Značenje kliničke primjene timola Mujezinović, Indira; Smajlović, Ahmed; Zuko, Almedina ...
Veterinarska stanica,
04/2018, Letnik:
49, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Timol (2-izopropil-5 metilfenol) je prirodni spoj iz grupe monoterpenskih fenola. Ovi fenoli su prisutni u eteričnim uljima mnogih biljaka iz porodice Labiateae, koji se već stoljećima koriste u ...narodnoj medicini. Tijekom dugogodišnje uporabe, ustanovljeno je da timol ima, uz antiseptičko, spazmolitičko i antihelmintičko djelovanje. Antimikrobni spektar timola je širok, jer djeluje na Gram-pozitivne i Gram-negativne bakterije, gljivice i kvasnice. Kao prirodna alternativa antibioticima, za razliku od brojnih antibiotika s baktericidnim djelovanjem, napada organele bakterije, posebice enzime respiratornih organa, koji su vezani za mezosome stanične membrane. Na ovaj način dolazi do potpunog uništavanja patogenih aerobnih bakterija, jer dolazi do blokiranja staničnog disanja (respiracije) i smrti bakterije. Danas se timol s uspjehom koristi kako u humanoj, tako i u veterinarskoj medicini. U veterinarskoj se praksi koristi u različitih vrsta životinja u terapiji respiratornih bolesti, a naročito u pčelarstvu, jer ima dobar akaricidni učinak u vrlo malim koncentracijama. Točan mehanizam akaricidnog djelovanja timola još uvijek nije dovoljno poznat. Smatra se da je neurotoksično djelovanje timola na oktopaminergičke neurone grinja i kukaca posredovano GABA(A)-R receptorima. Najvjerojatnije da je ugibanje grinja posljedica njihovog gušenja. Timol se brzo resorbira iz gastrointestinalnog sustava, metabolizira oksidacijom i glukuronidacijom te brzo (u prva 24 sata od aplikacije) izlučuje putem urina i to manjim dijelom u nepromijenjenom i većim dijelom u obliku glukuronida i/ ili konjugiranih sulfata. Timol je prirodna i sigurna aktivnu tvar za koju nije potrebno utvrđivati MRL te je uvršten Aneksom II u listu tvari bez karencije. U istraživanjima provedenim na nekim pčelinjim proizvodima (med i vosak) provjeravane su rezidue timola, te je ustvrđeno da timol, kao prirodna tvar predstavlja dobru alternativu sintetičkim akaricidima, naročito zbog toga što ne predstavljaju rizik po zdravlje. Pri procjeni rizika Stručnog vijeća za arome Vijeća Europe 1992., određena je gornja granica za timol u hrani od 50 mg/kg, a u piću od 10 mg/ kg. Tijekom kliničkih ispitivanja različitih ljekovitih pripravaka koji sadržavaju timol na pčelinjim zajednicama nisu zabilježeni štetni učinci nakon primjene u terapijskim koncentracijama. Timol ne djeluje teratogeno, kancerogeno niti mutageno.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi fitokemijski sastav slatke i ljute začinske paprike podrijetlom iz različitih uzgojnih područja u Istočnoj dunavskoj regiji, tj. u Hrvatskoj, Srbiji i ...Mađarskoj. Dobiveni rezultati pokazali su kako se sastav i razina metabolita, kao i antioksidacijska aktivnost, u uzorcima začinske paprike značajno razlikuju između različitih uzgojnih područja. Prvi su put istaknute jasne razlike u kemijskome sastavu slatkih i ljutih sorata mađarske paprike proizvedene u tri različite države Istočne dunavske regije. Općenito, uzorci paprike iz Hrvatske imali su najveći sadržaj karotenoida, ali najniže vrijednosti fenola i flavonoida. Uzorci ljute paprike iz Hrvatske imali su najveći sadržaj kapsaicina i dihidrokapsaicina, kao i najviše Scovilleovih jedinica ljutine. Stoga, ovo istraživanje ukazuje na prikladnost određenih uzgojnih područja za dobivanje paprike željenoga kemijskoga sastava. Podatci su vrlo zanimljivi i važni za prehrambeno prerađivačku i farmaceutsku industriju, kao i za usmjeravanje regionalnih proizvođača prema dobivanju kvalitetne mljevene paprike.