Mjerenje plućne funkcije kod predškolske djece predstavlja jedno od najdinamičnijih i najizazovnijih područja istraživanja fiziologije dišnog sustava te integralnu komponentu kliničkog praćenja i ...liječenja. Cilj ovoga preglednog članka jest pružiti uvid o metodi i primjeni najčešćih testova plućne funkcije u djece predškolske dobi koji su nam dostupni (spirometrija, impulsna oscilometrija, tjelesna pletizmografija), kao i potencijalne probleme ispitivanja plućne funkcije u toj dobi. Spirometrija je najčešće primjenjivani test plućne funkcije koji se izvodi u pedijatrijskoj populaciji na standardiziran način kao i kod odraslih. U predškolskoj dobi primjena spirometrije ima nekoliko izazova poput dobi ispitanika, osiguravanja maksimalnog napora kod izvođenja, duljine izdisaja tijekom spirometrijskog manevra, pouzdanosti dobivenih parametra. Mjerenje specifičnog otpora dišnih putova putem tjelesne pletizmografije kao i impulsna oscilometrija također daju uvid u plućnu funkciju, a glavna im je prednost što se izvode tijekom mirnog disanja te zahtijevaju samo minimalnu suradnju. Kod odabira metode procjene plućne funkcije važno je odrediti moguću kliničku dijagnozu, a ne da se izbor pretrage temelji na dostupnoj opremi. Važno je i primijeniti odgovarajuće dostupne referentne intervale za pojedine pretrage. Potrebna su dodatna istraživanja koja će odrediti ulogu pojedinih testova, standardizirati postupak i odrediti prikladne referentne vrijednosti što bi olakšalo praćenje bolesnika, ali i omogućilo uspoređivanje različitih metoda u cilju dobivanja kompletnije kliničke slike.
Uloga samoregulacije u agresiji uobičajeno se proučavala zanemarivanjem višedimenzionalne prirode agresije koja razlikuje oblike (otvorena nasuprot relacijskoj) i funkcije (proaktivna nasuprot ...reaktivnoj) agresije. Osim toga, zanemarivan je doprinos dvaju vidova samoregulacije (voljna I reaktivna kontrola) u regulaciji agresije. Dosadašnja istraživanja sugeriraju da samo reaktivno agresivna djeca imaju nisku voljnu kontrolu jer je njihova agresija posljedica nedovoljne inhibicije agresivnih impulsa. S druge se strane sugerira da proaktivno agresivna djeca nemaju probleme u voljnoj kontroli jer se proaktivna agresija opisuje kao unaprijed smišljeno ponašanje koje je vođeno instrumentalnim ciljevima. Međutim, konceptualizacija proaktivne agresije kao planirane agresije s predumišljajem nije održiva jer je proaktivna agresija povezana s reaktivnom nedovoljnom kontrolom, što predstavlja impulzivnost. U ovome se radu pregledom recentnih istraživanja analizira taj problem te se sugerira da su svi tipovi agresije povezani s nedovoljnom voljnom kontrolom. Istraživanja sugeriraju da su tipovi agresije s obzirom na oblik i funkciju povezani s različitim aspektima impulzivnosti. Nadalje, djeca koja imaju reaktivnu pretjeranu kontrolu mogu putem bihevioralne inhibicije umanjiti svoju agresiju. Budućim bi se istraživanjima trebalo utvrditi koji su oblici i funkcije agresije povezani s niskom reaktivnom pretjeranom kontrolom, tj. s niskom bihevioralnom inhibicijom. Kod djece čija je agresija posljedica slabe reaktivne kontrole potrebno je razviti voljnu kontrolu da bi se inhibiralo agresivno ponašanje. Predložene su intervencije za učvršćivanje samoregulacije u tipovima agresije s obzirom na oblik i funkciju u kojima se pojavljuju.
