Metasedimentne stijene Medvednice, koje se nalaze na prostoru Zagorje-Mid-Transdanubijske zone, zabilježile su nekoliko faza deformacija od kojih je najintenzivnija uzrokovala metamorfizam unutar ...facijesa zelenih škriljavaca. U radu su obrađene litostratigrafske jedinice Stari potok, Slani potok, Risnjak i Vila Rebar. Posebna pozornost je posvećena kloritoidnom škriljavcu iz jedinice Stari potok. Napravljene su petrografske i geokemijske analize (XRD, ICP-MS). Uvjeti metamorfizma određivani su pomoću geotermometara za klorit i parove klorit-kloritoid te geobarometara za muskovit (fengit). Konstruiran je dijagram pseudopresjeka za uzorak kloritoidnog škriljavca, izoplete udjela Mg u kloritu i kloritoidu te izoplete Si u muskovitu (fengit). Starost progradne faze metamorfizma izmjerena je na monacitima (EMP), pri čemu je dobivena starost srednje do gornje jure (153 ± 6,9 Ma). Mjerenje sadržaja izotopa U-Th-Pb napravljeno je na zajednici detritnih cirkona pomoću LA-ICP-MC-MS-a. Dobiveni starosni podaci cirkona dali su vrijednosti koje su grupirane u devet podgrupa, unutar šest starosnih grupa. Na temelju najmlađe starosne podgrupe cirkona procijenjena je maksimalna starost taloženja. Iz petrografskih analiza na uzorcima metasedimenata litostratigrafskih jedinica Stari potok, Risnjak, Vila Rebar i Slani potok, utvrđena je metamorfna mineralna asocijacija koju čine kvarc, bijeli tinjac, klorit, ± albit, ± biotit, ± kloritoid, ± turmalin, ± monacit, ± ksenotim, ± apatit. Sačuvani akcesorni detritarni minerali su cirkon i rutil. Mineralna asocijacija ukazuje na nizak stupanj metamorfizma unutar facijesa zelenih škriljavaca. Geokemijski podaci sugeriraju da su protoliti istraživanih metasedimentnih stijena uglavnom bili srednje do intenzivno trošeni zreli sedimenti, nastali taloženjem nakon trošenja stijena pretežito granitoidnog sastava, ugrađenih u vulkanski luk.
Metasedimentary rocks from Mt. Medvednica, located in Zagorje-Mid-Transdanubian zone, had undergone multiphase deformation history. The most intense deformation phase is manifested by the most intense metamorphic phase, which reached greenschist metamorphic facies. This thesis investigated Stari potok, Slani potok, Risnjak and Vila Rebar lithostratigraphic units, with special attention given to the occurrence of chloritoid schist in Stari potok unit. Petrographic and geochemical analysis were conducted (XRD, ICP-MS). Metamorphic conditions were investigated with geothermometers for chlorite and pairs of chlorite-chloritoid, while geobarometric conditions were calculated on muscovite (phengite). Pseudosection diagram, isopleths of XMg in chlorite and chloritoid, as well as XSi in muscovite (phengite) were modeled using software package PerpleX. Late Jurassic (153 ± 6.9 Ma) metamorphic age was determined based on sinmetamorphic monazite grains analysis. Ratios of U/Th/Pb from detrital zircon grains were measured on LA-ICP-MC-MS, resulting in recognition of nine subgroups within six detrital zircon age groups. Youngest subgroup of detrital zircons gave insight into deposition time of the protolith sediment. Petrographic analysis of metasediment samples of litostratigraphic units Stari potok, Slani potok, Risnjak and Vila Rebar indicated metamorphic mineral association of quartz, white micas, chlorite, ± albite, ± biotite, ± chloritoide, ± turmaline, ± monazite, ± xenotime, ± apatite. Accessory mineral phases are zircons and rutile. Mineral association is typical for low greenschist metamorphic facies. Geochemical data indicate that protolith sediments were mature, middle to intensively weathered sediments, produced by deposition after weathering of mainly volcanic arc granitoid rocks.
