Članak razmatra problem pouzdanosti izvještaja o bonnetovskim halucinacijama. Cilj je identificirati pojedine faktore koji takve izvještaje čine pouzdanima. Identificirani su sljedeći faktori: ...izvjestiteljeva iskrenost i kompetencija (predmetna, jezična i memorijska), izvanjska potvrda izvještaja (fiziološka, ekspresivna i bihevioralna) i koherencija između izvještaja i evidencije kao i između raznih evidencijskih potvrda i unutar svih izvještaja (ako ih je više). K
tome, eksplicirano je i naše implicitno predrazumijevanje halucinacije (prema kojem ona nije tek pojava nego i halucinatorov doživljaj pojave, očit u njegovu facijalnom izrazu, ponašanju itd.).
The paper is focused on the problem of the reliability of reports on Bonnet's hallucinations. The aim is to identify particular factors that make such reports reliable. The factors identified are as follows: the reporter's sincerity and competence (the latter including his/her expert, language, and memory competences), the external (physiological, expressive, and behavioural) confirmation of the report, and the coherence between the report and evidence as well as between various kinds of evidence collected, and within all the reports given (when there are more than one of them). Additionally, our implicit preunderstanding of hallucination (as being not merely the appearance, but also the hallucinator’s lived experience of it, manifested in his/her facial expression, behaviour etc.) is brought to light.
Cilj: Pregled literature koja se odnosi na javljanje različitih tipova sumanutosti u osoba s demencijom i njihovo liječenje. Metode: Literatura je pretraživana korištenjem PubMed-a. Pregled ...literature: Kod starijih osoba s demencijom često se javljaju psihotični simptomi kao što su sumanutosti, ali sadržaj sumanutosti u starijih osoba razlikuje se od sumanutosti kod mlađih pojedinaca. Analiza sumanutosti halucinacija treba ispitati alternativne etiologije, uključujući pogrešnu dijagnozu i nesporazum, pogrešno tumačenje stvarnosti zbog kognitivnih gubitaka, osjetilne deprivacije i gubitka vida, neodređenih senzacija, delirija i medicinskih uzroka. Nefarmakološki tretmani učestalo proizlaze iz etiologije kao što su poboljšanje osjetilnih funkcija putem slušnih pomagala ili naočala, provođenje stimulacije, mijenjanje ranijih situacija kod kojih postoji sklonost pogrešnom tumačenju (npr. odrazi u prozorima), ili izbjegavanje pogrešnog tumačenja (npr. osiguravanjem da je odgovarajući objekt dostupan te da nema osjećaja gubitka ili pokradenosti). Zaključci: Podatci iz literature pokazali su da se kod osoba s demencijom često javljaju psihotični simptomi kao što su sumanutosti, ali su također pokazali razlike u učestalosti različitih tipova deluzija u demenciji. Osim farmakoterapije, bolje razumijevanje etiologije pogrešnog tumačenja stvarnosti (zbog kognitivnih gubitaka, osjetilne deprivacije i gubitka vida, itd.) pokazuje važnost nefarmakoloških oblika liječenja koji često proizlaze izravno iz etiologije ovakvih simptoma. Daljnja istraživanja potrebna su za stjecanje boljeg razumijevanja etiologije sumanutosti u osoba s demencijom, te za pronalaženje učinkovitog liječenja.
From the antiquity of Homer to yesterday's Naked Lunch, writers have found inspiration, and readers have lost themselves, in a world of the imagination tinged and oftentimes transformed by drugs. The ...age-old association of literature and drugs receives its first comprehensive treatment in this far-reaching work.
Poremećaji djelovanja mogu se opisati kao slučajevi u kojima ljudi nailaze na teškoće u procjeni svojeg stupnja odgovornosti ili sudjelovanja u nekom djelovanju ili događaju. Ove se smetnje u nečijem ...osjećaju djelovanja čine na značajan način povezane s mentalnim poremećajima, a posebno s nekim simptomima – auditornim halucinacijama verbalnog tipa, umetanjem misli i patološkom krivnjom. Bolje shvaćanje ovih iskustava moglo bi poboljšati prepoznavanje, a možda i tretman ljudi koji pate od takvih poremećaja. U ovom članku proučavam poremećaje djelovanja kako bih detaljnije pojasnila njihovu fenomenologiju te između njih uvela neka teorijska razlikovanja. Konkretnije, tvrdit ću da ćemo poremećaje djelovanja možda moći bolje razumjeti ako ih okarakteriziramo kao dimenzionalne. U prvom dijelu proučavam slučajeve auditornih halucinacija verbalnog tipa (AVH) i patološke krivnje te pokazujem da leže na suprotnim krajevima spektra djelovanja (hipoagencija naspram hiperagencije). U drugom dijelu bavim se dvama međuslučajevima hipo i hiperagencije. Iako su vrlo slične patološkima, ove se situacije mogu uspješno razlučiti od njih na temelju kvantitativnih faktora (poput trajanja, frekvencije i intenziteta). Prvo istražujem fenomen lutanja misli kao primjer hipoagencije, a zatim razmatram fenomen lažnih ispovijesti kao primjer hiperagencije. Dok se slučajevi hipoagencije odnose na situacije u kojima ljudi osjećaju da su njihove misli, tijela i djelovanja izvan njihove kontrole, iskustva hiperagencije pružaju varljiv osjećaj kontrole nad djelovanjem i događajima.