Emocionalno plakanje odnosi se na ispuštanje suza iz oka koje se tipično pojavljuje pri intenzivnim emocionalnim reakcijama, uglavnom negativnima, ali nerijetko i pozitivnima. Učinci plakanja mogu se ...podijeliti na intraindividualne, koji se odnose na utjecaj plakanja na osobu koja plače, i na interindividualne, koji se odnose na njegov utjecaj na promatrače. U radu su predstavljena istraživanja i teorijski doprinosi povezani s intraindividualnim učincima plakanja koji se u pravilu odnose na promjene u raspoloženju nakon plakanja. Posebna je pažnja posvećena metodološkim aspektima istraživanja učinaka plakanja na raspoloženje te su ponuđena pojedina nova, alternativna objašnjenja opisanih nalaza. Ukratko su opisani i potencijalni mehanizmi koji bi mogli posredovati između plakanja i promjena u raspoloženju, kao i relevantne individualne razlike u tim povezanostima. Najčvršći dokazi o postojanju utjecaja plakanja na raspoloženje povezani su s promjenama u raspoloženju posredovanima pozitivnim reakcijama socijalne okoline. S druge strane, empirijska je podrška izravnim utjecajima plakanja na raspoloženje nekonzistentna. Budući da je za razumijevanje intraindividualnih učinaka plakanja nužno i razumijevanje i njegovih interindividualnih učinaka, što se povezuje s predloženim evoluiranim funkcijama plakanja, dio rada bavi se i komunikacijskim funkcijama plakanja. Osnovni je argument koji se provlači kroz rad da su potencijalni izravni intraindividualni učinci plakanja koji povećavaju subjektivnu dobrobit pojedinca usko povezani s interindividualnim funkcijama plakanja i da se jedino razumijevanjem evoluirane signalne funkcije plakanja mogu razumjeti procesi kroz koje plakanje može utjecati na subjektivnu dobrobit. U skladu s time na kraju je rada predstavljen pokušaj teorijske integracije inter- i intraindividualnih funkcija i s njima povezanih učinaka plakanja.
Emotional crying can be defined as shedding tears from the eye, which typically occurs during intensive emotional reactions, mostly negative, but also positive ones. Its effects can be divided into intra-individual, that pertain to the effects of crying on the individual him/herself, and inter-individual, that pertain to the effects that crying exerts on the observers. The current paper offers an overview of the relevant research and theoretical contributions pertinent to intra-individual effects of tears that mostly involve mood changes following crying. Special attention is devoted to methodological aspects of the studies and several alternative explanations of described results are offered. Potential mechanisms mediating between crying and mood are described, together with individual differences in these effects. The strongest evidence regarding the effects of crying on mood pertains to mood changes that are the consequence of other individuals' positive responses to one's tears. Empirical support for the direct effects of crying on mood is inconsistent. Since the understanding of the intra-individual effects of crying requires the understanding of its inter-individual effects, the paper also deals with evolved communication functions of crying. The key argument of the current contribution is that the potential direct intra-individual effects of crying that increase individual well-being are closely related to the inter-individual functions of tears. Only through the understanding of the evolved functions of tears it is possible to understand the processes through which crying impacts individual’s well-being. In line with that, an attempt of theoretical integration of inter- and intra-individual functions has been made.
V prispevku opišemo rabo samoreferenc v zaključni delih z vseh stopenj in ved univerzitetnega študija pri nas, ki smo jo proučili s pomočjo Korpusa akademske slovenščine KAS. Kvantitativna analiza ...glagolskih oblik pokaže, da v akademski slovenščini prevladuje množinska sedanjiška oblika samoreferenc, da raba samoreferenciranja z edninskimi oblikami upada od diplomske do doktorske naloge in da so v slovenskem prostoru izoblikovane izrazito različne konvencije samoreferenciranja v trdih in mehkih vedah. Kvalitativna analiza pa razkrije sovisnost diskurzivnih funkcij samoreferenc od diskurzivnih vlog, ki jih avtor s samoreferenciranjem prevzema.
Cilj je ovoga rada pripremiti osnove za utemeljenu procjenu transformacije suvremenog stvaranja javnih politika pod utjecajem aktualnih kriza na način da se detektiraju dimenzije u kojima se ...promijenio kontekst stvaranja javnih politika krajem 20. i početkom 21. stoljeća. Rad je zasnovan na pregledu literature iz politološke discipline javnih politika, ali i srodnih disciplina javne uprave i socijalnih djelatnosti koje svojim specifičnim konceptima također pokušavaju razaznati transformaciju suvremenih javnih politika. Prvo se pokušavaju grubo sistematizirati osnovni elementi promjena konteksta u sklopu društva, tržišta i države, a zatim se fokusira na istraživanje tipova države s obzirom na fukcije koje ona ispoljava kroz raznorodne javne politike; na vrste javnog upravljanja i višestruke oblike kroz koje ono danas djeluje; te na transformaciju socijalne države u smjeru kombiniranih socijalnih politika. Glavni je nalaz rada da nove funkcije, nove strukture, novi ciljevi, novi instrumenti i novi akteri koje se može pronaći u stvaranju javnih politika na prijelazu stoljeća ne istiskuju stare, već se na njih nadograđuju i talože kao dodatni slojevi. Takozvano slojevanje čini se ključnom značajkom suvremenog stvaranja javnih politika, iako se još ne može odrediti hoće li ono olakšati ili onemogućavati rješavanje aktualnih kriza, te stoga treba biti središnji fokus interdisciplinarnih istraživanja društvenih znanosti u nadolazećem razdoblju.