Sedimentological, macro- and micropaleontological analyses on sediment cores were carried out in the lower section of the Mirna and Neretva River valleys, in order to study depositional facies and ...environmental evolution during Late Pleistocene and Holocene. The Holocene marine transgression reached river valleys several kilometers upstream from the present-day coast, while in the last 7000 – 6000 years it was followed by progradation of the Mirna and Neretva intra-estuarine deltas. Sediment cores recorded these changes and each depositional environment contains distinctive sedimentary characteristics and fossil assemblages which reflect conditions in which sedimentation and life were occurring. This study highlights the potential role of hand augering in sampling and describing the subsoil for reconstruction of the geomorphological evolution of the area and supporting the study of past relative sea levels, climate changes, and impact of anthropogenic activities.
Sedimentological, macro- and micropaleontological analyses on sediment cores were carried out in the lower section of the Mirna and Neretva River valleys, in order to study depositional facies and environmental evolution during Late Pleistocene and Holocene. The Holocene marine transgression reached river valleys several kilometers upstream from the present-day coast, while in the last 7000 – 6000 years it was followed by progradation of the Mirna and Neretva intra-estuarine deltas. Sediment cores recorded these changes and each depositional environment contains distinctive sedimentary characteristics and fossil assemblages which reflect conditions in which sedimentation and life were occurring. This study highlights the potential role of hand augering in sampling and describing the subsoil for reconstruction of the geomorphological evolution of the area and supporting the study of past relative sea levels, climate changes, and impact of anthropogenic activities.
Sedimentološke, makro-paleontološke i mikro-paleontološke analize radile su se na sedimentnim jezgrama izvađenim iz deltnih ravnica rijeka Mirne i Neretve, s ciljem da se prouče i rekonstruiraju taložni facijesi i evolucija okoliša tijekom mlađeg pleistocena i holocena. Transgresija u holocenu dosegnula je uzvodno u riječne doline nekoliko kilometara od današnje obalne linije, a u posljednjih 7000-6000 godina uslijedila je progradacija delti u estuarijima rijeka Mirne i Neretve. Sedimentne jezgre sadrže zapis tih promjena, a svaki taložni okoliš sadrži karakteristične sedimentne značajke i fosilne zajednice koje odražavaju uvjete u kojima se odvijala sedimentacija i život. Ovo istraživanje naglašava potencijalnu ulogu ručnog uzorkovanja jezgri u opisivanju sedimenata, u svrhu rekonstrukcije geomorfološke evolucije područja i upotpunjava znanje o promjenama relativne razine mora, klime i utjecaja antropogenih aktivnosti.
U radu je opisana prva sveobuhvatna suvremena tipologija protočnih režima Hrvatske. U prvome dijelu daje se pregled dosadašnjih pristupa i metoda izdvajanja tekućica, odnosno protočnih režima u ...Hrvatskoj i svijetu. Nakon toga prikazani su rezultati klasifikacije 76 protočnih režima 51 tekućice u Hrvatskoj za razdoblje 1990. – 2009. Režimi su određeni upotrebom modulnih (Pardéovih) koeficijenata pa grupirani taksonomskom (klasterskom) metodom. Za grupiranje je upotrijebljena hijerarhijska Wardova metoda s primjenom Manhattan udaljenosti koja je provjerena nehijerarhijskom K-means metodom. Dobiveno je sedam tipova protočnih režima Hrvatske: 1) alpski snježno-kišni režim, 2) dinarski kišno-snježni režim, 3) peripanonski kišno-snježni režim, 4) panonski kišno-snježni režim, 5) panonski kišni režim, 6) sredozemni kišno-snježni režim, 7) sredozemni kišni režim. Svaki je tip opisan. Broj i prostorni raspored tipova upućuju na raznolikost protočnih režima rijeka u Hrvatskoj, koja je prije svega uvjetovana rasporedom i međuodnosom prirodnogeografskih elemenata te kod nekih rijeka i znatnijim ljudskim intervencijama. Rezultati trebaju biti polazište za kvalitetne prikaze, analize i održivo upravljanje tekućicama Hrvatske.
