o političaru, filozofu i književniku Anti Starčeviću (1823. – 1896.). Upućenost u sadržaj Starčevićevih djela i u obilježja njegova političkoga djelovanja Krleža je iskazivao u esejima, dnevničkim ...zapisima, programatskim tekstovima, referatima, leksikografskim marginalijama i razgovorima.
Krleža se najčešće očitovao o Starčevićevu djelu Pisma Magjarolacah. U „Tumaču manje poznatih riječi, fraza i pojmova” Balada Petrice Kerempuha otisnutih 1936. godine naglasio je da Starčević u tom djelu ironizira Strossmayerovo osnivanje Akademije, u dnevničkim zapisima od 9. srpnja 1942. godine ukazao je na posebnost Starčevićeva stilskoga izričaja u tom djelu, dok je oko 1960. godine u leksikografskim marginalijama Starčevića zbog toga djela odredio kao stilističkoga kombinatora koji se bavi i beletristikom. U eseju objavljenom 1947. godine naslova Prije trideset godina, Krleža se pozvao na Starčevićevo djelo Na čemu smo, zapisavši da sadrži dalekosežne tvrdnje o ruskim nihilistima. Naposljetku, u referatu koji je 1966. godine održao o obilježjima ilirskoga pokreta, podsjetio je na rečenicu s početka Starčevićeva djela Nekolike uspomene: „Reći da si Hervat, znamenova da si Magjaron.” Kada je promišljao o Starčeviću, posebice o njegovim političkim stavovima i o dalekosežnosti tih stavova, Krleža je najupečatljivije prosudbe zapisao u Predgovoru Podravskim motivima Krste Hegedušića otisnutom 1933. godine i u Baladama Petrice Kerempuha objavljenima 1936. godine. U Predgovoru Podravskim motivima Krste Hegedušića bilježi da je Starčević „najlucidnija naša glava” i da je „jedini temperamenat” koji se uzdigao „do proročke snage jezičnog izraza”. U Baladama Petrice Kerempuha napominje da Starčević „nigdar neje s klimavcima klimal” i da je bio „jedini lampaš v kermežljivoj noči”. No, Krleža je upečatljive tvrdnje o Starčeviću donio i tijekom siječnja 1934. godine u nacrtu tema i sadržajā za brojeve
časopisa Danas, pri čemu je ustvrdio da je Starčević „savjest svoga vremena”. Osim toga, u programatskom tekstu naslova Teze za jednu
diskusiju iz godine 1935 objavljenom 1953. godine jedno poglavlje naslovio je „Starčevićeve parole”, dok u eseju Malograđanska
historijska shema iz 1957. godine tvrdi da je Starčević bio simbol „negacije Habsburga”. Nedvojbeno je da je Krleža bio izvrsno upućen u Starčevićev spisateljski opus i u njegovo političko djelovanje. Pritom se može zaključiti da je Starčevića razumijevao i prikazivao kao utjecajnoga književnika i govornika, kao političkoga vizionara i kao savjest svojega vremena.