The aim of this paper is to set foundation for a grounded assessment of the transformation of contemporary policy-making under the influence of current crises by detecting the dimensions in which the context of policy-making has changed in the late 20th and early 21st century. The paper is based on a literature review from the political science policy studies, but also from related disciplines of public administration and social policy studies, which with their specific concepts likewise try to discern the transformation of contemporary policy-making. First, an attempt is made to roughly systematize the basic elements of contextual change within society, markets and the state; and then research focus is placed on the state types and its functions manifested through diverse public policies, the types of governance and the multiple variants through which it operates today, and the transformation of the welfare state towards the welfare mix. The main finding of the paper is that new functions, new structures, new goals, new instruments and new actors that were detected in policy-making at the turn of the century do not replace the old ones, but are added to them as additional layers. The so-called layering seems to be a key feature of the modern policy-making, although it cannot yet be determined whether it will facilitate or aggravate the overcoming of current crises.
Uvod: Vrtoglavica je iluzija rotacije prostora koja se javlja zbog oštećenja vestibularnog sustava. S obzirom na mjesto oštećenja razlikujemo periferne i centralne vrtoglavice. Među najčešće ...periferne vrtoglavice ubrajamo benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV) i vestibularni neuronitis. Hipofunkcija labirinta uslijed vestibularnog neuronitisa nastaje zbog senzorineuralnog oštećenja, dok je BPPV uzrokovan mehaničkim promjenama u polukružnim kanalićima, tj. migriranjem kristala kalcijevog karbonata. Osim spomenute razlike, vestibularni neuronitis i BPPV razlikuju se po duljini trajanja simptoma i vrsti nistagmusa koji stvaraju. Dijagnozu oba poremećaja postavljamo kliničkim pregledom, uz pomoć dobro definiranih testova, a laboratorijska ispitivanja ravnoteže mogu nam poslužiti kao koristan alat u potvrdi dijagnoze, lokalizaciji oštećenja i praćenju oporavka. Iako su oba poremećaja česta, simultana pojava BPPV-a bočnog kanala i vestibularnog neuronitisa rijedak je entitet, te pretraživanjem literature pronalazimo dva opisana slučaja. Prikaz slučaja: Ovaj rad opisuje 49-godišnju bolesnicu s vrtoglavicom kojoj smo dijagnosticirali benigni paroksizmalni pozicijski vertigo bočnog kanala i istostranu perifernu vestibulopatiju. Bolesnica je dobro reagirala na repozicijski postupak i vestibularnu rehabilitaciju, što je dovelo do oporavka vestibularne funkcije kroz nekoliko mjeseci. Zaključak: Položavajuće probe potrebno je raditi kod svih bolesnika s vrtoglavicom, a u slučaju dijagnoze BPPV-a bočnog kanalića, pseudonistagmus se ne smije zamijeniti spontanim nistagmusom. Laboratorijski testovi vestibularne funkcije indicirani su kod nejasnih slučajeva.
Introduction. The development of modern society has led to an increase in the life expectancy, and thus to a significant increase in the number of elderly people. Therefore, in recent years a lot of ...attention has been paid to the examination of cognitive abilities in this population. The research focuses on changes in language, executive functions and memory. Aim. This study aimed to determine lexical-semantic abilities and executive functions in persons over the age of 65. Methods. The sample included 30 people ranging in age from 66 to 85. The respondents were divided into two age categories, with 16 respondents from the "young old" category and 14 respondents in the "middle-old and oldest-old" category. The sample included 13 respondents who had finished elementary school and 17 respondents who had finished secondary or higher/university education. The Semantic Test and the Verbal Fluency Test were used to assess lexical-semantic abilities. To assess executive functions, the Stroop test was used. Results. The results have shown that respondents with different age categories do not differ in their achievements on tests for the assessment of lexical-semantic abilities. However, differences in achievements were determined in relation to the level of education of the respondents. People with a higher educational level were more successful on the mentioned tests. Furthermore, the results show a difference in achievement on the test for assessing executive functions based on age and level of education. Conclusion. These findings indicate that executive functions are more sensitive to age than lexical-semantic abilities.