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi količinu bioaktivnih spojeva i antioksidansa, kao i temeljne razlike kemijskog sastava između šest kultivara kupusa. Također, utvrđena je količina pojedinih ...pigmenata kao i povezanost parametara boje testiranih kultivara kupusa. Analizom nutritivnog sastava istraživanih kultivara kupusa utvrđene su značajne razlike (P≤0,0001) svih analiziranih parametara. Prema rezultatima pigmentnog sastava, kultivari bijelog kupusa sadržavali su veće količine ukupnih klorofila (prosječno 3,15 mg*g-1 svježe tvari), dok su kultivari crvenog kupusa veće količine antocijana (prosječno 696,08 mg*kg-1 svježe tvari). Kultivari crvenog kupusa sadržavali su i veće vrijednosti biološki aktivnih spojeva. Prosječne vrijednosti ukupnih fenola, ukupnih flavonoida, neflavnoida i vitamina C iznosile su redom: 172,45 mg GAE*100 g-1 svježe tvari, 88,88 mg GAE*100 g-1 svježe tvari, 83,59 mg GAE*100 g-1 svježe tvari i 28,49 mg*100 g-1 svježe tvari. Značajno veća antioksidacijska aktivnost dokazana je u kultivarima crvenog kupusa. U prosjeku, čak 3,9 puta veća vrijednost antioksidacijskog kapaciteta utvrđena je u crvenim kultivarima u usporedbi s bijelim kultivarima kupusa.
Polysaccharides from mushrooms, plants and microorganisms have received
considerable attention due to their biological activities, such as antitumor,
antiviral, antioxidation, anticomplementary, ...anticoagulant, hypolipidemic,
immunostimulant and immunological activities, which made them possible to be
used in many fields including food, cosmetics, biomedicine, agriculture,
environmental protection and wastewater management. Oxidative deterioration
in natural and processed foods is a large economic concern in the food
industry because it affects many quality characteristics such as flavor,
color, texture, and the nutritive value of foods. In addition, its products
are potentially toxic. Also, reactive oxygen species have been implicated in
the pathophysiology of various clinical disorders, including ischemia,
reperfusion injury, myocardial infarction, rheumatoid arthritis,
neurodegenerative processes, atherosclerosis, acute hypertension, hemorrhagic
shock and diabetes mellitus. Food spoilage and food poisoning are among the
most important issues facing the food industry. Foodborne illness is a global
problem. Development of novel antibacterial compounds for resistant organisms
is becoming critically important. The present study was focused on the
researching of possible antioxidant and antimicrobial properties of
polysaccharide extracts from the selected Basidiomycetes mushroom species:
Agaricus bisporus, Agaricus brasiliensis, Ganoderma applanatum, Ganoderma
lucidum, Lentinula edodes, Phellinus linteus and Trametes versicolor. Based
on the analysis, the extracts contained a mixture/complex of polysaccharides,
proteins and polyphenols, which were still present in the extracts after hot
water treatment, ethanol precipitation and dialysis. The prevalent
monosaccharide in all extracts was D-glucose, while D-galactose, D-mannose
and L-fucose/D-xylose were present to a lesser or greater quantities. Uronic
acid was found in the G. applanatum polysaccharides. Samples contained
varying amounts of both α- and β-glucans. Total glucan contents varied
considerably, from 35 % for to 87 %. Glucopyranosyl units were primarily
connected by β-glycosidic linkages (57-97%), except in the commercial G.
