V prispevku raziščem, kaj je o Homerju in arhaični epiki trdil Matija Murko. Čeprav je Murko v sodobnem homeroslovju razmeroma poznan, vsaj kot predhodnik Milmana Parryja in Alberta Lorda, pa ni še ...nihče temeljiteje analiziral, kaj je zapisal o homerski epiki. V prispevku obravnavam njegove najpomembnejše ugotovitve, ki neposredno ali posredno zadevajo Homerja in homeroslovje. Osredotočim se na raziskovanje kompozicijskih tehnik in pevcev, na literarne primerjave, na razumevanja slepih pevcev in na Murkov odnos do sočasnega homeroslovja. Kot pokažem, je Murko v svojih spisih postavil precej različnih tez o homerski epiki, do katerih so se klasični filologi po vsem svetu dokopali šele več desetletij kasneje.
U ovom se radu autori bave rukopisom Petra Stankovića „Idee primitive dell’uomo in istato di natura presso tutti i popoli del mondo per conoscere rapporti delle lingue e loro origine”, koji nije ...objavljen te je nepoznat široj znanstvenoj zajednici. Analizira se rječnički dio rukopisa, koji pokazuje da Stankovićev rad nema paralele u dotadašnjoj hrvatskoj leksikografiji, s obzirom na to da se radi o šesnaestojezičnom malom rječniku, i koji je usto specifičan po izboru leksema i njihovoj sistematizaciji. Analiza leksema pokazala je da se Stankovićev izbor temeljio na pretpostavci o postojanju fonda osnovnih, temeljnih civilizacijskih riječi. Autori su pokazali da je Stanković pratio suvremena kretanja i rezultate relevantnih istraživanja na području komparativne filologije. Pogledom u Stankovićevo leksikografsko djelovanje ovaj rad ide u prilog kulturno–povijesnim kao i jezično–povijesnim leksičkim istraživanjima, za kojima je u novije vrijeme prepoznata potreba, a svoj doprinos može naći i u hrvatskim dijalektološkim istraživanjima.
In this paper, the authors deal with Petar Stanković’s manuscript “Idee primitive dell’uomo in istato di natura presso tutti i popoli del mondo per conoscere rapporti delle lingue e loro origine”, which has not yet been published and is thus unknown to the wider scientific community. The dictionary part of the manuscript is analysed, which shows that Stanković’s work has no parallels in the previous Croatian lexicography, given that it is a sixteen-language dictionary, which is also specific in the choice of lexemes and their systematization. The research showed that Stanković in his work used both available lexicographic and literary sources, as well as living native language, where the Romani language also finds its place, then without a systematic lexicographic source. It also showed that Stanković, in the conception of his work, sets himself up supra-nationally, universally and scientifically at a time when national movements are beginning to awaken in Europe. Stanković noticed and documented the ethnic and linguistic diversity of his close surroundings, taking into account Trieste, where all the languages of Europe were spoken at that time. The paper presents tabular representations of Stanković’s data on the number of speakers and languages, as well as those who speak Italian. The analysis of the lexeme showed that Stanković’s choice was based on the assumption of the existence of a fund of basic, fundamental words of civilization, represented in all languages in the beginnings of civilization, which means knowledge of domestic animals and those from home, seasons and basic bodies, and abstract ideas about God. The authors also provide a brief overview of philological comparative research in the early 19th century, showing the extent to which Stanković was versed in contemporary scientific ideas and joined the circle of leading scholars who made a significant step forward in the study of language history by proving the thesis on a common Indo-European proto-language. In addition, Stanković very enthusiastically and a step ahead of his time paid attention to the Romani language from his environment as a living form of ancient Indian, which only confirms that he followed modern trends and results of relevant research in the field of comparative philology. With his dictionary, Stanković points out three features of language as a phenomenon – its complexity, continuity and dynamics.He seeks to penetrate the origin and spirit of language itself, and beyond the relationship of subordination and super-ordination grows a mosaic composed of languages that have a millennial tradition, as well as those that socio-historical circumstances have denied it. Observing the basic words, Stanković tries to reach, or at least contribute to, a critical synthesis in the field of language research. The authors have shown that his approach and method are subject not only to contemporary but also to modern requirements in terms of scientific objectivity and universality, believing that such a dictionary can be seen as a fundamental work offering plenty of material for further philological research. This paper, in view of Stanković’s lexicographical work, supports cultural-historical as well as linguistic-historical lexical research, for which the need has recently been recognized, and which can also find its contribution in Croatian dialectological research.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
3.