Demencija Lewyjevih tjelešaca je neurodegenerativna bolest i drugi najčešći uzročnik demencije u starijih osoba. Zbog
složenosti kliničke slike često se pogrešno dijagnosticira i nerijetko zamijeni s ...drugim demencijama, što dovodi do primjene
neodgovarajuće terapije, a time i pogoršanja stanja bolesnika. Prikazujemo slučaj bolesnika u dobi od 71 godine kod kojega
se klinička slika postupno prezentirala složenim vizualnim halucinacijama, atipičnim ekstrapiramidnim motoričkim ispadima,
fluktuirajućim kognitivnim smetnjama uz delirantne epizode i oscilirajuće sinkope. Kod bolesnika je zabilježeno depresivno
raspoloženje, narušeno svakodnevno funkcioniranje i osjetljivost na psihofarmake. Provedena je opširna dijagnostička
obrada uz neuropsihologijsko testiranje i primjenu jednofotonske emisijske tomografije. Na temelju kliničke slike i diferencijalno
dijagnostičke obrade posumnjalo se na demenciju Lewyjevih tjelešaca. Raspravljamo o važnosti uzimanja u obzir
cjelokupne kliničke slike i dijagnostičke obrade te primjeni odgovarajućeg liječenja u svrhu prevencije progresije bolesti i
pogoršanja psihičkih funkcija bolesnika.
Porodica Herpesviride broji blizu 100 herpes virusa od kojih 8 uzrokuju infekcije čovjeka, a ostali infekcije mnogih domaćih i divljih živo- tinja uključujući primate. Herpes simplex encefalitis ...(HSV) je najčešće akutan, sporadičan encefalitis na kojeg u skupini virusnih encefalitisa otpada 10-20% slučajeva. Oba spola obolijevaju podjednako, HSV-1 uzrokuje 90% slučajeva oboljelih od HSV encefalitisa. Encefalitis izaziva čitav spektar kvantitativnih i kvalitativnih poremećaja svijesti. Mogu se vidjeti svi stupnjevi poremećaja svijesti od pospanosti do kome, kunfuzije, delirija, dezorijen- tiranosti i halucinacija. Upravo zbog poremećaja ponašanja takvi bolesnici se katkada zaprimaju na psihijatrijske odjele kao akutne psihoze. Prognoza HSV-encefalitisa je ozbiljna. U neliječenim slučajevima smrtnost iznosi 60-80%, a kod 90% preživjelih ostaju trajne neurološke posljedice. Zavod za neuroinfektologiju i Centar za intenzivnu medicinu pri Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu ima dugu tradiciju u liječenju encefa- litisa, a time i HSV encefalitisa. U razdoblju od 2000. do 2007. godine na Zavodu se liječilo 17 oboljelih od HSV encefalitisa iz svih krajeva Hrvatske. Zbrinjavanje oboljelih od HSV encefalitisa je kompleksno. U radu je prikazan bolesnik koji je obolio od HSV – 1 encefalitisa, a poseban je naglasak stavljen na probleme uzrokovane halucinacijama.
Porodica Herpesviride broji blizu 100 herpes virusa od kojih 8 uzrokuju infekcije čovjeka, a ostali infekcije mnogih domaćih i divljih životinja uključujući primate. Herpes simplex encefalitis (HSV) ...je najčešće akutan, sporadičan encefalitis na kojeg u skupini virusnih encefalitisa otpada 10-20% slučajeva. Oba spola obolijevaju podjednako, HSV-1 uzrokuje 90% slučajeva oboljelih od HSV encefalitisa. Encefalitis izaziva čitav spektar kvantitativnih i kvalitativnih poremećaja svijesti. Mogu se vidjeti svi stupnjevi poremećaja svijesti od pospanosti do kome, kunfuzije, delirija, dezorijentiranosti i halucinacija. Upravo zbog poremećaja ponašanja takvi bolesnici se katkada zaprimaju na psihijatrijske odjele kao akutne psihoze. Prognoza HSV-encefalitisa je ozbiljna. U neliječenim slučajevima smrtnost iznosi 60-80%, a kod 90% preživjelih ostaju trajne neurološke posljedice. Zavod za neuroinfektologiju i Centar za intenzivnu medicinu pri Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu ima dugu tradiciju u liječenju encefalitisa, a time i HSV encefalitisa. U razdoblju od 2000. do 2007. godine na Zavodu se liječilo 17 oboljelih od HSV encefalitisa iz svih krajeva Hrvatske. Zbrinjavanje oboljelih od HSV encefalitisa je kompleksno. U radu je prikazan bolesnik koji je obolio od HSV – 1 encefalitisa, a poseban je naglasak stavljen na probleme uzrokovane halucinacijama.
PDF