lucidum spore extract, where percentage of α-glucan compared to the total
glucan content was 94,2%. FT-IR analysis showed strong aromatic and ester
peaks next to the different sugar and polysaccharide signals. The FTIR
spectra of all investigated samples showed characteristic absorption bands
related to the residual proteins, phenols and pigments. The results of
elemental analysis indicated presence of non protein nitrogen in the
polysaccharide extracts. The scanning electron microscopy was observed
different surface morphology of polysaccharide extracts. The results of the
study indicated that polysaccharide extracts of selected Basidiomycetes
mushrooms are antioxidative and possess antibacterial properties. The
antioxidant and antimicrobial effects of the extracts were resistant to high
temperatures (121ºC), at which they have been exposed during the extraction
process. Extracts obtained by hot water extraction and ethanol precipitation
were effective as additionally dialyzed and with ethanol purified extracts.
For measuring antioxidant activity in vitro, 4 different methods
corresponding to different levels of antioxidant action were used: free
radical-scavenging ability by using the DPPH assay, inhibition of lipid
peroxidation, ferric reducing antioxidant power assay and chelating ability
on ferrous ions. EC50 values of the DPPH scavenging activity of the
polysaccharide extracts from commercial G. lucidum spore, P. linteus, G.
applanatum and L. edodes fruiting bodies were found to be particularly low
and were comparable with scavenging ability of α- tocopherol and ascorbic
acid, EC50 < 0,1 mg/mL. G. applanatum extract showed the highest inhibition
of lipid peroxidation (EC50 = 2,07 mg/mL). Ascorbic acid displayed an EC50
value of 1,64 mg/mL in the prevention of the lipid peroxidation. G.
applanatum extract also had the highest reducing power (EC50 = 0,18). The
EC50 values of the extracts in the reducing power assay ranged from 0,47 to >
20 mg/mL. The high reducing power of most extracts was in correlation with
the non polysaccharide components present in the extracts. Positive
correlation was found between EC50 values of the reducing power abilities and
the amount of total glucans, β-glucans and polysaccharides content in the non
dialyzed polysaccharide extracts. Strong negative correlation was observed
between total phenol content and EC50 values of the reducing power, as
moderate negative correlation with total protein content. For all
polysaccharide extracts, which were additionally purified by dialysis and
ethanol precipitation, a decrease of EC50 values of the reducing power
correlated with higher phenol and α-glucan contents, i. e. increase of the
reducing power correlated with higher phenol and α-glucan contents. FT-IR
spectrum of G. applanatum extract showed the presence of a free uronic acid
or esterified C=O group of the uronic acids as the structural component of at
least one polysaccharide in this extract. Among the non dialyzed
polysaccharide extracts the lowest EC50 values of the chelating activity of
ferrous ions were found for commercial G. lucidum spore extract, 0,59 mg/mL
and for P.linteus fruiting bodies extract, 0,91 mg/mL. Positive correlation
was found between EC50 values of the chelating ability and the amount of
total polysaccharides, glucans content in the extracts. Negative and strong
correlation was observed with total phenol contents, as negative and moderate
correlation with total protein content. Citric acid was not a good chelating
agent for ferrous ions in this assay, EC50 > 20 mg/mL. Among dialyzed
polysaccharide extracts, G. lucidum showed the best chelating ability (EC50 =
3,58 mg/mL). The study of antimicrobial properties of polysaccharide extracts
showed that the Gram-positive bacteria were generally more sensitive to the
tested extracts compared with Gram-negative bacterial species (Pseudomonas
aeruginosa ATCC 27853, Pseudomonas aeruginosa ATCC 35032, Escherichia coli
ATCC 25922, Salmonella enteritidis ATCC 13076, Proteus hauseri ATCC 13315,
Shigella sonnei ATCC 29930, Yersinia enterocolitica ATCC 27729, Escherichia
coli (0157:H7) ATCC 12900, Escherichia coli (0157:H7) ATCC 35150, Klebsiella
pneumoniae ATCC 27736). Almost all extracts were acting microbicidal on
bacteria E. faecalis ATCC 29212 and E. faecalis ATCC 49532. MIC values for
polysaccharide extracts from G. lucidum, G. applanatum, P. linteus, T.
