Zbirka fižola, ki jo v okviru Slovenske rastlinske genske banke hranimo na Kmetijskem inštitutu Slovenije, obsega 1035 genskih virov, ki so bili v zadnjih 25ih letih zbrani na območju Slovenije. V ...zbirki imamo tudi 61 genskih virov, ki smo jih pridobili v okviru sodelovanja v mednarodnih ekspedicijah v tujini ter 39 virov, ki smo jih za potrebe raziskovalnega dela pridobili iz drugih genskih bank v Evropi in svetu. Večina slovenskih virov predstavlja navadni fižol (Phaseolus vulgaris L.), manjši del pa je laškega, turškega fižola (P. coccineus L.). Za vse shranjene vzorce imamo na voljo osnovne podatke. Vsako leto določeno število vzorcev razmnožimo in naredimo osnovno karakterizacijo. Del zbirke smo podrobneje ovrednotili z uporabo morfoloških, biokemijskih in molekulskih markerjev. Rezultati so pokazali, da se je v več stoletjih pridelovanja v Sloveniji oblikovala raznolika dednina, ki jo je vredno ohraniti. Obsežneje smo ovrednotili odpornost na glivo Colletotrichum lindemuthianum, ki povzroča fižolov ožig. Vzorce, shranjene v genski banki, uporabljamo za različne raziskave, med katerimi prevladujejo raziskave sušnega stresa. Prav tako pa jo uporabljamo v žlahtniteljskem procesu za žlahtnjenje novih sort ter za reintrodukcijo starih sort.
Veliki američki metilj (Fascioloides magna) unesen je u Europu najmanje dva puta, uvozom sjevernoameričkih vrsta jelena. Ovi su unosi rezultirali stvaranjem triju trajnih žarišta fascioloidoze, u ...Italiji, Češkoj i u dolini rijeke Dunav. Molekularne analize potvrdile su da metilji iz Italije čine zasebnu skupinu, dok su oni s područja ostalih dvaju žarišta genetski identični. Kako su prijašnja istraživanja genske strukture metilja F. magna u Hrvatskoj temeljena na uzorcima prikupljenima od jelena običnih isključivo s područja Baranje, cilj je ovog istraživanja bio istražiti gensku raznolikost 111 uzoraka metilja prikupljenih iz različitih nositelja (jelen obični, srna, jelen lopatar i divlja svinja) i s različitih lokacija. Na slijedu citokrom-oksidaze podjedinice 1 dugoj 355 parova baza utvrđena su tri haplotipa, od čega su dva poznata – CO1-Ha3 i CO1-Ha3, te jedan novi haplotip koji do sada nije opisan u literaturi. Kao što je i očekivano, naše je istraživanje potvrdilo da metilji u Hrvatskoj potječu iz dunavskog žarišta, a identifikacija novog haplotipa ističe važnost daljnjih istraživanja.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Invazivni ponto-kaspijski glavoči: riječni glavočić (Neogobius fluviatilis), glavočić okrugljak
(Neogobius melanostomus), keslerov ...glavočić (Ponticola kessleri) nedavno su uzrokovali
dramatične promjene struktura ribljih zajednica diljem europskih riječnih sustava. Iako je
njihova prisutnost u hrvatskom dijelu dunavskog slijeva primjećena i distribucija izučena,
njihova ishrana, utjecaj na autohtone populacije riba, kondicija, dob i rast, zastupljenost
haplotipova i porijeklo, do sada su bili nepoznati. Analiza sadržaja probavnog trakta
riječnog glavočića (Neogobius fluviatilis) ukazuje da mu je ishrana vrlo raznolika, ali
prevladavaju Trichoptera, Chironomidae, Bivalvia i Odonata. Ishrana mu se u znatnoj
mjeri preklapa s ishranom glavočića okrugljaka (Neogobius melanostomus), kojem u
ishrani prevladava Gastropoda. Mala riba i Gammarus sp. prevladavaju u ishrani
keslerova glavočića (Ponticola kessleri). Usporedba sadržaja probavnog trakta s plijenom
dostupnim u okolini ukazuje da riječni glavočić i glavočić okrugljak preferiraju Trichoptera,
Megaloptera i Coleoptera, a keslerov glavočić Trichoptera, Gammarus sp. i Pisces.
