnju dovesti u pitanje pokazujući da hipoteze same mogu imati vrijedne spoznajne koristi, u nadi da se na taj način mogu obnoviti spoznajne koristi koje čitatelji pronalaze u književnosti.
Rad istražuje načine prikazivanja ženskih likova u ulozi protivnika u trima popularnim književnim pripovijedima za djecu – u ciklusu Chronicles of Narnia Kronike iz Narnije C. S. Lewisa te u romanima ...The Witches Vještice Roalda Dahla i The Amber Spyglass Jantarni dalekozor Philipa Pullmana – pozivajući se na teoriju abjekcije Julije Kristeve i na raspravu o čudovišno-ženskom Barbare Creed. I u ciklusu o Narniji i u romanu Vještice, ženski su protivnički likovi pojednostavljeni, stereotipni i negativno okarakterizirani kao zle figure koje prijete stabilnosti dobro organiziranoga društva. Prikazane su kao abjekti koji nejasnima čine granice između života i smrti, ljudskoga i ne-ljudskoga, muškoga i ženskoga. Na kraju obiju pripovijedi čudovišno-žensko se izbacuje, eliminira, a ‘pročišćenje’ donosi olakšanje i osvetničko zadovoljstvo. U Pullmanovoj su knjizi harpije prikazane kao čudovišta s kojima se može razborito razgovarati. Časti ih se kao velikodušne i imenom „Dobrohotna Krila.“ Pa ipak, premda je uočljiv pokušaj ponovnoga uspostavljanja pozitivnoga pojma čudovišno-ženskoga, takvi likovi igraju tek drugorazrednu ulogu koju im nameće simbolički poredak, a stereotip se ipak i dalje održava.
Tijekom svoje spisateljske karijere Calvino je uspostavio posebnu vezu s dječjim svijetom. Bio je jedan od najvećih talijanskih pripovjedača za odrasle čitatelje koji je također istraživao područje ...dječje književnosti i književnosti za mladež, i to s izvanrednim rezultatima. Njegov je književni izričaj naročito inspirativan kad ga upućuje mladim čitateljima. Glavni likovi njegove trilogije Naši preci uključuju važne značajke novoga suvremenoga čovjeka. Protagonisti romana Raspolovljeni viskont, Barun penjač i Nepostojeći vitez žive, svaki na svoj način, ‘naopako’ jer krše logičke zakone. Njihova je ‘odraslost’ obilježena danas aktualnim obilježjima nemira, ‘necjelovitosti’, neodređenosti, dvojbe, zbunjenosti i nesigurnosti o budućnosti, tj. osjećajima koji dubinski određuju arhetipske sastavnice mladosti. Nadalje, njihovo ponašanje ističe važnost lutanja koje se smatra pomašću danom kako bi se dostigla drukčija kakvoća života, a koja je svakako čudna, neobična i iznimna. Međutim, upravo zbog te iznimnosti, još je u većoj mjerivjerodostojna i zadovoljavajuća. Konačno, potraga za humanošću, na različite načine utjelovljena u trima spomenutim likovima, predstavlja najviše književne i odgojne vrijednosti Calvinovih pripovijedi.
PDF