versicolor, A. brasiliensis fruiting bodies and commercial and in laboratory
prepared G. lucidum spore extract were between 1,25-2,5 mg/mL. The effect of
extracts on the other Gram-positive bacteria: Staphylococcus aureus ATCC
25923, Staphylococcus aureus ATCC 6538, Bacillus cereus ATCC 10876,
Geobacillus stearothermophylus ATCC 7953, Listeria monocytogenes ATCC 19115,
Listeria monocytogenes ATCC 19112 were microbiostatic. Extracts expessed MIC
values between 2,5-5 mg/mL on bacteria Bacillus cereus ATCC 10876 and
Geobacillus stearothermophylus ATCC 7953. MIC values for G. lucidum and G.
applanatum fruiting bodies extracts were 2,5 mg/mL in relation to
Staphylococcus aureus ATTC 25923 and Staphylococcus aureus ATTC 6538.
Extracts had no effect on the growth of yeasts Candida albicans ATCC 24443,
Candida albicans ATCC 10259, Candida albicans ATCC 10231 and Cryptococcus
neoformans ATCC 76484.
Polisaharidi gljiva, biljaka i mikroorganizama privlače veliku pažnju zbog
svojih interesantnih bioloških svojstava kao što su: antitumorno,
antivirusno, antioksidativno, antikomplementarno, antikoagulaciono,
hipolipidemijsko dejstvo, kao i imunomodulatorska i imunostimulativna
aktivnost, što ih sve čini pogodnim za primenu u mnogim oblastima, među
kojima su i prehrambena industrija, kozmetika, biomedicina, poljoprivreda,
zaštita životne sredine i otpadnih voda. Oksidativna oštećenja prirodnih i
industrijski pripremljenih namirnica predstavljaju veliki ekonomski problem u
prehrambenoj industriji, jer direktno utiču na karakteristike kvaliteta kao
što su ukus, boja, tekstura i nutritivne vrednosti. Pored toga, može doći do
nastanka potencijalno toksičnih proizvoda. Reaktivne vrste kiseonika
učestvuju u patofiziologiji različitih kliničkih poremećaja, kao što su:
ishemija, reperfuzione povrede, infarkt miokarda, reumatoidni artritis,
neurodegenerativni poremećaji, ateroskleroza, hipertenzija, hemoragički šok i
dijabetes. Mikrobiološko kvarenje hrane i trovanje hranom su jedan od
najvažnijih problema sa kojima se suočava prehrambena industrija. Alimentarne
intoksikacije su danas globalni problem. Porast rezistentnosti patogena na
poznate lekove stvara potrebu za razvojem novih antimikrobnih agenasa. U ovom
radu su proučavana antioksidativna i antimikrobna svojstva polisaharidnih
ekstrakata odabranih vrsta gljiva iz klase Basidiomycetes: Agaricus bisporus,
Agaricus brasiliensis, Ganoderma applanatum, Ganoderma lucidum, Lentinula
edodes, Phellinus linteus i Trametes versicolor. Na osnovu dobijenih
rezultata može se zaključiti da polisaharidni ekstrakti, dobijeni nakon
ekstrakcije vrelom vodom, alkoholne precipitacije i dijalize, predstavljaju
smešu/komplekse polisaharida, proteina i fenola. Analizom monosaharidnog
sastava utvrđeno je da svi ispitivani ekstrakti sadrže D-glukozu kao
preovlađujuću monosaharidnu komponentu. U većini ekstrakata su u manjoj ili
većoj koncentraciji prisutni D-galaktoza, D-manoza i L-fukoza/D-ksiloza.