Analize ukazuju na potencijalno pozitivan utjecaj prisustva ponto-kaspijskih glavoča na
neke populacije riba: glavočića okrugljaka i keslerova glavočića na zlatnog vijuna
(Sabanejewia balcanica), riječnog glavočića na šarana (Cyprinus carpio), karasa
(Carassius carassius), manjića (Lota lota) i velikog vijuna (Cobitis elongata). Međutim,
postoje i naznake da keslerov glavočić negativno utječe na klena (Squalius cephalus), a
glavočić okrugljak na malog vretenca (Zingel streber). Pozitivan alometrijski rast utvrđen
je za sve tri analizirane vrste ponto-kaspijskih glavoča upućujući na vremenski duže
prisutne populacije. Kondicijski faktor najveći je za glavočića okrugljaka, a najmanji za
riječnog glavočića. Za riječnog glavočića je utvrđena dob I, II i III, a za glavočića
okrugljaka i keslerova glavočića I, II, III i IV, s tim da najveću brzinu rasta ima riječni
glavočić, a najmanju glavočić okrugljak. Za svaku od analiziranih vrsta ponto-kaspijskih
glavoča utvrđen je jedan crnomorski haplotip. Malen broj haplotipova upućuje na relativno
malobrojne populacije ponto-kaspijskih glavoča što potencijalno smanjuje visinu njihova
invazivnog potencijala u savskom slijevu.- Invasive Ponto-Caspian gobies have recently caused dramatic changes in fish
assemblage structures throughout the Danube basin. While their presence in the Croatian
part of the basin has been noted and distribution studied, their dietary habits, impact on
native fish communities, condition, age and growth, presence of haplotypes and origin,
until now, have been unknown. In 2011, 17 locations in the Sava River Basin were
sampled for fish and 15 for benthic invertebrates. Fish population monitoring data,
available for nine seasons (2003-2006 and 2010-2014) and 12 locations, were used to
analyse the impacts of Ponto-Caspian gobies on benthic fish abundance. Gut content
analysis indicates that the monkey goby (Neogobius fluviatilis) diet is very diverse, but
dominated by Trichoptera, Chironomidae, Bivalvia and Odonata. The diet overlaps
considerably with the round goby (Neogobius melanostomus) diet, although Gastropoda
are dominant in the latter's diet. Small fish and Gammarus sp. dominate the bighead goby
(Ponticola kessleri) diet. Comparison of gut content with the prey available in the
environment indicates that monkey and round gobies exhibit preference for Trichoptera,
Megaloptera and Coleoptera, and bighead goby for Trichoptera, Gammarus sp. and
Pisces. Ponto-Caspian gobies in the Sava River are spreading upstream, towards the
reaches with lower fish diversity. Analyses indicate potentially positive impacts of PontoCaspian
gobies presence on some fish populations: round and bighead goby on Balkan
golden loach (Sabanejewia balcanica) and monkey goby on common carp (Cyprinus
carpio), crucian carp (Carassius carassius), burbot (Lota lota) and Balkan loach (Cobitis
elongata). However, there are also indications that bighead and round goby could
adversely impact the native chub (Squalius cephalus) and zingel (Zingel streber)
populations, respectively. Positive allometric growth has been determined for all three
analyzed Ponto-Caspian goby species, suggesting that they have been present for a
longer period of time. Condition factor, as a function of available energy resources, is the
largest for the round goby and the lowest for the monkey goby. Age I, II, III have been
determined for the monkey goby and age I, II, III, IV for the round and bighead goby, with
the highest growth rate determined for the monkey goby and the lowest for the round
goby. For each of the analyzed Ponto-Caspian goby species only one haplotype,
originated from native Black Sea populations, has been found. Determined monkey goby
haplotype has also been found in Ukraine and Slovakia and determined round goby
haplotype in Ukraine, Bulgaria, Slovakia, Serbia, Poland and Belgium. Determined
bighead goby haplotype has also been found only in Ukraine. A small number of