Na prostoru sjeverne Dalmacije pet je geoloških stupova ranopaleogenskih karbonatnih naslaga (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) bilo predmetom detaljnih sedimentoloških i ...mikropaleontoloških istraživanja, te su biostratigrafskim pristupom u kombinaciji s mikrofacijesnom analizom rekonstruirani karbonatni taložni okoliši tijekom taloženja. Taloženje se odvijalo u okolišima unutarnjih, srednjih i vanjskih dijelova rampi, a organizmi koji su obilježili te okoliše bile su velike bentičke foraminifere. Tijekom paleogena kolizijski procesi između Jadranske mikroploče i Euroazijske kontinentalne ploče uzrokovali su formiranje predgorskog bazena ispred uzdižućeg dinaridskog orogena, te je ranopaleogenska transgresija započela u različitim bazenima, odnosno u različitim dijelovima Vanjskih Dinarida, u različito vrijeme taloženjem naslaga bočatih laguna, koje su u literaturi poznate pod imenom Kozinske naslage. Istraživane naslage nalaze su u dijelu bazena poznatom kao sjevernodalmatinski bazen. Tijekom postojanja sjevernodalmatinskog dijela predgorskog bazena optimalni uvjeti za taloženje karbonatnih naslaga postignuti su u dva navrata, u ranom eocenu, kada su taloženi Foraminiferski vapnenci na širokom području forebulge sustava, te u srednjem eocenu kada su na padinama wedge-top bazena taloženi Gornji Numulitni vapnenci. Tijekom različitih vremenskih intervala, od ipra do bartona, na prostorima predgorskog bazena, pružanja SZ–JI, u okolišima nastalim na rampama, uz kontrolu sinsedimentacijske tektonike, taložen je nekoliko stotina metara debeo slijed naslaga u okolišima koje opisujemo kao Dinaridski sustav karbonatnih rampa.
In the Northern Dalmatia area five outcrops of the lower Palaeogene carbonate deposits (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) have been the subject of detailed sedimentological, micropaleontological and microfacies research. Furthermore, the biostratigraphic approach in combination with conventional facies analysis was used to reconstruct a range of carbonate depositional systems. Carbonate sedimentation took place in the inner, middle to outer ramp environments, where the dominant organisms were Large Benthic Foraminifera. The collision processes between the Adriatic continental microplate and Euroasia continental plate caused the formation of the Dinaridic foreland basin, developed during the Palaeogene in front of the uplifting mountain belt. Early Palaeogene transgression occurred in different times in different basins, as parts of the Outer Dinarides, firstly by the brackish lagoonal deposits known in literature as Kozina beds. Studied deposits are part of the Northern Dalmatian foreland basin and during its existence the conditions for the carbonate sedimentation were attained on two occasions. During the Early Eocene Foraminifera limestones were deposited on the vast forebulge area, and in the Middle Eocene Upper Nummulitic limestones deposited on the limbs of the wedge-top basins. During the different time intervals, spanning from the Ypresian to the Bartonian, in the NW–SE oriented foreland basin, carbonate ramps developed, controlled by synsedimentary tectonics, creating a couple hundreds of meters of deposits within environments described as Dinaridic Carbonate Ramps System.
Na prostoru sjeverne Dalmacije pet je geoloških stupova ranopaleogenskih karbonatnih naslaga (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) bilo predmetom detaljnih sedimentoloških i mikropaleontoloških istraživanja, te su biostratigrafskim pristupom u kombinaciji s mikrofacijesnom analizom rekonstruirani karbonatni taložni okoliši tijekom taloženja. Taloženje se odvijalo u okolišima unutarnjih, srednjih i vanjskih dijelova rampi, a organizmi koji su obilježili te okoliše bile su velike bentičke foraminifere. Tijekom paleogena kolizijski procesi između Jadranske mikroploče i Euroazijske kontinentalne ploče uzrokovali su formiranje predgorskog bazena ispred uzdižućeg dinaridskog orogena, te je ranopaleogenska transgresija započela u različitim bazenima, odnosno u različitim dijelovima Vanjskih Dinarida, u različito vrijeme taloženjem naslaga bočatih laguna, koje su u literaturi poznate pod imenom Kozinske naslage. Istraživane naslage nalaze su u dijelu bazena poznatom kao sjevernodalmatinski bazen. Tijekom postojanja sjevernodalmatinskog dijela predgorskog bazena optimalni uvjeti za taloženje karbonatnih naslaga postignuti su u dva navrata, u ranom eocenu, kada su taloženi Foraminiferski vapnenci na širokom području forebulge sustava, te u srednjem eocenu kada su na padinama wedge-top bazena taloženi Gornji Numulitni vapnenci. Tijekom različitih vremenskih intervala, od ipra do bartona, na prostorima predgorskog bazena, pružanja SZ–JI, u okolišima nastalim na rampama, uz kontrolu sinsedimentacijske tektonike, taložen je nekoliko stotina metara debeo slijed naslaga u okolišima koje opisujemo kao Dinaridski sustav karbonatnih rampa.
PDF