Autor analizira djela domaćih i inozemnih povjesničara, teologa, politologa i publicista posvećena položaju Srpske pravoslavne crkve u BiH tijekom austrougarske vladavine, koja su objavljena od ...početka devedesetih godina prošlog stoljeća do danas, uključujući i sinteze povijesti BiH čiji su autori opisivali vjersku politiku austrougarskih vlasti i njihov odnos prema najvažnijim konfesijama i njihovim institucijama. Naglašava da su u spomenutim djelima očita razmimoilaženja u ocjeni austrougarske vjerske politike i djelovanju Katoličke i Pravoslavne crkve, bilo da je riječ o vjersko-prosvjetnoj autonomiji, karakteru bosanskohercegovačkog ustanka, značenju vjerskih institucija za proces nacionalnih integracija ili položaju vjerskih zajednica i njihovih institucija pod austrougarskom
vlašću. Zbog nedostatne defi nicije pojmova etnička, vjerska i nacionalna zajednica u nekim djelima zamjetno je poistovjećivanje etničke s vjerskom zajednicom tijekom 17. i 18. stoljeća, odnosno
etničke i nacionalne zajednice u 19. stoljeću, a gotovo svi spomenuti autori postanak srpske nacije u BiH povezali su uz pripadnost pravoslavlju i jurisdikcijsku podređenost pravoslavnih kršćana u
BiH Pećkoj patrijaršiji. Međutim, nisu objasnili zašto je koncept moderne nacionalne države razvijen među srpskom višom socijalnom klasom i pravoslavnim crkvenim krugovima u južnoj Ugarskoj,
izvan Osmanskog Carstva, iako su ustvrdili da je Pećka patrijaršija širila srpski nacionalni osjećaj među pravoslavcima pod osmanskom vlašću. Autor je naglasio da su u sintezama povijesti BiH
povjesničari, sociolozi i politolozi koji su analizirali austrougarsku vladavinu ponavljali uobičajene zaključke o katoličkom prozelitizmu, negativnom djelovanju sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera
i međusobnim odnosima pripadnika triju vjerskih zajednica, ali da nisu spomenuli rezultate istraživanja o katoličko-pravoslavnim odnosima i odnosu religije i politike do kojih su došli T. Vukšić, P.
Vrankić i Z. Grijak. Zaključio je da se bolje razumijevanje ovog razdoblja bosanskohercegovačke povijesti bez uvažavanja rezultata istraživanja trojice spomenutih autora ne može očekivati bez obzira
na razloge zbog kojih njihovi zaključci nisu privukli pozornost stručne javnosti
Na temelju dvaju pravnih akata za Vojnu krajinu – Krajiških prava (Militar Gränitz-
Rechten) iz 1754. i Osnovnoga krajiškoga zakona (Grundgesetze für die carlstädter-
warasdiner, banal, slavonische ...und banatische Militär Grenze) iz 1807. analizirane
su promjene u statusima vojnokrajiških časnika. Rad je zamišljen kao prilog pravnoj
i socijalnoj povijesti Vojne krajine.
Rad donosi, u obliku kartografskih priloga, rezultate geoinformacijske rekonstrukcije toka rijeke Save na širem području grada Zagreba u 18. i 19. stoljeću na temelju karata Habsburške Monarhije. U ...komparaciji dobivenih rezultata s današnjim stanjem sagledavaju se prirodne (nastale usred hidrografskih i morfoloških djelovanja rijeke) i antropogene promjene toka rijeke Save. Izdvojeno je osam primjera koji oslikavaju te promjene – bilo da je riječ o onima danas jasno vidljivima (na primjeru položaja prometnica i naselja) bilo onima, danas skrivenima, koje je urbanistički razvoj Zagreba (prije svega prema južnoj obali rijeke) »progutao« u većoj ili manjoj mjeri.
Istraživanjem se nastojalo utvrditi kako su nizozemski kartografi prve polovice osamnaestoga stoljeća prikazivali Slavoniju. Premda je Nizozemska bila poznati centar kartografske produkcije, prije ...svega u 16. i 17. stoljeću, slabije je poznato kako su nizozemski kartografi prikazivali prostor hrvatskih zemalja. S obzirom na to da su raspolagali s manje praktičnoga znanja o jugoistočnoeuropskoj pograničnoj regiji poput Slavonije, ovo je istraživanje usmjereno na ispitivanje načina i opsega primjene specifičnih kartografskih dosega te tradicije, odnosno na propitivanje posljedica nedostatka provjerljivih informacija o prostoru kojim su se bavili u svojim radovima. Stoga su u ovoj transdisciplinarnoj analizi izabrane nizozemske karte i uspoređene s habsburškima, koje su se temeljile na preciznijim terenskim podatcima iz Slavonije ili čak rezultatima izmjera vojnih inženjera. Dodatna komparacija s kartama francuskih kartografa, koji su jednako kao i Nizozemci bili “daleki”, odnosno politički manje zainteresirani za prostor Slavonije, uključena je u istraživanje s ciljem stvaranja šire slike prostora.
Autor opisuje rasprave predstavnika pravoslavnih i grkokatoličkih krajišnika, te Katoličke i Pravoslavne crkve, o pripadnosti samostana u Marči i Marčanske biskupije tim crkvama. Analizira crkvenu i ...vjersku politiku habsburških vladara tijekom 17. i 18. stoljeća u Vojnoj krajini i odnos krajiških vlasti prema grkokatoličkoj i pravoslavnoj crkvenoj hijerarhiji.
Autor analizira izvješće zagrebačkog biskupa Petra Petretića o djelovanju marčanskog biskupa Gabrijela Mijakića na širenju unije među pravoslavnim krajišnicima Hrvatsko-slavonske vojne krajine u ...grkokatoličkoj Svidničkoj (Marčanskoj) biskupiji te opisuje okolnosti unutar kojih je ono nastalo. Uspoređuje to Petretićevo izvješće s izvješćem iz 1662. godine i drugim suvremenim izvorima o crkvenoj uniji i iznosi nove zaključke o habsburškoj vjerskoj politici u Krajini u tom razdoblju.