haplotypes indicates a relatively small number of Ponto-Caspian goby populations and
potentially reduces their invasive potential in the Sava River Basin. Although the PontoCaspian
goby caused significant disruptions in some areas of the Danube basin, density
of its population and impacts are relatively limited in the Sava River and its tributaries. As
Ponto-Caspian gobies are still in the expansionary period of invasion and the ecosystem
still adapting to new circumstances, continued monitoring of fish population dynamics in
the Sava basin is needed to determine the outcome and impacts of this invasion.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Gubar je polifagni leptir rasprostranjen većim dijelom sjeverne hemisfere. Za gubara su karakteristične periodičke gradacije, a zbog ...polifagnosti i sposobnosti za longitudinalne i latitudinalne ekspanzije spada među najznačajnije biotske uzročnike poremećaja i šteta u šumama Europe, a štete se generalno povećavaju od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu. Kompleksi prirodnih neprijatelja imaju izraženu ulogu u regulaciji brojnosti i na populacijsku dinamiku gubara, no genska raznolikost s druge strane značajno doprinosi sposobnosti prilagodbe i opstanka vrste. Pojava gradacija varira između različitih područja Europe, što potiče pitanje o genetičkim razlikama između populacija, a što je dodatno potkrijepljeno poznatim posljedicama Kvaternarnih glacijacija. Upotrebom COI mitohondrijskog DNA biljega analizirano je 497 jedinki sa 38 lokaliteta u Europi. Ustanovljena je općenito visoka genska raznolikost i značajna strukturiranost u 8 glavnih filogeografskih grupa. Rekolonizacijski obrazac gubara podudara se sa paradigmom leptir, pri čemu su Dinaridi djelovali kao barijera toku ilirskih gena. Populacije iz Gruzije posjeduju značajno različite haplotipove od ostatka Europe, no one u kontekstu predviđenih pomicanja areala gubara kao posljedice klimatskih promjena ne predstavljaju velik rizik. Međutim, ilirske populacije koje posjeduju najvišu gensku raznolikost, predstavljaju visok rizik u slučaju širenja u genski siromašne populacije koje nastanjuju visoko vrijedne šumske sastojine kontinentalnog bazena Balkanskog poluotoka.- The gypsy moth is a polyphagous butterfly spread throughout the northern hemisphere. Gypsy moth has characteristic periodic outbreaks, and due to its polyphagous nature and capabilities for longitudinal and latitudinal expansion it is considered one of the significant biological agents causing disturbances and damage in forests of Europe. The damage is generally higher from west to east and from north to south. Complex of natural enemies play a strong role in the regulation of the gypsy moth population density and dynamics, but the genetic diversity on the other hand significantly contributes to the adaptive capacity and survival of the species. The outbreak occurence varies between different regions of Europe, which raises the question of possible genetic differences between populations, additionally supported by the known consequences of quaternary glaciations. Using the COI mitochondrial DNA marker, 497 specimens from 38 sites in Europe were analyzed. Generally high genetic diversity and significant structure of the 8 major phylogenetic groups was observed. Recolonisation pattern of gypsy moth is congruent with the butterfly paradigm, with Dinarid Alps acted as a barrier for the Illyrian genes. Populations from Georgia have significantly different haplotypes from the rest of Europe, but in the context of the predicted gypsy moth range shift as a result of climate change they dont represent a high risk. However, the Illyrian populations that possess the highest genetic diversity represent a high risk in the event of expansion in genetically poor populations in highly valuable forest stands of continental basin of the Balkan Peninsula- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
