Autor analizira političko djelovanje Dragutina Kušlana (1817.-1867.), hrvatskog političara iz Banske Hrvatske od sredine 1840-ih godina do smrti. Kušlan je u vrijeme ilirskoga pokreta pripadao ...Narodnoj stranci i neposredno prije revolucije 1848. nastojao je neuspješno stvoriti novu stranku s radikalnijim društvenim i političkim programom. U vrijeme revolucije 1848. zastupao je, kao urednik lista “Slavenski Jug”, koncepciju austroslavizma, tj. preuređenje Habsburške Monarhije u pluralnu saveznu državu ravnopravnih naroda, kojoj je bi pripadala teritorijalno ujedinjena Hrvatska. U
proljeće 1849. nastojao se povezati s revolucionarnom mađarskom vladom, ali to je bio njegov osobni pothvat. Nakon obnove ustavnog stanja bio je veliki bilježnik Zagrebačke županije 1861-1863. i sastavio je mnoštvo predstavki. U njima se zalagao za državnu
autonomiju i teritorijalnu cjelovitost Trojedne kraljevine, te njezinu ravnopravnost s Ugarskom. Kao pripadnik opozicijske Narodno-liberalne stranke uklonjen je 1863. s mjesta velikog bilježnika. Bio je odlučan protivnik austrijskog centralizma, iako je i 1860-ih, u privatnim rukopisima, zastupao potrebu federalizacije Monarhije. I 1840-ih i 1860-ih godina Kušlan je osuđivao mađarsku hegemonističku politiku i negiranje
prava na autonomiju i nacionalnu ravnopravnost drugim ugarskim narodima.
Autor donosi dvadeset i jedan dokument iz korespondencije između đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera i hrvatskog političara i pravnika Koste Vojnovića. Pisma čine manji dio njihove opsežne ...korespondencije u razdoblju od 1871. do 1892. i sadržavaju podatke važne za političku, crkvenu, kulturnu i ekonomsku povijest sjeverne i južne Hrvatske.
Povijest Vlaha/Morlaka u predjelima Dinarskih planina od kraja Srednjeg do kraja Ranoga novog vijeka vjerojatno je jedna od najsloženijih i najproturječnijih problematika u “zajedničkoj povijesti” ...Južnih Slavena. Isto vrijedi i za “zajedničku povijest” Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskog Carstva istog područja,
napose onu njihova višegraničja u dugome povijesnom trajanju. Unatoč činjenici da se pojam “Vlasi”/”Morlaci” uvijek odnosi na posebne društevnogospodarske i društvenokulturne skupine, odnosno, “kodove”, neovisno o podaništvima, njihova je povijest uvijek u izravnoj vezi s distinktivnim političkim realitetima u području kojim se kreću. U tom je smislu važna razlika između srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih država, odnosno, podaništava, budući da se njihov pravni položaj u svjetovnom i duhovnom smislu na razmeđu epoha sve više mijenja, a vlaške/moralačke zajednice,
ako i opstaju relacioniraju se prema sve različitijim situacijama, procesima i strukturama, što nerijetko uključuje i njihov nestanak kao distinktivnih skupina. U istraživanjima vlaške/morlačke povijesti pored rada na mnogobrojnim studijama slučajeva nužna je i
komparativna historija, koja najpouzdanije može otkriti i trajanja i promjene s njima u vezi.
U članku se na temelju izvorne građe i literature analizira prvi moderni opći popis stanovništva u Habsburškoj monarhiji iz 1857. godine. S tim u vezi autorica problematizira pitanje koncepcije, ...metodologije i vrijednosti toga popisa kao povijesnog izvora. Članak razmatra povijesni kontekst u kojemu je popis bio proveden, a također prikazuje najvažnije populacijeske teorije i popise iz protostatističkoga razdoblja.
U radu se nastoji utvrditi u kojoj mjeri dolazi do promjena u gospodarskom
i kulturnom životu Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, osobito
slavonskog sela, u vremenu nakon uspostave Habsburške ...Monarhije
i doseljavanja Nijemaca. Naredbe, s jedne i utjecaji Nijemaca kolonizatora,
seljaka i obrtnika s druge strane, dovode do znatne gospodarske
i kulturne preobrazbe, koja je ušla u sve sfere javnog i privatnog
života. Opustošeno slavonsko selo radikalnim se mjerama mijenja, a
infiltracija stranih utjecaja ne ostavlja domaće stanovništvo ravnodušnim.