Riječke godine Janeza Trdine Stolac, Diana; Radošević, Petra
Radovi Zavoda za znanstveni rad, Varaždin,
2023, Letnik:
34
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj je ovoga rada pregled života i djelovanja Janeza Trdine tijekom njegova boravka u Rijeci, kada je kao nastavnik na gimnaziji predavao povijest, zemljopis i hrvatski jezik. Fokus je na njegovu ...nastavničkom pozivu te odnosu s kolegama, posebice sa Šimom Ljubićem i Antunom Paskom Kazalijem, te na njegovu djelovanju u riječkom javnom životu. Uvidom u školska Izvješća riječke gimnazije komentiraju se teme pisanih zadaća iz hrvatskoga jezika, koje su Trdina, Ljubić i Kazali zadavali učenicima. O životu u Rijeci, autentičnim događajima i osobama Trdina vrlo britko progovara u Bachovim husarima i Ilrcima, kada se prisjeća svojih riječkih profesorskih godina.
Imenica shimu (师母, u prijevodu učiteljeva supruga) u kineskom jeziku definira se kao tzv. honorifik (chengwei yu,称谓语) i jedna je od mnogih koje se koriste u akademskom i obrazovnom kontekstu ...općenito. Ovu riječ analiziramo kroz kinesku filologiju (wenzi xue, 文字学), odnosno znanost o pisanome jeziku i znakovima te kroz antropološku lingvistiku. Uporaba honorifika u kineskoj kulturi zasniva se na kineskom poimanju uljudnosti te na konfucijanskoj filozofiji i shvaćanju hijerarhije u kineskom društvu. Zatim se ukratko osvrćemo na pragmatične i antropolingvističke informacije u svezi s uporabom honorifika shimu (师母), koje je važno usvojiti pri učenju kineskoga jezika kao stranoga, a od kojih su neke prenosive i na uporabu honorifika u kineskom jeziku uopćeno, te na istraživanja o ovom honorifiku u kineskoj kulturi i tradiciji, te u modernom kineskom društvu (posebno u kontekstu uporabe rodno-osjetljivoga jezika). Na kraju dajemo i kratku analizu učestalosti uporabe honorifika shimu, zasnovane na primjerima iz suvremenoga kineskog korpusa BCC, koji je razvilo Sveučilište za jezik i kulturu u Pekingu.
Skica za portret Senegačnik, Brane
Keria (Ljubljana.),
11/2020, Letnik:
22, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Kajetan Gantar je prvo ime slovenske klasične filologije in ne nepomebna referenca v mednarodnih krogih. S svojo prevajalsko umetnostjo vtiskuje nespregledljiv pečat slovenski literaturi in če nikoli ...v zgodovini ni nastajalo toliko slovenskih prevodov antične, srednjeveške in renesančne literature kot v nekaj zadnjih desetletjih, ima pri tem brez dvoma velik delež zaslug, neposredno in posredno, tudi kot učitelj mlajših generacij.