Uvod: Procjena vidne funkcije često predstavlja izazov za pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Međutim, zahvaljujući jednostavnosti osnovnih metoda procjene vida, pedijatar može adekvatno ...evaluirati vidne funkcije u djece. Test crvenog refleksa kao vitalni dio svakog preventivnog pregleda djeteta u pedijatrijskoj ordinaciji primarne zdravstvene zaštite je najvažniji alat za otkri- vanje opstrukcije vidne osi koja je uzrok nastanka deprivacijske slabovidnosti. Vidna os može biti opstruirana zbog različitih bolesti koje ugrožavaju vid ili život. Cilj: Predstaviti metode procjene vidne oštrine dostupne pedijatru u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Izvori podataka: PubMed, Google Scholar, Scopus, smjernice za preventivne preglede vida dostupne na internetu. Zaključak: U slučajevima sumnje na opstrukciju vidne osi, urgentno upućivanje na pregled dječjem oftalmologu je obavezno.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Recent research has shown that bilinguals outperform monolinguals on tasks requiring non-linguistic executive control skills, thereby generating an interest in the relationship between bilingual ...language processing and non-linguistic control abilities. Based on this, the present study further examined the bidirectional interaction between language control and non-linguistic control in unbalanced Chinese-English bilinguals. These bilinguals completed a Flanker task in three types of language control contexts (i.e., L1, L2, and Mixed language contexts) in the interleaved word-comprehension-to-Flanker sequence and performed a picture-word matching task in three types of non-linguistic executive control contexts (i.e., color, shape and color-shape mixed contexts) in the interleaved color-shape-switching-to-word-comprehension sequence. The results showed that the Flanker effect in mixed language context was smaller than in single (L1 and L2) context, suggesting language control leads to a better non-linguistic control ability. Additionally, the language switching cost was found smaller in the mixed task context (color/shape switching), indicating that non-linguistic control can enhance the language control ability. Therefore, we conclude that there is a bidirectional interaction between language control and non-linguistic control even in unbalanced bilinguals.
Uloga samoregulacije u agresiji uobičajeno se proučavala zanemarivanjem višedimenzionalne prirode agresije koja razlikuje oblike (otvorena nasuprot relacijskoj) i funkcije (proaktivna nasuprot ...reaktivnoj) agresije. Osim toga, zanemarivan je doprinos dvaju vidova samoregulacije (voljna I reaktivna kontrola) u regulaciji agresije. Dosadašnja istraživanja sugeriraju da samo reaktivno agresivna djeca imaju nisku voljnu kontrolu jer je njihova agresija posljedica nedovoljne inhibicije agresivnih impulsa. S druge se strane sugerira da proaktivno agresivna djeca nemaju probleme u voljnoj kontroli jer se proaktivna agresija opisuje kao unaprijed smišljeno ponašanje koje je vođeno instrumentalnim ciljevima. Međutim, konceptualizacija proaktivne agresije kao planirane agresije s predumišljajem nije održiva jer je proaktivna agresija povezana s reaktivnom nedovoljnom kontrolom, što predstavlja impulzivnost. U ovome se radu pregledom recentnih istraživanja analizira taj problem te se sugerira da su svi tipovi agresije povezani s nedovoljnom voljnom kontrolom. Istraživanja sugeriraju da su tipovi agresije s obzirom na oblik i funkciju povezani s različitim aspektima impulzivnosti. Nadalje, djeca koja imaju reaktivnu pretjeranu kontrolu mogu putem bihevioralne inhibicije umanjiti svoju agresiju. Budućim bi se istraživanjima trebalo utvrditi koji su oblici i funkcije agresije povezani s niskom reaktivnom pretjeranom kontrolom, tj. s niskom bihevioralnom inhibicijom. Kod djece čija je agresija posljedica slabe reaktivne kontrole potrebno je razviti voljnu kontrolu da bi se inhibiralo agresivno ponašanje. Predložene su intervencije za učvršćivanje samoregulacije u tipovima agresije s obzirom na oblik i funkciju u kojima se pojavljuju.