Zadaci su rada prikazati neke od važnih elemenata koji mijenjaju
sliku Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, počevši od 18. stoljeća, od
kada nastaju nove vrijednosti, znanja, navike i oblici ponašanja koji
se danas smatraju autohtonim, hrvatskim, slavonskim. Nakon kratkoga
povijesnog pregleda naseljavanja Nijemaca u Hrvatsku, pažnja
će se usmjeriti na novosti koje su se zbivale u slavonskom selu, ponajprije
u poljodjelstvu, trgovini, narodnom graditeljstvu, kulturi stanovanja,
hranjenja i dr. Predstavit će se i autoričino terensko istraživanje
u kojem opisuje interakciju Nijemaca i Hrvata u istočnoj Slavoniji,
Baranji i zapadnom Srijemu u prvoj polovici 20. stoljeća.
Istarski pokrajinski (zemaljski) sabor predstavničko je tijelo Markgrofovije Istre koje je djelovalo u razdoblju od 1861. do 1916. godine. Utemeljeno je upravno-teritorijalnom podjelom Habsburške ...Monarhije nakon donošenja Listopadske diplome (1860.) i Veljačkog patenta (1861.) te je, zajedno sa saborima u Gorici i Trstu, pripadalo Austrijskome primorju s Namjesništvom u Trstu. Sabor je zasjedao u Poreču, Puli i Kopru te slao zastupnike u Carevinsko vijeće u Beč. Nakon 1867. godine, Markgrofovija Istra postaje dijelom cislajtanijskog dijela Monarhije. Tijekom svoga djelovanja koje obuhvaća više epoha, dakle u razdoblju druge polovice 19. i početkom 20. stoljeća, Istarski je sabor služio kao žestoko borilište za dvije sukobljene zastupničke grupacije: talijansku, koja je činila većinu, a predstavljala imućniju manjinu pučanstva pokrajine s jedne strane te hrvatsko-slovensku manjinu, koja je predstavljala siromašniju većinu pučanstva u pokrajini s druge strane. U pedeset i pet godina rada Sabora, na njegovim su sjednicama sudjelovale brojne povijesne ličnosti, među njima i biskup Juraj Dobrila, koji je zaslužan za izdavanje novina Naša sloga, Matko Laginja, pristalica hrvatsko-slovenske strane, Gian Paolo Polesini, prvi predsjednik Istarskoga sabora te Francesco Vidulich, najdugovječniji predsjednik Istarskoga sabora. Iako je Sabor formalno djelovao do 1916. godine, prestao je sa zasjedanjima već 1910. godine.
Autorica preispituje promjene u metodologiji obrazovanja javnih službenika u 18. stoljeću potaknute afirmacijom vladareva suvereniteta tijekom ranoga novog vijeka te profesionalizacijom i ...specijalizacijom državne uprave. Na temelju relevantne literature i arhivske građe analizira nove mogućnosti obrazovanja javnih službenika u Habsburškoj
Monarhiji, osobito u Banskoj Hrvatskoj, ostvarene reformom pravnih studija i osnutkom zasebnih visokoškolskih institucija, kao i razvoj novih kriterija kvalifikacija za javnu službu. Ujedno tadašnji sustav obrazovanja javnih službenika komparira sa suvremenim tendencijama u Europi.
U tekstu se analizira ideja Srednje Europe češkog mislioca Františeka Palackog. Ukazano je na kontekst njezinog oblikovanja i glavne značajke utemeljene na liberalnoj ideji narodnog suvereniteta, ...mitu o slavenskoj demokratskoj tradiciji i federalističkoj ideji. Na osnovi svog poimanja demokracije i federalizma Palacký je oblikovao austroslavističku koncepciju Srednje Europe koja nastoji omogućiti slobodan razvoj srednjoeuropskih naroda te im u okviru srednjoeuropske federacije naroda i država, preuređene Habsburške Monarhije, nastoji jamčiti zaštitu od agresivnih planova njemačkog i ruskog imperijalizma.
Alpska regija nesumnjivo je austrijski "etnički prostor": pojam "Alpska republika"
(Alpenrepublik) koristi se u političkom predstavljanju, a alpski su kulturni elementi
izražajni u suvremenoj ...kulturi. Austrijska se etnografija nakon Prvoga svjetskog rata
isključivo bavila alpskom kulturom, a ostali su kulturni istraživački koncepti bili
zanemareni. Od osamdesetih je godina ovoga stoljeća veće kulturno značenje pridano
poimanju Dunava u smislu povijesnog podsjetnika na "Dunavsku monarhiju" te u smislu
promoviranja koncepta "Središnje Europe" (Mitteleuropa), iako na kraju takav pristup nije
imao većega značenja. Nadalje, političke zaklade kao što je "Radna zajednica Alpe -
- Jadran" (Arbeitsgemeinschaft Alpen-Adria; Communità di lavoro Alpe-Adria) imaju samo
regionalni značaj. Ipak, sve je to utjecalo na porast "nostalgije", koja već ionako cvate u
austrijskoj književnoj ponudi, prezentna sloganom: "Austrija je bila prisutna u svakoj
luci".