Protestantski teolog, filolog, filozof i povjesničar Matija Vlačić Ilirik (1520–1575) većinu je života proveo mijenjajući mjesta boravka izvan rodnog Labina. Zarana prihvativši protestantski nauk, ...odlazi u zemlje njemačkoga govornog područja, gdje se školuje i poučava na protestantskim sveučilištima. Za boravka u Magdeburgu (1549–1556) i Regensburgu (1562–1566) Vlačić je napisao i dovršio svoja najznačajnija djela. Ne postoji cjelovita bibliografija njegovih djela, no smatra se da je napisao više od 200 naslova koji su tiskani na latinskom i njemačkom u europskim tiskarskim središtima (Basel, Magdeburg, Frankfurt, Leipzig). Prvo Vlačićevo tiskano djelo bila je filološka rasprava koja je pod naslovom De vocabulo fidei objavljena 1555. Iste godine na hrvatskom je tiskana rasprava Rasgovarange megiu papistu, i gednim luteran, koju je Vlačić objavio pod pseudonimom Anton Segnianin. Četiri kapitalna djela Matije Vlačića Ilirika tiskana su u folio formatu. Godine 1556. tiskano je prvo izdanje povijesnog djela Catalogus testium veritatis. Prvo izdanje Vlačićeva egzegetskog djela objavljeno je 1567. pod naslovom Clavis Scripturae Sacrae seu De sermone Sacrarum literarum. Vlačićevo djelo o tumačenju Novog zavjeta objavljeno je 1570. pod dvojezičnim naslovom Tῆς τοῦ υἱοῦ θεοῦ καινῆς διαθήκης ἅπαντα = Novum Testamentum Iesu Christi filii, ex versione Erasmi, innumeris in locis ad Graecam veritatem, genuinumque sensum emendata. Glossa compendiaria M. Matthiae Flacii Illyrici Albonensis in Novum Testamentum. Od 1559. do 1574. tiskar Johann Oporin u Baselu je objavio opsežno Vlačićevo djelo u osam svezaka kojemu je naslov Historia ecclesiastica ili Centuriae Magdeburgenses.
Anton Sòvre in Anton Sovrè Matic Kristan
Keria: Studia Latina et Graeca,
12/2021, Letnik:
23, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Članek opisuje mladost in šolanje Antona Sovreta, kasneje znamenitega klasičnega filologa in prevajalca. Rodil se je v kmečki družini v Šavni Peči, kjer je tudi odrastel. Njegov oče je bil po ...železniški nesreči invalidsko upokojen in družina se je preselila v Krško. Nižjo gimnazijo je Sovre opravil v Celju, višjo pa v Ljubljani. Sprva je študiral na Dunaju, kjer je bil tudi predsednik društva slovenskih študentov Slovenija; kasneje je študiral v Gradcu. Leta 1912 se je prijavil h klavzurnim izpitom, ki pa mu jih ni uspelo opraviti v celoti. Med prvo svetovno vojno se je poročil z Albino Schöner. Diplomiral je šele leta 1925 z diplomskimi izpiti na Univerzi v Ljubljani. Članek povzema tudi življenjske poti Sovretovih sedmih sorojencev, skupaj z vojaško službo vseh njegovih petih bratov med prvo svetovno vojno.
The noun shimu (师母 ‘ teacher’s wife’) is defined in Chinese as a so-called honorific, i.e., chengweiyu (称谓语), one of many honorifics used in academic and educational contexts. We analyze this word ...through Chinese philology (wenzixue, 文字学), that is, the science of written language and characters, and through anthropological linguistics. The use of honorifics in Chinese culture is based on the Chinese concept of politeness, Confucian philosophy, and the understanding of hierarchy in Chinese society. In the end, we give a brief overview of the need to learn and acquire certain pragmatic (as well as anthropolinguistic) information about the honorific shimu (师母) when learning Chinese as a foreign language (some of this information is applicable in the use of other honorifics in the Chinese language). We also provide a short review of how this honorific is viewed in scholarship on Chinese culture, traditionally, and in modern Chinese society (especially in the context of the use of gender-sensitive language), as well as a short analysis of the frequency of use of the honorific shimu, based on examples from BCC, a contemporary Chinese corpus developed by the Beijing Language and Culture University.
Karoly Kerenyi (1897–1973) je klasično filologijo študiral v Budimpešti in v Nemčiji. Med letoma 1934 in 1941 je bil profesor v mestu Pécs, med letoma 1941 in 1943 pa v Szegedu. Po obisku v Švici, ...kamor ga je leta 1943 poslala madžarska vlada, mu je vrnitev najprej preprečila vojna, nato pa komunistični prevzem oblasti, do katerega je na Madžarskem prišlo leta 1947. V Evropi si je ime ustvaril predvsem z raziskavami grške mitologije; kljub temu pa je kot kulturni antropolog antičnega sveta v veliki meri ostajal na obrobju svoje akademske discipline.
PDF