Prisustvo uronskih kiselina potvrđeno je u polisaharidima ekstrakta gljive G.
applanatum. Ekstrakte karakterišu različiti sadržaji α- i β-glukana. Ukupan
sadržaj glukana, u odnosu na ukupan sadržaj polisaharida u ekstraktima
nalazio se u opsegu od 35% do 87%. Glukopiranozne monosaharidne jedinice su
međusobno prevashodno povezane β-glikozidnim vezama (57-97%), osim u
komercijalnom ekstr
Aronija (Aronia melanocarpa) se rijetko koristi u prehrani, iako sadržava velik udjel fenolnih spojeva i jednu od najvećih in vitro antioksidacijskih aktivnosti među voćem. U radu su određivana ...fizikalno-kemijska svojstva, udjel fenolih spojeva te antioksidativna aktivnost različitih proizvoda od aronije (sokovi, aronija u prahu, voćni čajevi, kapsule i sušene bobice). Očekivalo se da procesi obrade svježe aronije utječu na antioksidacijsku aktivnost i udjel fenolnih spojeva u proizvodima koji se plasiraju na tržište. Udjeli fenolnih spojeva određeni su spektrofotometrijski (pomoću Folin-Ciocalteu i pH diferencijalne metode). Antioksidacijska aktivnost proizvoda od aronije određena je primjenom DPPH i FRAP metoda. Dobivene su vrijednosti pokazale da proizvodi od aronije sadržavaju velik udjel fenola (3002,201-6639,741 mg/L soka odnosno 1494,036-5292,538 mg u 100 g suhe tvari proizvoda) i manji udjel ukupnih antocijana (150,459-1227.867 mg/L soka odnosno 141.459-2468,845 mg u 100 g suhe tvari proizvoda). Ispitani su proizvodi, a naročito proizvodi u obliku kapsula te aronija u prahu, imali izraženi antioksidacijski učinak, izmjeren pomoću DPPH radikala (12,092-40,194 mmol/L soka odnosno 58,493 do 191,311 mmol u 100 g suhe tvari proizvoda) te primjenom FRAP metode (38,708-79,858 mmol/L soka odnosno 13,503-68,604 mmol u 100 g suhe tvari proizvoda). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da među proizvodima od aronije postoje bitne razlike (p<0,05) u udjelima fenolnih spojeva, antioksidacijskoj aktivnosti te parametrima kakvoće.
Antioksidacijski kapacitet čokolade s 27, 44 i 75 % kakaa ispitan je odmah nakon proizvodnje te tijekom dvanaest mjeseci skladištenja, i topolarografskom metodom praćenja smanjenja anodne struje ...uslijed nastajanja kompleksa žive(II) s hidroksilnim i perhidroksilnim radikalima u alkalnim otopinama vodikovog peroksida pri elektrodnom potencijalu žive, te dvjema spektrofometrijskim metodama. Relativni antioksidacijski kapacitet čokolade izračunat je iz prosječnih rezultata dobivenih pojedinom metodom. Oksidacijska je stabilnost masti u čokoladi određena diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom. Dobiveni rezultati uspoređeni su s ukupnim udjelom fenola (određenim pomoću metode Folin-Ciocalteu), flavan-3-ola (određenim pomoću vanilina i p-dimetilaminocinamaldehida) i proantocijanidina (određenim pomoću modificirane Bate-Smith metode). Funkcionalna svojstva i antioksidacijski kapacitet čokolade nisu se mijenjali tijekom skladištenja. Rezultati dobiveni polarografskom metodom uz pomoć jednosmjerne struje, obrađeni dvosmjernim ANOVA testom i F-testom, pokazali su najveću korelaciju s oksidacijskom stabilnosti, tj.temperaturom na kojoj započinje oksidacija i indukcijskim vremenom oksidacije. Analizom glavnih komponenata okarakterizirani su svi uzorci čokolade.