Ta je politička nostalgija sukladna i podržana kulturnim idejama o Mediteranu koje
su se razvile putem turizma. Upravo je "Club Med" institucija koja simbolično preokreće
Mediteran u "drugi" svijet, predstavljen kao prostorni rekreacijski park koji obećava
sunce, praznike i bezbrižan život. Pridošli turisti ulaze u oblik kazališnoga svijeta u
kojemu se domaći stanovnici predstavljaju u svojim nacionalnim kostimima, poslužuju
karakterističnu hranu i ponašaju se pretpostavljivo za svoje podneblje —
— podneblje kulturno "toplog društva".
Topos "toplog mediteranskog društva" povezan je sa starom europskom zalihom
stereotipa i klasičnom podjelom europskoga kontinenta na sjever i jug. U nastojanju
prevladavanja takvih koncepcija, u članku su predstavljena i etnografska istraživanja
austrijskih etnografa u mediteranskoj regiji, studije danas uvelike zaboravljene. Uz
mnogobrojne studije o Istri i Dalmaciji posebno su vrijedni spomena i brojni opisi
"otočkih kultura" (primjerice Grčke, Italije i Španjolske). Iako te studije nisu utjecale na
stvaranje globalne koncepcije i poimanja Mediterana u relevantnoj mediteranističkoj
literaturi, ipak nisu bile bez značenja u europskome kontekstu.
Autor analizira djela domaćih i inozemnih povjesničara, teologa, politologa i publicista posvećena položaju Srpske pravoslavne crkve u BiH tijekom austrougarske vladavine, koja su objavljena od ...početka devedesetih godina prošlog stoljeća do danas, uključujući i sinteze povijesti BiH čiji su autori opisivali vjersku politiku austrougarskih vlasti i njihov odnos prema najvažnijim konfesijama i njihovim institucijama. Naglašava da su u spomenutim djelima očita razmimoilaženja u ocjeni austrougarske vjerske politike i djelovanju Katoličke i Pravoslavne crkve, bilo da je riječ o vjersko-prosvjetnoj autonomiji, karakteru bosanskohercegovačkog ustanka, značenju vjerskih institucija za proces nacionalnih integracija ili položaju vjerskih zajednica i njihovih institucija pod austrougarskom
vlašću. Zbog nedostatne defi nicije pojmova etnička, vjerska i nacionalna zajednica u nekim djelima zamjetno je poistovjećivanje etničke s vjerskom zajednicom tijekom 17. i 18. stoljeća, odnosno
etničke i nacionalne zajednice u 19. stoljeću, a gotovo svi spomenuti autori postanak srpske nacije u BiH povezali su uz pripadnost pravoslavlju i jurisdikcijsku podređenost pravoslavnih kršćana u
BiH Pećkoj patrijaršiji. Međutim, nisu objasnili zašto je koncept moderne nacionalne države razvijen među srpskom višom socijalnom klasom i pravoslavnim crkvenim krugovima u južnoj Ugarskoj,
izvan Osmanskog Carstva, iako su ustvrdili da je Pećka patrijaršija širila srpski nacionalni osjećaj među pravoslavcima pod osmanskom vlašću. Autor je naglasio da su u sintezama povijesti BiH
povjesničari, sociolozi i politolozi koji su analizirali austrougarsku vladavinu ponavljali uobičajene zaključke o katoličkom prozelitizmu, negativnom djelovanju sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera
i međusobnim odnosima pripadnika triju vjerskih zajednica, ali da nisu spomenuli rezultate istraživanja o katoličko-pravoslavnim odnosima i odnosu religije i politike do kojih su došli T. Vukšić, P.
Vrankić i Z. Grijak. Zaključio je da se bolje razumijevanje ovog razdoblja bosanskohercegovačke povijesti bez uvažavanja rezultata istraživanja trojice spomenutih autora ne može očekivati bez obzira
na razloge zbog kojih njihovi zaključci nisu privukli pozornost stručne javnosti