Pomoću UV/Vis spektrometrije, visokodjelotvorne tekućinske kromatografije, te kombinacijom plinske kromatografije i spektrometrije masa ispitan je fenolni i aromatski sastav reprezentativnih uzoraka ...bijelih vina sorte malvazija istarska (Vitis vinifera L.) proizvedenih nekonvencionalnom tehnologijom, koja obuhvaća produljenu maceraciju i dozrijevanje u drvenim bačvama. U usporedbi sa standardnim vinima, ispitani su uzorci imali veću koncentraciju suhog ekstrakta, mliječne kiseline, fenola, većine monoterpena, C13-norizoprenoida, metanola, viših alkohola, etil-acetata, estera razgranatog lanca i estera hidroksi i dikarboksilnih kiselina, etil-fenola, furana i acetala, zatim intenzivniju boju, veću antioksidacijsku aktivnost i hlapljivu kiselost, a manju koncentraciju jabučne kiseline, β-damascenona, masnih kiselina ravnog lanca, etilnih i acetatnih estera. Ocijenjeno je da je maceracija znatno utjecala na fenolni sastav, a dozrijevanje na sastav hlapljivih spojeva arome. Unatoč različitim godištima berbe i tehnološkim detaljima, ispitana su vina imala relativno homogeni sastav, te su predstavljala jasan i prepoznatljiv tip.
Ovo je istraživanje bilo usmjereno na razvoj novog proizvoda, i to svježeg sira sa začinima, prihvatljivih senzorskih svojstava, povećane biološke vrijednosti i produljene trajnosti. Proizvedeno je ...trideset vrsta sireva s dodatkom svježeg i sušenog peršina, kopra, paprike, češnjaka i ružmarina. Procijenjeni su sljedeći parametri: svojstva fenolnih spojeva, antioksidacijski kapacitet i antibakterijsko djelovanje samih začina te sireva s dodanim začinima. Sirevi sa svježom paprikom, te svježim i suhim začinima imali su izvrsna senzorska svojstva, a najbolji su rezultati dobiveni dodatkom svježe slatke crvene paprike. Suhi ružmarin imao je najveći antioksidacijski i antibakterijski učinak zbog velikih udjela kavene i ružmarinske kiseline, kao i flavona te fenolnih diterpena. Ispitivanjem in vitro i in situ utvrđeno je da biljni ekstrakti učinkovito smanjuju broj patogenih bakterija, poput Salmonella typhimurium, Escherichia coli, Staphylococcus aureus i Listeria monocytogenes, te da mogu poslužiti kao prirodni konzervansi i antioksidansi.
Svrha je ovoga rada bila ispitati utjecaj svjetlosti koje emitiraju LED svjetiljke na skladištenje nekoliko vrsta plodova. Jabuka, rajčica i paprika babura izlagane su žutoj svjetlosti valne duljine ...od 590 nm radi poboljšanja trajnosti plodova i povećanja udjela nekih bioaktivnih sastojaka. Određene su sljedeće vrijednosti: udjeli askorbinske kiseline, ukupnih fenola, ukupnih flavonoida i nekoliko pigmenata, te antioksidacijski potencijal plodova. Nakon sedam dana izlaganja plodova LED svjetlosti došlo je do znatnog povećanja udjela ukupnih fenola i antioksidacijskog potencijala u ekstraktima kore jabuke, povećanja udjela ukupnih fenola u plodu rajčice, te do povećanja antioksidacijskog potencijala ploda paprike babure. LED svjetlost nije utjecala na karakteristike boje, iako je donekle ubrzala razvoj boje plodova. Izlaganje jabuke LED svjetlosti uzrokovalo je mekšanje ploda. Ispitani su udjeli dvanaest pigmenata u plodovima, te je pronađeno znatno više β-karotena u jabuci i paprici baburi, više α- i γ-tokoferola u paprici, te više luteina u kori jabuke i plodu paprike babure nego u kontrolnim uzorcima. LED svjetlost je donekle ubrzala sazrijevanje plodova i utjecala je na sintezu nekih sekundarnih metabolita.
PDF
